arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

NAJAVA: U Bijeljini tribina “Sjećanjem i pamćenjem protiv zaborava”

Sa blagoslovom Episkopa zvorničko – tuzlanskog Gospodina Fotija, Udruženje Hercegovaca „Jovan Dučić“ u Bijeljini i Pravni fakultet Univerziteta u Istočnom Sarajevu, organizuju javnu tribinu. O pravnom nasilju, koje je bilo uvod u fizičko nasilje, govoriće doc. dr Sanja Savić. O kompleksu logora smrti Gospić – Jadovno – Pag i važnosti sjećanja i pamćenja na žrtve Pokolja, Genocida počinjenog nad Srbima od strane NDH, govoriće dr Dušan Bastašić, predsjednik udruženja „Jadovno 1941.“ iz Banjaluke. Mjesto i vrijeme: VELIKA SALA CENTRA ZA KULTURU BIJELjINA Patrijarha Pavla 1 Ponedjeljak, 15. maj 2023. u 20 časova.

NAJAVA: U Zandamu i Roterdamu tribina “Jadovno – preteča Jasenovca”

Udruženje građana Jadovno 1941. iz Banjaluke, uz pomoć dobrotvora iz Srpske pravoslavne Crkvene opštine Sveti Nikola u Zandamu, i Crkvene opštine Svete Trojice u Roterdamu, Holandija, organizuje dvije tribine. “Jadovno – preteča Jasenovca“ – Sjećanjem i pamćenjem protiv politike zaborava – Teme:– Pokolj, Genocid počinjen nad Srbima od strane NDH– Gospićka grupa logora – preteča Jasenovca– More podvelebitskog kanala, naša druga plava grobnica– U potrazi za jamama, mjestima stradanja Gost na tribini, Dušan Bastašić, osnivač i predsjednik udruženja građana Jadovno 1941. iz Banjaluke. Mjesto i vrijeme: SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVAPAROHIJA SVETI NIKOLAStationsstraat 131506 DA Zaandam, HolandijaPetak, 12. maj 2023. u 19 časova. Mjesto i vrijeme: SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVACRKVENA OPŠTINA SVETE TROJICE

Nikola Milovančev, Foto : Jadovno

Zemunski logor nije se nalazio u okupiranoj Srbiji, već na teritoriji NDH

Kao Zemuncu, dobro mi je poznata zemunska istorija, posebno ona 20. veka, između ostalog i nepobitna činjenica da se od aprila 1941. Zemun nalazio izvan sastava okupirane Srbije, pa samim tim ni zemunski logor nije bio na teritoriji Srbije. Logor Staro sajmište, 1945. godina (Foto- dokumentacija „Politike”) To potvrđuje i enciklopedijska jedinica ’koncentracijski logori’ Hrvatske enciklopedije, koju izdaje Leksikografski zavod ’Miroslav Krleža’ u Zagrebu. U Politici od 22. aprila 2023. prenesena je agencijska vest pod naslovom „Danas se u Srbiji obeležava Dan sećanja na žrtve Holokausta”, u kojoj je između ostalog zapisano: „Nacionalni Dan sećanja na žrtve Holokausta, genocida i drugih žrtava nacizma i fašizma u Drugom svetskom ratu biće

Đurđica Dragaš: Priča o Desi iz Divosela

Došla si mi noćas u snu… prvi put. Došla si mi noćas u snu…prvi put… U šuštavoj beloj haljinici, s dečjim rukama, s očima punim neba. Smešile smo se jedna drugoj jer… mi smo ista krv! Pričala si mi o tom danu, o jutarnjoj rosi i požutelom, ustalasanom klasju. Mirisale smo zajedno sveže skuvano mleko i jele tvrdi hleb. Šaputala si mi o majčinom skutu i dedinom brku, o rumenom dečaku Jovanu. Jurile smo za šarenim teletom, milovale zvezdu na konjskom čelu, slušale ptice i šumu… Prepoznavale smo jedna drugu, bez dodira i pogleda jer… mi smo ista krv! Pričala si mi o strahu, o očevoj bori na čelu, o

Sandra Blagić: Dušo moja, boli li te nepravda?

Boli li te dušo moja, što ti bar kapelu nijesmo podigli? Da nikne kapelica, da ti bar svijeću zapalimo. Da zapalimo svijeće za bezimenu djecu , za majke i bake, deke i očeve, stričeve, ujake, komšije… Dušo moja, boli li te nepravda? Dušo moja,pod crnicom zemljom, boli li te ćutanje? Boli li te umanjivanje broja poklanih, nedoklanih, u Savu bačenih mučeničkih duša? Boli li te tišina u Donjoj Gradini? Ili voliš što se čuje samo cvrkut ptica? Boli li te što se okupimo samo jednom godišnje da ti mučeničku zemlju cjelivamo? Da li te boli što te spominjemo rijetko ili skoro nikako? Pijetko samo pred izbore ili kad se neki poeni

Đurđica Dragaš: Da su mi ruke krila…

Da su mi oči izvori isplakala bih Unu i Savu, da vam krvave košulje operem. Da su mi ruke krila letela bih nad Gradinom Donjom,da vam kosti ne gazim.Crna, bez glasa,ptica čemerna. Da su mi oči izvori isplakala bih Unu i Savu,da vam krvave košulje operem.Tekla bih crvena i bolna,mutna i mračna ko’ obale jasenovačke. Da su mi kose grane topole,milovala  bih vam izmučena tela.Međ’ lišćem svojim sakrivala umiruće oči.Plakala bih vam uspavanku,jaukom majke što čedo izgubi. Da su mi noge korenje jablanovo, napravila bih vam postelju.U zemlji što ka nebu leti svila bih vam gnezdo. Da mi je srce jako ko’ kamen,isklesala bih molitvu na njemu.Molila bih vas za

Nikola Milovančev: Milan Dukić – prvi glas o stradalima u Jadovnom i izveštaj konzula NDH u Beogradu o tome

Mnogi se pitaju kada je srpska javnost prvi put saznala za Jadovno i za zločine u Jadovnom, makar indirektno? Obično se misli da je to bilo posle Drugog svetskog rata. Međutim, dogodilo se to još 1. jula 1942. – doduše stidljivo i u rubrici oglasa u beogradskom „Novom vremenu“, na strani  6 tog broja lista. Bilo je to preko oglasa Sofije Dukić, žene trgovca Milana Dukića iz Donjeg Lapca u Lici. Sofija Dukić je naime u „Novom vremenu“ objavila fotografiju muža i oglas sledeće sadržine: „Moli se svako ko ma šta zna o Milanu Dukiću trgovcu, koji je nestao iz Donjeg Lapca put Gospića u Jadovno da javi njegovoj ženi

Đurđica Dragaš: Verujem da senke žrtava Pokolja, baš poput Gavrilove, još uvek plaše zagrebačku gospodu 

Mrkli je mrak. Poneki slabašni zračak svetlosti probije se kroz otvore  između dasaka stočnog vagona. Čuje se samo uplašeno disanje izmrcvarenih tela, katkad bolni uzdah ili jauk. Putuju već satima, ne znaju kud i zašto. U ovoj zgužvanoj, nesrećnoj masi, u mraku smrdljivog vagona, sijaju oči tek stasalog mladića Steve. Osamnaest mu je godina. Trebalo je da ide u vojsku najesen, trebalo je da se prvi put napije, da se istopi u devojačkom zagrljaju. Trebalo je da ore njive s ocem, da seje i žanje, da slavi slavu i krsti kumovsku decu… Ćuti Stevo i užarenim očima sanja život koji je trebalo da proživi. Žedan je odavno, boli ga čitavo telo od

O večitoj deci Jasenovca

Svi mediji na srpskom jeziku u proteklih nekoliko dana, baš uoči dana sećanja na Jasenovac (nemamo praznik koji se ovako zove, već se radi o obeležavanju proboja poslednjih logoraša 22. aprila 1945) preneli su vest koja bi bila neka vrsta satisfakcije žrtvama: Muzej žrtava genocida u Beogradu došao je u posed spiskova dece spasene u misiji Diane Budisavljević. Piše: Nemanja Dević Rečeno je da se radi o originalnim spiskovima sa imenima 5.800 dece, uglavnom srpskih siročića sa Kozare, za koji se mislilo da je izgubljen, ili uništen, a koji precizno govori o njihovom identitetu i sudbini. Zašto su ti spiskovi danas važni? Smelom akcijom Diane Budisavljević oko 12.000 dečaka i

Protivsrpski plakat o Jasenovcu

Ovaj plakat plaćen našim poreskim novcem je protivsrpski! Vidite li ovdje Srbe? Dakle, u pitanju je genocid nad nekim (neimenovanim) narodom, u nekakvom logoru koji su držali (neimenovani) dželati. Prvo, ovaj plakat je loš u stručnom, likovnom i propagandnom smislu. Napravio ga je neko sa nikakvim smislom za promociju i pristalo. Bodljikava žica u obliku horizontalno postavljene Topole užasa, ne da se komentarisati sa nivoa likovnog, čak ni u vrijeme socijalističkog realizma. Sa razine 21. vijeka, ovdje gotovo niko ne bi prepoznao ni Topolu. Iz ogromnog novca slupanog u ovakve promašaje, niti bi neko dijete moglo, niti će u nedelju nešto naučiti. Sa nivoa popularizacije, ovo je potpuno diletantski. I

U Beogradu održana Međunarodna naučna konferencija o Jasenovcu

U Beogradu je 22.i 23. aprila održana Međunarodna naučna konferencija „Odjeci Jasenovca – Saglasni i nesaglasni narativi“. Bila je to 21. po redu godišnja konferencija koju Institut za istraživanje Jasenovca iz Njujorka organizuje u znak sećanja na žrtve trostrukog genocida počinjenog nad Srbima, Jevrejima i Romima u NDH. Ove komemorativne konferencije su dvadeset  godina održavane u Njujorku, i ovo je prvi put da su se učesnici okupili u glavnom gradu Srbije. O različitim aspektima istorije stradanja stotina hiljada nedužnih ljudi u NDH i kulturi sećanja na njih, govorili su doajeni među istoričarima iz Srbije, akademik dr Vasilije Krestić i vojni istoričar magistar Antun Miletić, kao i istaknuti stručnjaci iz inostranstva

Đurđica Dragaš: Jadovno je preteča Jasenovca

Previše je Jasenovaca bilo! Ako je Jasenovac najtužnija srpska reč, Donja Gradina je njeno najstrašnije slovo! Ipak i nažalost, genocid počinjen nad Srbima u NDH, Pokolj nad ljudima čiji je jedini greh bio što su Srbi i pravoslavci, ne može se svesti na Jasenovac! Prvi zatočenici Jasenovca, njih oko devet stotina, stigli su iz rasformiranog kompleksa logora Gospić – Jadovno – Pag…. Svako srpsko selo u Lici, na Kordunu, Baniji, Slavoniji, Sremu, Bosni, Hercegovini, bilo je stratište, a svaki kućni prag gubilište! Jasenovac je kulminacija zla koje je tinjalo širom zloglasne Pavelićeve tvorevine! Pamtimo, ne zaboravljajmo i ne opraštajmo jer… previše je Jasenovaca bilo! Od istog autora: Od istog autora:

TRIBINA: Sjećanjem i pamćenjem protiv politike zaborava

Udruženje građana Jadovno 1941. iz Banjaluke, uz pomoć dobrotvora iz Srpske pravoslavne Crkvene opštine Sveti Vasilije Ostroški u Oslu, organizuje tribinu. „Sjećanjem i pamćenjem protiv politike zaborava“ Teme:– Pokolj, Genocid počinjen nad Srbima od strane NDH– Gospićka grupa logora – preteča Jasenovca– More podvelebitskog kanala, naša druga plava grobnica– U potrazi za jamama, mjestima stradanja Gost na tribini, Dušan Bastašić, osnivač i predsjednik udruženja građana Jadovno 1941. iz Banjaluke. Premijerno: 12. aprila 2023, u ekspediciji udruženja Jadovno 1941, locirana je još jedna kraška jama u kojoj su ubijane žrtve 1941. godine, “Ševića jama”, iznad sela Klanac, Pazarište, sjevero – istočno od sela Smiljan. Posle više decenija, ova gotovo zaboravljena jama

Na mestima velike patnje i raspeća primetimo, gotovo golim okom, kako je silno vaskrsenje

Često se na tužnom i patnjama išaranom licu u najmanjem dobru najlepši osmeh vidi. Iz muke i šibanja izrodi se iskustvo i čvrstina, otpornost na sve udarce i zahvalnost za svaki mali dar. Iz siromaštva, uz rad i trud, izrodi se i izrasta bogata, široka duša. U kući siromaha nekada je najbolje vidljiva ljubav – i koliko je za istinsku sreću malo potrebno. A na mestima velike patnje i raspeća primetimo, gotovo golim okom, kako je silno vaskrsenje. Meni je Bog dao da vidim mnoga takva stradalna mesta: u Hercegovini, u Lici, na Kosovu i Metohiji… gde se naš narod našao pred istrebljenjem, pa ipak uporno na svom kamenu ili

Đurđica Dragaš: Desino stablo

Naš trag, naša nada, naše jutro!!! Zovem se Desa.Pet mi je godina. Ne znam jesam li se rodila kad se sejalo žito il’ kosila mirisna trava.Možda sam došla na ovaj svet u mećavi, dok je oko kuće zavijala bura.Možda su me donele ptice što se u proleće vraćaju s juga.Ne znam…Ne stiže majka da mi kaže… Imam bracu Jovana.Imam i babu i djeda.Imam strica, strinu.Imam puno rođaka i komšija.Svi smo tu, al’ nema mame i tate… Sanjam ih često, pamtim njihove ruke i obraze, sećam se majčinog mirisa i očevih brkova. Plačemo nekad ja i moj Jovan kad pada kiša… da se ne vidi!Dozivamo ih kad divlji vetar lomi drveće…

Đurđica Dragaš: Boli li nas 10. april?

Mi, potomci žrtava NDH, nosimo znak, krst koji se prenosi s generacije na generaciju, ali žig utisnut na srpsku kožu kao da ne boli čitavo srpsko “biće”. Kao da smo ga, kao narod, zaboravili, potisnuli, prekrili naslagama opraštanja. Pomalo zbunjena vremenskim (ne)prilikama objavih juče na Fejsbuku fotografiju voćke čiji su se crveni cvetovi nazirali ispod naslaga aprilskog snega. Koliko je komentar – život je borba– koji sam napisala uz fotografiju, ustvari bio tačan shvatila sam uveče prolazeći kraj istog stabla. Snega više nije bilo, voćka je bila ponovo slobodna, ali cvetovi više nisu bili onako crveni. Njihovi ožiljci svedočili su o nevolji koja ih je tog jutra zadesila. Ranjena voćka

Deset godina učenja o Holokaustu, nije još uvijek dovoljno da se pređe na Pokolj?

Kao ekvivalent Holokaustu je predložen Pokolj, ali su to anonimni i krajnje nestručni zaposlenici u državnim institucijama napali, što je zapravo bio najveći trud koji su preduzeli u smislu rada na ovom istorijskom periodu i temi. Objavljeno na www.Frontal.rs : 9 aprila, 2021. – aktuelno i danas Nakon što su stotine hiljada maraka utrošene na slanje izabranih profesora istorije i srpskog jezika na kurs u Izrael, upravo da bi učili o metodologiji izučavanja žrtava Holokausta, te obaveznih predavanja o istom profesorima istih predmeta u Srpskoj, to očigledno još nikako nije dovoljno da bi se bavili stradanjem srpskog naroda sada i odmah. Osim što je dio stranih lobista infiltriran u institucije

Protest udruženja Jadovno 1941. protiv parakanonizacije Alojzija Stepinca u Evropskom parlamentu

Kardinala Nezavisne Države Hrvatske, Alojzija Stepinca, ponovo će u Evropskom parlamentu pokušati prikazati kao svetog, na konferenciji koju 21. marta organizuje EU poslanica Željana Zovko iz redova HDZ-a. Piše: Dr Dušan Bastašić Nakon što je pod krovom Evropskog parlamenta, institucije izrasle na tekovinama antifašističke Evrope, služena misa, promovisana knjiga i postavljena izložba o Alojziju Stepincu, sada se najavljuje i konferencija o tom presuđenom ratnom zločincu, na kojoj ga se želi lažno prikazati kao sveca. Neprihvatljiva je izjava portparolke Evropskog parlamenta, Delfin Kolar, da sve to ne organizuje Evropski parlament. Dakle, slijedi da se konferencija i sve prateće manifestacije „samo“ dešavaju pod krovom Evropskog parlamenta. Na taj način se svemu tome

Kako bi Cveta uvodila verbalni delikt

Prekjuče sam imao priliku da pročitam komad publicistike potpisan od strane Florens Artman, a naslovljen sa Krv realpolitike: Afera Srebrenica. Piše: Dani(j)el Simić Kako je uglavnom poznata kao glasnogovornica estradne kvazisudske ustanove iz Haga, većinu neće iznenaditi što je uradak nenaučan, neobjektivan, prepun ostrašćenosti i patetike, gdje autorka ni jednog trenutka ne skriva da ljubavno podržava jednu stranu u sukobu. Ipak, sve one koji se trude pristupiti svakoj knjizi bez predrasuda, mora ozlojediti osnova na sasvim izopačenoj, neimanentnoj logici i korištenje nepristojnih termina. Pokušati uključiti logiku, više uglova gledanja, bazične principe pravde, te raspravljati na nivou argumenata u televizijskom studiju sa autorkom ili osobama koje u takvom pogledu na svijet

Nikola Milovančev, Foto : Jadovno

Nikola Milovančev: Hrvatski problem – članak jednog umnog i čestitog Hrvata iz 1921.

“I ako hrvatska narodna duša boluje, verujem u zdravi narodni instinkt, verujem u one latentne sile, koje leže zakopane duboko u narodnoj duši, a koje će, kad se probude, ubiti sve zarazne klice, koje danas muče dušu hrvatskog seljaka.“ Genocid, biološko uništenje Srba, samo je potvrda zapažanja dr Zdravka Kovačevića iz 1921. – Srbi, koji su pre 100 godina u bivšem kotaru Slatina bili najbrojniji, svedeni su na manje od 10% Zato mogu bez grižnje savesti ustvrditi da se samo obmanjujemo verujući u ljubav hrvatskog seljaka spram srpskog mu druga, naprotiv danas hrvatski seljak (a velikim delom i kaputaš) mrzi srpskoga seljaka i Srbe u opće i nije ih nikada iskreno voleo.Zdravko

Matija_Beckovic.jpg

Bezgrobna Vojska – jedna nepoznata priča

Svedočenje akademika Matije Bećkovića, pesnika, osvedočenog borca za očuvanje srpskog nacionalnog bića i vere Pravoslavne o jednoj “bezgrobnoj vojsci” izdatoj od strane saveznika i rastrgnutoj u komunističkom teroru. O znanim i neznanim junacima koji svojim životima platiše ljubav prema Bogu i Rodu, Kralju i Otadžbini. Izvor: PRIJATELj BOŽIJI

Institut za jevrejske poslove: Nedićeva vlada nije progonila Jevreje (1994)

Istina o Nediću Piše: Nikola Milovančev Zadnjih godina ponovo su ojačali pritisci da se nametne izmišljena hipoteka saodgovornosti vlade Milana Nedića za nacistički genocid nad Jevrejima u Srbiji 1941-1944; ta propaganda je na žalost toliko jaka, da posle mogo ponavljanja, u nju počinju da veruju čak i neki dobromisleći ali nedovoljno informisani ljudi. Zato želim da potsetim našu javnost na pismo čitaoca Politike iz Londona Ž. Z., koje je štampano u tom beogradskom dnevnom listu, u rubrici Pisma čitalaca, 13. maja 1994. (br. 28939, str. 6). Prenosimo u celosti ovo pismo, objavljeno pod naslovom „Istina o Nediću. Pogrešna ocena – optužba – o Nediću kao suorganizatoru ubistva srpskih Jevreja 1941-1942.

Nikola Milovančev, Foto : Jadovno

Falsifikati o logoru Jasenovac i istina o genocidu nad Jevrejima Srema 1942. godine

Poslednjih godina učestali su pokušaju minimalizovanja broja žrtava u logorima na području Nezavisne države Hrvatske (NDH), posebno u logoru Jasenovac i u sistemu logora Gospić – Jadovno – Pag. Ovi falsifikati istorijskih činjenica idu do krajnje  besramnosti, čak i preko granice zdravog razuma – do tvrđenja da u Jasenovcu nije bio koncentracioni već radni logor itd. Tome se treba suprotstaviti širenjem istine i zato istinu treba iznositi, posebno mladoj generaciji. Piše: Nikola Milovančev Svakako treba osuditi zločine počinjene na svim stranama, bez obzira ko ih je počinio – neko od pripadnika našeg naroda ili nekog drugog naroda; svaki zločin je plod bolesnog mentalnog stanja pojedinca koji ga je počinio. Međutim,

Odživljeni film: Zašto nisam plakala dok sam gledala “Oluju”

Odgledah “Oluju”. Čekala sam namerno da se malo slegne prašina, da prođe ona uobičajena euforija koja prati premijere ovakvih filmova. Čekala sam baš onako kako svake godine, na godišnjicu naše tragedije, čekam da prođu komemoracije, govori, parastosi, s jedne i slavlje i euforija s druge strane. Otišla sam u bioskop sama jer uvek mi je tako najlakše da se suočim s mukom i iskušenjem. A baš to sam očekivala od filma koji se bavi temom koja mi je obeležila život. Iako sam poslednjih dvadesetak dana pročitala i čula najrazličitije komentare (od osporavanja do divljenja) po glavi mi se “motala” samo jedna rečenica Jove Maksića. Baš uoči premijere, Jovo, koji inače tumači

Prof. dr Svetozar Livada

Preminuo istoričar Svetozar Livada

Navršila se godina dana kako je poznati istoričar i sociolog Svetozar Livada preminuo nakon duge i teške bolesti u Zagrebu u 94. godini. Livada, je rođen 14. marta 1928. godine u seoskoj porodici u selu Gornje Primišlje, u opštini Slunj, na Kordunu. Bio je partizanski borac, pisac, filozof, demograf, istoričar, sociolog i čovjek koji je uporno radio na obnovi srpskih institucija na teritoriji današnje Hrvatske, a posebno je brinuo o položaju seljaka. Kao veoma mlad stupio je u partizanske borbene jedinice u svom selu. Ranjen je nekoliko puta, a nakon teškog ranjavanja u bolnici je ležao neprekidno sedam godina i za to vrijeme urađene su mu 42 operacije. Posebnu podršku

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala