arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

U Hrvatskoj pretežno oblačno, mjestimično sa Olujom

Zamislite naciju koja slavi zločince! Ako možete, sada zamislite kako je ta nacija mezimče onih koji kažu kako se celo svoje postojanje bore protiv zločinaca. Možete li zamisliti državu u kojoj su ustaški i nacistički pozdravi nešto sasvim normalno, čak i poželjno. Zamislite čoveka koji kleči nad jamom sa svojom porodicom i plače, a ne zna da li više plače za decom ili za sobom. Ruke su mu žicom vezane na leđima, jer je onaj koji ih je vezao i njemu i njegovoj deci, očigledno veliki junak i u njima vidi ogromnu pretnju. Iznad tog čoveka stoji jedan u crnoj uniformi koji taj plač i plač dece prekida velikim maljem. Pored njega stoji

Bastašić: Hebrang svojim lažima ponovo ubija žrtve u Šaranovoj jami

Na izjavu visoko pozicioniranog člana vladajućeg HDZ-a i nekadašnjeg saradnika Franje Tuđmana i ministra zdravlja i odbrane Andrije Hebranga u kojoj kraške jame u kojima su tokom Nezavisne Države Hrvatske ubijani Srbi i Jevreji naziva fantomskim, reagovao je Dušan Bastašić, predsjednik udruženja Jadovno 1941. iz Banjaluke. Nije prvi put da Andrija Hebrang tvrdi da u Jasenovcu ljudi nisu ubijani već spašavani i da je to grobnica ubijenih domobrana i ustaša, a ne Srba. Osokoljen plimom neoustaštva u hrvatskom društvu, sada ide i dalje pa po prvi put besramno negira i zločine hrvatskih ustaša nad Srbima i Jevrejima počinjene u Velebitskim jamama – kaže Bastašić. Šaranova jama, jedna od 32 kraške

Hebrang: Fantomske jame i laži o Jasenovcu

Umanjivanje ustaških zločina u Drugom svjetskom ratu i tvrdnje da su u koncentracionom logoru Jasenovac ubijani Hrvati i neprijatelji partizana, a ne Srbi, Jevreji, Romi i antifašisti, u Hrvatskoj traje nesmanjenom žestinom. Nekadašnji saradnik Franje Tuđmana, ministar zdravlja i odbrane Andrija Hebrang jame u koje su tokom Nezavisne Države Hrvatske /NDH/ bacani Srbi naziva – fantomskim. “Šaranova jama je samo jedna od bezbroj laži sa kojima se već decenijama Hrvati drže u kazni kao zločinci”, tvrdi Hebrang. On potpuno podržava istrijski revizionizam Romana Ljeljka, koji u svojim knjigama tvrdi da u Jasenovcu “ljudi nisu ubijani već spašavani”, te da je to “grobnica ubijenih domobrana i ustaša, a ne Srba”. Ljeljak

Kako su 1941. godine skončali Srbi iz Dervente : Nad ustaškim zločinima zanijemio i njemački general Glez fon Horstenau

O aktuelnoj temi koja se širi po društvenim mrežama o zločinima ustaška u opštini Derventa pisao je čak i nemački izaslanik u Zagrebu, inače poznati srbomrzac, general Glez fon Horstenau, zgražavajući se i sam nad surovošću ustaškog režima. Naime, u avgustu 1941. g. ustaše su pohapsile sve starije Srbe od sedamnaest godina iz Dervente (do tada Lužani Bosanski), zajedno sa Srbima iz sela Barice, Kostreš i Novi Lužani i odveli ih u logor u Slavonsku Požegu, koji je formiran sporazumom između NDH i Nemačke 4. juna 1941, radi preseljenja izvesnog broja Slovenaca u Srbiju i tzv. ,,odstranjenju “ Srba iz NDH. Taj logor je imao  imao status i kategoriju useljeničko

Zatiranje Srba u Hrvatskoj (4): Niko nije popisivao mrtve

Profesor Svetozar Livada u svojoj poslednjoj studiji – knjizi “Biološki slom i nestajanje Srba u Hrvatskoj – 1880-2011”, navodi da su Srbi iz Hrvatske značajno stradali u mnogobrojnim ratovima, međutim napominje da te žrtve do danas niko nije izbrojao, niti je to pitanje na temeljan, naučan način istraženo, ukoliko se izuzme nekoliko demografskih projekcija. U nedostatku tačnih podataka i profesor Livada, oslanjajući se na postojeće demografske podatke, nudi projekciju koliko je srpskog stanovništva iseljeno, najvećim delom prisilno, tokom proteklog građanskog rata u bivšoj zajedničkoj državi. Prosto upoređivanje popisa stanovništava daje stravične odgovore! Veritasova evidencija – Ako je prema popisima stanovništva 1991. godine u Hrvatskoj živelo 581.663 stanovnika srpske nacionalnosti, a

Zatiranje Srba u Hrvatskoj (3): Žrtvama se ne zna broj

U Hrvatskoj su najveću većinu stanovništva činili Hrvati i Srbi, dok su ostali pripadnici ostalih narodnosti bili minimalno zastupljeni, samo je jedan od opštih zaključaka uspoređivanja popisa stanovništva od 1880. do 2011. godine. Udeo hrvatskog stanovništva u ukupnom stanovništvu kretao se u rasponu od 68,39 procenata 1900. godine, do 90,42 odsto 2011. U proseku Hrvati su bili zastupljeni sa 77,98 posto i taj bazni indeks pokazuje stabilan i stalan rast hrvatskog stanovništva u odnosu na situaciju iz 1880. Sve manje pravoslavaca Međutim, profesor Svetozar Livada zapaža da je sasvim drugačija situacija kada je reč o praćenju zastupljenosti Srba u Hrvatskoj koje je po njemu “više fluktuiralo” i da je Srba

Zatiranje Srba u Hrvatskoj (2): Kako je stvorena Krajina

Svetozar Livada u svojoj poslednjoj knjizi “Biološki slom i nestajanje Srba u Hrvatskoj – 1880-2011”, navodi da prvi istorijografski zapisi o naseljavanju Srba u severnoj Dalmaciji (Dalmatinska zagora) datiraju još iz 14 veka, tokom vladavine plemena Šubići “kao najdugovečnijeg vlastodržaca od 12 hrvatskih plemena”. Kasnije, ova doseljavanja bivaju snažnija i brojnija, a masovnije naseljavanje srpskog stanovništva počelo je kada “Bosna šapatom pade” 1463. godine, a zatim i u 16. i 17. veku. Nakon što je Hrvatska zahvaljujući turskoj ekspanziji opustošena i rakomadana, sa gubicima koji se procenjuju na čak 400.000 stanovnika, bilo je potrebno nešto učiniti i zaštititi preostali deo teritorije od daljeg upada i pljački. Rešenje je pronađeno u

IZ ARHIVA: U Bratuncu je svaki damar života obeležen svirepim pečatom rata

Živahni gradić, obgrljen pitomim selima uz Drinu, samo neupućenima izgleda idilično. U Bratuncu je svaki damar života obeležen svirepim pečatom rata. Dok se u sumrak mladi iz Srebrenice, Ljubovije, Milića, Skelana okupljaju u bratunačkim kafićima, u dvorištu Slavke Matić (60) u naselju Bjelovac vlada muk. Mladosti ovde nema. Njene dve ćerke, tinejdžerke, ubili su u kući 14. decembra 1992. rano ujutru. I supruga su joj ubili. Celu porodicu. Unučiće nikad neće imati. – Moje curice što se ni na kog nisu ni kamenom bacile ubiše na spavanju. Ne kažem, ubijali su i naši, ali su bar njihove žene i decu odvozili autobusima. A muslimani se sjurili s brda da nas

Jasenovac – logor u kojem su trebali biti istrijebljeni Srbi i Jevreji

Najveći broj ubijenih u Jasenovcu, a koji su porijeklom iz BiH, bili su stanovnici Potkozarja i grada Sarajeva. Jasenovac je toponim koji se u javnom prostoru zemalja nastalih raspadom SFRJ koristi veoma frekventno, a najčešće ga u raspravama koriste revizionisti historije koji nastoje umanjiti njegov zločinački obim. U osporavanju historijskih istina ide se tako daleko da se u javnost plasiraju tvrdnje kako to uopšte nije bio logor smrti i kako su najveći zločini na tom lokalitetu počinjeni nakon završetka Drugog svjetskog rata, u vrijeme Federativne Narodne Republike Jugoslavije. Međutim, svi relevantni historijski nalazi nedvosmisleno svjedoče kako je Jasenovac bio mjesto kolektivnog užasa za zatočene i kako je bio dio ustaškog

Srbi logoraši stradali i od bratske ruke

Šta se navodi u saopštenju državne komisije o logoru sajmište, osnovanom krajem 1941. Navršilo se punih 78 godina otkako su prvi logoraši pristigli u najveći nemački logor na jugoistoku Evrope – Sajmište. Za nepune četiri godine, koliko je logor postojao, život je u njemu ili neposredno posle izlaska izgubilo skoro 40.000 ljudi, pokazuje Saopštenje 87 Državne komisije za ispitivanje zločina okupatora i njihovih pomagača, u koje su “Novosti”, kao jedine predstavnik medija, imale uvid. Saopštenje je potpisao predsednik Komisije dr Dušan Nedeljković, univerzitetski profesor, 11. januara 1946. Komisija se uglavnom bavi istorijatom logora od 1942. godine, kada je okončan Holokaust, i kada je u već njemu ubijeno oko 7.000 Jevreja

Kako današnji ruski istoričari gledaju na četnike i Dražu Mihailovića

Sve do oslobođenja Jugoslavije rukovodstvo Sovjetskog Saveza je sarađivalo i sa četnicima i sa partizanima. U arhivama su sačuvani dokumenti koji svedoče da je Tito sve do 1944. godine iz Sovjetskog Saveza dobijao pisma ovakve sadržine: „Vi govorite da četnici sarađuju sa fašistima, ali mi imamo drukčije informacije. U ovom tekstu vodeći ruski eksperti-balkanolozi govore o svojem odnosu prema četničkom pokretu Draže Mihailovića i njegovoj rehabilitaciji. U sovjetskom periodu, a zatim po inerciji i 90-ih godina 20. veka odnos mnogih ruskih naučnika prema ovom pitanju bio je krajnje nedvosmislen: Sovjetski Savez je spasao svet od nacizma, a njegovi saveznici u Jugoslaviji bili su Titovi partizani koji su se herojski borili

Ovo nas nijesu učili: Četnici oslobodili 34 grada

Od 1941. do 1944. četnici pod vođstvom generala Draže Mihailovića oslobodili su 34 grada u Srbiji, BIH i Crnoj Gori, a posleratna, komunistička literatura te akcije pripisivala je partizanima iako su oni u to vrijeme bili u NDH, a njihovo prisustvo u Srbiji i Crnoj gori bilo je na nivou statističke greške. Pripremio: Ivan Milošević Skoro pola vijeka komunistička ideologija proglašavala je samo partizane oslobodiocima i borcima protiv okupatora. Za Jugoslovensku vojsku u otadžbinu (četnike) bili su rezervisani termini izdajnika, saradnika okupatora i ratnih zločinaca. U Crnoj Gori i danas vlada takva slika, ali vrijeme je da se i ovdje saopšti nešto što nas niko nije učio, odnosno što je

Svetozar Livada, penzionisani profesor zagrebačkog univerziteta: Srbima prijeti biološki nestanak

Srba u Hrvatskoj danas gotovo i da nema, a ono malo što ih je ostalo ne žive, već preživljavaju i smrt prizivaju, rekao je u intervjuu za “Glas Srpske” penzionisani profesor zagrebačkog univerziteta Svetozar Livada, koji u svojoj posljednjoj knjizi “Biološki slom i nestajanje Srba u Hrvatskoj” na slikovit, faktografski i potresan način govori o zatiranju srpskog naroda u Hrvatskoj u posljednjih 130 godina. On tvrdi da se Srbi, pogotovo u selima, nalaze pod “državnom eutanazijom”. GLAS: Da li Srbi u Hrvatskoj doživljavaju sudbinu Indijanaca? LIVADA: To je politika – evo vam vaši zavičaji, slobodno umrite, ali što prije i mi ćemo vam u tome pomoći. Srbi danas žive u selima

Četnička povest nestala u selima oko Čačka

Rukopis Dragiše Vasića „Istorija Ravne gore”, otkucan u tri primerka, završio je u magacinu Titove tajne policije, objavljuje ovih dana čačanski istoričar dr Miloš Timotijević. Čačak – Znameniti srpski mislilac i nacionalista, advokat Dragiša Vasić (1885–1945), sastavio je u kovitlacu Drugog svetskog rata temeljnu istoriju Ravne gore, koja je prekucana u samo tri primerka, ali danas niko ne zna gde su. Na to izvorno delo podsetio je nedavno istoričar Narodnog muzeja u Čačku dr Miloš Timotijević, u studiji „Dragiša Vasić i srpska nacionalna ideja”, čiji je izdavač „Službeni glasnik”. Evo kako dr Timotijević za „Politiku” opisuje ta zbitija i ličnosti, pri čemu istorija beleži da je Vasić bio desna ruka đenerala

Nikola Milovančev: Umanjen broj žrtava u Jugoslaviji 1945.

Povodom teksta Procene Državnog statističkog ureda DF Jugoslavije o broju stanovnika 31. marta 1941. i 31. marta 1945. godine, Muzej žrtava genocida, 19. 9. 2018, preneto i na Stanju stvari. Na internetnom portalu Muzeja genocida u Beogradu pojavio se 19. septembra 2018. dokument „Procene Državnog statističkog ureda Demokratske Federativne Jugoslavije o broju stanovnika 31. marta 1941. i 31. marta 1945. godine”. Objava tog dokumenta bez tumačenja nije dobra jer dovodi u zabludu i sakriva gubitak 1.450.000 stanovnika Jugoslavije, od kojih najveći deo predstavljaju stanovnici srpske narodnosti. Anonimni saradnik muzeja koji je objavio ovaj nestručan prikaz je nevažan i usredočiću se na bit: suštinu umanjenja broja žrtava. O čemu se radi? Brošuru

NAJNOVIJE VIJESTI

ZVIJEZDA I KRST U IVANOVIĆ JARKU

Kad se vukovi ostrve na stado stradaju ovce s kraja. Nikad one uz pastira ili sredine. Piše Željko Kresojević Hije me bilo u Ivanović jarku skoro pa četrdeset godina. Ljeto

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.