arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Sećanje na tragični novosadski april

Od 13. aprila, narednih nekoliko dana stradalo je 500 ljudi, uglavnom srpske i jevrejske nacionalnosti. Ubijani su u odmazdi, jednom osvetničkom napadu. Bivši službenik Bogdan Šikoparija uspeo je da se spase smrti tokom streljanja grupe ljudi u Novom Sadu u Drugom svetskom ratu, kada se ranjen izvukao iz plićaka Dunava i sakrio u obližnjoj šumi. Po oslobođenju je bio saslušan pred anketnom komisijom pri Komisiji za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih saradnika u Vojvodini, a dokument o tome čuva Istorijski arhiv Novog Sada. Šikoparija je ispričao da su ga u njegovoj kući u Novom Sadu (13. aprila 1944, kako je rukom zapisano na dokumentu, ali veruje se da je datum

ZLOČIN U SJENIČAKU 18. APRILA 1942. GODINE

U Sjeničaku su u toku NDH od 1941. do 1944. godine ubijena, poginula ili umrla od tifusa i gladi 1.143 stanovnika, skoro trećina prijeratne populacije. U Selo Sjeničak na Kordunu u zoru 18. aprila 1942. godine upale su jake ustaško-domobranske snage iz pravca Karlovca i Lasinje i opkolile mjesto. U samo jednom danu ubili su ili sproveli u ustaške logore 421 Srbina. Ustaše su u selu zaklale i ubile 64 civila na više lokacija koji su sahranjeni u masovnim grobnicima u Starči, Mračaju i Vlajnića strani. Kod škole u Lasinjskom Sjeničaku starce su ubijali maljem. 357 uhapšenih muškaraca u toku dana ustaše su sprovele u 30 kilometara udaljeni Karlovac. Nakon

Đurđica Dragaš: Verujem da senke žrtava Pokolja, baš poput Gavrilove, još uvek plaše zagrebačku gospodu 

Mrkli je mrak. Poneki slabašni zračak svetlosti probije se kroz otvore  između dasaka stočnog vagona. Čuje se samo uplašeno disanje izmrcvarenih tela, katkad bolni uzdah ili jauk. Putuju već satima, ne znaju kud i zašto. U ovoj zgužvanoj, nesrećnoj masi, u mraku smrdljivog vagona, sijaju oči tek stasalog mladića Steve. Osamnaest mu je godina. Trebalo je da ide u vojsku najesen, trebalo je da se prvi put napije, da se istopi u devojačkom zagrljaju. Trebalo je da ore njive s ocem, da seje i žanje, da slavi slavu i krsti kumovsku decu… Ćuti Stevo i užarenim očima sanja život koji je trebalo da proživi. Žedan je odavno, boli ga čitavo telo od

Jovan Mirić: Primeri ponižavanja Srba u NDH

Starčević je podelio sve ljude u tri kategorije. Ispod njih postavio je životinje, a ispod životinja Srbe. Hrvatske ustaše su to usvojile, iako nisu uspevali da se dosledno drže postavke da su Srbi ispod životinja Ante Starčević, „otac domovine“ Hrvata, podelio je sve ljude u tri kategorije. Ispod najdonje kategorije postavio je životinje, a ispod životinja Srbe. Hrvatske ustaše su usvojile Starčevićevu rasističku doktrinu, iako nisu uspevali da se dosledno drže njegove postavke da su Srbi ispod životinja. Potreba da se Srbi i pored ubijanja dodatno ponižavaju bila je tolika da bi se moglo reći da gotovo nijedan susret između aktivista NDH i Srba nije mogao proći bez ponižavanja ili

ZBORNIK DOKUMENATA “STARI BROD”

Zbornik dokumenata „Stari Brod“ u izdanju Fondacije “Zaboravljeni korijeni” na više od 700 strana donosi do sada neobjavljena dokumenata o stradanju Srba tokom Drugog svjetskog rata u romanijskom kraju i dijelovima istočne Bosne. Obuhvata današnje opštine Sokolac, Pale, Istočni Stari Grad, Olovo, Kladanj, Vlasenicu, Han Pijesak, Rogaticu, Višegrad, Novo Goražde, Goražde, Čajniče i Rudo. Dokumenti potiču iz Vojnog Arhiva u Beogradu, Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu i Arhiva Jugoslavije u Beogradu. Po prvi put, javnosti se predstavljaju ovi faksimili i prepisi presuda, izvještaja, zapisnika i svjedočenja iz 1946. i 1947. godine. Premijerno predstavljanje zbornika održaće se u okviru obilježavanja stradanja Srba u Starom Brodu, 24. i 25. maja 2024.

Stogodišnjica germanskog revizionizma

Olovni vek svog revizionizma, Nemačka ovog proleća slavi pumpanjem haškog srebreničkog narativa u palati Ujedinjenih nacija na Ist Riveru. Piše: Milan Četnik Od kad je Drugi Rajh, na Vidovdan 1919. krotko potpisao Versajski mirovni ugovor, prihvatajući krivicu Nemačke za izbijanje Prvog svetskog rata, nemačka politička i intelektualna elita dovija se kao levantinski trgovac kako da zločinački, mlinski kamen svog militarizma okači oko srpskog vrata. Taj stoletni goblen protkan je srbofobijom, po Nemcima „srpskomopasnošću“. Trostruki nemački, protivsrpski magnum crimen (1914-1918. 1941-1945. 1999.), inspiriše germansku imperiju da i danas pokušava da permutuje svoju dežurnu žrtvu u dželata, prepodobno se pozivajući na moralne imperative prvog reda. Rđa na tevtonskom maču Američka publicistkinja Dajana

SS_nacisti.jpg

Perverzije nemačke srbofobije

Engleske kolonijalne trupe, 1863. godine, poklonile su severnoameričkim Indijancima oko Velikih jezera ćebad i lanene tkanine premazane tkivom zaraženim malim boginjama, na koje je starosedelačka populacija bila naročito osetljiva. Piše: Milan Četnik Država čija je vojska izvela ovu, u svetskoj istoriji unikatnu, podmuklu dehumanizaciju i masovni pomor pokušala je 2015. godine da planetizuje srpske ratne grehe u Srebrenici (streljanja zarobljenika) koje je haški Tribunal za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji (ICTY) na svom kreativnom pravničkom kantaru odmerio kao „genocid“. Kako je za opskurne ciljeve haškog sudilišta krivotvoren pojam genocida, definisan u Konvenciji o genocidu pod okriljem UN iz 1948. godine, objasnio je Šel Magnuson, profesor na švedskom univerzitetu u Upsali: –

Dejan Ristić opet zaobišao Donju Gradinu

Povesti srednjoškolce iz Srbije, organizovano od strane države u Jasenovac a ne posjetiti i Donju Gradinu, predstavlja prvorazredan skandal i istorijsku sramotu. Piše: Dušan Bastašić Muzej žrtava genocida iz Beograda, nedavno je po drugi put poveo beogradske gimnazijalce put Jasenovca. Ovaj put je to bila grupa učenika i nastavnika Petnaeste beogradske gimnazije ,,Patrijarh Pavle”. Čini se nevjerovatnim da u studijsko putovanje, bilo u dolasku ili odlasku nije bila uključena svega nekoliko kilometara udaljena Donja Gradina, najveće stratište jasenovačke grupe logora gdje je likvidirano najmanje 360.000 žrtava. Kako objasniti i razumjeti da u, kako se navodi „brižljivo pripremljenoj školskoj turi koja treba da bude ogledan primjer za buduća đačka putovanja“ organizatori

Nikola Milovančev: VOJVODINA JE DINKO DAVIDOV, A NE ŠAKIĆ-GRUHONjIĆ!

Analiza publiciste Nikole Milovančeva ogolila pravu istinu: Vojvođanin poštuje svog suseda i njegovu veru. Veliki deo javnosti su iznenadili objavljeni dubrovački istupi Dinka Gruhonjića, vanrednog profesora novosadskog univerziteta, koji su odisali neskrivenom mržnjom prema državi u kojoj se, došavši iz druge sredine, našao i nalazi svoje uhljebljenije, kao i patološkom mržnjom prema većinskom narodu u toj državi, i prema Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi. Možda toga iznenađenja ne bi bilo, da je naša javnost, na neke ranije izjave istog kreatora (ili zvučnika?), reagovala oštrije i kazala: dosta je sada, prešao si meru, ako ti ne valja ovde – put pod noge, tamo odakle si došao ili bilo gde drugde! Gruhonjić po obrascu

Jasenovac je antiteza – sve je smišljeno da sakrije zločin

Spomen područje Jasenovac  nalazi se manje od deset kilometara od autoputa Beograd-Zagreb. Tuda svakodnevno prođe više hiljada vozila sa srpskim registarskim oznakama. Manje od desetak se isključi kod Novske i dođe do obale Save gde se nalazila najgrozomornija fabrika smrti na tlu Evrope u Drugom svetskom ratu. Nemački koncentracioni logori bili su neuporedivo manje strašni od Jasenovca. Nemci su ubijali industrijski. Germanski hladno slali su ljude u smrt. Bez ičega lično u strahovitom zločinu. Ustaška fabrika smrti bila je surova i krvava. Sadistička, lična. U njoj su se sretali pogledi ubice i žrtve. Maljevi, bajoneti, srbosjeci, krv, vriska. Jasenovac je danas mesto gde možete da čujete tišinu. Sava se lenjo

„Veritas” čuva istinu o 8.500 stradalih u Hrvatskoj

Ubice u najvećem broju slučajeva nisu procesuirane. Baza podataka Dokumentaciono-informacionog centra „Veritas” čuva istinu o sudbini oko 8.500 lica stradalih tokom rata u Hrvatskoj. Od tog broja, 38 odsto su civili usmrćeni i masakrirani najčešće na kućnom pragu. Njihove ubice u najvećem broju slučajeva nisu procesuirane, izjavio je direktor „Veritasa” Savo Štrbac. On je naveo slučaj Anđe Katić (djevojački Meljanac, 73), koja je ubijena ispred svoje kuće u selu Otišić kod Sinja 16. jula 1993. Jedan od ubica je bio Tihomir Armada zvani Mirko iz Hrvaca, koji je tada imao svega 23 godine. „Armada je, kada je Anđa upisana u našu bazu podataka u februaru 2001. godine, još nekažnjen živeo

Šta je ova vlast pozitivno uradila po pitanju srpske istorije i kulture sećanja i gde još treba da se fokusira i na tome radi?

Mnogo toga nismo mogli ni da pomislimo da možemo da ostvarimo iz kulture sećanja… mnogo toga i nemamo. Piše: Đorđe Bojanić, sajt Srpska istorija OBELEŽAVANjE DATUMA (koje nismo obeležavali ili nismo smeli) *Po prvi put obeležavamo Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave, 15. septembra. Zastava je simbol naše pobede, naš ponos i naš bedem. Gde se vije srpska zastava tu je i srpstvo. Dan za ponos, koji nismo imali. *Obeležavanje NATO AGRESIJE na državnom nivou i u školama 24.marta. *Obeležavanje godišnjice bitke na KOŠARAMA 9. aprila. *Obeležavanje POGROMA (stradanje Srba na Kosmetu od strane šiptara, koji se desio 17. marta 2004.god)  na državnom nivou i u školama 17. marta.

APEL – MEMORIJALI CRVENE ARMIJE SSSR NA TLU BIVŠE JUGOSLAVIJE – VOJNE ŽRTVE 1944-1945.

Ovaj apel je jedini način da privedemo kraju jedan značajan projekat, iza kojeg ne stoje ni vladine, ni stranačke, niti bilo koje interesne grupe. Dragi Prijatelji, Nakon objavljivanja monografije na ruskom (2020), sa imenima preko 11.700 poginulih i nestalih crvenoarmejaca na tlu Jugoslavije 1944-1945, koja je iste godine uručena u Moskvi predsedniku Ruske Federacije Vladimiru Vladimiroviču Putinu, povodom centralnog obeležavanja 75-to godišnjice Pobede u Drugom svetskom ratu i izdanja na srpskom 2021. otpočeli smo sa pripremom novog dopunjenog izdanja. Zahvaljujući predanom radu naših prijatelja iz Moskve, u ruskim vojnim arhivima, u pripremi je novo, dopunjeno izdanje, predviđeno za 2026/2027. godinu. Dopunjeno izdanje će pored novih podataka o poginulim i nestalim

Svest o zlu

U globalnoj svakovrsnoj krizi koja se, izvesno, reflektuje na sve države, pa i na našu, razmišljamo o onome što nas profesionalno, ali i ljudski, najviše pogađa. Piše: Slađana Ilić Reč je o događajima u okviru akademske i kulturne zajednice, kao i medija, gde se, svedoci smo ovih dana, neverovatno, ali istinito, akademske slobode mešaju sa govorom mržnje što, pored ostalog, zaista mnogo govori o prenebregavanju i/ili nerazumevanju činjenica naše istorijske prošlosti, o neverovatnoj sklonosti samozaboravu i samoponištavanju, kao i o nepoštovanju jedne od tri činjenice srpskog kulturnog obrasca ‒ Jasenovcu. Imajući to u vidu, ne možemo da se ne zapitamo kakvi smo mi to postali i da li je moguće

Đurđica Dragaš: Boli li nas 10. april?

Mi, potomci žrtava NDH, nosimo znak, krst koji se prenosi s generacije na generaciju, ali žig utisnut na srpsku kožu kao da ne boli čitavo srpsko “biće”. Kao da smo ga, kao narod, zaboravili, potisnuli, prekrili naslagama opraštanja. Pomalo zbunjena vremenskim (ne)prilikama objavih juče na Fejsbuku fotografiju voćke čiji su se crveni cvetovi nazirali ispod naslaga aprilskog snega. Koliko je komentar – život je borba– koji sam napisala uz fotografiju, ustvari bio tačan shvatila sam uveče prolazeći kraj istog stabla. Snega više nije bilo, voćka je bila ponovo slobodna, ali cvetovi više nisu bili onako crveni. Njihovi ožiljci svedočili su o nevolji koja ih je tog jutra zadesila. Ranjena voćka

NAJNOVIJE VIJESTI

ZVIJEZDA I KRST U IVANOVIĆ JARKU

Kad se vukovi ostrve na stado stradaju ovce s kraja. Nikad one uz pastira ili sredine. Piše Željko Kresojević Hije me bilo u Ivanović jarku skoro pa četrdeset godina. Ljeto

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.