arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Đurđica Dragaš: Jasenovac – najtužnija srpska reč

Ko je mogao da pomisli da ćemo se na jednoj beogradskoj pijaci, decenijama kasnije, naći baš mi – potomci “izabranih”, čudom preživelih?! Nazovite to slučajnošću, ali ja ipak verujem da nas je spojila sudbina. Pre više od dvadeset godina, dok sam još bila student, radila sam nekoliko meseci kao prodavačica na tezgi na jednoj beogradskoj pijaci. Iako sam na početku brinula kako ću se snaći i kako će me prihvatiti ostali, iskusni prodavci, nedoumice su brzo rešene. Shvatila sam da moje “komšije” uglavnom nisu prevejani preprodavci sumnjivih biografija, već “sapatnici”, zemljaci, izbeglice, ljudi kojima je pijaca silom prilika postala izvor prihoda. Da nije bilo rata, zla i neimaštine, ne verujem

Godišnjica proboja zatvorenika iz Jasenovca

Hiljadusedamdeset tri preživjela logoraša u zloglasnom ustaškom logoru Jasenovac pokušala su na današnji dan 1945. godine, u očajničkom jurišu na stražare, da se dokopaju slobode, ali je u tome uspjelo samo njih 169. U toj najvećoj “fabrici smrti” na Balkanu u Drugom svjetskom ratu ustaše su ubile stotine hiljada mahom Srba, Jevreja i Roma. Koncentracioni logor Jasenovac bio je najveći logor smrti u tadašnjoj fašističkoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, na prostoru okupirane Jugoslavije za vrijeme Drugog svjetskog rata. Formiran je u avgustu 1941. godine, a osmislio ga je jedan od najvećih ratnih zločinaca tog doba Maks Luburić, koji bio i prvi komandant logora. Logor su uništile ustaše aprila 1945. godine da

Vernici: Papa Franja bi doneo mir i toleranciju među ljudima

Prethodnih meseci pitanje posete poglavara Rimokatoličke crkve pape Franje, Srbiji ponovo je aktuelizovano, a mišljenje beogradskog nadbiskupa Stanislava Hočevara da sada postoje stvarne mogućnosti za njegov dolazak i da bi to omogućilo dublji dijalog dve crkve, veće, integralnije sećanje na prošlost i pogled među ljudima, dele i katolički vernici u Beogradu. “Papina poseta je uvek realna, jer to želi i Katolička crkva, ali koliko je ostvariva zavisi od svih stanovnika Srbije, poručio je beogradski nadbiskup Stanislav Hočevar za Tanjug na Veliki četvrtak navodeći da se poseta pape Franje Srbiji previše prolongira, ali da sada postoje “stvarne mogućnosti” da se to ostvari. Vernici u anketi Tanjuga u nedelju, na rimokatolički Uskrs,

Dejan Zlatić: Prebilovci

Možda su ustaše ’41. bile zavedene ko zna čim, pa pobiše ljude, žene i decu na pravdi Boga. Ali, šta „zavede“ ove Bobetkove „heroje“ pa miniraše 1992. godine mrtve ljude? Prebilovci. Ustaše pobiše Srbe 1941. Na stotine. Ne bilo kako. Bacili ih u jamu. Ko je poginuo odmah, ni po jada. Dobro je prošao. Ko je preživeo pad, doživeo je pravi pakao na zemlji. Ili bolje reći – ispod zemlje. Umirao polako, danima, od gladi, žeđi i bolova, okružen leševima koji se raspadaju i smrde. Među umirućima, najviše je bilo dece. Jama u Prebilovcima nije bila jedina. Mnogo ih je bilo. Na desetine. U svakoj od njih na stotine ljudi.

23 godine od zločina u Grdeličkoj klisuri

Danas se navršava 23 godine od neviđenog zločina u Grdeličkoj klisuri kada su avioni NATO alijanse na železničkom mostu preko Južne Morave pogodili voz pun putnika. Kod spomen- obeležja u pet do dvanaest, u vreme granatiranja voza, počeće komemorativna svečanost na kojoj će brojne delegacije položiti vence i cveće. Na drugi dan uskrsa 12. aprila 1999. godine avioni NATO-a granatirali su međunarodni putnički voz br. 393 pun putnika. Tačan broj poginulih nije utvrđen, drugi i treći vagon potpuno su uništeni. Zna se da je u vozu bilo najmanje 50 putnika. Identifikovano je 15 poginulih među kojima šestogodišnji Branimir Stanijanović i jedna trudnica. I posle 19 godina meštani Grdelice ne mogu

Jasenovac – Nekropolis Balkana (Video)

U Hrvatskoj postoji jedan grad koji decenijama pokušavaju da sakriju… Realizacija: Srpska ramonda; Izvor: Srpska ramonda , 10. april 2020. NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu i video zapisu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. Grad sa preko milion duša čija su tela ugašena u najvećim mukama… Sećanje na njih ostavljeno je nama na čuvanje i tako će biti dok i jedna sveća pod svodom nebeskim daje tračak svetlosti…

„NATO agresija” kada smo počeli da stvari nazivamo pravim imenom? (VIDEO)

U godinama nakon NATO agresije visoki vojni i državni zvaničnici izbegavali su korišćenje termina „NATO agresija”. Izvor: Srpska istorija Priredio: Đorđe Bojanić, glavni urednik sajta NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. Sve do 2015. godine, izraz „NATO agresija”  nije bio ustaljeni pojam koji je korišćen u zvaničnim obraćanjima već su se koristili pojmovi „bombardovanje” i „agresija”, bez direktnog navođenja odgovornih za ovaj zločin. Negde od 2005. godine, u medijima se „stidljivo” spominje termin „NATO

Ne opraštamo dok se ne pokaju: Kako je u Srbiji za vreme Jugoslavije sprovođen kulturni inženjering

„Propustili smo pola veka nenegovanja kulturne samosvesti zbog genocida nad Srbima u Drugom svetskom ratu. Vremenom počele su strahovite revizije zbog kojih su umetnici i žrtve ućutkani. Zlo nije kažnjeno. Ne možemo da oprostimo jer se niko nije ni pokajao“, kaže za Sputnjik Slavica Garonja Radovanac govoreći o odnosu kulture i nacionalne traume. Kulturna trauma kao deo našeg kolektivnog identiteta tema je novog broja časopisa „Kultura“ u kojem autori iz različitih oblasti – kulturologije, nauke o književnosti, antropologije, filozofije, psihologije, sociologije govore o kulturnoj refleksiji naših kolektivnih trauma kakve su seobe i genocidi, naročito u 20. veku. Od devet radova predstavljenih u ovom zborniku, tri se bave traumama genocida u

NOVA KNjIGA SRETENA JAKOVLjEVIĆA – „Skrivena istorija o stradanju Srba na prostoru NDH (1941- 1945)

Sreten Jakovljević, novinar, pisac i član Udruženja novinara Srbije (UNS) objavio je knjigu „Skrivena istorija o stradanju Srba na prostoru NDH (1941 – 1945) „Ovom knjigom pokušavamo mnoge skrivene priče da otrgnemo od zaborava“ napisao je Jakovljević u predgovoru i dodao da se u ratu zaboravljaju sudbine i stradanja „malih“ ljudi, a njihove priče čine najverodostojniji mozaik istine o ratnim užasima. Knjiga je rezultat višedecenijskih istraživanja u arhivama, bibliotekama, kao i neposrednih razgovora sa učesnicima Drugog svetskog rata. Autor u delu piše da su komunisti veličali svoju pobedu, skrivali greške i zločine koje su učinili, a jugoslovensku vojsku prikazali kao negativce. „U to ime mnoge zločince i krivce za srpska

Bivši logoraši: Za zločine u “Lori” sramotna svaka presuda osim doživotne (VIDEO)

Bivši logoraši splitskog logora “Lora” kažu da je kazna za ratne zločine nad srpskim civilima izrečena bivšem upravniku ovog logora Tomislavu Duiću i čuvaru Emiliu Buguri, sramotna i poražavajuća. Bivši logoraši, koje je u ljeto 1992. Hrvatska vojska zarobila i odvela u ovo mučilište, kažu da je sramotno niska presuda za strahote koje su Duić i Bungur lično radili. – Sramotna je svaka presuda osim doživotne za ono što je upravnik logora Tomislav Duić radio. To se ne može ljudski i razumno opisati, te torture, a najmanje dvadeset puta sam o rome svjedočio i davao iskaze. Osim toga, mi smo i krunski svjedoci da je Hrvatska učestvovala u ratu u

OBILjEŽENO 80 GODINA OD STRADANjA U DOBRELjIMA: Preko zločina se ne može preći zaboravom nego praštanjem (FOTO)

U gatačkom selu Dobrelja obilježeno je 80 godina od svirepog ubistava 39 nedužnih civila od strane partizana Prvog hercegovačko-crnogorskog udarnog bataljona. Parastos poginulima služio je Njegovo preosveštenstvo Episkop Zahumsko-hercegovački i primorski g. Dimitrije. Potomci i poštovaoci nevino stradalih civila ovog hercegovačkog kraja, po prvi put na osamdesetu godišnjicu od pokolja, parastosom su obilježili dan sjećanja na stradale pretke. Milivoje Sušić imao je šest godina kada su mu partizani ubili oca i djeda. Priča, njegov život nakon tog 04. aprila bio je velika patnja. -Toga dana partizani su mi ubili oca Obrena i đeda Pavla, nisu se tome nadali, jer nikome ništa skrivili nisu. Sa šest godina ostao sam siroče,brat mi

Đurđica Dragaš: Mi znamo šta su Prebilovci

Ušla sam u mrak bioskopske sale noseći sa sobom ostatke dana, beogradske gužve, one uobičajene, svakodnevne nervoze s kojom živimo. Izašla sam uplakana, potresena, ali preporođena. Drhtavih očiju, ali punog srca. Posle filma “Prebilovci – tamo i kamen ima ožiljak” u glavi mi je bila samo jedna misao – život je čudo, strašno, surovo i blistavo čudo! Kako drugačije objasniti ono što se u tom hercegovačkom selu desilo 1941, 1942, 1990, 1991, 1992? Kako drugačije pojmiti to što i danas, uprkos svemu, u Prebilovcima živi 40-ak ljudi, što se čuje dečji smeh i crvkut ptica?! Jer, kao što reče jedan od učesnika filma, ni ptice neće da pevaju ako nemaju

„Prebilovci – tamo i kamen ima ožiljak” – premijerno na Martovskom festivalu

Na ovogodišnjem, 69. Martovskom festivalu, svetsku premijeru je imao film u produkciji RTS-a, „Prebilovci – tamo i kamen ima ožiljak” Sanje Dragićević Babić. Film govori o masakru u Prebilovcima koji su ustaše počinile u avgustu 1941. nad srpskim meštanima sela Prebilovci, uglavnom nad ženama, decom i starcima, ali i o ponovljenom zločinu 1992. godine. „Ovo jeste film i o zločinu koji se desio 41, ovo jeste film o pokušaju zatiranja jednog sela 41. godine. Iza priče o Prebilovcima krije se i još jedna stvar, to je da je posle tog pokušaja zatiranja selo je ponovo oživelo. Ovo je film o ponovnom zločinu devedesetih godina i o ponovnom pokušaju zatiranja istog

Svetska premijera filma “PREBILOVCI – tamo i kamen ima ožiljak” na 69. Martovskom festivalu

Svetska premijera dokumentarnog filma “PREBILOVCI – tamo i kamen ima ožiljak” (Srbija / 2022. / 82’), autorke Sanje Dragićević Babić, biće održana na 69. Martovskom festivalu 30. marta od 19 časova u Velikoj sali Doma omladine Beograda. Ovaj dokumentarac nastao je u produkciji Radio-televizije Srbije, snimatelji su Dragoslav Bojković i Nikola Đurović, a producent Milica Dabić. Znate li za selo u Hercegovini, gde svaka kuća, svaki kamen i svaki čovek imaju ožiljak? Za selo u kojem je dva puta zaustavljan život, a ono iznova oživljavalo? Gde su jednom ubijeni, opet ubijani? Gde, uprkos svemu, život i dalje govori? Znate li kako je u tom selu došlo do preobražaja od mržnje

Nikola Milovančev: Draža Mihailović o broju žrtava (II) – 823.000 Srba ubijeno po izjavi Pircia Birolija (do početka 1943)

Dosad pobijeno u Jugoslaviji 823.000 Srba. O ovome izjavio talijanski Guverner Crne Gore prema podacima koje imaju Italijani, piše Draža Mihailović emigrantskoj vladi u London. Osim izveštaja Draže Mihailovića, koji je predsednik emigrantske vlade dr Slobodan Jovanović poslao kraljevskom poslanstvu u Lisabonu 27. januara 1943, sačuvan je još jedan telegram sa sličnom sadržinom, koji je predsednik vlade poslao u Lisabon pola meseca kasnije, 11. februara 1943. Dok je prvi izveštaj kraći i pretežno političke prirode (uz navođenje broja o 600.000 Srba ubijenih u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj), drugi je u celosti, osim vesti o odluci konferencije šefova Gestapoa u Beču o uništenju četničkog pokreta, posvećen ratnim žrtvama. Prva strana šifrovanog telegrama

NAJNOVIJE VIJESTI

ZVIJEZDA I KRST U IVANOVIĆ JARKU

Kad se vukovi ostrve na stado stradaju ovce s kraja. Nikad one uz pastira ili sredine. Piše Željko Kresojević Hije me bilo u Ivanović jarku skoro pa četrdeset godina. Ljeto

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.