arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Sveštenik Stevan Stefanović: Jasenovac, genocid nad Srbima 1941 – 1945. (prvi deo)

Kako se našem narodu desilo tako stravično stradanje i tako jezivi zločini nad Srbima kao što se to dogodilo u Jasenovcu? Koliko unazad moramo da se vratimo u istoriju da bismo razumeli šta se desilo, da se na teritoriji gde su Srbi drugi narod po veličini stvori najužasnija državna tvorevina ikad, fašistička NDH? Da li koren ovog stravičnog stradanja Srba treba tražiti u samoj činjenici stvaranja zajedničke države sa Hrvatima 1918.? I ko je uopšte zaslužan za stvaranje Jugoslavije? Da krenemo redom. Danas su ove teme veoma aktuelne. Videli smo da je u NATO protektoratu, državi koju su nazvali Severna Makedonija, imenom koje su čak i njeni građani odbili na

Dan stvaranja NDH, kada je na Zagreb pala tama a iz njega krenulo zlo

U četiri kratke godine, ona je svojim aparatom, u genocidu kakav Evropa nikada nije videla, usmrtila između 500 000 i 1 000 000 Srba sa teritorija koje je okupirala Nezavisna Država Hrvatska je osnovana 10. aprila, pre 83 godine, kao država hrvatskog naroda pod vojno-političkim patronatom Hitlerove Nemačke. To se dogodilo svega 4 dana nakon invazije sila Osovine na Jugoslaviju, na dan ulaska nemačkih trupa u Zagreb. Nemački vojnici su dočekani kao oslobodioci s neskrivenim oduševljenjem najširih masa zagrebačkih Hrvata. Period koji je nastupio predstavlja najsramnije razdoblje hrvatske istorije obeleženo rasnim zakonima, koncentracionim logorima i brojnim zloćinima koji su odredili zločinački karakter nove vlasti, čime su raspršene nade nekih da

Majku su mu zaklale ustaše, uzela ga muslimanska porodica: Nisam ja Omer, već…

Nisam ja Omer Sinanović, već Dragoljub Blagojević! Tačno je da sam, najpre, od rođenja pa do 23. meseca života bio Dragoljub, dok mi ustaše ne zaklaše majku. Potom sam sve do 24. godine bio Omer, a od tada sam ono što i jesam – Dragoljub. Ovim rečima nekadašnji pitomac Državnog dečjeg doma u Tešnju nedaleko od Doboja u BiH odgovorio je na najavu da će se prusutnima na promociji knjige „Državni dečji dom Tešanj (1946-1959)“ Jasmina Mandžukića, na Starom gradu tešanjske tvrđave, obratiti Omer Sinanović. Krepki, sada 80-godišnji Dobojlija ispričao je da majka Cvijeta kobnog 9. decembra 1941. nije uspela da umakne krvnicima Jure Francetića. Sa pelenom u ruci pronađena

Uskočka šuma - ekshumacija

Predmet: Izveštaj o ekshumaciji žrtava ustaškog logora u Staroj Gradišci

Izveštaj Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača u Vojvodini – Povereništvo za okrug Sremski u Zemunu od 23. aprila 1946.  Državnoj komisiji za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača u Beogradu, o rezultatima ekshumacije žrtava ustaškog logora u Staroj Gradiški[1] ZEMALjSKA KOMISIJA ZA utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača u Vojvodini POVERENIŠTVO ZA OKRUG SREMSKI U ZEMUNU Broj 397 Predmet: Izveštaj o ekshumaciji žrtava ustaškog logora u Staroj Gradiški[2] DRŽAVNOJ KOMISIJI ZA UTVRĐIVANjE ZLOČINA OKUPATORA I NjIHOVIH POMAGAČA BEOGRAD Smatrajući za važno da se i pre početka rada upoznam sa pojedinostima i svim predradnjama ove ekshumacije odmah sam otputovao, i 14. IV 1946. god. u 9 sati

putevima-kozarske-djece01.jpg

TAJNA PARCELE 142 NA ZAGREBAČKOM GROBLjU MIROGOJ

Neodgovorni i nedostojni imena naših predaka olako zaboravljamo svoje žrtve. Imamo li pravo tražiti oprost od Novomučenika srpskih zbog našeg besmisla i nedostatka egzistencijalnog samopoštovanja !? Parcela broj 142 na zagrebačkom groblju Mirogoj krije tajnu djece mučenika, žrtava ontološkog zla oličenog u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. To sveto mjesto koje je 1942. godine , izvan tadašnjih granica Mirogoja, služilo za zakopavanje „inovjeraca“ danas odiše mirom na granici šume, gdje leži skroman spomenik i mala nadrgobna ploča. Kod ovog svetog mjestane dolaze zvanične delegacije sa srpskih prostora, nema velikih izjava u objektive fotoaparata i kamera državnih servisa. Danas, tek po koja igračka ispred nadgrobne ploče svjedoči o tome da ovo mjesto nije običan grob, kako na ploči piše, „nekoliko

Na današnji dan počeo genocid

Andrija Artuković je 13. maja 1941. godine dao zeleno svjetlo za genocid nad Srbima, Jevrejima i Romima… Samo u prvih sedam mjeseci ustaške vlasti prekršteno je oko 100.000 pravoslavnih, otvoren konclogor Jasenovac i počele deportacije Srba Ministar unutrašnjih poslova Nezavisne Države Hrvatske /NDH/ Andrija Artuković je 13. maja 1941. godine propisao “Provedbenu naredbu o ustrojstvu i poslovanju ravnateljstva za javni red”, čime je van zakona stavljeno oko dva miliona Srba i desetine hiljada Jevreja i Roma. Ta naredba iskorištena je kao pravni osnov za genocid koji je uslijedio, a na osnovu nje Srbi su proganjani, ubijani, prekrštavani i protjerivani. Otvoren je koncentracioni logor Jasenovac, ljudi su ubijani bez suđenja i

Dušan Bursać: Anđeli u paklu

Tragao sam za pravim a neupadljivim naslovom za ovu knjigu, jer su za naslov moje objavljene knjige, „Hrvatski genocid nad Srbima 1941-1945”, neki rekli da je provokativan, a neke knjižare knjigu nisu ni pri­mile za stavljanje u izlog, bojeći se neželjenih posle­dica. English To je još jedan dokaz koliko je u svest ljudi uko­renjeno „bratstvo i jedinstvo“ između Srba i Hrvata, pa vezivanje hrvatskog imena za genocid, ne samo da nije poželjno, već to može da bude i vrlo opasno. Budući da se radi o stradanju dece, moja žena Eva je predložila da ovoj knjizi dam naslov „Anđeli u pa­klu“. Anđeli u paklu – sadržaj Dušan Bursać: ANĐELI U PAKLUIzdavač:

Srpsku decu obavezno odgajati na ustaškim načelima i u katoličkoj veri

(Odlomci iz knjige „U mučilištu – paklu Jasenovac“ Đorđa Miliše, reprint piščevog izdanja iz 1945, izdavač Politika, Beograd, 1991.) Nadasve je bio svirep, tragičan udes srpske djece okolnih kotareva Kozare i Prosare. Tu su sva djeca od dojenčadi do 12 godina bila pohvatana i istrebljena prema ustaškim krvničko-ubilačkim metodama. Kotarevi, koje je zadesio taj najteži udes, jesu: Bosanska Gradiška, Bosanska Dubica, Bosanska Kostajnica, Prijedor, Hrvatska Kostajnica i ostali susjedni kotarevi. Na taj je način bilo sakupljeno ispod Kozare oko 100.000 srpske djece nad kojom su vršena nepamćena zvjerstva… Dojenčad su otimana s majčinih grudi, silom otrgnuta i odvađana od svojih roditelja. Odraslija djeca, koja su se grčevito držala majčine suknje,

Vidio sam grozotu najveću

U logoru Stara Gradiška bilo je strašnih prizora. Vidio sam tako da majka potpuno zamazana od dječjeg proljeva svoje dijete drži za ruku, a dok drugo tako uneređena doji. Ali najteže mi je bilo kada sam vidio da su u Jastrebarskom smještena toliko mala djeca da nisu mogla još ni hodati. Ili su ležala ili su puzala – priča Milorad Jandrić. Izvor: PORTAL NOVOSTI ; Autor: Davor Konjikušić NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima.

Mika Bundalo – Brigita Knežević

Svjedočanstvo da u bezumlju rata i velikog stradanja, postoje ljudi koji su pružili ruku stradalnicima i spašavali njihove živote iako su bili Srbi. Brigita je rođena 25. aprila 1940. godine u selu Mirkovci kod Kozarske (Bosanske) Dubice u porodici Bundalo. Za vrijeme neprijateljske ofanzive na Kozaru u ljeto 1942. godine s porodicom je dospjela u logor Staru Gradišku gdje je zajedno s brojnom djecom nasilno odvojena od njihovih roditelja. Zahvaljujući Diani Budisavljević i njezinim saradnicima spašena je iz logora i odvedena u zagrebački Zavod za gluhonijeme. Ondje ju je posvojila porodica Fistrić koja joj je dala ime Brigita. Istinu o svom pravom porijeklu Brigita Fistrić je saznala puno godina nakon

Uskočka šuma - ekshumacija

Predmet: Izveštaj o ekshumaciji žrtava ustaškog logora u Staroj Gradišci

Izveštaj Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača u Vojvodini – Povereništvo za okrug Sremski u Zemunu od 23. aprila 1946.  Državnoj komisiji za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača u Beogradu, o rezultatima ekshumacije žrtava ustaškog logora u Staroj Gradiški[1] ZEMALjSKA KOMISIJA ZA utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača u Vojvodini POVERENIŠTVO ZA OKRUG SREMSKI U ZEMUNU Broj 397 Predmet: Izveštaj o ekshumaciji žrtava ustaškog logora u Staroj Gradiški[2] DRŽAVNOJ KOMISIJI ZA UTVRĐIVANjE ZLOČINA OKUPATORA I NjIHOVIH POMAGAČA BEOGRAD Smatrajući za važno da se i pre početka rada upoznam sa pojedinostima i svim predradnjama ove ekshumacije odmah sam otputovao, i 14. IV 1946. god. u 9 sati

Banković: „Pokolj“ – termin za genocid nad Srbima u NDH 1941-1945

U junu 2018. godine, u Banjaluci, Skupština udruženja Jadovno 1941. usvojila je odluku da se „zločin genocida počinjen nad pravoslavnim Srbima tokom Drugog svetskog rata od strane Nezavisne Države Hrvatske imenuje kao Pokolj“. Kao jedan od navedenih razloga je taj što se Srbi još od kraja Drugog svetskog rata nisu terminološki odredili prema genocidu koji je počinjen u Nezavisnoj Državi hrvatskoj od 1941. do 1945. godine. Piše: Ms Vladimir Banković Nakon što se pojavila odluka Skupštine ove organizacije počela su razmatranja i diskusije da li je „Pokolj“ pogodan termin za genocid nad Srbima. Tokom duge istorije čovečanstva, ono što je čuvalo nit jedne civilizacije, naroda ili nacije su događaji ili

U Zemunu održano molitveno sabranje za Srbe pobijene u logoru Zemun 1942-1944. godine

U subotu 13. maja 2023. na 81 godinu od početka stradanja Srba u logoru Zemun, u eri Pokolja, Genocida počinjenog nad Srbima od strane NDH, na groblju u Zemunu kod spomenika nad masovnom grobnicom, potomci i poštovaoci žrtava, u organizaciji Udruženja Jadovno 1941. iz Beograda, održali su molitveni skup. Parastos su zajedno služili Protoprezviter Luka Verić, paroh crkve Svete Trojice, O. Petar Bakajlić, paroh hrama Sv. Oca Nikolaja, O. Saša Pajković i O. Igor Bates iz Crkve Sv. Dimitrija sa samog zemunskog groblja. Udruženje Jadovno 1941. je priložilo žito, vino i pogaču za službu, a potom predsednik Udruženja g. Momčilo Mirić i član UO g. Veljko Đinović su svečano položili

Pogledajte FILM – NDH: Strah, ponor, muk

ENGLISH Kako je nastala Nezavisna država Hrvatska, kakav je bio njen karakter i ko je odlučivao o životu i smrti? Zašto su logor Slana na Pagu prozvali “pakao u kamenoj pustinji”, za šta su u leto 1941. služile brojne kraške jame na planini Velebit, zašto na planini Kozari godinama posle Drugog svetskog rata nije bilo dece i ima li najjačeg utiska iz “planine mrtvih u slavonskoj ravnici”, kako su neki zvali Jasenovac? Tim pitanjima bavi se trodelni dokumentarni film RTS-a NDH – Strah, NDH – Ponor i NDH – Muk. Ekipa RTS-a posetila je mesto nekadašnjeg logora Jadovno na Velebitu, logora Slana na Pagu, spomen područje Jasenovac u Hrvatskoj i

„UMANjENjE BROJA JASENOVAČKIH ŽRTAVA VODI PORICANjU ZLOČINA“ Režiser Momčilo Mrdaković upozorio na prekrajanje istorije

Srpski režiser i arhitekta Momčilo Mrdaković, autor crnohumorne komedije “Mamaroš”, rekao je da priprema dva nova filma koja će se baviti temom zločina nad Srbima i Jevrejima u Drugom svjetskom ratu, te ukazuje na opasnost od revizije, poricanja i umanjenja srpskih žrtava u ustaškom logoru Jasenovcu. Mrdaković, čija uža i šira porodica stradala u Jasenovcu, ističe u intervju Srni da umanjenje broja jasenovačkih žrtava vodi poricanju tog zločina, pa se pojavljuju istoričari iz Hrvatske koji ne govore o pobijenim Srbima u Jasenovcu, nego da su pobijeni „ustanici komunisti“. On je naveo da će jedan film biti o njegovoj majci Vukosavi Mrdaković, rođenoj Gligić, koja je preživjela ustaški logor Staru Gradišku

Dan stvaranja NDH, kada je na Zagreb pala tama a iz njega krenulo zlo

U četiri kratke godine, ona je svojim aparatom, u genocidu kakav Evropa nikada nije videla, usmrtila između 500 000 i 1 000 000 Srba sa teritorija koje je okupirala Nezavisna Država Hrvatska je osnovana 10. aprila, pre 80 godina, kao država hrvatskog naroda pod vojno-političkim patronatom Hitlerove Nemačke. To se dogodilo svega 4 dana nakon invazije sila Osovine na Jugoslaviju, na dan ulaska nemačkih trupa u Zagreb. Nemački vojnici su dočekani kao oslobodioci s neskrivenim oduševljenjem najširih masa zagrebačkih Hrvata. Period koji je nastupio predstavlja najsramnije razdoblje hrvatske istorije obeleženo rasnim zakonima, koncentracionim logorima i brojnim zloćinima koji su odredili zločinački karakter nove vlasti, čime su raspršene nade nekih da

Srpsku decu obavezno odgajati na ustaškim načelima i u katoličkoj veri

(Odlomci iz knjige „U mučilištu – paklu Jasenovac“ Đorđa Miliše, reprint piščevog izdanja iz 1945, izdavač Politika, Beograd, 1991.) Nadasve je bio svirep, tragičan udes srpske djece okolnih kotareva Kozare i Prosare. Tu su sva djeca od dojenčadi do 12 godina bila pohvatana i istrebljena prema ustaškim krvničko-ubilačkim metodama. Kotarevi, koje je zadesio taj najteži udes, jesu: Bosanska Gradiška, Bosanska Dubica, Bosanska Kostajnica, Prijedor, Hrvatska Kostajnica i ostali susjedni kotarevi. Na taj je način bilo sakupljeno ispod Kozare oko 100.000 srpske djece nad kojom su vršena nepamćena zvjerstva… Dojenčad su otimana s majčinih grudi, silom otrgnuta i odvađana od svojih roditelja. Odraslija djeca, koja su se grčevito držala majčine suknje,

Časne sestre su injekcijama ubijale decu

Samo zahvaljujući spletu srećnih okolnosti osmogodišnji Slavko i jedanaestogodišnja Branka Lakobrija, rođeni brat i sestra, nisu doživeli kobnu sudbinu kao zatočenici ustaških logora Jadovno i Stara Gradiška. Radmila Ristić (Foto D. Bukvić) O patnjama kozaračke dece ispričaću vam kroz ispovest mojih brata i sestre od strica, Slavka i Branke Lakobrije, koji su 1941. iz sela Miloševo Brdo kod Gradiške u današnjoj BiH odvedeni u logore Jadovno i Stara Gradiška. Ovim rečima, Beograđanka Radmila Ristić (88), rođena Lakobrija, počinje razgovor za „Politiku”, s namerom da doprinese brojnim svedočanstvima o ustaškim zločinima u Drugom svetskom ratu. Uoči tog oružanog sukoba, ona je kao osmogodišnja devojčica živela u Beogradu, s porodicom. Njen otac

Mika Bundalo – Brigita Knežević

Svjedočanstvo da u bezumlju rata i velikog stradanja, postoje ljudi koji su pružili ruku stradalnicima i spašavali njihove živote iako su bili Srbi. Brigita je rođena 25. aprila 1940. godine u selu Mirkovci kod Kozarske (Bosanske) Dubice u porodici Bundalo. Za vrijeme neprijateljske ofanzive na Kozaru u ljeto 1942. godine s porodicom je dospjela u logor Staru Gradišku gdje je zajedno s brojnom djecom nasilno odvojena od njihovih roditelja. Zahvaljujući Diani Budisavljević i njezinim saradnicima spašena je iz logora i odvedena u zagrebački Zavod za gluhonijeme. Ondje ju je posvojila porodica Fistrić koja joj je dala ime Brigita. Istinu o svom pravom porijeklu Brigita Fistrić je saznala puno godina nakon

Film „Irodovi sinovi“ – The documentary film “Sons of Herod”

Tekst ove poruke je na srpskom i na engleskom – The text of this message is in Serbian and English Film „Irodovi sinovi“ je dokumentarno-analitička priča o genocidu nad srpskim narodom u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, koji je kroz minule decenije prikrivan, izlagan političkom embargu, zabranama i cenzuri. Nigde u svetu nije zabeležen ni jedan primer postojanja logora smrti za decu osim u NDH. Zato film posebnu pažnju obraća stradanju dece, baveći se uzrocima ovog svirepog zločina, otkrivajući istovremeno njegovu dubinu, ulogu rimokatoličke crkve, ali i onoga ko je decenijama bio čuvar ove strašne tajne i kraških jama. Molimo Vas da prosledite ovu poruku Vašim prijateljima u Srbiji i inostranstvu i

Vidio sam grozotu najveću

U logoru Stara Gradiška bilo je strašnih prizora. Vidio sam tako da majka potpuno zamazana od dječjeg proljeva svoje dijete drži za ruku, a dok drugo tako uneređena doji. Ali najteže mi je bilo kada sam vidio da su u Jastrebarskom smještena toliko mala djeca da nisu mogla još ni hodati. Ili su ležala ili su puzala – priča Milorad Jandrić. Izvor: PORTAL NOVOSTI ; Autor: Davor Konjikušić NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima.

FOTO: WIKIPEDIA

Dragoslav Bokan: Ubijali su nam decu – Ovo svaki Srbin treba da zna

Sav smisao istorije krije se u odnosu nekog naroda prema deci svojih neprijatelja. I tome da li su i oni tretirani samo kao „budući ratnici i osvetnici“ ili, ipak, kao deca: bespomoćni mališani što, poput svake svetinje, ne smeju da budu ni dirnuti – a kamoli plašeni, mučeni i ubijani. I u toj disciplini (duboko povezanih sa istinskim hrišćanstvom) mi, Srbi, smo se pokazali dostojnim svog „arhiepiskopa u večnosti“, Svetog Save, pa i njegovih (i Hristovih) zaveta. Za razliku od naših komšija sa zapadne, prekodrinske i prekosavske strane. Surovost onih koji su „imali dovoljno (demonski inspirisane) snage“ da odvajaju našu dečicu od njihovih majki i očeva, besprimeran je slučaj u

Dušan Jerinić: Stradanje dece u logoru Jastrebarsko

Kao dete logoraš preživeo sam ustaški logor Stara Gradiška zahvaljujući akciji spasavanja srpske dece iz logora, koju je vodila humanitarka Dijana Budisavljević. Kao dete logoraš preživeo sam ustaški logor Stara Gradiška zahvaljujući akciji spasavanja srpske dece iz logora, koju je vodila humanitarka Dijana Budisavljević. U poslednjih 12 godina mnogo vremena posvetio sam čitanju literature u vezi sa holokaustom koji su sprovodile ustaše za vreme NDH. Posebnu pažnju posvetio sam izučavanju ustaškog genocida na prostorima zapadne Đakovštine, o čemu sam objavio dve knjige. Pročitao sam autorski tekst „Obaveza sećanja i nezaborava” ministra Zorana Đorđevića, objavljen u „Politici” 13. septembra, i želim da reagujem na deo njegove rečenice „ … kakav je,

NAJPOTRESNIJI STIH SRPSKE ISTORIJE: Mlada Srpkinja u ustaškom logoru je svojom krvlju ispisala ove reči!

Ako se ne zaboravi, istina nikada ne umire. A dr Jovan Babić (81), lekar radiolog i profesor Medicinskog fakulteta u Novom Sadu, nikada nije zaboravio kako su februara 1947. godine, kada je bio sedmogodišnjak, u njegovu porodičnu kuću u Šidu banuli oficiri Ozne. Odveli su njegovog oca Dušana i odneli sav materijal koji je on, kao predsednik posleratne Komisije za ispitivanje zločina ustaša i nacista, do tada prikupio u sremskim selima, ali i u Jasenovcu. Dušanov dokazni materijal o žrtvama i zločincima oznaši su uništili u ime bratstva i jedinstva novoformirane Jugoslavije. Činilo se to uništenje nepovratnim, sve dok posle višedecenijskog traganja dr Babić nije pronašao treći primerak svedočenja preživelih

Dragoslav Bokan: MORAMO DA PRIZNAMO ZLOČINE…

Da, mi, Srbi, moramo konačno i zauvek DA PRIZNAMO ZLOČINE POČINjENE NAD NAMA, kako u Drugom svetskom ratu, tako i pre i posle toga – od hrvatsko-ustaške, šiptarsko-arnautske, muslimansko-bošnjačke, bugarske, nemačke, mađarske, italijanske, partizansko-komunističke ruke. Dakle, možemo da prihvatimo deo matrice drugosrbijanskih izroda, njima nasuprot – da zaista trebamo i moramo da ”priznamo zločine” o kojima sramno malo znamo i kao da nas i nešto nije previše briga. Da priznamo sebi sve te bezbrojne i jezive zločine (razmera GENOCIDA) počinjene nad nevinim srpskim civilima, a u paklenom cilju našeg isterivanja, preveravanja, obezboženja, rasrbljavanja i totalnog uništenja sa aktuelne i one istorijske mape. Tek ako sebi dopustimo da spoznamo ŠTA nam

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala