arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Preživeo likvidaciju u Jasenovcu maja 1945.

Pokolj četnika iz uže pratnje vojvode Pavla Đurišića preživio je Mane-Manojlo Veković, rodom od Mojkovca. Mane je uspio da dođe kod četnika kolašinske brigade i da opiše svoju tragediju i tragediju ostalih četnika koji su spaljeni u krematorijumu koncem aprila mjeseca 1945. godine. „Kada su hrvatske ustaše spalile vojvodu Pavla Đurišića sa ostalih 32 četnika i intelektualaca iz Crne Gore, tada su doveli i 20 četnika iz Pavlove uže pratnje da i njih bace žive u krematorijum. Ustaše su prvo povezali sve četnike sa rukama na leđima i tako ih privodili krematorijumu koji je bio u podrumu zgrade. Sjećam se da sam izbrojio 10 stepenica kada sam se popeo na

Evo koji su hrvatski ministri pozivali narod da kolje Srbe!

(Iz knjige „U mučilištu-paklu JASENOVAC“ Đorđa Miliše, Zagreb, 1945, reprint Politika, Beograd, 1991.) Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 1. decembra  2015. godine. Ustaški se pokret sastojao od jedne frakcije klerofašista (rimokatičko sveštenstvo, posebno više, u službi fašista i u najtešnjoj sprezi s njima – nap. I. B.), koji su bili glavni nosioci organizacije rada, propagande i radikalni egzekutori uništavanja ukupnog, nadasve srpskog naroda. Glavni ravnatelj za „promičbu“ (propagandu) uvijek je bio klerofašista. Ponajprije ing. Rieger (Riger), zatim Matija Kovačević, te na kraju klerofašista i poznati pristalica koljačke politike Ivo Bogdan. Svi ti klerikalci ujedno su bili i glavni direktori ustaških listova –

Diklić: Prekopati Gradinu i oboriti sve hrvatske teorije

Viši naučni saradnik na beogradskom Institutu za evropske studije Momčilo Diklić smatra da bi, s ciljem utvrđivanja broja žrtava, trebalo prekopati područje Gradine, gdje se nalazio koncentracioni logor Jasenovac, u kojem je izvršen genocid nad Srbima, Jevrejima i Romima tokom Drugog svjetskog rata. Diklić je podsjetio da je za brojanje žrtava mjera desna i lijeva butna kost posmrtnih ostataka. “Nećemo mi kroz to utvrditi tačan broj stradalih, ali ćemo smanjiti mogućnost manipulacija. Sve hrvatske teorije će pasti u vodu”, rekao je Diklić Srni. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 17. avgusta  2016. godine. On je napomenuo da je time što žrtve nisu izvađene

Nadežda Vinaver – JASENOVAČKO ZAŠTO

Nadežda Vinaver Razgovarao Vladimir Dimitrijević Potpuno sinhronizovani, na međusobno vrlo udaljenim mestima (bez savremenih sredstava obaveštavanja), potpuno su isti načini ubijanja (od opkoljavanja sela do pohoda na škole sa pravoslavnom decom…), isti metodi mučenja sa takvim detaljima da je svima oduvek moralo biti jasno da je učenje za takva dela bilo dobro organizovano, da su pripreme bile sistematične, da nijedan kraj NDH nije preskočen, da su „radne“ grupe spremno čekale da pokažu svoj nauk. Njihov radni učinak je bio visokoproduktivan, nijedan metod nije zakazao, nijedna sprava za mučenje i ubijanje nije podbacila, nijedna želja ubica nije ostala neispunjena. To je realnost koju niko ne može da ospori Naš sagovornik je

Alojzije i Nikolaj

Vreme je zaista da se kaže da izjednačavanje zločinaca iz doba nacizma sa onima koji to nisu bili ne može biti ništa drugo nego oblik reafirmacije nacizma Zanimljivo bi bilo odgonetnuti ko je prvi uopšte došao na ideju da napravi istorijsko poređenje – čitaj istorijsko izjednačavanje – između zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca i vladike ohridskog Nikolaja Velimirovića. U skorijoj prošlosti, to je prošle godine uradio Čedomir Jovanović, u intervjuu za zagrebačke novine o 20-godišnjici operacije „Oluja”. Pored drugih stvari koje su prijale tamošnjim ušima izjavio je da su „obojica podjednako kontroverzni”. Dobro, Nikolaj jeste kontroverzan, da li više, manje ili isto kao Stepinac recimo da nije toliko važno. Čemu uopšte,

Mandić Milka: Spartanski odgovor ustašama

Stara 65 godina, rodom iz Turjaka kod Bosanske Gradiške. Spada u red najvećih heroina koje su prošle kroz kapije starogradiškog logora. Ova ponosna starica je u ljeto 1942. godine zarobljena sa ostalim srpskim stanovništvom Kozare i dotjerana sa dvogodišnjim unukom Lukom u Logor V – Stara Gradiška. Kada je počelo otimanje djece od njihovih majki, baka Milka držala je svog unuka u naručju i nije htjela da ga pusti iz zagrljaja. Kada su joj ustaše konačno istrgle dvogodišnjeg unuka Luku iz zagrljaja ona, onako obučena u narodnu nošnju sa boščom i zabrađena u veliku bijelu maramu, rastrgla je svoju bluzu i pokazala svoje staračke grudi govoreći ustaškim zlikovcima kako su

Milan Ružić

Krivi što ne pamtimo i što im verujemo!

Srbi su pobednički narod. Mi smo narod koji ume da voli, narod koji ume da prašta i narod koji ume da ugosti. Neretko nas proglašavaju i narodom koji najviše zna, najviše ume i najbolje se snalazi. Srbi su svetu dali mnogo umnih glava. Dobili smo silne ratove, više njih za druge, nego za sebe. Borili smo se protiv svega što je pretilo nama i svetu. Sebe smo ispostili kako bi imali oni koji nikada nisu imali. Međutim, Srbi znaju da budu i prepredeni. Mi smo narod u kojem se sve može prodati za pare ili funkciju. Fotelja je nešto što će porodice posvađati, braću pobiti i kuću zaravniti. Za vlast

Vladimir Kolarić

Vladimir Kolarić: Protiv zaborava – potrebno je jedno veliko DA!

Izlaz je u suočavanju, a ne u bežanju i zaboravu. Ni u prividnoj udobnosti i lukrativnom poslušništvu. Ni u preziru prema sunarodnicima koji se nisu dobro snašli u sadašnjim okolnostima, ili su prosto mladi ili stari, ili o ponečemu drugačije misle Isak Baševis Singer je u jednom razgovoru opisao stanje jedne zajednice getoizovanih Jevreja, koji su se pred lebdećom opasnošću, koja će se i završiti stradanjem masovnih razmera, branili zaboravom, zatvaranjem očiju pred očiglednim u spoju sa pasivnošću i nekom vrstom nehajnosti i infantilne veselosti. Danas u Srbiji osećaj lebdeće opasnosti kao da je veći nego ikada ranije, bar u poređenju sa prethodnim decenijama. Opasnosti koja je tim veća što

Proterivanje Srba iz Hrvatske u "Oluji"

Genocid Hrvata nad Srbima jeste najveća srpska nacionalna tragedija

Piše: Jovo Vukelić Neposredni svedoci, stranci, u ovom slučaju nemački komadanti, generali kažu: general Aleksandar Ler, komandant za jugoistok, 1943. obaveštava Berlin da je do febrauara 1943. umoreno 400.000 Srba, zatim, SS general Ernst Fik 15. marta 1944. izveštava nadređenog Hajnriha Himlera da je u logorima u NDH poklano do 700.000 ljudi… Krajem 1944. nemački opunomoćeni general u Hrvatskoj Edmund Glez fon Horstnau piše o 750.000 pobijenih Srba. On govori i „o strašnim posledicama „ustaškog kasapljenja srpskog stanovništva u Bosni“ i dodaje: „Jedan profesor Bečkog univerziteta i predsjednik Katoličke akcije koji je u to vreme, kao komandant puka na Drini, naredio da se otvori vatra sa srpske obale na ustaše, kad

Garavice: Stratište 12.000 Srba

Garavice su jedno od najvećih stratišta srpskog naroda poslije Jasenovačkih logora i logora Gospić – Jadovno. To je u geografskom smislu prostor udaljen od grada Bihaća dva i po kilometra, a obuhvata Garavice, Karađorđevo selo(nekad Brezovica, a danas Kamenica) i Ceravac. Na zemljištu koje je bilo u vlasništvu dobrovoljaca iz Prvog svjetskog rata, nalazile su se prirodne livade, jaruge i kanali različitih dužina i dubina. U Bihaću su prvo pokupljeni najugledniji i najbogatiji Srbi 20. Juna 1941. i pobijeni poslije tri dana mučenja u zloglasnoj kuli. U Kapetanovoj kuli su Srbi dovođeni i mučeni, tučeni i mrcvareni, da bi potom bili odvedeni na stratište i na monstruozan način ubijeni. Muslimani

Oficiri sa Kolubare umirali u bedi

Ako je proglašena velika pobeda, ratna slava je mnoge zaobišla u novostvorenoj Kraljevini SHS – borci sa Cera i Kajmakčalana brzo su zaboravljeni, a teška sudbina stigla je i nebrojenu ratni siročad i vojne invalideVeliki rat – velike pobede i veliki heroji slavom ovenčani. Istorija za udžbenike, sto godina po završetku i dalje intrigantna. Sagovornik „Magazina” etnolog Dimitrije Vujadinović povodom jubileja, sto godina od završetka Velikog rata pozabavio se „drugom stranom medalje”. Kakva je posleratna sudbina brojnih znanih i još brojnijih neznanih ratnika koji su imali sreće da prežive strahote rata? JUNACI U BOJU, NADNIČARI U MIRU Tako je nastala i izložba „Zaboravljeni heroji” koja je nedavno održana u Domu

Vojvoda Momčilo Đujić

Reč Vojvode Momčila Đujića o ekumenizmu i ujedinjenju sa papistima… (video)

VOJVODA MOMČILO ĐUJIĆ tada još kao sveštenik, služio je liturgiju jedne nedelje, na kojoj su doneli malo zaklano dete. On je smireno završio bogosluženje, nakon toga opojao dete, a potom skinuo svoju mantiju i epitrahilj, opasao sebi pištolj i uzeo mitraljez u ruke. Mnogo godina kasnije u Kanadi 1990. godine pred tadašnjim vladikom, sveštenicima i narodom, na pitanje jednog novinara, šta bi on uradio da je na mestu srbskog patrijarha, ovaj hrabri srbski sin i sluga Božiji je odgovorio: „Ja nisam dostojan ni svešteničkog čina, a kamo li da budem patrijarh. Skinuo sam mantiju, uzeo mitraljez , jer nisam mogao da gledam na moje oči da moj narod i decu

Radovan Pejanović

S druge strane istorije (2) -Radovan Pejanović, ratni komandant Trebinja

(Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 17. februaru 2016. godine.) Povod za priču o Radovanu Pejanoviću, ratnom komandantu grada Trebinja – Trebinjskog sreza (1942-1944.) je nedavno pronađeni njegov ratni album. Dio fotografija iz ovog albuma objavljen je prvi put na portalu Radio Trebinja, u tekstu „Zločin o kome se ćutalo: Krvavo kolo Radačkog brijega“. Fotografije nisu ranije objavljivane u javnosti i stoga predstavljaju izuzetno otkriće za sve koji proučavaju teme vezane za Drugi svjetski rat i JVuO (četnike) na području Trebinja i Hercegovine. Album sadrži oko 40 ratnih fotografija i biće publikovane uz tekstove vezane za Drugi svjetski rat na području Trebinja. Istina

S druge strane istorije (9): Dan kad su ustaše zavile Trebinje u crno

Iz Zagreba u Trebinje 28. maja 1941. godine stiže Borivoje – Boro Rotkvić sa grupom „sveučilištaraca“ (studenata) Zagrebačkog univerziteta… Odmah po dolasku u Trebinje, naredili su da se po radnjama i javnim mjestima, kao i na spomenicima Njegošu i Herojima za slobodu, uklone svi natpisi na ćirilici, što je odmah i učinjeno… Tih junskih dana, ova grupa ustaša imala je apsolutnu vlast u Trebinju, čak i nad ljudskim životima i smrću… O ovom stradanju trebinjskih Srba, do danas se nije puno govorilo, a posebno u periodu poslije Drugog svjetskog rata, kada je zbog fiktivnog „bratstva i jedinstva“ i „budućnosti jugoslovenskih naroda“ u komunističkoj Jugoslaviji bilo zabranjeno pominjati srpske žrtve, kao

Kosti Srba iz jame Bivolje brdo

Iz sudske arhive: Svjedočenje o genocidu NDH u Klepcima, Loznici, Gnjilištima…

11. avgusta 1941, izvršeno je najmasovnije ubijanje u jami Bivolje brdo Srba iz Klepaca, Loznice, Gnjilišta, Tasovčića, Čapljine, Počitelja i drugih mesta. Zahvaljujući SND Prebilovcima objavljujemo autentično svjedočenje  o Genocidu NDH u Klepcima, Loznici,  Gnjilištima i drugim selima čapljinske opštine. Zapisnik  kod Zemaljske Komisije za utvrđivanje zločina  okupatora i njihovih pomagača zaveden je pod brojem 567429, sastavljen je 7. jula 1946. godine u Klepcima, MnO Tasovčići, srez Čapljina, okrug Mostar Od komisije prisutni : Sekretar Zem. Kom. Đuro Bosnić i zapisničar: Nevenko Basta Pristupaju: Puhalo Vojin p. Jovana iz Loznice, star 60 godina., zemljorad. Čl. MO iz Klepaca Marušić Lazar p. Spasoja, star 25 god. zemljorad. član MO iz Klepaca Mandrapa  

NAJNOVIJE VIJESTI

ZVIJEZDA I KRST U IVANOVIĆ JARKU

Kad se vukovi ostrve na stado stradaju ovce s kraja. Nikad one uz pastira ili sredine. Piše Željko Kresojević Hije me bilo u Ivanović jarku skoro pa četrdeset godina. Ljeto

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.