arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
Jure Francetić

Ovo je bio Jure Francetić: „Leševi su bili unakaženi, djetetu je iz lubanje iscurio mozak“

Otprilike u isto vrijeme kad je Milan Bandić, koji se voli zaklinjati u antifašizam, narodu objavio da će se preimenovati Trg maršala Tita u Trg Republike Hrvatske, u medijima smo mogli pročitati kako desničarski HAZUD na rodnoj kući Jure Francetića najavljuje podizanje spomen- ploče ovom ustaškom zapovjedniku, osnivaču Crne legije i povjereniku za BiH koji će dio kratke vojne karijere provesti u Podravini. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 3. jula 2017. godine. Hoće li do otkrivanja ploče doći, tek ćemo vidjeti. Slavljenje pripadnika ustaškog režima protivno je hrvatskom Ustavu pa će biti zanimljivo vidjeti kako će policija reagirati u ovom slučaju. U

Mladen Bulut

Nevjeste smrti

Ovjenčane pobedničkim sokolskim lovorovim vijencem Prebilovčanke su, bezmalo sve do jedne, osim njih 16, skončale u šurmanačkoj jami kod Međugorja, ali su, poslije svih pretrpljenih paklenih muka, našavši spas u zinulom bezdanu – pobjedile smrt. Piše: Mladen Bulut – Bože mili ljepih li svatova, samo što im đuvegije fale – zlurado je prosiktala Omanuša, hanuma Halilova i jedna od četiri snahe starog Murata Šoše, presrevši iza podneva drugu povorku koja je išla ozgor, od škole, pa niza stranu, kroz selo. Predvodio ju je, za razliku od one jutrošnje, razdragani barjaktar idući ispred djevojaka, žena, djece i staraca, poredanih u kolonu od po četiri u svakom redu, široko razmahujući zastavom, kako

Milovan Đilas

Najveća kontroverza NOB-A Đilas: Zašto smo skrivali da pregovaramo sa Nemcima

“Gledajući iz ovog ugla, smatram da su pregovori o primirju bili greška. Ja sam i tada, u vezi s tim, osećao nekakvu nelagodu, nervozu, nesigurnost, ali ne mogu da kažem da sam bio protiv”, rekao je Milovan Đilas krajem osamdesetsetih godina prošlog veka o jednoj o najvećih kontroverzi NOB-a: pregovora partizana i Nemaca o primirju u Zagrebu 1943. godine. Milovan Đilas u knjizi “Revolucionarni rat” pominje kako je delegacija partizana išla u Zagreb na pregovore sa Nemcima 1943. godine. Ta epizoda ratovanja na prostoru Jugoslavije i tadašnje NDH, dugo je bila jedna od najvećih kontroverzi narodno-oslobodilačkog rata. Milovan Đilas je bio glavni partizanski delegat na tim pregovorima, a uz njega

Izvor: kingdom-of-yugoslavia-in-ww2.com

Vladan Ivković: Srpske izdaje, I dio

Ko se u Drugom svjetskom ratu borio za Srpstvo, a ko je pomagao okupatoru da uništi Srpstvo? Ili ko je ratovao za Srpstvo, a ko protiv njega? Je li isto izdati Jugoslaviju i izdati Srpstvo? Koga je izdao knez Pavle, koga kralj Petar, koga Nedić, koga Broz, a koga Draža? Pokušaću u nekoliko tekstova pregledati ova pitanja sa srpskog stanovišta, unutar srpskog interesnog obrasca. Svaki obrazac izdaje izdajnikom može odrediti samo onog ko je imao obavezu da ne stane na stranu neprijatelja. Srpski obrazac podrazumijeva da se podjele na izdajnike i rodoljube među Srbima određuju ne prema tome koji Srbin je na koji način pomagao Englezima, Amerikancima, Sovjetima ili Nijemcima,

dr Dušan i Ranka Mitrović

Sećanje na stradale: Prve srpske žrtve iz grada Livna 1941. godine

Nakon uspostavljanja ustaške vlati, prve srpske žrtve iz samog grada Livna stradale su već oko 20. juna 1941. godine. Bili su to ugledni stanovnici ovoga grada: lekar dr Dušan Mitrović, zubar dr Krsto Zubić i sudija Ranko Margetić, koje su ustaške vlasti 20. juna 1941. godine pozvale i uputile u Sarajevo na navodni dogovor sa vlastima u vezi preseljenja Srba u Srbiju. Na putu za Sarajevo su pobijeni u mestu Zanesovići (između Gornjeg Vakufa i Bugojna). Eliminacijom uglednih, viđenijih Srba, ljudi kojma je narod verovao, počele su pripreme za kasnije, masovne zločine. Iako se već znalo za ubistvo sveštenika Rista Ćatića i Sajkovljana, to nije bilo dovoljno da se Srbi,

Dr Životije Đorđević

Dr Životije Đorđević: Oko 80.000 ustaša bilo u Titovim uniformama, Hrvati su prodavali iskopane oči Srba!

Najstariji istraživač ustaških zločina o NDH, zloglasnom logoru Jasenovac, Titovom ignorisanju zlodela, stravičnom nasleđu… Znak za početak negiranja genocida nad Srbima dao Franjo Kuharić 1981. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 30. maja 2017. godine. MI, Srbi, nemamo prečeg posla nego da popišemo svoje žrtve u 20 veku. Jedini smo narod u Evropi koji ovaj posao nije uradio. Moramo da popišemo poginule, po imenu i prezimenu, da obeležimo sva srpska stratišta na teritoriji bivše SFRJ, po logorima drugih zemalja gde su Srbi odvođeni… da utvrdimo ko je sve, decenijama, onemogućavao da se srpske žrtve znaju. Ovako, za “Novosti”, govori dr Životije Đorđević (94), najstariji

Pucaj ako si junak: Herojska priča o Tiboru i „Spartancima“ s Košara

Tibor Cerna, čiji su spomenik juna meseca 2017. u Debeljači kod Kovačice otkrili njegova majka Kata Cerna i predsednik Srbije Aleksandar Vučić, jedan je od 108 pripadnika Vojske Jugoslavije koji su stradali u odbrani rejona karaule Košare, kada su ih 1999. napale udružene snage terorističke OVK, regularne albanske vojske i NATO snaga. On je uz, šestoricu oficira, 13 podoficira i 88 vojnika Vojske Jugoslavije, koji su u toj krvavoj bici sa agresorom koji je imao podršku 24 helikoptera tipa „Apač“, 30 tenkova, 24 oklopna transportera i 24 višecevnih bacača, dao život da zaustavi hiljade albanskih vojnika, da preko Košara prodru u metohijsku ravnicu i Prištinski korpus Vojske Jugoslavije preseku na dva dela. Brojna su svedočanstva o herojstvu ovih ljudi.

Milan Ružić

Milan Ružić: O srpskom stradanju

Posećujući mnogobrojna mesta stradanja, shvatio sam da je nama Srbima zabranjeno da imamo svoja i da ih tako nazivamo. Zabranjeno nam je od strane drugih, ali što je najgore, zabranili smo ih i samima sebi. Gde god smo stradali, to nije bila jedina cena koju smo platili, već je to stradanje našeg naroda poslužilo da se predstavi kao stradanje nekog drugog naroda koji smo, navodno, mi ubijali. Svako stratište je bilo izgovor za novi teror nad Srbima, ili za novo prećutkivanje nacionalne istorije zarad nekakvih nadnacionalnih interesa u koje je verovao samo narod koji je svoju naciju tako izdavao, tačnije Srbi. Mesta naših stradanja nisu sva ni obeležena. Umesto da

Akademik Vasilije Krestić iizjava novinarima u Akademiji nauka i umjetnosti Republike Srpske /ANURS/, gdje je predstavljena njegova studija čiji je izdavač Udruženje za odbranu ćirilice "Dobrica Erić" iz Beograda.

Akademik Vasilije Krestić povodom godišnjice osnivanja NDH: Za srpski narod važno da izvuče pouke iz prošlosti da bi znao sa kim ima posla

Akademik Vasilije Krestić ocijenio je povodom godišnjice osnivanja Nezavisne Države Hrvatske /NDH/ da je za srpski narod izuzetno važno da izvuče pouke iz prošlosti da bi znao s kim ima posla i kako da se ponaša, ali ne da bi zaoštravao odnose sa Hrvatskom već da mu se ne ponove progon i etničko čišćenje iz devedesetih godina. Krestić je izjavio da, ukoliko Srbi budu zaboravljali, to će biti dokaz njihove neozbiljnosti, neodgovornosti i u krajnjem slučaju primitivizma. „Ako zaboravimo `teško nama`. Ne mogu naše žrtve biti jeftinije od tuđih. Nažalost, ispada da ih mi ne poštujemo, a tražimo od drugih da ih poštuju više nego mi“, naglasio je Krestić. Krestić

Tela žrtava na Futoškom putu

Zločini širom Šajkaške

U sadističkim divljanjima, honvedi (vojnici) i žandarmi su u Žablju upotrebljavali čelične sprave – stezače i čupače, kojima su ženama čupali dojke, a muškarcima uvrtali mošnice. U naređenju o sprovođenju racije u Šajkaškoj, koje je izdao njenom zapovedniku, generalu Ferencu Feketehalmi-Cajdneru, načelnik Generalštaba mađarske vojske general Ferenc Sombathelji-Knaus zahtevao je “da se teritorija temeljno pročisti i izvrši najenergičnija odmazda”. To je od 4. do 19. januara 1942, koliko je, do tada neviđen, masovni masakr civilnog stanovništva trajao, glavom platilo 2.345 žitelja te oblasti smeštene između Dunava, Tise i linije Novi Sad – Stari Bečej. U kakvo sadističko divljanje honveda (vojnika), žandarma i dela lokalnog mađarskog stanovništva se racija izrodila u

Jedna od najtužnijih priča Maslenice: Milan (7) i Milena (5) Gagić poginuli u kući, Snježana (12) ubijena sa majkom

22. januara 1993. godine hrvatske oružane snage izvršile su agresiju, pod kodnim nazivom „Maslenica“, na južne delove Republike Srpske Krajine (RSK). Agresija je izvršena u toku realizacije „Vensovog plana“, kojim je RSK, godinu dana ranije, stavljena pod zaštitu mirovnih snaga UN-a (Unprofor). Bila je to treća po redu agresija Hrvatske na zaštićeno područje UN-a, u čije članstvo je, dvije godine ranije, i sama primljena. Tokom zločinačke akcije “Maslenica” regularna hrvatska vojska masakrirala je 348 lica srpske nacionalnosti. Od tog broja, 65 ubijenih Srba su bili civili. Ubijeno je 35 žena i petoro dece srpske nacionalnosti. Više od 70 vojnika RSK je zarobljeno, mučeno a potom svirepo ubijeno čime su prekršena

U Šumaricama je ubijeno 2.400 građana, od toga 261 srednjoškolac

Potresno Teslino pismo otkriva koliko se ponosio decom iz Šumarica

I posle gotovo osam decenija od kada su nemački okupatori streljali 2.400 građana u Kragujevcu, otvaraju se nove stranice ove tragedije. Tako je, na čudan način, u istoriji do sada ostala gotovo nepomenuta priča o Nikoli Tesli, koji je samo nekoliko meseci pre nego što je umro imao snage da u Njujorku oštro osudi fašiste, i skrene pažnju Amerikanaca na žrtve u svojoj domovini. Tako se on pod naslovom „Braći u Americi“, u listu „Srpski srbobran“, obratio sledećim rečima: „Naš narod pokazuje toliku moralnu snagu da nam svetla obraz pred svetom. Ono što čine naša braća u Starom Zavičaju dostojno je duha koji prožima našu narodnu pjesmu. Koliku duševnu snagu,

Žrtve pokolja u Šajkaškoj

Krvavi Božić u Čurugu

Masovna ubistva u Čurugu će trajati sve do noći između 9. i 10. januara. U jednom magacinu mitraljeskim rafalima ubijeno je 400 ljudi. Kuće ubijenih pljačkala mađarska rulja, vojnici i žandarmi Prema zvaničnim podacima, u mađarskoj raciji u Šajkaškoj koja je sprovedena po naredbi iz Budimpešte, a pod komandom generala Ferenca Fekethalmija-Cajdnera, u januaru 1942. godine ubijeno je 2.345 nevinih ljudi. Sve to je urađeno pod izgovorom da buntovne Srbe zauvek treba naučiti poslušnosti i pokazati im da je međuratna Jugoslavija bila samo prolazna epizoda o kojoj više ne treba ni da sanjaju. VIŠE od trećine od ukupnog broja žrtava, njih 893, stradalo je u Čurugu. To je, inače, bila

Zoran Raković

Svedok priča kako je Armija BiH ubijala srpsku decu!

Zoran Raković, svedok stradanja Srba od strane jedinica Nasera Orića u Skelanima u svom svedočenju za naš portal „Srbin.info” otvara svoju dušu i priča o stravičnim zločinima koje su jedinice Armije BiH (Bošnjaka) počinile nad srpskim civilima u Skelanima 16.01.1993.g: „Skelani-Republika Srpska 16. januar 1993. godina-dan stradanja i patnje jednoga naroda! Zoran Raković, svedok stradanja Srba od strane jedinica Nasera Orića u Skelanima u svom svedočenju za naš portal „Srbin.info” otvara svoju dušu i priča o stravičnim zločinima koje su jedinice Armije BiH (Bošnjaka) počinile nad srpskim civilima u Skelanima 16.01.1993.g: „Skelani-Republika Srpska 16. januar 1993. godina-dan stradanja i patnje jednoga naroda! Tog dana reci Drini i njenome mostu koja

Vjekoslav Maks Luburić

Luburić predvodio ubijanje Srba u Jasenovcu

U ustaškom logoru smrti Jasenovac od 1. do 3. januara 1942. godine ubijeno je više od 260 zatočenika srpske nacionalnosti, podsjećaju iz Udruženja “Jadovno 1941”. Prema svjedočenju više preživjelih logoraša, među ubijenima se nalazio i veći broj stanovnika Sarajeva, dotjeranih u logor 24. decembra, kao i određeni broj stanovnika Pakraca i okolnih sela, dotjeranih u logor 25. decembra 1941. godine. Najodgovorniji za ovaj zločin bio je upravnik logora Vjekoslav Maks Luburić koji je odabrao logoraše koji će biti ubijeni. Selo Kirin, kod Vrginmosta u Hrvatskoj, opljačkano je i spaljeno 2. i 3. januara 1942. godine, a ubijeno je 18 srpskih stanovnika. Veće stradanje stanovništva osujećeno je partizanskim otporom i evakuacijom

NAJNOVIJE VIJESTI

ZVIJEZDA I KRST U IVANOVIĆ JARKU

Kad se vukovi ostrve na stado stradaju ovce s kraja. Nikad one uz pastira ili sredine. Piše Željko Kresojević Hije me bilo u Ivanović jarku skoro pa četrdeset godina. Ljeto

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.