arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž
Žrtve pokolja u Šajkaškoj

Krvavi Božić u Čurugu

Masovna ubistva u Čurugu će trajati sve do noći između 9. i 10. januara. U jednom magacinu mitraljeskim rafalima ubijeno je 400 ljudi. Kuće ubijenih pljačkala mađarska rulja, vojnici i žandarmi Prema zvaničnim podacima, u mađarskoj raciji u Šajkaškoj koja je sprovedena po naredbi iz Budimpešte, a pod komandom generala Ferenca Fekethalmija-Cajdnera, u januaru 1942. godine ubijeno je 2.345 nevinih ljudi. Sve to je urađeno pod izgovorom da buntovne Srbe zauvek treba naučiti poslušnosti i pokazati im da je međuratna Jugoslavija bila samo prolazna epizoda o kojoj više ne treba ni da sanjaju. VIŠE od trećine od ukupnog broja žrtava, njih 893, stradalo je u Čurugu. To je, inače, bila

Zoran Raković

Svedok priča kako je Armija BiH ubijala srpsku decu!

Zoran Raković, svedok stradanja Srba od strane jedinica Nasera Orića u Skelanima u svom svedočenju za naš portal „Srbin.info” otvara svoju dušu i priča o stravičnim zločinima koje su jedinice Armije BiH (Bošnjaka) počinile nad srpskim civilima u Skelanima 16.01.1993.g: „Skelani-Republika Srpska 16. januar 1993. godina-dan stradanja i patnje jednoga naroda! Zoran Raković, svedok stradanja Srba od strane jedinica Nasera Orića u Skelanima u svom svedočenju za naš portal „Srbin.info” otvara svoju dušu i priča o stravičnim zločinima koje su jedinice Armije BiH (Bošnjaka) počinile nad srpskim civilima u Skelanima 16.01.1993.g: „Skelani-Republika Srpska 16. januar 1993. godina-dan stradanja i patnje jednoga naroda! Tog dana reci Drini i njenome mostu koja

Nemilosrdni mađarski fašisti: Hortijeve jedinice ubijaju nevino stanovništvo

Novosadska Racija 1942.

„Novosadska Racija“ je naziv za pogrom koji su mađarski fašisti Mikloša Hortija izvršili nad Srbima i Jevrejima u Novom Sadu tokom Drugog svetskog rata. Racija je sprovedena u Novom Sadu i okolnim mestima, od 21. do 23. januara 1942. godine. Za tri dana racije u Novom Sadu u vodama Dunava je nestalo preko 2.000 Novosađana. Ukupan broj nestalih tokom pogroma je oko 4.500. Pored Srba i Jevreja, u raciji je ubijen i jedan broj pripadnika drugih etničkih grupa, najvećim delom Roma. PRETHODNICA 25. marta 1941. u Beču je potpisan dogovor između Nemačke i Kraljevine Jugoslavije o prolasku nemačkih vojnih trupa kroz jugoslavensku teritoriju. Britanska obaveštajna služba je odmah pokrenula u

Zločin po slovu zakona

Prilikom snimanja filma „Irodovi sinovi“ zabeleženo je obilje materijala kojeg je, zbog vremenske ograničenosti, bilo nemoguće uvrstiti u ovaj dokumentarno-analitički projekat. Zato većinu naših sagovornika dodatno predstavljamo pojedinačnim video zapisima. Zločin nad decom, koji je jedna od centralnih tema filma, jeste planirani zločin biološkog uništenja nacije, jer time se uništava ono što će posle biti taj nacionalni korpus. S obzirom da deca ne mogu biti ničiji ni politički ni vojni protivnici, zločin nad njima je nesporni zločin genocida. Izvor: Prijatelj Božji 2017. godine Vezane vijesti: VIDEO: Srpski narod između dva zla – prof. dr Smilja Avramov  

Vjekoslav Maks Luburić

Luburić predvodio ubijanje Srba u Jasenovcu

U ustaškom logoru smrti Jasenovac od 1. do 3. januara 1942. godine ubijeno je više od 260 zatočenika srpske nacionalnosti, podsjećaju iz Udruženja “Jadovno 1941”. Prema svjedočenju više preživjelih logoraša, među ubijenima se nalazio i veći broj stanovnika Sarajeva, dotjeranih u logor 24. decembra, kao i određeni broj stanovnika Pakraca i okolnih sela, dotjeranih u logor 25. decembra 1941. godine. Najodgovorniji za ovaj zločin bio je upravnik logora Vjekoslav Maks Luburić koji je odabrao logoraše koji će biti ubijeni. Selo Kirin, kod Vrginmosta u Hrvatskoj, opljačkano je i spaljeno 2. i 3. januara 1942. godine, a ubijeno je 18 srpskih stanovnika. Veće stradanje stanovništva osujećeno je partizanskim otporom i evakuacijom

Prota Steva Dimitrijević o Stepincu 1948. godine

Prota Steva Dimitrijević je u jednom pismu Petru Momiroviću, 25.marta 1948.godine, pišući o utamničenom episkopu Varnavi Nastiću, izneo svoje mišljenje o, tada takođe utamničenom, Alojziju Stepincu: “ …To se trebalo da uvidi i da se pravoslavno religiozno opijeni vladika, fizički slabodušan, osuđuje na mnogogodišnji prinudni zatvorenički  rad, dok se rimokatoličkom vladici Stepincu, koji je MORALNI  SAUČESNIK u  uništavanju stotine hiljada Srba, rušenju stotine bogomolja  pravoslavnih i nasilnom prevođenju u rimokatoličanstvo, stvori čak u zatvoru kapela radi svakidašnjeg moljenja i za nestanak ostalih šizmatika. Razum je trebao da nadvlada mržnju. Daće Bog, da on naknadno izvrši svoje delo, ublaži tamnovanje pravoslavnog vladikeu kome su svi misleni Srbi pravoslavci gledali i očekivali budućeg moralno – nacionalnog

Mapa golootočkih zatvorenika: Pogledajte gdje ih je bilo najviše

Skoro da niko od nas nema člana porodice koji nije robovao na zloglasnom Golom otoku. Ovaj koncentracioni logor, na kome su zvjerski mučeni i ubijani protivnici komunističkog režima, formiran je 1949. godine, i trajao sve do 1988. godine. Prema zvaničnim podacima na Golom otoku bilo je zatvoreno 16.101 osoba, od toga njih 413 je izgubilo život, a strahuje se da je ovaj broj još i veći. Spekuliše se da je od 3.000 do 15.000 ljudi tu skončalo pod batinama, od iznurenosti, difterije ili se prosto ubilo skokom u ambis. Zatvor se sastojao od četiri logora: Prvi muški (Mala žica), Drugi muški (Velika žica), Petrova rupa (Kota 101) i kasnije Ženski logor.

Gde je završilo krvavo blago Srba ubijenih u genocidu u NDH

Prema izveštajima američke obaveštajne agencije, u toku 1947. godine, blago koje su ustaše nakon genocida opljačkale od Srba i Jevreja u NDH su katolički fratri položili u Kartner Landes und hipoteken bank iz Klagenfurta. Autor: Rade Jerinić Ova banka, koja je postojala od 1897. godine, bila je finansijska institucija s kojom su dugo vremena sarađivali. Zašto je ova banka zanimljiva za nas? Iz ove banke će 1992. godine nastati Hipo Alpe-Adrija banka u Austriji, koja će se potom proširiti i na tržište Balkana. Naravno, prvu podružnicu otvoriće u Hrvatskoj 1994. godine. Bežeći iz Zagreba, krajem aprila 1945. godine, Ante Pavelić je sa sobom poneo ogromnu količinu zlata. Izveštaji tajnih službi

Radoslav Grujić – spasilac srpske dece i baštine 1946.

Srpski narod Grujiću duguje zahvalnost zbog toga što je spašena i vraćena baština iz manastira i crkava koju je opljačkala NDH Nepravedno optužen i zaboravljen akademik, profesor Beogradskog univerziteta protojerej i osnivač muzeja SPC, čovek koji je pronašao zemne ostatke cara Dušana, zaslužan za spašavanje više hiljada srpske dece i najdragocenijih relikvija fruškogorskih manastira tokom drugog svetskog rata. Radoslavu Grujiću sa razlogom je posvećena jedna od emisija u serijalu „Zaboravljeni umovi Srbije“. Prilikom svečanog otvaranja Muzeja Srpske pravoslavne crkve, posle završene rekonstrukcije u maju 2013. godine na priređenoj izložbi nije pomenuto ime osnivača i prvog upravnika muzeja Radoslava Grujića, iako je deo neprocenjivih eksponata spašen od uništenja upravo zahvaljujući njemu. U

Ko se zaista borio protiv fašizma u Hrvatskoj

Srpski narod je od prvog dana rata bio nosilac antifašističke borbe i na prostoru Nezavisne Države Hrvatske. Označeni od predstavnika ustaške vlasti kao elemenat koji ugrožava životne interese hrvatskog naroda Srbi su već maja 1941. počeli da pružaju spontani otpor ustaškom genocidu. Otpor je bio prožet svešću o gubitku države, a sa njom i svake sigurnosti. Tokom letnjih meseci 1941. otpor je prerastao u organizovani antifašistički ustanak srpskog naroda u Hrvatskoj i na ostalim teritorijama određenim granicama fašističke NDH. Unutar ustaničkog pokreta došlo je do podele na pristalice komunističke ideologije (zagovaraju revolucionarnu smenu vlasti) i zagovornike nacionalne ideje i održanja starog poretka (četnički pokret). Orjentišući srpske ustanike ka politici saradnje

Priča o nadljudskom junaštvu: Porazili su 5 puta jačeg protivnika i spasli Srbiju…

Ovo je priča o “Leskovačkom manevru” podvigu o kojem nismo učili u školama a koji je toliko važan za opstanak Srbije. Svi sada, manje-više, znaju za trojnu invaziju koju su oktobra 1915. na Srbiju izvršile Nemačka, Austrougarska i Bugarska. I za povlačenje naših predaka, najpre kroz centralne delove države, a onda i kroz čuvenu Albansku golgotu. Do spasavanja ono malo ljudi što se spasilo – ne bi ni došlo da nije bilo jednog manevra, potpuno neočekivanog za neprijatelje. Dok su Nemci i Austrougari sa severa prodirali kroz Srbiju, ali se trudili i da kroz Crnu Goru preseku odstupanje srpske vojske (što je u znatnoj meri nešto kasnije sprečila Mojkovačka bitka

Hrvatska se gradila na račun Srbije

Šta su Srbi,Hrvati i Slovenci uložili tokom stvaranja zajedničke države. U Sloveniji i Hrvatskoj 1929. godine bilo pet puta više fabrika nego što su ih imali u Austrougarskoj Još od Trećeg kongresa Komunističke partije Jugoslavije 1926. u Beču počelo se sa nametanjem osećanja istorijske krivice srpskom narodu, navodno zbog njegovog privilegovanog ekonomskog položaja u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Poricani su, zatim, oslobodilačka istorija ovog prkosnog naroda i njegov doprinos u stvaranju zajedničke države Južnih Slovena. Ovakve tvrdnje, posle Drugog svetskog rata, kada je na scenu stupila Komunistička partija, postaju sastavni deo istoriografije. Sam čin stvaranja Jugoslavije nije osuđivan, ali je zato osuđivano vođstvo srpske države. Ujedinjenje Srba, Hrvata i

Kraljevina SHS

Prva decenija zajedničkog života: Kako su Srbi i Hrvati upoznali demokratiju

Život pod zajedničkim državnim krovom Srbi i Hrvati su otpočeli 1. decembra 1918. Kraj poslednje ratne godine nije bio samo značajna prekretnica za ta dva naroda već i za ceo svet. Završetak Prvog svetskog rata označio je kraj jednog istorijskog doba i početak novog vremena. Sa starim dobom nestala su tri velika carstva – nemačko, austrougarsko i rusko. Novo vreme iznedrilo je mlade nacionalne države među kojima je bila i Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. U pitanju je bila velika nacionalna revolucija sprovedena u znaku „narodnog jedinstva”, proces suprotstavljen inerciji usitnjavanja i „balkanizacije” prostora okupljenog u granicama novonastale države. Jugoslovensko ujedinjenje izvedeno je sa zakašnjenjem. Povezani istovetnim južnoslovenskim etnicitetom Srbi

Stradanje naroda Prnjavorskog kraja (1) Narodni heroj Miloš Vujaković i stradanje Srba u Štrpcima tokom Drugog svjetskog rata (spisak stradalih)

Za vrijeme Drugog svjetskog rata, mjesta Prnjavorskog kotara su znatno manje postradala od drugih krajeva Nezavisne Države Hrvatske, gdje su zločini njemačkog okupatora i nove hrvatske države prerasli u totalni genocid. Međutim, ratne strahote, zločini i stradanja nisu zaobišli ni teritoriju Prnjavora. Piše: Bojan Milijašević Tokom Drugog svjetskog rata na ovom prostoru desilo se nekoliko strašnih masovnih zločina, od kojih su ostali upamćeni pokolji žena i djece u Kremni i Štrpcima, strijeljanja civila u znak odmazde, kao i zatvaranja i deportacije prnjavorskih Srba u hrvatske logore smrti, ali i nacističke logore Trećeg Rajha. Prnjavorčani su ostavili svoje živote po logorima Prnjavora, Dervente, Stare Gradiške, Jasenovca, Banjice pa sve do Narvika

Đorđe Pražić: Spisak srpskih žrtava rata na području opštine Gospić u vremenu avgust – decembar 1991.

Spisak srpskih žrtava rata na području opštine Gospić u vremenu  avgust – decembar 1991. 1.BAČIĆ NIKOLA (v), 2. BAJIĆ MANE 1925, 3.BANjEGLAV Miloša TODOR 1950, 4. BARAĆ Ilije DANICA 21.03.1923, 5. BARAĆ Miće RADOVAN rođ. 01.06.1951, 6. BASARIĆ Jove DUŠAN 18.10.1945 (v), 7. BASARIĆ Đure DUŠAN 25.04.1930 (v), 8. BEGIĆ ANKICA, 9. BJEGOVIĆ Jovana ĐURAĐ 14.07.1931, 10. BOGIĆ Miloša JOVO 1935, 11. BOGIĆ Ilije JOVO 1946, 12. BOGIĆ RADE, 13. BOŽOVIĆ Milene ĐORĐE 16.09.1954. (v), 14. BULj Jove DANE 17.02.1937, 15. BUNČIĆ SLAVKO 1947, 16. BURSAĆ ANICA 1920, 17. CICOVIĆ Branka JOVO 07.07.1949. (v), 18. ČUBELIĆ Ante MILE 1941, 19. ČUBRILO Nikole BOGDAN 1927, 20. ĆOPIĆ PAJO 1935, 21. DELIĆ Đure MILAN 

Godišnjica evakuacije Srba iz 26 sela požeške kotline

Tačno u podne, 29. oktobra 1991. godine, pripadnici požeške civilne zaštite i policije počeli su sprovoditi Naredbu o evakuaciji svih mještana iz 26 sela, sa isključivo ili pretežno srpskim stanovništvom, smještenih u Požeškoj kotlini, podno Papuka i Psunja, koju je dan ranije donio Krizni štab opštine Slavonska Požega. U pisanoj Naredbi, koja je dan ranije izvješena na javnim mjestima, konstatuje se da “u posljednje vrijeme četničke terorističke snage i jedinice JA sve više ugrožavaju svojm borbenim djelovanjem civilno stanovništvo u zapadnom dijelu opštine Slavonska Požega” i da se evakuacija sprovodi “u cilju zaštite njihovih života i omogućavanja uspiješnije odbrane odbrambenih položaja naših (hrvatskih) snaga na tom području”. Evakuacijom, koju je

Priča o praštanju Srbina kome je ustaša pobio čitavu porodicu

Priča o Milanu Smoljanoviću je sigurno nešto što vas neće ostaviti ravnodušnim. Ova je jedna od najjačih priča o praštanju, a govori o Srbinu kome je ustaša pobio čitavu porodicu. Da je više ovakvih ljudi i sa jedne i sa druge strane, ne bi smo se između sebe ovako besmisleno mrzeli. Priču govori prota Miloš Vesin. Inače, prilikom snimanja filma „Irodovi sinovi“ zabeleženo je obilje materijala kojeg je, zbog vremenske ograničenosti, bilo nemoguće uvrstiti u ovaj dokumentarno-analitički projekat. Zato su većinu sagovornika dodatno predstavljana  pojedinačnim video zapisima. Naš blaženopočivši patrijarh Pavle jednom prilikom je rekao da je samo jedan gram prakse teži od tona teorije. I upravo ti tako malobrojni

Ovo je istina o narodnom heroju Milanu Tepiću

– Jedanput ljudi daju riječ, ona ostaje ili se pogazi. Ja sam dao riječ da ću da branim ovu zemlju ako joj bude teško – jedna je od najcitiranijih rečenica u srpskom jeziku kad god neko želi ponešto da kaže o herojstvu. Izrekao ju je major JNA Milan Tepić iz potkozarskog sela Komlenca. S obzirom na istorijski kratku distancu u odnosu na rat u kome je i Tepić herojski poginuo, vodile su se rasprave o njegovom podvigu, ali zvaničnih dilema nije bilo – on je poslednji odlikovani heroj Jugoslovenske narodne armije i prvi heroj Republike Srpske. Dana 29. septembra 1991, u 34. godini života, u Bjelovaru u Hrvatskoj, poginuo je

Srboljub_Zivanovic_001.jpg

Ispovest patologa koji je brojao žrtve u Jasenovcu: „Srbe su kuvali žive u kazanima za sapun!“

Doktor Srboljub Živanović, patolog koji je 1964. predvodio ekshumacije u Jasenovcu, priseća se za Srbija Danas najpotresnijih detalja svog istraživanja. Srboljub Živanović (83) je po objavljivanju izveštaja svoje komisije 1964. godine morao da pobegne iz Jugoslavije pošto se komunističkim vlastima nije dopalo to što je utvrđeno da je u sistemu logora Jasenovac ubijeno više od 700.000 Srba. Čuveni patolog još od 1968. godine živi u Londonu, a u Beograd je prethodnih dana došao kako bi na Sajmu knjiga gostovao na promociji publikacije „Svetac“ istoričara Momčila Diklića, u kojoj se objašnjavaju razlozi zašto Alojzije Stepinac ne sme biti kanonizovan. „Savez boraca Hrvatske i Savez boraca BiH tražili su 1962. godine da

Stradanje srbske crkve od komunista – Zločini protiv Boga i naroda

Godina 1941. ostaće crnim slovima zabeležena u istoriji pravoslavnog srbskog naroda. Posle aprilskog sloma i kapitulacije Kraljevine Jugoslavije dolazi tiranska neprijateljska okupacija. Nemci, Italijani, Mađari, Bugari i Arnauti zavode svoju krvavu strahovladu, a u zapadnim krajevima slomljene i okupirane Kraljevine Jugoslavije niče zloglasna Nezavisna Država Hrvatska kao tvorevina kakvu moderni svet nije video, a istorija nije zabeležila. U svekolikom haosu i rasulu, nad narodnim nesrećama i tragedijama, nad raskućenim i popaljenim domovima, nad preklanim i ujamljenim Srbima preko Drine i Save, silovanim srbskim majkama i sestrama, Komunistička partija Jugoslavije, na čelu sa bivšim austro-ugarskim feldvebelom Josipom Brozom zvanim Tito, kreće u svoj krvavi pohod gradeći svoje ideale na nesreći srbskoga

Dušan Bastašić uz Šaranovu jamu na Velebitu, područje nekadašnjeg kompleksa logora

Jadovno je preteča Jasenovca

Pred godišnjicu zatvaranja ozloglašenih logora smrti Jadovno, Gospić i Pag. Potomci žrtava do danas nisu dostojno sahranili svoje najmilije. Tog 21. avgusta 1941. svega oko 2.000 preživelih stiglo u Jasenovac Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 21. avgusta. 2017. godine. Povodom obeležavanja godišnjice zatvaranja logora smrti Jadovno, Gospić i Pag, predsednik Udruženja Jadovno-Gospić-Pag Dušan Bastašić kaže za “Novosti” da je Jadovno bilo preteča ozloglašenog Jasenovca. On je dodao da potomke žrtava raduje da se lane konačno počelo obeležavati dan kad je zatvoren kompleks ovog logora i kad je svega oko 2.000 preživelih stiglo 21. avgusta 1941. preko Jastrebarskog u Jasenovac. Bastašić podseća da

Petar Dodik

Petar Dodik: Susret sa smrću

Petar Dodik rođen je 1925. godine u selu Husimovci (Sanski Most), od oca Ilije i majke Stoje – djevojačko prezime Kudra. Učesnik je ustanka u okolini Sanskog Mosta u Drugom svjetskom ratu i partizanskog pokreta. Nakon rata obavljao je političke funkcije u Jugoslaviji, a bavio se i diplomatskim radom. Napisao je knjigu „Moj životni put“, gdje opisuje svoje odrastanje, ratna dešavanja, zločine, ali i poslijeratni period. Donosimo jedan isječak iz knjige koji govori o stradanju porodice Dodik, i Petrovom trkom za život: Moj životni put PDF  Izvor: Srbi u BiH

Treće streljanje dečaka Petra iz Konjica

Petar nikada neće slaviti svoj 32. rođendan i ispričati svoju priču, jer je dva puta streljan, jednom ubijen i večno živ. Ovako počinje tekst objavljen dan nakon hapšenja 13 osoba u Sarajevu i Konjicu zbog ratnih zločina na portalu Al DŽazire, autora Dragana Bursaća, koji prenosimo u celosti: Znate li ko je Petar Golubović? To je mladić iz Konjica. Napunio je 32 godine. Uzoran je građanin, stomatolog. Ponos oca Đure i majke Vlaste, čuvenih profesora u konjičkoj gimnaziji. No, njime se najviše ponosi brat mu Pavle. Dve godine mlađi, svršeni pravnik i referent u mostarskom sudu. Tog 2. jula 1992. šestorica pripadnika Specijalne policije iz sastava Interventnog voda Stanice javne bezbednosti Konjic negde

Srpski zarobljenici u Zagrebu 1914.

“Ilustrovani list“ su hrvatske ilustrovane novine koje su izlazile za vrijeme Prvog svjetskog rata, a koje su bilježile događanja vezana za rat i objavljivale fotoreportaže. Novine su izlazile subotom od januara 1914. do decembra 1918. godine, kada mijenjaju naziv u “Osvit“. U broju 41. od 10. oktobra 1914. “Ilustrovani list“ na naslovnoj strani donosi sliku srpskih zarobljenika u Zagrebu, a na jednoj od strana i priču o tome, koju vam prenosimo u cijelosti. SRBSKI ZAROBLjENICI U ZAGREBU Sve češće sretamo u Zagrebu grupe zarobljenih srpskih jadnika što ih pod bajunetom tjeraju u njihova odredišta, dakako u zatvor. To su većinom žene, starci i djeca, dognani s prijeka sa granice, da

Operacija Koridor: Evo kako je srpska vojska ginula za 12 beba na Vidovdan 1992. godine (video)

Humanitarna operacija, inicirana teškim stanjem tek rođenih beba i hroničnih bolesnika pretvorila se odsudnu bitku za opstanak srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, jednu od retkih u tom ratu u kojoj nije počinjen nijedan zločin i ispoštovane su sve ratne konvencije. Malo je događaja iz proteklog krvavog građanskog rata na prostoru Bosne i Hercegovine koji odišu iskrenim viteštvom kada su u pitanju dejstva sve tri zaraćene strane, a istorija će zabeležiti i da je malo ratnih operacija srpske vojske koje se mogu porediti sa slavnim podvizima predaka iz balkanskih ili, recimo, Prvog svetskog rata. Ipak, u klanici do juče bratskih naroda u “bosanskom loncu” izdvaja se vojna akcija “Koridor”, zbog

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala