arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Đurđica Dragaš: Kiša suza u Oluji, kad nemaš ništa, a imaš sve

Kiša… Prvo letnji pljusak, a onda teška, dosadna reka. Kapi koje prodiru do kože. Uvek sam volela kišu. Sećam se kako sam, kao tinejdžerka, s velikim kišobranom šetala praznim ulicama mog grada. Mora da su komšije, smerni stanovnici male varošice, bili ubeđeni da sam pomalo “sišla s uma”, ali ja sam samo uživala, udišući miris kapi koje su se mešale s asfaltom, lišćem i travom. Sećam se straha, ali i uzbuđenog iščekivanja kad, posle duge letnje suše, “bele kule” (kako je moja baba zvala gradonosne oblake) najave oluju. Lica priljubljenog za prozor gledala sam, potpuno opčinjena, kako priroda ruši, lomi, uništava, ali i daje novi život. Radovala sam se znajući

Đurđica Dragaš: Otet mi je zavičaj, zar se to zaboravlja

Kada čujem reč “oluja”, pred očima mi se ponovo ukazuje svitanje 5. agusta, kada sam se opraštala sa zavičajem. Imala sam 21 godinu i bila student u Beogradu. Tokom raspusta sam se vraćala kući u Korenicu, gde je moja porodica morala da pobegne 1991. iz Gospića. Napad je počeo 4. avgusta rano ujutro. Bilo je i ranije granatiranja, ali ovo je bilo drugačije. Nije prestajalo satima. Na Radio Zagrebu, koji smo jedino mogli da uhvatimo, slušali smo Tuđmanov govor u kome nas poziva “da ostanemo, da ne pružamo otpor, da će doći hrvatska vojska i da oni koji nisu ništa zgrešili nemaju čega da se plaše”. To nas je upravo

Program obeležavanja 30. godišnjice stradanja srpskog naroda u „Oluji“

Povodom 30. godišnjice najvećeg progona i stradanja Srba devedesetih godina uHrvatskoj u operaciji “Oluja“, Udruženje porodica nestalih i poginulih „Suza“ organizuje: Konferenciju za novinare, u petak, 1. avgusta 2025. godine u Pres centru Udruženja novinara Srbije (Kneza Mihaila 6/III) sa početkom u 11 časova. Tema konferencije: Sećanja koja bole i opominju – tri decenije od „Oluje“ Planirani govornici: Veljko Odalović, predsednik Komisije za nestala lica Vlade Republike Srbije;Nataša Stanisavljević, komesarka za izbeglice i migracije Republike Srbije;Denis Bojić, direktor Memorijalnog centra Republike Srpske;Radoslav Marjanović, predsednik Gradske opštine Stari grad;Dragana Đukić, predsednica Udruženja porodica „Suza“;Članovi porodica nestalih/poginulih lica u ,,Oluji”. Parastos poginulima služiće se u ponedeljak, 4. avgusta u 11 časova, u

Otac Oliver Subotić: Hrvatska – svetski centar hrišćanskog ateizma 

Svi savesni Hrvati-rimokatolici treba javno da kažu svoj stav o masovnoj pojavi najgrublje verzije hrišćanskog ateizma u svojoj zemlji. A pre svih to treba da učine rimokatolički sveštenici i biskupi koji drže do Istine jer se srcem veruje za pravdu, a ustima ispoveda za spasenje (Rim 10, 10). Piše: Prezviter Oliver Subotić Nedavni zagrebački koncert hrvatskog pevača poznatog po živopisnom nadimku „Tompson“ je doživeo različite osvrte u ex-YU javnosti. Kritičke opservacije su, sasvim očekivano, bile najbrojnije u Srbiji, a bilo ih je nešto manjim delom i u Hrvatskoj (uglavnom među intelektualcima i političarima sa levice), dok su u drugim balkanskim državama bile sporadično primetne. Zajedničko za sve kritičke uvide je to da

Ković: Tompsonov koncert pokazao lice većinske Hrvatske

Hrvatska otvoreno slavi jedan pokret i ideologiju koji su na najbrutalnije načine uništili srpsku djecu, žene, starce, muškarce, rekao je istoričar Miloš Ković povodom zagrebačkog koncerta Marka Perkovića Tompsona. “To je ideologija koja stoji iza jednog od najstrašnijih genocida u istoriji Evrope i svakako najstrašnijeg genocida koji je srpski narod podneo. To se danas slavi u Hrvatskoj na ovako masovan način. Ali, posledice mogu da budu pozitivne u smislu gubitka poslednjih jugoslovenskih iluzija među Srbima”, naveo je Ković. Ković je istakao da je ovim koncertom u masovnim razmerama strašno izgledala obnova ustaških ideja i ikonografije, a time se i jasno pokazalo proustaško raspoloženje većinske Hrvatske. “Dovoljno je pročitati tekstove pesama

Darko Ristov Đogo: To što se desilo u Zagrebu izraz je najiskrenijeg osjećanja većine Hrvata

Ne mogu da se načudim našem čuđenju zbog Tompsonovog koncerta. Jedna civilizacija svoje aksiome ispoljava uvijek i u svemu, u najvišim i najnižim kulturnim registrima. Zapadna civilizacija se od samih svojih početaka, od franačkog falsifikovanog Rimskog carstva do danas, odlikovala prezirom, netrpeljivošću i agresijom prema “Grcima” tj prema svemu i svakome ko je krštenje primio iz Konstantinopolja. “Mi smo dva svijeta i nikada nećemo biti jedan jer Bizant je sve pokvareno” – te riječi nije izmislio već izrekao kardinal Stepinac, ali iste riječi su izrečene hiljadama puta ranije, od Hegela do svakog poslodavca u EU koji našem gastarbajteru neće da da povišicu i unaprjeđenje. Taj duboki, rasistički jaz unutrašnje je

Oluja nas donela na Kosovo i Metohiju, sada nam preti nova! Prelomni dani za Srbe u Leposaviću

Trideset godina čekam da ponovo imamo svoju kuću, dva rata i tri mesta boravka su iza nas. Tri decenije života u jednoj sobi po kolektivnim centrima. Sada kada mi je dete konačno proslavilo rođendan u pravom domu, žele da nam otmu ključeve našeg stana u Leposaviću. Doma koji smo godinama čekali, koji nam je dala naša država. Nemoćni smo. Ovo za Sputnjik priča Dragana Adžić, izbeglica iz Gline u Hrvatskoj, koja od Oluje živi na Kosovu i Metohiji: „Lično je njihov predsednik opštine Ljuljzim Hetemi pretio, rekao je mojoj majci da izađe iz stana koji je dobila i preseli se kod nas, ili će mene izbaciti sa troje dece iz mog stana“. Porodica

Teška realnost Srba u zapadnoj Slavoniji: Za godinu 49 opijela i dva krštenja

Paroh pakrački Igor Karanović, porijeklom iz Novog Grada u Republici Srpskoj, prošle godine je u crkvenim knjigama evidentirao 49 opijela i dva krštenja d‌jece. Piše: Milan Pilipović Ovi podaci su najjasniji okvir za sliku zapadne Slavonije u sadašnje vrijeme i statusa Srba na tom području. “Taj trend se nastavlja. Malo je kršenja, vjenčanja gotovo i nema, sve se svodi na opijela i poneki parastos. To je naš realni život. Na liturgiju dolazi pet do deset duša, većinom starijih”, ispričao nam je paroh koji je u ovu sredinu došao prije dvije godine. Prethodno je službovao u Banatu, u opštini Kovačica, u selu Debeljača. U tom mjestu bilo je 70 odsto parohijana

DRAKULIĆ: NE SMIJEMO DOZVOLITI DA SE MINIMALIZUJE SUĐENjE ZA “OLUJU” I PETROVAČKU CESTU

Hrvatska će uraditi sve da minimalizuje suđenje u odsustvu četvorici hrvatskih vojnih pilota za raketiranje srpske izbjegličke kolone na Petrovačkoj cesti 7. i 8. avgusta u akciji “Oluja”, rekla je Srni scenarista Nataša Drakulić, koja danas u Beogradu prisustvuje početku ovog procesa. “O tome dovoljno govori činjenica da nikada nisu ni dali imena pilota koji su raketirali izbjegličku kolonu. To ne smijemo dozvoliti”, istakla je Drakulićeva, koja je u avgustu 1995. godine bila u izbjegličkoj koloni Srba na Petrovačkoj cesti. Ona je naglasila da se ovaj zločin ne smije zaboraviti. Drakulićeva je navela da je svaki pilot mogao iz aviona sa te visine da vidi ko se povlači, da su

Linta poziva Tužilaštvo za ratne zločine da u svom radu koristi 250.000 dokumenata o zločinima nad Srbima

Predsjednik Saveza Srba iz regiona Miodrag Linta poziva Tužilaštvo za ratne zločine da da u svom radu konačno počne da koristi 250.000 dokumenata o zločinima nad Srbima. Tužilaštvo za ratne zločine preuzelo je 2009. godine arhivu bivšeg Saveznog komiteta za prikupljanje podataka o povredama međunarodnog humanitarnog prava i zločina protiv čovečnosti na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. do 1999. godine. Odluku o osnivanju navedenog Komiteta donijela je Skupština bivše SFRJ 18.marta 1992. godine. Tokom svog postojanja prikupio je više od 250.000 dokumenata o zločinima nad Srbima. Komitet, koji je jedno vreme predvodio tadašnji patolog sa VMA dr Zoran Stanković, istraživao je ratne zločine nad Srbima u Gospiću, Medačkom xepu, Pakračkoj

Savo Štrbac: Šumovi na vezi između SANU i “Veritasa”

U tekstu “Neophodna istorijska distanca za naučni skup” (objavljen 9. jula 2024. na ovim stranicama), objavio sam odgovor Izvršnog odbora Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) na Inicijativu “Veritasa” da se u toj naučnoj ustanovi, polovinom iduće godine, održi Međunarodni naučni skup pod nazivom „30 godina po završetku rata na području RH 1995–2025”. Odgovor SANU objavio sam prvenstveno zbog stava njenog Odeljenja istorijskih nauka (OIN) da zbog “neophodne izvesne istorijske distance” i “selektivnosti dokumentacije” “u ovom trenutku nije moguće da se zadovolje naučne osnove ovakvog jednog naučnog skupa kako bi se SANU uključila u njegovu organizaciju”, očekujući reakciju i drugih relevantnih naučnih institucija i pojedinaca iz Republike Srbije (a i

POVRAT PARNIČNIH TROŠKOVA ZA ODBIJENE TUŽBENE ZAHTJEVE U HRVATSKOJ

Dana 28.12.2024. ističe rok u kojem svi oni, koji su platili parnične troškove dosuđene Republici Hrvatskoj, i njihovi zakonski nasljednici mogu podnijeti zahtjeve za povrat naplaćenih tražbi na nadležnom državnom odvjetništvu u Hrvatskoj. Ovo se odnosi na troškove parničnog postupka dosuđene Republici Hrvatskoj nakon 31. jula 2003. godine, u postupcima za naknadu štete zbog ubojstva bliske im osobe tokom rata te radi naknade štete pokrenutim na osnovu Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija i Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tokom Domovinskog rata, a kojima su tužbeni zahtjevi odbijeni. Nenaplaćene tražbine se otpisuju, a za

Oluja.jpg

Đorđe Pražić: Hrvatski san

„Ovo sam sanja cili život!”, uzviknuo je pre nekoliko godina za govornicom na proslavi „Oluje” u Kninu jedan penzionisani hrvatski pukovnik. Ovaj predratni radnik u nekoj dalmatinskoj firmi nakon jurišanja na kasarne JNA i Srbe u Krajini dočepao se visokog čina i nije skrivao svoje zadovoljstvo što u Kninu, kao i u celoj Hrvatskoj, gotovo da nema Srba. Hrvatska bez Srba je hrvatski san dvadesetog veka. Nakon genocida u Drugom svetskom ratu, posleratnih terorističkih dejstava, političko-ekonomskih pritisaka i etničkog čišćenja s elementima genocida 1995. godine, Hrvatska je snagom oružja rešila srpsko pitanje. Franjo Tuđman je na Brionima naredio Hrvatskoj vojsci da izvrši takav udar da Srbi nestanu. Pritom nije pominjao

veritas2.jpg

U Hrvatskoj nerasvijetljena sudbina 1495 Srba, od kojih 71 odsto civila

Dokumentaciono-informativni centar “Veritas” je, povodom Međunarodnog dana nestalih, 30. avgusta, ukazao da se među 8.619 do sada verifikovanih žrtava Srba sa područja Hrvatske i bivše Republike Srpske Krajine, uključujući i pripadnike JNA i dobrovoljce iz rata devedesetih, na današnji dan nalazi 1.495 lica čije sudbine još nisu rasvijetljene, od kojih je 71 odsto civila. Među nestalim je 1.066 /71 odsto/ civila, dok je 424 ili 28 odsto žena, ali više od trećine sa tog spiska ne nalazi se u Knjizi nestalih za područje Hrvatske, a više od četvrtine nije u Bazi podataka aktivnih slučajeva lica nestalih u sukobima na području bivše Jugoslavije. “Kada bi sve ekshumirane osobe iz ratova devedesetih

grubori_2.jpg

Pokolj u selu Grubori

Pokolj u selu Grubori 1995. je zločin je nad srpskim civilima koji su počinili pripadnici antiterorističke jedinice „Lučko“ u sastavu Specijalne policije Republike Hrvatske tokom zločinačke akcije „Oluja obruč“ 25. avgusta 1995. godine, odnosno odamh nakon zločinačke akcije „Oluja“. Panorama kninskog sela Grubori u Sjevernoj Dalmaciji Zločin je izvršen nad svim preostalim civilima srpske nacionalnosti zaseoka Grubori koji su ostali u svojim kućama, u sastavu naselja Plavno, Plavljanska dolina, opština Knin, u sastavu tadašnje Republike Srpske Krajine. Za ovaj zločin niko nije kažnjen, a podignuti spomenik u Gruborima, nekoliko puta je rušen od Hrvata. PRETHODNICA Raspadom druge Jugoslavije više od dva miliona Srba našlo se na prostoru zapadno od rijeke

Đurđica Dragaš: Delija se ne predaje lako!

Traktor! Džaba mu se smeju, džaba mu se rugaju… u njemu je više snage, ponosa, ljubavi i života nego što će oni ikada moći i da zamisle. Porodičnim konsenzusom dođosmo do zaključka da je kraj našeg “olujnog” puta bio 11 i 12. avgusta 1995. Nisu datumi tad bili mnogo važni, vreme se merilo pređenim kilometrima i umorom, al’ nekako se saglasismo da su ova dva označila kraj. Posle 8 dana kiše, sunca, prašine i čemera, stigli smo u Vojvodinu, u ono što od tad zovem rezervnim zavičajem! Nismo imali ništa, ali imali smo sve jer smo bili zajedno. Dobro je da, opijeni srećom što se konačno možemo okupati i spavati

Ko je bio Dr Milan Bulajić?

Dr Milan Bulajić je rođen u mjestu Vilusi kod Nikšića, (Kraljevina Jugoslavija), 6. septembra 1928. godine. Umro je u Beogradu 29. novembra 2009. godine. Bio je međunarodni stručnjak za genocid, internacionalni ekspert za izučavanje genocida sa gledišta međunarodnog prava, istoričar i istoriograf genocida, i jugoslovenski diplomata u oblasti međunarodnih odnosa i međunarodnog prava. Dr Milan Bulajić je bio pokretač ideje i osnivač Muzeja žrtava genocida, zatim osnivač Fonda za istraživanje genocida, jedan od osnivača i prvi koordinator Međunarodne komisije za utvrđivanje istine o Jasenovcu, kao i zamjenik predsednika odbora SANU za sakupljanje građe o genocidu nad srpskim i drugim narodima u XX vijeku. Bio je pokretač ideje, i zajedno sa

Đurđica Dragaš: I ja sam iz kolone

Mi, koji smo nepovratno izgubili deo života, mi koje je kolona “presekla”, uvek ćemo nositi njen žig. Naš život nikada neće moći da se nazove normalnim. Nedavno, na promociji moje zbirke pesama posvećene stradanju Srba u NDH, prišla mi je koleginica iz RTS-a. Predstavila se, rekla gde i šta radi, a onda me  pogledala u oči i onako, gotovo zaverenički dodala – i ja sam iz kolone. Tih par reči bilo je dovoljno da se prepoznamo i razumemo. I nije to prvi put. Za ovih 29 godina često sam, čuvši ih, do tada nepoznate ljude doživljavala kao svoje. Kao da nas je “pripadnost” koloni činila prisnima i ujedinjenima. Taj surovi znak,

U VJEČNOST SE PRESELILA GORDANA JANIĆIJEVIĆ: Odlazak najhrabrije srpske novinarke

U danu kada SPC slavi sveštenomučenika vladiku Savu Gornjokarlovačkog i godišnjicu stradanja đenerala Dragoljuba Mihailovića odjeknula je vijest da je ovozemaljski svijet napustila ugledna srpska novinarka Gordana Janićijević, dugogodišnja novinarka kuće Politika, a kasnije urednica emisije „Srpski sv(ij)et“ koje se emitovala na TV IN4S. Gordana Janićijević je rođena 22. avgusta 1959. godine u Smederevu, od oca Đorđa i majke Radmile. – Odrasla sam u staroj, čestitoj srpskoj porodici u Umčarima. Pradjeda je poginuo na Solunskom frontu, djed je bio za kralja tako sam ja u porodici slušala drugačiju priču od one zvanične. Komunisti su nas poslije rata ojadili i mislim da se nikada nismo oporavili. Upravo djed mi nije dozvolio

„Veritas” čuva istinu o 8.500 stradalih u Hrvatskoj

Ubice u najvećem broju slučajeva nisu procesuirane. Baza podataka Dokumentaciono-informacionog centra „Veritas” čuva istinu o sudbini oko 8.500 lica stradalih tokom rata u Hrvatskoj. Od tog broja, 38 odsto su civili usmrćeni i masakrirani najčešće na kućnom pragu. Njihove ubice u najvećem broju slučajeva nisu procesuirane, izjavio je direktor „Veritasa” Savo Štrbac. On je naveo slučaj Anđe Katić (djevojački Meljanac, 73), koja je ubijena ispred svoje kuće u selu Otišić kod Sinja 16. jula 1993. Jedan od ubica je bio Tihomir Armada zvani Mirko iz Hrvaca, koji je tada imao svega 23 godine. „Armada je, kada je Anđa upisana u našu bazu podataka u februaru 2001. godine, još nekažnjen živeo

Savo Štrbac: Rođendan Republike Srpske Krajine

Na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu, u organizaciji Kluba za društvene odnose, 14. decembra ove godine održana je tribina pod nazivom „Pravni subjektivitet Republike Srpske Krajine”, na kojoj sam, pored Branka Rakića, redovnog profesora na tom fakultetu, i istoričara Milana Gulića, i ja bio jedan od govornika. Organizatori su pred nas govornike stavili spisak pitanja koja bi „voleli da obuhvatimo”: okolnosti koje su dovele do formiranja RSK, proglašenje RSK, garancije za opstanak, unutrašnje uređenje (državni organi, oružane snage, privreda, Ustav), svakodnevni život u RSK (demografija, kultura i obrazovanje, učešće stanovništva u odlučivanju), status RSK (međunarodno priznanje države i vlade, diplomatski predstavnici), Plan Z-4, kraj rata, gubljenje teritorija, ukidanje RSK i

Srpska deca u Hrvatskoj uče kako je rat izazvala “srpsko-crnogorska agresija JNA” – VIDEO

Tzv. hrvatski branitelji traže da srpska deca u Hrvatskoj uče kako je rat devedesetih godina izazvala “srpsko-crnogorska agresija JNA”. U zemljama regiona deca se uče da su Srbi krivci za sva zla devedesetih godina, postavlja se pitanje da li se time utire put ka nekom novom ratu? “U Hrvatskoj se za nacionalne manjine nastava izvodi na osnovu tri programa, tri modela bolje rečeno. Model A podrazumeva da se izvodi kompletna nastava na srpskom jeziku i na pismu, po udžbenicima države matice. Po modelu B društveni predmeti se izvode na jeziku nacionalnih manjina, a prirodni na hrvatskom jeziku. I model C gde imate program uglavnom na hrvatskom jeziku, a imaju dva

Veritas: Nerazjašnjena sudbina 1.517 srpskih žrtava

Iz Dokumentaciono informacionog centra “Veritas” saopštili su da se, prema njihovim podacima, među 7.713 do sada verifikovanih žrtava Srba sa područja Hrvatske i bivše Rapublike Srpske Krajine iz rata devedesetih, nalazi 1.517 osoba čije sudbine još nisu rasvijetljene. Među njima je 1.083 civila /71 odsto/, od čega su 424 /28 odsto/ žene, saopšteno je iz ovog centra povodom Međunarodnog dana nestalih – 30. avgusta. Iz “Veritasa” je ukazano da je najviše nestalih, njih 750, u posljednjoj ratnoj godini, dok je među nestalim, za kojim se još traga 607 onih koji su poginuli na samom početku rata. – Više od trećine sa tog spiska ne nalazi se u Knjizi nestalih za

Ko je bio Dr Milan Bulajić?

Dr Milan Bulajić je rođen u mjestu Vilusi kod Nikšića, (Kraljevina Jugoslavija), 6. septembra 1928. godine. Umro je u Beogradu 29. novembra 2009. godine. Bio je međunarodni stručnjak za genocid, internacionalni ekspert za izučavanje genocida sa gledišta međunarodnog prava, istoričar i istoriograf genocida, i jugoslovenski diplomata u oblasti međunarodnih odnosa i međunarodnog prava. Dr Milan Bulajić je bio pokretač ideje i osnivač Muzeja žrtava genocida, zatim osnivač Fonda za istraživanje genocida, jedan od osnivača i prvi koordinator Međunarodne komisije za utvrđivanje istine o Jasenovcu, kao i zamjenik predsednika odbora SANU za sakupljanje građe o genocidu nad srpskim i drugim narodima u XX vijeku. Bio je pokretač ideje, i zajedno sa

Đurđica Dragaš: Delija se ne predaje lako!

Traktor! Džaba mu se smeju, džaba mu se rugaju… u njemu je više snage, ponosa, ljubavi i života nego što će oni ikada moći i da zamisle. Porodičnim konsenzusom dođosmo do zaključka da je kraj našeg “olujnog” puta bio 11 i 12. avgusta 1995. Nisu datumi tad bili mnogo važni, vreme se merilo pređenim kilometrima i umorom, al’ nekako se saglasismo da su ova dva označila kraj. Posle 8 dana kiše, sunca, prašine i čemera, stigli smo u Vojvodinu, u ono što od tad zovem rezervnim zavičajem! Nismo imali ništa, ali imali smo sve jer smo bili zajedno. Dobro je da, opijeni srećom što se konačno možemo okupati i spavati

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala