arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Nikola Milovančev: Opravdano upozorenje SPC

Razuman glas Crkve da se neke odredbe predloga Zakona o zaštiti podataka o ličnosti usklade sa zdravim razumom i sa pravnim stanjem. U „Politici” je u subotu, 3. novembra 2018. objavljen članak novinarke Jelene Popadić pod naslovom „SPC protiv toga da joj država viri u crkvene knjige”. U članku se govori o zahtevu Srpske pravoslavne crkve da se predlog Zakona o zaštiti podataka o ličnosti povuče iz postupka donošenja, a zatim je naveden i stav prof. dr Saše Gajina, člana Radne grupe za donošenje tog zakona u vezi sa zahtevom SPC. Srpska pravoslavna crkva po mom mišljenju opravdano upozorava na zadiranje zakona u oblast podataka verskih zajednica, a odgovor g.

Nikola Milovančev: O pravnicima u istoriografiji i broju mučenika staradalih u Jadovnu

Povodom teksta Veljka Đurića Mišine „Šta je Nikola Žutić hteo da kaže?“. Dr Veljko Đurić Mišina je objavio na sajtu „Vidovdan“ 8. novembra 2018. svoj odgovor dr Nikoli Žutiću pod naslovom „Šta je Nikola Žutić hteo da kaže?“. U tom tekstu spomenuo je i moje ime; „kriv“ sam mom dugogodišnjem prijatelju V. Đuriću samo zato što N. Žutić u svom članku „Antisrpski falsifikati u udžbenicima istorije“ pozitivno piše o mom članku o broju žrtava u Jugoslaviji 1941-1945, objavljenom u „Politici“ 8. oktobra o. g. To je bilo dovoljno da Đurić pređe sa argumenata na lični nivo i zapiše da se „lažno predstavljam kao istoričar“. Kao povod (ne razlog!) je poslužila činjenica

Nikola Milovančev: Da li postoje srpske žrtve logora Zemun?

  Dušan Komarčević, novinar Radija Slobodna Evropa, objavio je 28. septembra 2018. izjavu g. Efraima Zurofa i prilog pod nazivom „Frustriran sam zbog Starog Sajmišta“. Članak je vezan na donošenje zakona o uređenju muzeja na mestu nacističko-ustaškog logora Zemun (tzv. Sajmište), u kojem su zločinci od 1941. do 1944. ubili veliki broj nevinih ljudi – uglavnom Srba, Jevreja i Roma. Ja se ovde neću osvrtati na samu izjavu g. Zurofa i donošenje zakona, koje je u toku, već na novinarski komentar – smanjivanje broja žrtava nacističko-ustaških monstruma, i to žrtava iz reda srpskog naroda, kao i na prikrivanje činjenice da je to bio logor u kojem je vršen genocid nad

Nikola Milovančev: O broju žrtava u NDH – činjenično a ne emotivno

Na moj kritički osvrt o proceni broja stanovnika Jugoslavije koju je učinio Državni statistički ured DFJ maja 1945. i konstatacije o koliziji tih podataka sa popisom iz 1948. reagovao je čovek sa kojim sam 28 godina održavao prijateljske odnose, direktor Muzeja žrtava genocida dr Veljko Đurić. Čovek sa kojim sam mnogo puta delio isto mišljenje. I u vezi njegovog poslednjeg članka o nacističko-ustaškom logoru Zemun, objavljenom u Kulturnom dodatku Politike 6. oktobra o.g. mogu da poručim: dobro je da si taj članak objavio. U odgovoru meni Veljko Đurić je već u početku krenuo lično, ad personam, pa ću najpre na to odgovoriti. Na jedno tvrđenje koje je nedostojno („nalogodavci“) se

Sa 14 godina u borbu za slobodu – Vojin T. Radaković i David Bursać, dva mlada junaka iz Like

Kada je, nakon stvaranja Nezavisne države Hrvatske aprila 1941, došlo do pokolja srpskog stanovništva Like, počele su da se organizuju i grupe otpora, koje su krajem jula započele ustanak na području Srba u Lici i obližnjeg Drvara u Bosni. Napomena: Prilog je prvi put objavljen na portalu Jadovno.srb 4. februara  2018. godine. Među ljudima koji su učestvovali u ustanku od prvog dana bio je i Đoko P. Marić (1915-2010) iz sela Tiškovac, opština Srb, srez Donji Lapac. Đoko P. Marić je ostavio dragoceno svedočanstvo o Vojinu T. Radakoviću i Davidu Bursaću, dvojici mladih borca, koji su u borbu za slobodu krenuli sa 14 godina. Obojica su bili puškomitraljesci u jedinicama

Niko Bartulović

Nikola Milovančev: Srpski književnici Dalmacije postradali od titoista

O stradanjima četvorice književnika iz Dalmacije (Niko Bartulović, Đuro Vilović, Silvije Alfirević, Josip-Sibe Miličić) Intervju sa akademikom Matijom Bećkovićem (NIN br. 2149) obradovao me je saznanjem da uprava Udruženja književnika Srbije radi na postavljanju spomen-ploče srpskim književnicima stradalim 1941-1945. a dosad prećutanim. S obzirom da je akademik Bećković pozvao na saradnju, iznijeću ovdje nekoliko činjenica i svjedočenja značajnih za dopunu i korekciju podataka o četvorici književnika iz Dalmacije. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 17. avgusta. 2017. godine. 1) Niko Bartulović, rijetko uman i čestiti čovjek, veliki i iskreni jugoslovenski rodoljub (ideolog Orjune), ubijen je početkom 1945. godine a ne 1943. godine kao

Nikola Milovančev, Foto : Jadovno

Nikola Milovančev: O srpskom pesniku Muhamedu Hevajiju Uskjufiju

Hevajijeve pesme su važne zato što pokazuju srpsku nacionalnu svest kod Srba muslimanske vere u prvoj polovini XVII veka; što dokazuje da su u to vreme štokavski ikavci sebe identifikovali kao Srbe; jer ukazuju da je postojalo nepoverenje između Srba koji su prešli na muhamedanstvo i onih koji su ostali u pravoslavlju. G. Ugljanin je dao predlog da se jedna osnovna škola nazove imenom Muhameda Hevajija Uskjufija, srpskog pesnika iz prve polovine XVII veka. Ovaj predlog bih podržao ali ne i drugi deo – da se to učini promenom naziva dosadašnje škole „Vuk Karadžić“. Ko je Hevaji Uskjufi? Malo je poznat pa verujem da će iz ovog članka i g.

Nikola Milovančev: Prilozi o Srbima stradalim od partizana i KP Hrvatske (2)

  Kazivanje Mane Pešuta o ubistvu dečaka Nikole Vukelića i njegovih roditelja Mare i Rade iz Vere kod Plaškog. Piše: Nikola Milovančev: Prilikom ubistava Srba od strane KP Hrvatske na području Like nailazimo i na neretke primere da su prilikom ubistava roditelja ubijana i deca. Jedan od takvih žalosnih primera je slučaj porodice Vukelić iz sela Vera kod Plaškog. Na žalost, mnogi od zločina hrvatskih komunista ostaće nepoznati jer su žrtve partizana sakrivane i izostavljane iz popisa stradalih u II. svetskom ratu. Tako i ovo troje ubijenih iz porodice Vukelić u selu Vera kod Plaškog nije evidentirano u popisu ratnih žrtava Plaščanske doline koji je objavljen u zborniku „Plaščanska dolina

Nikola Milovančev: Predlog Ustava SPC – nedorečenosti i manje učešće vernog naroda

Prof. R. Grujić je 1921. zapisao da je običaj pećkih patrijaraha bio „da se u važnijim momentima crkveno-narodnog života savetuju sa najuglednijim predstavnicima Crkve i Naroda“ Dr Velibor Džomić,  sekretar Komisije za promenu Ustava Srpske pravoslavne crkve, dao je o tom pitanju izjavu za „Politiku“ od 8. marta. O predlogu novog Ustava bilo je i više komentara u medijima ali su se oni uglavnom bavili nazivom naše Crkve, načinom izbora patrijarha i brojem mitropolija a ne promenama u unutrašnjoj organizaciji Crkve pa ću pokušati da se usmerim na to pitanje. Osnovni zaključak je da se teži ka koncentraciji crkvenog upravljanja u rukama arhijereja i smanjivanju uloge svetovnih lica u radu

Manastir Gomirje posle 1945. (fotografija preuzeta sa portala Eparhije gornjokarlovačke)

Prilozi o Srbima Like i Gorskog Kotara stradalim od partizana i KP Hrvatske (1). Iz „Amerikanskog Srbobrana“ 1944. g.

U Londonu sam 2000. g. našao u biblioteci tamošnje Crkvene opštine više primeraka „Amerikanskog Srbobrana“ iz ratnog perioda 1941 – 1945. Između ostalih brojeva, pažnju su mi privukla dva broja sa kraja jula 1944. u kojima se navode popisi Srba ubijenih od strane partizana u četiri opštine Like i Gorskog Kotara; u popisu (prvi deo je objavljen 27. jula 1944.) su navedene žrtve ratnih zločina ali i borci Jugoslovenske vojske u otadžbini koji su pali u borbi. Piše: Nikola Milovančev Opštine Gomirje, Dabar, Donji Lapac i Brlog su samo jedan deo ovog područja, zato je u spiskovima obuhvaćen mali deo žrtava ubijenih od partizana u tim krajevima. Osim toga, spiskovi

Srbi u glinskoj crkvi

G. Ivo Josipović o Hrvatskoj i Srbiji – jedan kritički odgovor

G. Ivo Josipović, nekadašnji predsednik Hrvatske, objavio je 1. februara 2018. autorski članak napisan za Glas Amerike „Hrvatska i Srbija – besmisleni rat drugim sredstvima“. Neću se osvrtati na sve navode autora, koji se uglavnom obraća g. Ivici Dačiću, ni  na tvrdnju da je govor g. Dačića bio „huškački“; istina ne može da bude huškačka ali ona može nekoga da boli. Pokušaću da odgovorim samo na neke istorijske tvrdnje koji se tiču celine srpsko-hrvatskih odnosa u zadnjih 77 godina. Piše: Nikola Milovančev G. Josipović zamera g. Dačiću da zaboravlja „da je od oko 17.500 Židova u Srbiji pod marionetskom vlašću Nedićeva Srbija pobila njih oko 15.000“. Ovo je potpuna neistina.

Preživeo likvidaciju u Jasenovcu maja 1945.

Pokolj četnika iz uže pratnje vojvode Pavla Đurišića preživio je Mane-Manojlo Veković, rodom od Mojkovca. Mane je uspio da dođe kod četnika kolašinske brigade i da opiše svoju tragediju i tragediju ostalih četnika koji su spaljeni u krematorijumu koncem aprila mjeseca 1945. godine. „Kada su hrvatske ustaše spalile vojvodu Pavla Đurišića sa ostalih 32 četnika i intelektualaca iz Crne Gore, tada su doveli i 20 četnika iz Pavlove uže pratnje da i njih bace žive u krematorijum. Ustaše su prvo povezali sve četnike sa rukama na leđima i tako ih privodili krematorijumu koji je bio u podrumu zgrade. Sjećam se da sam izbrojio 10 stepenica kada sam se popeo na

Tribina u Beogradu: “Koncentracioni logor Gospić i srpski ustanak 1941.”

Tribina je održana u Domu ratnih vojnih invalida Srbije – Klub „Tesla“ ( Savski trg 9.) u petak, 28. jula 2017. Tribinu je organizovalo Udruženje Srba iz Hrvatske – Beograd zajedno sa drugim izbjegličkim i zavičajnim udruženjima izbjeglih i prognanih Srba iz Hrvatske, povodom 76. godišnjice od ilindanskih ustaških pokolja nad Srbima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Na tribini su govorili: Dr Nikola Žutić, dr Momčilo Diklić, prof. Mile Rajčević, prof. Dušan Đaković i istoričar Nikola Milovančev. Naučni rad dr Nikole Žutića pod naslovom “Koncentracioni logor Gospić i srpski ustanak 1941.”objavljen je u časopisu “Srpska slobodarska misao” (Broj 1-3, Beograd, Januar-jun 2017. godine.) Pogledajte video zapis sa tribine: Vezane vijesti: Nikola

Sveti Brankovići: Maksim, Angelina, Jovan i Stefan, ikona iz manastira Krušedola iz 1644. g., rad Andreje Raičevića; sada u Muzeju Srpske pravoslavne crkve u Beogradu

Srbi na području Slovenije u XV veku

Srbi i srpska vlastela Brankovići na području današnje Slovenije i severne Italije u XV veku Posle poraza srpske vojske u Bici na Marici 26. septembra 1371. godine, dolazi do prvih većih seoba Srba uzrokovanih turskim osvajanjima. Migracije su još više pojačane iza Boja na Kosovu 1389. godine. Među prvim izbeglicama bili su brojni pripadnici srpskog plemstva, sa kojima je bežalo i mnoštvo naroda. Glavni pravci tih seoba su išli prema zapadu i jugozapadu (Bosna i Dalmacija) i prema severu (Ugarska). Preseljavanja su često bila usmerena u krajeve gde su Srbi tada bili kompaktno naseljeni, npr. na Pelješac¹ ali i u područja udaljenija od matice, pa se tako 1404. godine obnavljaju

Rušenje crkve Sv . Save u Celju, snimak učinjen verovatno maja ili juna 1941. g.

Pravoslavna crkva u Sloveniji 1941. – 1946. g. – izvod iz Izveštaja „Srpska crkva u Drugom svetskom ratu“

Uoči drugog svetskog rata Sveti Arhijerejski Sabor Srpske pravoslavne crkve bio je održan u maju 1939. g.; 1940. g. Sabora nije bilo. Piše: Nikola Milovančev Sledeći sabor održan je tek na proleće 1947. g. U pripremama na tu sednicu Sabora, članovi Svetog Arhijerejskog Sinoda su pod predsedavanjem patrijarha Gavrila pripremili izveštaj o stanju u Crkvi od 1939. do 1946. g. Episkop Atanasije Jevtić pripremio je za štampu i objavio je ovaj izveštaj u zborniku „Serbia i komentari“ za 1990/ 91 (izdanje Zadužbine Miloša Crnjanskog). Za nas je u Izveštaju posebno zanimljivo poglavlje o položaju pravoslavne crkve u Sloveniji u tom razdoblju, pa donosimo taj deo. Iz teksta izveštaja je očito da

Nikola Milovančev: O Srbima i pravoslavnoj veri na prostorima današnje Hrvatske do XX veka

Manastir Krka Još u ranohrišćansko vreme, u IV veku, na području rimske provincije Dalmacije postojala su brojna srpska naselja. Na žalost, od XIX veka, političke prilike nisu omogućavale detaljnija arheološka istraživanja najstarijeg perioda boravka Srba na tim prostorima. Tek u vreme kratkotrajne Republike Srpske Krajine, tokom 1993. i 1994. god. , arheolozima predvođenim prof. dr. Đorđem Jankovićem bilo je omogućeno da barem delomično istraže više lokaliteta na području Kninske Krajine i Like (Srbski klanac, Kupinovo, Donji Lapac), kao i susednog područja Drvara i Grahova; već 1995. skršena je RSK i od tada dalja istraživanja nisu bila obavljana. Rezultati arheoloških radova objavljeni su 1998. u knjizi Đorđa Jankovića „Srpske gromile“ i

Nikola Milovančev: Memorandum dubrovačkog paroha Božidara Mitrovića predsedniku vlade Stojadinoviću

Dokument koji ovdje donosimo – memorandum dubrovačkog paroha Srpske pravoslavne crkve Božidara Mitrovića[i] Milanu Stojadinoviću, prvom predsjedniku jugoslovenske vlade koji je posjetio Dubrovnik, datiran 28. jula 1938, zanimljiv je zbog prikaza teškog položaja dubrovačkih Srba u prvoj Jugoslaviji. Memorandum je dragocjen dokument za utvrđivanje pune istorijske istine, da su Srbi između dva rata u mnogim krajevima zemlje, a posebno u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji nazadovali u političkom, kulturnom, ekonomskom i demografskom pogledu.[ii]Ta činjenica je već uoči II svjetskog rata bila evidentna kako onima koji su joj se protivili, tako i drugima, koji su je odobravali. Među ovim drugima, spomenuo bih Vasu Bogdanova. On je  usvom mjesečniku „Političko iskustvo“, koji je izdavao 1940.

Izložba "Moje Jadovno" u Ljubljani

VIDEO – Izložba „Moje Jadovno“ otvorena u Ljubljani

U parohijskom domu hrama Svetih Kirila i Metodija u Ljubljani, u subotu 3. juna otvorena je izložba „Moje Jadovno“, u spomen na Srbe i Jevreje stradale u kompleksu ustaških logora smrti Gospić-Jadovno-Pag 1941. godine. Izložba je projekat Kulturnog centra iz Novog Sada i udruženja „Jadovno 1941.“, koje okuplja potomke i poštovaoce žrtava kompleksa ustaških logora Jadovno, a priredili su je studenti istorije Predrag Lozo i Dragoslav Ilić i dugogodišnji predsjednik udruženja dr Dušan Bastašić. Ovom prilikom, posjetioci izložbe imali su priliku vidjeti dokumentarni film „Dan sjećanja na Jadovno 1941.-2016.“ te čuti predavanje Dušana Bastašića i pravnika i istoričara iz Ljubljane Nikole Milovančeva na temu: ,,O (ne)kulturi zaborava“. Bastašić je rekao

IZLOŽBA I PREDAVANjE „MOJE JADOVNO“ U LjUBLjANI

U parohijskom domu Crkvene opštine u Ljubljani, u subotu 3. juna, u 19.00 časova, biće otvorena izložba „Moje Jadovno“, u spomen stradalim Srbima i Jevrejima u kompleksu hrvatskih logora smrti Gospić-Jadovno-Pag 1941. godine. Prije otvaranja izložbe biće prikazan 15-minutni dokumentarni film „Dan sjećanja na Jadovno 1941-2016.“ i održana prigodna besjeda Dušana J. Bastašića i Nikole Milovančeva na temu: ,,O (ne)kulturi zaborava“. Izložba će biti postavljena od 09. – 19 maja 2017. a može se pogledati od 09. do 19. časova. Izložba „Moje Jadovno“, autora Dušana J. Bastašića, Dragoslava Ilića i Predraga Loze je projekat Kulturnog centra Novog Sada i udruženja Jadovno 1941. iz Banjaluke a nastala je korištenjem arhivske građe

Streljanje omladine u logoru Sajmište, od strane nemačkih vojnika, 1943.

Helsinški odbor Srbije želi staviti hipoteku Srbiji, amnestirati Hitlera i Pavelića ?

Novinarka „Slobodne Evrope“ Branka Mihajlović objavila je u ovom mediju prilog „Uklanjanje Nedićevih tragova u zločinu holokausta“.  Tema novinarskog priloga je predlog zakona o uređenju memorijala na mestu nacističko-ustaškog logora Sajmište. Piše: Nikola Milovančev U prilogu, u izjavama sagovornika autorice, ima više istorijskih neistina. Međutim, ključan je jedan navod, srž svega. To je izjava Sonje Biserko, predsednice Helsinškog odbora Srbije: „Logor jeste formalno bio na teritoriji NDH, međutim, logor je bio pod kontrolom okupatora i kvislinške vlade Milana Nedića. To se potpuno zanemaruje i Srbija se amnestira od odgovornosti.“ Da prevedem na narodski jezik: Srbiji treba nametnuti odgovornost za logor Sajmište (Zemun) 1941-1944. a to ujedno znači i amnestirati zločinački

Otkazana tribina na temu ,,O (ne)kulturi zaborava“

IZ ORGANIZACIONIH RAZLOGA TRIBINA SE ODLAŽE DO JESENI Pozivamo vas, da u ponedeljak, 29. maja 2017. godine, kada proslavljamo Sv. Vukašina, Jasenovačkog i Klepačkog, u 19 časova, u velikoj sali parohijskog doma Hrama Sv. Save na Vračaru (Krušedolska 2/A), sa blagoslovom Vladike Arsenija, nastojatelja Hrama Sv. Save prisustvujete tribini na temu: ,,O (ne)kulturi zaborava“ Na ovu temu govoriće: Dušan J. Bastašić (Udruženje građana Jadovno 1941.) Nikola Milovančev (Pravnik i istoričar) Moderator: Jerej Dalibor Stojadinović (Hram Sv. Save) Tribina se održava u organizaciji Hrama Sv. Save na Vračaru i Svetosavske omladinske zajednice Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke. Ulaz je slobodan.

Ko je spasao Savski most oktobra 1944. godine?

U povodu inicijative za imenovanje Savskog mosta nužno je upozoriti na istorijsku istinu: da je most prilikom povlačenja nemačke vojske 1944. spasen zahvaljujući Zemuncima Nikoli Baći Milovančevu i Krsti Krstiću, a da je inicijator akcije spasavanja mosta bio Nikola Milovančev. Punu istinu o tome je svojevremeno napisao publicista Milorad Gončin i objavio ju u svom feljtonu „Na Sremskom frontu“ u „Ekspres politici“ 1972. godine. M. Gončin je zapisao o tom događaju: „Generali Stefan i Felber nisu znali da su patrioti i ilegalci, nezavisno jedni od drugih, preduzeli mere da osujete miniranje mosta. Na zemunskoj strani to je učinjeno mesec i više dana pre oslobođenja Beograda, kada su ilegalci Krsta Krstić

Nikola Milovančev: Za Sajmište kriv Pavelić, a ne Nedić

Sa nevericom sam čuo izjavu ministra Aleksandra Vulina, koji je u vezi aktivnosti na uređenju spomen-područja logora Sajmište upleo i rehabilitaciju Milana Nedića U zemlji Srbiji ne mogu izgleda da se mirno i dostojanstveno završe ni pripreme za ono prema čemu bi trebalo imati pijetet i što se decenijama, u vreme vlasti Josipa Broza i njegovih političkih sledbenika, izbegavalo: obeležavanje nacističko-ustaškog logora Sajmište, u kojem su desetine hiljada nevinih našle smrt od zlikovačkih neljudi. Sa nevericom sam, prilikom posete gospodina Zurofa Beogradu, čuo izjavu ministra Aleksandra Vulina, koji je u vezi aktivnosti na uređenju spomen-područja logora Sajmište upleo i rehabilitaciju Milana Nedića. Teško naime mogu da verujem da ministar ne

Manastir Gomirje

O Srbima i pravoslavnoj hrišćanskoj veri na prostorima današnje Republike Hrvatske do XX veka

Još u ranohrišćansko vreme, u IV veku, na području rimske provincije Dalmacije postojala su brojna srpska naselja. Na žalost, od XIX veka, političke prilike nisu omogućavale detaljnija arheološka istraživanja najstarijeg perioda boravka Srba na tim prostorima. Autor: Nikola Milovančev Tek u vreme kratkotrajne Republike Srpske Krajine, tokom 1993. i 1994. god. , arheolozima predvođenim prof. dr. Đorđem Jankovićem bilo je omogućeno da barem delomično istraže više lokaliteta na području Kninske Krajine i Like (Srbski klanac, Kupinovo, Donji Lapac), kao i susednog područja Drvara i Grahova; već 1995. skršena je RSK i od tada dalja istraživanja nisu bila obavljana. Rezultati arheoloških radova objavljeni su 1998. u knjizi Đorđa Jankovića „Srpske gromile“

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala