arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Istina o hrvatskoj borbi protiv nacizma

Sve učestaliji i bezobzirniji pokušaji revizije istorije Drugog svetskog rata zahtevaju da se nesporne činjenice ne zaborave, već da uđu u kolektivno pamćenje. To se pre svega odnosi na genocid koji je nad Srbima izvršila NDH, koju je i idejom – ukloniti remetilački faktor, i delom – novim genocidom, ostvarenim ne samo u „Bljesku” i „Oluji”, već i celokupnom potonjom politikom, nasledila Republika Hrvatska, koja se sada, bez imalo skrupula, želi prikazati kao najveći borac protiv nacizma. Pritom zaboravlja oduševljeni doček Zagrepčana uz cveće na Hitlerovim tenkovima i panično masovno bežanje istih pred padom Zagreba, najduže opstale prestonice fašističkih država, jer Tito nije dopustio da Staljin ispuni obećanje dato Paveliću,

GENOCIDNA IDEOLOGIJA HRVATA

− o uzrocima i vremenu nastanka − Piše: Vasilije Đ. Krestić             Državno i istorijsko pravo Hrvatske jedno je od značajnijih pitanja koje je i u ranijoj i u novijoj prošlosti moćno uticalo i još uvek snažno utiče na međusobne odnose Srba i Hrvata. Zbog nedovoljno proučenih hrvatsko-srpskih odnosa,  pogrešnog i tendencioznog tumačenja tih odnosa, koji su i posle Prvog i Drugog svetskog rata ulepšavani i doterivani prema dnevnopolitičkim potrebama, pitanje  državnog i istorijskog prava Hrvatske, koje je u osnovi svih srpskih i hrvatskoh nesporazuma, sukoba, genocidnog stradanja Srba, pa i rata do kojeg je došlo između njih 1991. godine, nije prikazano na naučno verodostojan način. Stoga što se bez

Tragom tajanstvenog pečata

Istinita priča o narodu koga nema, knjizi koja ne postoji, događaju koji se (ni)je desio Piše: Jovan Njegović Drndak Krajem osamdesetih godina, gotovo neprimjetno među policama jednog antikvarijata u Zagrebu, na jednoj od polica stajala je knjiga dosta lepo koričena, ali oštećena, pocijepana na takav način da je neko iz knjige ocijepio nekih desetak stranica. Malo ko je tada mogao naslutiti kakvu tajnu skrivaju njene korice. Osim što su joj na jednom dijelu faille stranice, na njenoj početnoj stranici  postojao je nekada pečat, ali sada pažljivo prekriven slojem bijelog korektora, baš kao da se neko upinjao da izbriše svaki trag njegovog porekla. Knjiga je pritom bila na  ćirilici pa se

vukasin-ikona.jpg

Đurđica Dragaš: Spavaj mirno Vukašine… tvoje je carstvo nebesko!!!

Razoružao si bezdušnika rečima svetačkim – Samo ti dijete radi svoj posao!!! Plavo je nebo danas, Vukašine.Sunce miluje nekošenu travu, tvoju postelju samrtnu… Samotna ptica peva o tebi, o tvojim blagim očima i žuljevitim rukama seljačkim…Peva o tvojoj duši nevinoj. Ne plače nebo za tobom danas kao što ni ti nisi plakao pred svojim dželatom.Gledao si ga očima iskopanim, miran i nedodirljiv. Obrisao si njegovo okrvavljeno čelo rukama odsečenim. Mislila je zver da će se nahraniti tvojim bolom, da će, kidajući tvoje telo, umiriti svoju glad…Nadala se da ćeš moliti za život, da ćeš otići sa strahom u očima… Nadala se, al’ uzalud… Osakaćen, rastrgnut, umoren… gledao si krvnika dušom

Genocid nad slovenskim narodima u HH veku

Krajem maja tekuće godine prestonica Srbije je bila domaćin jedne izuzetno značajne međunarodne konferencije. U organizaciji Instituta za političke studije 26 i 27. maja 2025. godine veliki broj poznatih naučnih radnika iz petnaest zemalja govorilo je na temu „Genocid nad Slovenima u HH veku“. Piše: Ranko Gojković O stradanjima Jevreja se piše svakodnevno i naširoko, dok se tema stradanja Slovena u svetskim medijima gotovo i ne pominje iako je u HH veku više desetina miliona Slovena podvrgnuto strašnom genocidu. Jedan deo krivice što se o genocidu nad Slovenima veoma malo zna, svakako leži i na samim Slovenima i po pitanju kulture sećanja Sloveni mogu da se ugledaju na Jevreje. Na

Jovan Mirić: Vukašin iz Klepaca

Ko je od ljudi ikada imao prilike da upozna toliku snagu – da čovek pred koljačem ostaje sasvim miran i izgovara mirne, obične reči – „Radi ti, dijete, svoj posao!“? Januara meseca 1943. godine Ivica Matković, Luburićev zamenik u Jasenovcu, naredio je da se uspostavi lekarska komisija koja će podvrgnuti sistematskom pregledu određeni broj jasenovačkih koljača. Neki od njih već su bili smešteni u Zavod za umobolne u Zagrebu, što je Matkoviću kazivalo da postoji problem. Rešenje je video u osnivanju komisije, mada nije jasno šta bi bio njen krajnji cilj osim povećanja efikasnosti u klanju. Stručni deo komisije činila su dva lekara logoraša, dr Nedeljko Zec i dr Nikola

LEZI SRPČE I GLEDAJ U SUNCE: Priče logoraša iz Jasenovca – i kamen bi zaplakao

Brojna svjedočanstva govore o užasima u jasenovačkom sistemu logora. Zvjerske likvidacije i neshvatljiva tortura ustaša nad nedužnim ljudima, bili su svakodnevica zatočenika „fabrike užasa“. Slobodan Grujičić i Danica Praštalo uspjeli su da prežive jasenovačku golgotu. Tešku uspomenu na muke iz logoraških dana, kažu, pamtiće dok su živi. – U logoru nije pucala puška, nego se samo čuo krik, jauk, i bacanje tijela u Savu – prisjeća se Slobodan Grujičić, iz Mašića kod Gradiške. Slike jasenovačkog užasa i danas su žive u očima Slobodana Grujičića, iz sela Mašići. Kao četvorogodišnjak gledao je kako ustaše kamama, maljevima i noževima ubijaju hiljade nedužnih. I sam je u logoru izgubio svoje najbliže. – Izjutra

Pakao koji su u jamama otkrili arheolozi tokom šezdesetih godina

Istraživače koji su radili na otkopavanju /manjeg/ dijela jasenovačkog kompleksa tokom šezdesetih godina prošlog vijeka najviše su šokirale brojne dječije čizmice za mališane predškolskog uzrasta. Ovi predmeti su pripadali ubijenim žrtvama i nabacani su na njih prije zatrpavanja jame zemljom… Priredio: Nenad TADIĆ U opštoj licitaciji brojem jasenovačkih žrtava, Srba, Jevreja, Roma, te antifašista, hrvatska strana nerado citira one koje su vršili iskopavanja tokom šezdesetih godina prošlog vijeka i koji svjedoče da je samo u /manjem/ dijelu koncentracionog logora u jame bačeno do 130.000 ljudi. Uz ovu brojku, koju pominje vođa istraživanja Zdravko Marić, ugledni arheolog i nekadašnji direktor Zemaljskog muzeja u Sarajevu, treba napomenuti da 19 godina nakon rata

Sveštenik Stevan Stefanović: Jasenovac, genocid nad Srbima 1941 – 1945. (prvi deo)

Kako se našem narodu desilo tako stravično stradanje i tako jezivi zločini nad Srbima kao što se to dogodilo u Jasenovcu? Koliko unazad moramo da se vratimo u istoriju da bismo razumeli šta se desilo, da se na teritoriji gde su Srbi drugi narod po veličini stvori najužasnija državna tvorevina ikad, fašistička NDH? Da li koren ovog stravičnog stradanja Srba treba tražiti u samoj činjenici stvaranja zajedničke države sa Hrvatima 1918.? I ko je uopšte zaslužan za stvaranje Jugoslavije? Da krenemo redom. Danas su ove teme veoma aktuelne. Videli smo da je u NATO protektoratu, državi koju su nazvali Severna Makedonija, imenom koje su čak i njeni građani odbili na

TAJMS OF IZRAEL: Dok se fašistička istorija Hrvatske gura pod tepih, Jevrejska zajednica oseća sve veću neizvesnost

Prošle nedelje, Jevreji su se okupili u devet gradova u Hrvatskoj kako bi obeležili Jom Hašoa, Dan sećanja na Holokaust, a među njima je bio je Darko Fišer koji je jedan od 140 preostalih preživelih ratnog režima čiji su faštički lideri smatrani još brutalnijim od nacista, piše izraelski Tajms of Izrael. – Bilo je gore nego u Ašvicu. Imali su krematorijume i mesta za masovna ubistva, ali i mesta za fizičko i psihološko mučenje. Bilo je izuzetno okrutno, posebno u Jasenovcu. Mnogi Jevreji, uključujući neke od mojih rođaka, tamo su izgubili svoje živote. Ja sam samo slučajno preživeo – rekao je 87- godišnji Fišer tokom nedavnog intervjua za Tajms of

Đurđica Dragaš: ZELENA GRADINA

I svetli Gradina, selo joj u nedrima ozelenelo. Svetli Gradina.Nebom obasjana.Peva,pesmom oplakana. Zeleni se Gradina.Pod njom selo izraslo.Zeleno selo sa kućama belim. Pred crkvom se kolo vije.Prepletene ruke i košulje bele.Na travi zelenoj izrasla ruža.Crvena ko’ zora. Kraj ognjišta bosi tabani dečji.Rumeni obrazi i zveket kašika.Ko zlatna kiša zelena. U krilu bakinom dojenče spava.I svetli kandilo iz mrkog mraka.Sa ikone sija koplje Svetog Đorđai miriše cveće u venčiću iznad vrata. Zelene se stada bela… tamo iza oblaka. I svetli Gradina,selo joj u nedrima ozelenelo.Zeleni se Gradina,krvlju ozidana… Od istog autora: Kolumnisti / prijatelji – Đurđica Dragaš

Đurđica Dragaš: KO “ZAOBILAZI” JASENOVAC?

Vidim da je ruta kojom studenti trče do Brisela izazvala brojne komentare pa, iako sam se trudila da sve ignorišem, ne mogu da prećutim. Prvo. Lično mi je zaista žao što, na putu kroz Hrvatsku, ne svratiše do Jasenovca. Bio bi to pravi dokaz da stasavaju generacije koje patriotizam shvataju na ispravan način, ali još u meni tinja nada da će to učiniti u povratku, kad splasne medijska pažnja, i ovde i u Hrvatskoj. Videćemo! Drugo. Oni što ih kritikuju zbog toga zaboravljaju jednu važnu stvar. Deca koja ne znaju ili ne mare za Jasenovac su potpuno očekivana posledica društva u kojem decenijama živimo. Ne, ne mislim na socijalizam i

Nemanja Dević je prekopao mnoge arhive u zemlji i inostranstvu

Nemanja Dević: Još jednom o Jasenovcu – i Jajcu

„Jajačko područje u oslobodilačkom ratu i revoluciji 1941-1945“. Tako se zvala knjiga koju sam svojevremeno kupio za dvesta dinara na buvljaku i koju dugo nisam stigao da očistim od naslaga prašine niti da je čestito izlistam. Obimna je, preko 600 stranica, i jedna je od tri koje su posvećene istorijatu delovanja komunističkog pokreta otpora u ovom kraju. Po dizajnu, naslovu, strukturi, rečenom i prećutanom – to je tipična lokalna hronika NOB-a, koje su masovno bile objavljivane u vremenu socijalističke Jugoslavije. Imao ih je svaki region i bezmalo svaki grad i pisane su tipski, sa potrebom da se prošlost ne rekonstruiše, nego konstruiše, u skladu sa ideološkim i političkim potrebama. Slična je i

Đurđica Dragaš: Jadovno je preteča Jasenovca

Previše je Jasenovaca bilo! Ako je Jasenovac najtužnija srpska reč, Donja Gradina je njeno najstrašnije slovo! Ipak i nažalost, genocid počinjen nad Srbima u NDH, Pokolj nad ljudima čiji je jedini greh bio što su Srbi i pravoslavci, ne može se svesti na Jasenovac! Prvi zatočenici Jasenovca, njih oko devet stotina, stigli su iz rasformiranog kompleksa logora Gospić – Jadovno – Pag…. Svako srpsko selo u Lici, na Kordunu, Baniji, Slavoniji, Sremu, Bosni, Hercegovini, bilo je stratište, a svaki kućni prag gubilište! Jasenovac je kulminacija zla koje je tinjalo širom zloglasne Pavelićeve tvorevine! Pamtimo, ne zaboravljajmo i ne opraštajmo jer… previše je Jasenovaca bilo! Od istog autora: Od istog autora:

Goran Davidović: Oprostite nam deco i molite Boga za nas…

Bili su samo deca. Srpska deca. 22. april, Dan sećanja… ne mogu napisati zvanični naziv, sramota me je, jer naziv je sklepao neko ko ne misli dobro Srbima. Nikad se ne sme reći na šta tačno sećanje, ko je ubijan, zašto, i od koga… To je relativizacija zločina genocida nad Srbima u ND Hrvatskoj 1941-45. Oprostite nam deco. Molite Boga za nas… A sve nas treba da bude sramota što nismo izgradili kulturu sećanja, i što dozvoljavamo da nas idioti prave budalama, da skrnave ovo malo sećanja na srpske žrtve. Tako ih ponovo ubijaju a nas spremaju za neke nove ovce za klanje. Nisam želeo ali pošto neki izazivaju da

Svedočanstvo o Jasenovcu

Izdavačko preduzeće „Svjetlost” iz Sarajeva u svoje zadatke odmah posle Drugog svetskog rata uvrstilo je i podsticanje boraca i ostalih učesnika NOP-a da, u obliku koji im najbolje odgovara, opišu šta su sami doživeli ili videli. Na taj poziv reagovao je Drago H. Čolaković iz Bijeljine, koji je u knjizi „Jasenovac”, izdatoj 1948. godine, detaljno opisao stvaranje logora Jasenovac svedočeći o strahotama kroz koje su već na samom početku prošli logoraši. Za njegovo pisanje „Svjetlost” kaže da ima „pečat uverljivosti i snagu dokumenta”. Logoraši su svakodnevno ubijani na različite načine, radeći teške poslove po blatu i kiši, snegu i mrazu, mokri, gladni, prljavi, vašljivi, maltretirani na svakom koraku. Ubijani su

Predrag Ristić

I Beograd vapi za jasenovačkim memorijalom: Srpska tela su rekom stizala iz Hrvatske

Arhitekta Peđa Ristić (1931 – 2019.): Na tri mesta u Beogradu prikupljani leševi iz reke. Hrvatski zločin Savom rasut do Crnog mora. Kod Kule Nebojše na Kalemegdanu, na Ratnom ostrvu od 1942. do 1945. sahranjivane su ustaške žrtve. Dve reke, Sava i Dunav, na neki način odredile su sudbinu arhitekte Peđe Ristića, autora nekih od najlepših novijih srpskih crkava. Bivši član “Medijale”, a potom Enfant terrible beogradske umetničke scene danas ima 87 godina. Bio je u timu Bogdana Bogdanovića kada je ovaj pravio jasenovački spomenik Kameni cvet. Potom je prošle decenije u Skupštini grada pokrenuo inicijativu da se na Velikom ratnom ostrvu podigne crkva mučenicma čija je tela izbacila Sava

Bursać Vladimir: Predrasuda o stradanju Srba po rasnom osnovu u NDH je zamena teza

Protivnik te tvrdnje stalno poteže, a mnogi ljudi misleći da rade za svoj narod, ponavljaju nešto što nikada nije dokazano niti utvrđeno, suštinski braneći protivnika. Protivnik na taj način konzervira stanje u našem društvu. Kao nacionalna institucija sa odgovornošću da razume i drugima objasni šta se dogodilo tokom Drugog svetskog rata na prostorima okupirane Jugoslavije, Muzej žrtava genocida iz Beograda ima obavezu da u svome radu kao i u saopštavanju rezultata istraživanja, upotrebljava naučnu metodologiju. Naučna zajednica mora biti oruđe, kanal i prozor kroz koji će se objavljivati rezultati istraživanja, svedočenja, dokazi o onome što se zaista dogodilo. Naučna zajednica poseduje monopol nad naučnom metodologijom, i to je činjenica koju

Dan stvaranja NDH, kada je na Zagreb pala tama a iz njega krenulo zlo

U četiri kratke godine, ona je svojim aparatom, u genocidu kakav Evropa nikada nije videla, usmrtila između 500 000 i 1 000 000 Srba sa teritorija koje je okupirala Nezavisna Država Hrvatska je osnovana 10. aprila, pre 83 godine, kao država hrvatskog naroda pod vojno-političkim patronatom Hitlerove Nemačke. To se dogodilo svega 4 dana nakon invazije sila Osovine na Jugoslaviju, na dan ulaska nemačkih trupa u Zagreb. Nemački vojnici su dočekani kao oslobodioci s neskrivenim oduševljenjem najširih masa zagrebačkih Hrvata. Period koji je nastupio predstavlja najsramnije razdoblje hrvatske istorije obeleženo rasnim zakonima, koncentracionim logorima i brojnim zloćinima koji su odredili zločinački karakter nove vlasti, čime su raspršene nade nekih da

ZADAH LjUDSKIH TELA KOJA GORE I DANAS OSEĆAM U NOZDRVAMA

Potresna ispovest Vlajka Kaurina koji je kao dečak bio zatočenik logora Jasenovac. “OD Jasenovca počinjem da pamtim. Od patnje čovek brzo sazri. Strašni prizori. Posle rata, želeo sam da pričam i pričao sam o Jasenovcu, ali nije imao ko da sluša…” – Zadah ljudskih tela koja gore u pećima Jasenovca i danas osećam u nozdrvama. Noću me posećuju jasenovačke slike. Žicom ograđena livada na kojoj žene, deca, stari i nemoćni čupaju i jedu travu i piju gadnu vodu iz crnih lokvi. Prizori ljudi naslaganih unakrst kao drva, čije grudi ustaše probijaju ćuskijama. Tela kako vise kao neki strašni plodovi na topoli užasa u Gradini i leševa u Savi. Ovako govori Vlajko

POKRŠTAVANjE SRBA VATIKAN ZABELEŽIO U 390 DOKUMENATA: Spisi o unijaćenju Srba ugledali svetlo dana zahvaljujući SANU i Arhivu Vojvodine

Petog decembra 1621. leta Gospodnjeg rimokatolički sveštenik Paskvalin izveštava u pismu Vatikanu da je krstio Nikolu Kopčića “muslimana iz Bosne”, starog 17 godina, a 25.oktobra 1623. skadarski biskup Dominik Andriaši šalje “radosnu obavest” Svetoj stolici da je preveo u rimokatoličku veru 305 pravoslavaca. Piše: Jovanka Simić Ovo su samo prva dva od ukupno 390 vatikanskih dokumenata o preveravanju (unijaćenju) srpskog naroda u 17. veku na prostoru Dalmacije, Hercegovine, Bosne, Crne Gore i Srbije koje je ugledni srpski arhivista Marko Jačov (Benkovac, 1949. – Kastel Gandolfo kod Rima, 8. januar 2022) u Vatikanu pronašao i potom sabrao u knjigu “Spisi kongregacije za propagandu vere u Rimu o Srbima 1622-1644.” Knjiga dokumenata

Ruzvelt: Kako možete živeti sa narodom od koga ste doživeli genocid?

REČI SMILjE AVRAMOV O RUZVELTU VAŽNIJE NEGO IKAD: KAKO ŽIVETI SA ONIMA OD KOJIH STE DOŽIVELI GENOCID Ljubaznošću novinarke i prijatelja naše redakcije Milijane Baletić, Glas javnosti prenosi njen intervju iz 2004. godine, sa preminulom profesorkom Smiljom Avramov pod nazivom “Novi svetski poredak, pravo ili sila“ u kojem je, tako jednostavno, a do kraja suštinski sagledan poredak svetskih moćnika i pred njenim argumentima ostaje potpuno razotkriven! U intervjuu ona govori o obnavljanju Jugoslavije i o tome kako je Ruzvelt bio protiv toga, kako je pitao kralja Aleksandra Karađorđevića: “Pa šta vam treba Jugoslavija, kako možete živeti sa narodom od koga ste doživeli genocid?” Izvor: GLAS JAVNOSTI Vezane vijesti: VIDEO: Srpski

Svedočenje Borislava Ševa iz Piskavice o pravljenju sapuna u Jasenovcu

“Gledo sam ja kako oni od ljudi prave sapun. O, diko moja, ja sam ti tačno jedanput udarijo u jednu baraku kod centralne brijačnice. Da njesam bijo brico, ne bi ja smijo tamo ni ići. Tamo ta je bila baraka. Tamo đe je sade onaj spomenik. Vamo malo više bila je ta baraka. Baraka je bila sigurno… Ako nije bila 30-40 metara dugačka. Kaznovi su sve jedan do drugog. Kaznovi su u baraci. Kolko je toga! Puna baraka. Na jednu stranu su kaznovi, na drugu su stolovi. Na stolovima meso ljudsko. E, vako, salo se vidi. Ja sam vidijo tačno na stolovima to, to, to meso. Sve masno. Ljudsko meso.

U Ruskom domu u Beogradu evociraju sećanje na nacističke zločine 

Međunarodni naučni simpozijum «Sećamo se, nema zastarelosti, Nacistički zločini i genocid nad narodima u godinama Drugog svetskog rata» koji je održan 27. februara u Ruskom domu u Beogradu bio je značajan događaj u kontekstu obeležavanja osamdesete godišnjice Velike Pobede nad fašizmom. Međunarodni istraživački centar za Drugi svetski rat iz Maribora i njegova beogradska filijala okupili su na simpozijumu istoričare, istraživače genocida i Holokausta iz Srbije, Rusije, Slovenije i Izraela i tako objedinili zajednički cilj — očuvanje sećanja na zverstva u Drugom svetskom ratu i borbu protiv revizionizma. U centru pažnje bili su nacistički koncentracioni logori koji su postojali na teritoriji bivše Jugoslavije. Na simpozijumu je dobro izučena užasna realnost logora smrti kao što su Jasenovac

Crvena (ne)vera za amneziju genocida

Zašto su komunisti i njihovi trabanti u Krajini, godinama, decenijama posle Drugog svetskog rata, rušili srpske crkve preostale od ustaškog terora, proganjali i premlaćivali popove i arhijereje i harangirali protiv bilo kakve manifestacije pravoslavne religioznosti?! Piše: Milan Četnik Posle ustaškog megazločina, jedinstvenog u poznatoj istoriji zbog zluradog uživanja (sladostrašća) u krvničkom sadizmu, političke vođe srpskog biološkog ostatka nemilosrdno su udarili na tradicionalnu duhovnost. Bila je to sablažnjiva akcija poništavanja (anihilacije) vekovima, jedine srpske nacionalne institucije u austrijskim krajinama. Po mazohizmu, samomržnji i autodestrukciji ta kampanja nezabeležena je u analima hrišćanstva. Kako i zašto je bio moguć takav pad u opsesivno gaženje i gašenje sopstvenog identiteta, u samoporicanje i ništavilo samosvesti?

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala