arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Saopštenje za javnost UG Jadovno 1941. Banja Luka i Beograd

POVODOM SASTANKA PREDSTAVNIKA IZVRŠNOG ODBORA JEVREJSKE OPŠTINE ZEMUN I UDRUŽENjA ”JADOVNO 1941.” Povodom u javnost prenete informacije, da je Jevrejska opština Zemun iz Zemuna (u daljem tekstu : JOZ), podnela krivičnu prijavu protiv Udruženja ”Jadovno 1941” iz Banja Luke, za skrnavljenje Jevrejskog groblja u Zemunu, i zahteva JOZ za uklanjanje pravoslavnog krsta sa Jevrejskog groblja u Zemunu, 17. juna 2025. godine, u prostorijama JOZ-a u Zemunu, održan je sastanak Izvršnog odbora JOZ, sa predstavnicima Udruženja ”Jadovno 1941” . Sastanku su prisustvovali Nenad Fogel, predsednik i Aleksandar Nećak i Vladimir Mijatović, potpredsednici JOZ-a, sa jedne strane, i sa druge strane Dušan Bastašić, predsednik Udruženja građana ”Jadovno 1941.” iz Banje Luke, Momčilo Mirić, predsednik Udruženja građana ”Jadovno 1941.” iz Beograda, Pavle Srdić, predstavnik Udruženja Kozarčana iz Beograda, i Dragan Novović, predsednik Upravnog odbora Zajednice udruženja žrtava Drugog svetskog rata Srbije. Tema sastanka

MRAK PRAVOSUĐA: 33 godine poslije niko nije kažnjen za Đurđevdanski pokolj u Podrinju

Danas se navršavaju 33 godine od početka srpskog stradanja na području srednjeg Podrinja i na današnji dan su zloglasne horde Nasera Orića u ranu zoru krenule u svoj krvavi pir, podsjetio je za „Glas Srpske“ predsjednik srebreničke Opštinske organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Branimir Kojić i podsjetio da su napali selo Blječeva u Bratuncu kao i selo Gniona na području opštine Srebrenica. Piše: Željka Domazet – Znamo da je tog dana brutalno zaklana Kosana Zekić, ali sem nas Srba to nikoga drugog ne zanima.To je postalo normalna pojava u ratu kada se kolju srpski civili a podsjetiću javnost da je Kosana imala 64 godine – napomenuo

Milan Ružić: Istorija koju uporno zaboravljamo

Narod smo koji se uvek hvali time kako sve zna, a naročito istoriju. I svako će nam pružiti, čak i na najmanji podsticaj u vidu čašice rakije ili svakodnevnog viđanja, svoj uvid u nekakvu istoriju koju tvrdi da zna, a što je najgore, uvek svaki Srbin tvrdi da istoriju zna bolje od onog drugog. I tako vekovima tvrdimo da nešto znamo, da smo čuli, pročitali, a u stvari ne znamo ništa, i što je najgore, deluje kao da nam nije ni stalo osim kad je u pitanju rasprava u kojoj želimo da pobedimo. A sad se zapitajmo… Znamo li za silne progone Srba sa svojih ognjišta? Znamo li da se

Bojan Vegara: NISAM NEŠTO AL’ SAM SRBIN

Borba još traje za svaki pedalj ove zemlje, za istoriju, za grb i zastavu. Traje borba i Srbin je uvijek u Bosni bilo teško bit`, to sam dobro naučio u svakom vremenu i u svakom sistemu. Poslije Olimpijade u Sarajevu 1984. godine, saznao sam da sam Srbin. Nisu htjeli da se igraju sa mnom i govorili su mi da sam Srbo. Nisam znao šta je to i uplakan sam došao kući. Imao sam samo četri godine. Kada sam ispričao đedu i babi zbog čega plačem, sjeli su me i objasnili. Đed je to uradio prosto i rekao da mi nismo kao oni i da su oni izdali Boga. A Bog

Stevo M. Lapčević: U SUSRET KANONIZACIJI SVETIH LEŽIMIRSKIH MUČENIKA

Ove godine navršava se 80 godina od kako su u Ležimiru hrvatske ustaše i nacisti u seoskom hramu ubili između 96 i 100 meštana sela. Njih 22, koliko je utvrđeno istraživanjem spiskova žrtava imalo je od 2 do 18 godina. U susret tužnoj godišnjici, Eparhija Sremska započela je sa procesom kanonizacije Ležimirskih Mučenika, koja će biti okončana naredne godine, a uporedo sa ovim procesom, u toku je izrada monografije „Jamari i mučenici“ autora Steva Lapčevića iz Muzeja Srema u Sremskoj Mitrovici i izrada spomen ploče koja će biti postavljena na samom hramu, a koju zajednički rade vajarka Ružica Španović i Stevo Lapčević oboje iz „Muzeja Srema“. Na ploči će biti

JEDINI CILj OTIMANjE IMOVINE SPC: Samozvana Hrvatska pravoslavna crkva sa 16.000 “vernika”, na korak od registracije

Predstavnici samozvane Hrvatske pravoslavne crkve poslednja dva meseca pojačali su kampanju vrbovanja “vernika”, a jača i pritisak spolja da ova “crkva” bude zvanično priznata, potvrdio je za “Novosti” Savo Štrbac, predsednik Dokumentaciono-informacionog centra “Veritas”. FOTO: Snimak ekrana On smatra da je tzv. HPC opasna po Srbe i Srpsku pravoslavnu crkvu, jer je reč o dugoročnom projektu, čiji su ciljevi dobijanje autokefalnosti i otimanje imovine SPC u Hrvatskoj. – Takozvana HPC još nije uspela da se upiše u Evidenciju verskih zajednica u Hrvatskoj zbog administrativnih prepreka – objašnjava Štrbac. – Naime, kada je “arhiepiskop” Aleksandar (Ivanov) pokušao da je upiše, organizacija HPC postojala je svega godinu dana. Zakonski uslov bio je

Iz rezolucije Evropske Unije 1993. godine

Na pokušaj prećutkivanja zločina nad delovima bilo kog naroda u Drugom svetskom ratu, Evropska unija je donela Rezoluciju 1993. godine, koja nalaže svim vladama da ne kriju ni jednu činjenicu, niti bilo šta što prikazuje nacistička nedela. Svaka zemlja bi morala čak da predvidi i zakonske kazne za one koji negiraju postojanje zločina u Drugom svetskom ratu, koji umanjuju, prikrivaju ili koriste simbole iz tog rata. Da li je tragičnije ako o tome neke vlade nisu ništa znale, ili da su znale, a nisu poštovale. Nemareći za naloge EVROPSKE UNIJE, u Tuđmanovoj RH ni jedna preporuka iz ove Rezolucije nije bila prihvaćena – mada za to ima istorijskih činjenica na pretek. Da

Fragmenti izjave Hilmije Berberovića, koljača Srba u glinskoj pravoslavnoj crkvi

Istorijski arhiv Beograda UGB IV IV-146/32) Ubijanje je vršeno na taj način što smo neke udarali pravo u srce, neke klali preko vrata, a neke udarali gđe stignemo. Ako neki Srbin ne bi bio od prvog udarca smrtno pogođen, toga ustaše priklali nožem. Za vrijeme klanja nije gorjela svjetlost u crkvi, već su bili određeni specijalni vojnici koji su rukama držali baterijske električne lampe i time nam osvjetljivali prostor. U više mahova desilo se da je neki Srbin naletio na nas pesnicom, ili pak da je nekoga udario nogom, ali je taj bio odmah iskasapljen. Za vrijeme ovoga klanja bila je u crkvi velika galama. Prisutni Srbi vikali su „Živio

Integralni tekst izjave Ljubana Jednaka sa svedočenja pred zagrebačkim sudom

(Šime Balen “Pavelić”, Zagreb 1952.) „… On je metnuo glavu na stol, a ustaše su mu narezale grkljan. „Pjevaj sada”. Kako je on pjevao, krv mu je udarila iz grkljana na 2-3 metra daleko. Bilo je to svakako jako neugodno svima nama gledati. Kad je krv udarila prema nama, jedan mi je rekao: „Tako će biti i s nama, jaoj nama.” Nato su ustaše povikali – „Udari ga nožem, majku mu njegovu…” I udarili su ga 2-3 puta nožem iza vrata, a kada je pao na pod, priskočili su mu drugi, posebno određeni, koji su mrvili glave. Priskočiše mu dva ustaše i smrvili mu svu glavu. Zatim su ga bacili iz

Ustaški zločin nad Srbima u glinskoj pravoslavnoj crkvi bio je isplaniran za Ilindanski praznik

„Čujte ovo starci, počujte svi žigelji zemlje! Je pi ovako što ikad bilo u vaše dane, il’ u dane vaših otaca? Recite ovo svojim sinovima, Vaši sinovi svojim sinovima, a njihovi sinovi potonjem koljenu.” (Riječ Jahve 1, 2, 3.)   Ilindansku pesmu i molitvu zamenili su udarci noževa, maljeva, krikova strave i užasa u ovom genocidnom zločinu, nepoznatom u istoriji civilizacije, izvršenom na svetištu i oko njega. Tada je usmrćeno 1567 ljudi sa područja Korduna i Banije. Ustaški „misionari” hteli su pred ikonama, krstom i oltarom zatrti život, kulturu, duh i veru jednog naroda. Glavni organizator i inspirator svih počinjenih zločina u Glini, Banskom Grabovcu, Gornjem Taborištu, Šušnjaru, Velikom Gracu,

Masakriranje srpskih civila na Banskom Grabovcu u julu 1941. godine

„Mi znamo kako rana peče, – i kako boli nož… Istina je naša krvlju zapisana” (epitaf na spomeniku grabovačkim žrtvama -Jure Kaštelan)   Krajem jula 1941. godine, glinske, petrinjske i zagrebačke ustaše, dovele su na Banski Grabovac preko 1200 pohapšenih srpskih seljaka, od 16 do 60 godina starosti iz srezova: Glina, Petrinja i Dvor na Uni. Pavelićev Pokrijetni prijeki sud sve ih je proglasio „krivim” i osudio ih na smrt. Ustaše su tehniku egzekucije, nad tim nesrećnicima, primenjivali prema svojim ličnim sklonostima. Krvavi pir na Grabovcu uspelo je da preživi samo sedam ljudi. Evo za ovu priliku nekoliko delova iz neobjavljenog dnevnika dr. Juraja Perina, Hrvata, glinskog lekara, koji je

Počinjeni ustaški zločini ostali su bez kazne, pokajanja i obeležja

Još u toku kratkotrajnog rata vojske Kraljevine Jugoslavije protiv Sila osovine, proglašena je u Zagrebu Nezavisna Država Hrvatska 10. aprila 1941. godine. Istog dana u hrvatsku metropolu umarširale su elitne nemačke trupe, a građani su im priredili veličanstven doček i oduševljeno ih pozdravljali kao oslobodioce. Sedmog dana nakon proglašenja državne samosvojnosti, poglavnik dr. Ante Pavelić, sa svojim visokodužnosnicima M. Budakom, A. Artukovićem i M. Pukom, donosi „Zakonsku odredbu za obranu naroda i države”, kojom se odobravala ustašama likvidacija Srba, Jevreja, Cigana i nepoćudnih Hrvata, iako su oni bili lojalni podanici države Hrvatske. Pored brojnih specijalnih sudova koji su osnovani za zastrašivanje naroda, prema Srbima je dodatno primenjivana i „Zakonska odredba

PREDGOVOR

Ova monografija je svedočanstvo, opomena i poziv na pamćenje brutalnog pokolja Srba u glinskoj pravoslavnoj crkvi od strane hrvatskih ustaša za vreme Drugog svetskog rata, i uništavanja oko 4 000 spomenika borcima NOR-a i civilnim žrtvama na prostorima Hrvatske u vremenu od 1991-1995. godine. Jedan od priređivača Dragan Čubrić, svoj motiv da prikupi građu i opiše svoje viđenje pokolja glinskih Srba u Prekopi, Gornjem Taborištu, Banskom Grabovcu i u pravoslavnoj Bogorodičinoj crkvi u Glini, ističe stavom – „Naši poklani mučenici obavezuju nas da o njihovoj tragediji govorimo, da je opisujemo, da je ne zaboravimo i da je obeležavamo kao vizuelnu opomenu, kako se ne bi ponovilo sutra ono što je

Ja sam po pravu starinom Glođović

Kazivanje Topličanina Krsmana Mijajlovića Posle oslobođenja južnih delova Srbije, u oslobođenu Toplicu preseliše se čitava bratstva iz crnogorskog Sandžaka, Sjenice i Golije. Iz sela Kuzmičeva iz Sandžaka krenu prema Toplici bratstvo Glođovića sa tri porodične glave, Mikom, Mijajlom, Arsenijem. Mikova porodica naseli se u selu Grabovnica kod Kuršumlije i uzeše prezime Mikovići. Mijajlo ode u susedno Dedince, gde uzeše prezime Mijajlović. Arsenije se naseli u selu Trnov Laz i oni uzeše prezime Arsenijević. Poslednji od prebeglih dođe Pero Glođović u selo Rtaje i zadrža svoje prezime. Taman se okućiše na novom ognjištu, a crkvena zvona u nedoba objaviše mobilizaciju. Nema pozivara, nema pretnji za neodaziv, zvona su sve rekla. Otadžbina

Obilježene 24 godine od osnivanja Prve semberske brigade

U Bijeljini su danas obilježene 24 godine od formiranja Prve semberske lake pješadijske brigade Vojske Republike Srpske, u kojoj se borilo više od pet hiljada vojnika, a poginulo je 139 boraca. Parastos poginulim srpskim borcima služen je u Crkvi Svetog Đorđa, a potom su na Centralni spomenik na Gradskom trgu položeni vijenci. Prvi načelnik Štaba Prve semberske lake pješadijske brigade Đoko Pajić podsjetio je da je ova brigada bila prva srpska brigada na sembersko-majevičkim prostorima, ali i na prostoru cijele Republike Srpske. Pajić je rekao da je mobilizacija izvršena u septembru 1991. godine, kada je izbio rat u Hrvatskoj, te da su branili granice Semberije od eventualne agresije Hrvatske, a

Đorđe Ivković: Drago Pilsel, monsinjor ustaškog antifašizma

Mi nismo poznali vas po zastavama, Ni vaše heroje „od lavova ljuće” Sve na kolenima vukli ste se k nama Noseć mač ubice i luč palikuće. JOVAN DUČIĆ Mnogi mišljahu da je sintagma „ustaški antifašizam“ shizofrena projekcija srbskih ultra-nacionalističkih paranoikusa. Crnog đavola je to izmišljotina; kamo sreće da jeste! Ovo je kraći pregled delovanja jednog jezuitskog komandosa u Srbiji, koje je nanovo aktuelizovano nakon njegovog nedavnog gostovanja u „Ćirilici“ Milomira Marića na „Hepi“ televiziji. Tokom intervjua, Miliomir Marić je delovao kastrirano, bez trunčice prepoznatljivog sarkazma. Više je bio marioneta slična Pinokiju u rukama nadmoćnog gosta, nego novinar poznat po provokativnim pitanjima. Drago Pilsel, trenutačno mudronosni glodur elitnog hrvatskog portala „Autograf“,

Dragomir Antonić: Čaj bez prošlosti

Tokom posete princa Čarsla nije se štedelo u komplimentima i poklonima. Kao što se nije štedelo ni u ćutanju o zločinima koje je prinčevska država Srbiji i Srbima činila Čega se Srbi stide? Tuđih zločina ili sopstvenih žrtava? Nema novina, niti televizije u Srbiji koja rečju i slikom nije pratila svaki korak princa Čarlsa i njegove bolje polovine. Sve što je u Srbiji imalo snage da trči, od ljudi na vlasti do sveštenstva i članova Krunskog saveta trčalo je bez daha ne bi li pokazalo kako milijeg gosta od princa odavno nije bilo u Srbiji. Nije se štedelo u komplimentima i poklonima. Kao što se nije štedelo ni u ćutanju

Dr Đuro Zatezalo: Jadovno

Uvodne napomene – Knjiga Jadovno 1.

UVODNE NAPOMENEProblemi istraživanja i osvrt na korišćenu građu Problemi istraživanja kompleksa ustaških logora smrti Jadovno raznovrsni su i mnogobrojni. Riječ je o jednom od brojnih ustaških logora u sistemu Nezavisne Države Hrvatske, koji su osnivani u cilju izvršavanja programa planiranog zločina genocida nad srpskim narodom. Osnovan je među prvima, već u aprilu 1941. godine. Njemu su ustaške vlasti NDH dodijelile važnu ulogu u masovnoj likvidaciji Srba i Jevreja. U ovom ustaškom logoru smrti su se koristile bezdane jame na Velebitu, a pomoćni logori su bili Slana i Metajna na otoku Pagu. Logor Jadovno predstavlja početak ostvarenja sna o etničkom čišćenju prostora i društva u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj poglavnika dr Ante

Dr Đuro Zatezalo: Jadovno

Predgovor – Knjiga Jadovno 1.

Ove dvije knjige o kompleksu ustaških logora Jadovno su plod privatne inicijative i mojih, iz djetinjstva još uvijek živih sjećanja na željezničke kompozicije s teretnim vagonima za stoku, koje su jurile prugom kroz moje rodno selo Donje Dubrave, pristižući iz svih krajeva Nezavisne Države Hrvatske 1941. u Gospić. One su nastale iz pijeteta prema hiljadama nevinih žrtava muškaraca, žena i djece, čije iskrvavljene glave i sada vidim kako kroz željezne rešetke prenatrpanih stočnih vagona sumornim glasom dozivaju u pomoć traćeži vode. Ipak, ovih knjiga ne bi bilo da mi nisu svesrdno pomagali mnogi u brojnim institucijama u kojima sam godinama istraživao izvornu građu, prvenstveno u arhivima, muzejima, institutima za historiju,

Reč urednika – Knjiga Jadovno 1.

Nezavisna Država Hrvatska (1941-1945) je nastala na ideološkim osnovama ustaškog pokreta ekstremnom krilu hrvatskog nacionalizma, koji je predstavljao vrlo lošu kopiju fašizma i nacizma, s jakim nabojem klerikalizma. Ideološke osnove NDH pretpostavljale su stvaranje „čistog hrvatskog životnog prostora“, koji bi trebalo da omogući egzistenciju „čiste hrvatske nacije“, a preduslov za to je biološko uništenje (istrebljenje) Srba, Jevreja i Roma, koji su proglašeni „najvećim neprijateljima hrvatskog naroda“, kojima „nema mjesta u Hrvatskoj“. Uz to je potrebno izvršiti „unutrašnje pročišćenje“, tj. uništiti one koji čine „ljagu na tijelu čiste hrvatske nacije“ svojim „nehrvatskim ponašanjem“. Realizacija ovog programa je vršena masovnim pogromom, ali i čitavim nizom tzv. „rasnih zakona“, kojima su Romi i

Impresum – Knjiga Jadovno 1.

Đuro Zatezalo: Jadovno Dvotomno djelo sa zbornikom dokumenata i popisom 10.502 žrtve sa područja zloglasne NDH. Knjiga 1 : Jadovno -Kompleks ustaških logora 1941. ; Knjiga 2 : Jadovno – Zbornik dokumenata Ljubaznošću i saglasnošću autora, prenosićemo iz dana u dan dijelove ovog kapitalnog i dragocjenog djela. Izdavač: Muzej žrtava genocida Urednik: Jovan Mirković Za izdavača: Nenad Đorđević Recenzenti: Prof. dr Svetozar Livada, Prof. dr. Milan Kangrga, Prof dr. Rene Lovrenčić ISBN 978-86-906329-3-0     Copyright 2007, by Muzej žrtava genodica Publikovano uz finasijsku pomoć Ministarstva kulture Republike Srbije Pomoć u realizaciji: + Njegovo Visokopreosveštenstvo Mitropolit Zagrebačko- ljubljanski i cele Italije Gospodin Jovan Preuzmite knjigu u PDF formatu: Nazad na sadržaj knjige

srpska-vojska-prvi-svetski-rat.jpg

RUSKA DELEGACIJA NA SKUPU O PRVOM SVJETSKOM RATU

BEOGRAD, 16. SEPTEMBRA /SRNA/ – Delegacija ruskih naučnika učestvovaće u Beogradu u radu međunarodne konferencije “Veliki rat i početak novog svijeta: aktuelno podsjećanje za čovječanstvo”, koja se održava od danas do 18. septembra povodom obilježavanja 100 godina od Prvog svjetskog rata. Na čelu delegacije su zamjenik ministra inostranih poslova Ruske Federacije Aleksej Meškov i predsjednik “Ruskih željeznica”, Fonda “Andrej Prvozvani” i Centra nacionalne slave Vladimir Jakunjin, najavljeno je iz Ambasade Ruske Federacije u Srbiji. U radu konferencije u Centru “Sava” će učestvovati i Njegovo preosveštenstvo episkop kronštatski i vikar Sankt Peterburške mitropolije Nazarije i predsjednik Heraldičkog savjeta predsjednika Ruske Federacije i zamjenik direktora Državnog ermitaža za naučni rad Georgij Vilinbahov.

4.2. Spisak poginulih i nestalih, rođenih ili stradalih na Kordunu u ratu 1991-1995. i poraću (1996)

(spisak) Opis metodologije prema predhodnom spisku Uvod l. Opšte informacije Podaci u ovom prilogu zasnivaju se na istraživanjima Dokumentaciono-informacionog centra Veritas, koji od 1993. godine prikuplja dokumentaciju o stradanju Srba sa područja Hrvatske i bivše RSK u ratnom i poratnom periodu, odnosno od 1990. do 1998. godine. Atomizovanost i nedostatak sopstvene državne administracije uveliko otežavaju prikupljanje i sređivanje podataka o srpskim žrtvama na navedenom području u posljednjem ratu. Podaci u ovom prilogu prikazuju stanje Veritasovih istraživanja srpskih žrtava na području Hrvatske i bivše RSK (UNPA) u vremenu od 1990. do 1998. godine na dan 31. 10. 2011. godine. 2. Metode U prikupljanju podataka o poginulim i nestalim Srbima, koristeći sve

4.1. Srpske žrtve rata i poraća na području Hrvatske i bivše RSK u periodu 1990 – 1998. godine

Sada se svim ovim gubicima nametnuo novi gubitak, ratom 1991. − 1995. godine: stradalo je više od 600 ljudi, od čega 200 civila u prostorima koji se nikad, poslije Drugog svjetskog rata, nisu mogli demografski oporaviti. Ne samo zbog direktnih i indirektnih gubitaka ratnih stradanja, pandemije tifusa, kolonizacije, urbanih zahvata, otvaranja poligona, brojnih procesa deagrarizacije i bijega mlađih naraštaja iz sela i poljoprivrede. Poznajem sela čiji je popisni krug iznosio 600 stanovnika, od kojih je 280 steklo fakultetsko obrazovanje, a danas, niti jedan od njih, ne samo da ne živi u selu i rodnoj općini, nego ne živi na Kordunu. A samo rijetki u RH. To je sa demografskog stajališta

Recenzija Predraga Matvejevića: Audiatur

  Audiatur…     Tom latinskom riječju započinje zahtjev univerzalnog prava: audiatur et altera pars − neka se čuje i druga strana. Čujmo glas Svetozara Livade, sociologa i historičara, neumornog istraživača koji se − po riječima filozofa Milana Kangrge − „založio čitavim svojim ljudskim bićem za otkrivanje istine o nama samima“. Livada vidi sebe najprije u ulozi „empiričara” i promatrača „uživo”. Ali on je više od toga. Istodobno je sudionik, svjedok, tumač. Posvetio je značajan dio svoga opusa stradanjima koja su proživjeli naši građani srpske nacionalnosti i pravoslavne vjere, i ne samo oni. Zadobio je u mladosti toliko rana da su liječnici ostali „začuđeni” kako je uopće preživio. Volja da

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala