arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

RAZBIJANjE MITA: „Bijele trake“ u Prijedoru 1992. godine

Manifestacija „Dan bijelih traka“ u Prijedoru svakog 31. maja, iz godine u godinu, privlači sve veći broj ljudi i sve veću medijsku pažnju. Njome se želi obilježiti 31. maj 1992. godine, kada su, navodno, vlasti u Prijedoru naredile muslimanima i Hrvatima da nose bijele trake oko ruke. Trake su, navodno služile, kako bi se ove grupe stanovništva obilježile i lakše bile uočljive prilikom likvidacije. Ipak, istorijski izvori opovrgavaju ovu teoriju. Ovdje ću iznijeti dokaze koji pobijaju ovu teoriju, ali i dotaći se još nekih činjenica oko sukoba u Prijedoru 1992. godine. Pođimo redom… Ne postoji naredba o stavljanju bijelih traka na ruku Zagovornici „bijelih traka“ često ističu da je 31.

JASENOVAC – Pamtimo da ne osudimo svoju decu da im se ponovi!

Koliko je Jasenovac stravična pojava istorije možda se ponajbolje shvati kada se vidi koliko je jeziv utisak ostavio na doktora Gideona Grajfa, jevrejskog istoričara koji je specijalizovan za Holokaust. Kada se Jevrejin koji je rastao sa pričama o Šoi šokira, mislim da bi to trebalo da natera svakog da se zamisli. Ako ni to nije dovoljno, treba naglasiti da je nemački general Horstenau izrazio u svojoj knjizi potrebu da povraća kada je kročio u logor i video prizore pobacanih dečijih leševa od kojih se ledi krv u žilama. On je zapisao doslovno: ,,Najveće od svih zla mora biti Jasenovac, koji nijedan obični smrtnik ne može pojmiti.’’ Ovaj mističan, gotovo metafizički

Liko, kolijevko i grobnice moja – ZAŠTO?

Mojim Kneževićima, Milanu, Antoniji, Sari, Danilu, Nikoli – Dragiji, Maksimu, Đuri, Jovi, Milici i mom Jovi, a bez Anđelije ništa. Još je u mom sjećanju živa njena svilena kosa koja joj je padala na blago i smireno lice i taj dan kada sam zatekla svoju bakicu (moju prabaku) vraćajući se iz škole, kako sjedi za našim kuhinjskim stolom i damski pućka cigaretu za tek skuvanom kafom. Bako, rekla sam joj, pa šta je to, ti ne pušiš. Samo se nasmiješila, progovarala nije i pućkala je i dalje. Kao da je u mom sjećanju postojao nekakav fotoaparat koji je to tog trenutka zabilježio i ta slika vjerovatno nikada neće nestati iz

Nikola Milovančev: „Naše jedino spasenje Srbija“ ili Kome je trebala Jugoslavija 1918.

Kada se čita posle 100 godina, ovaj članak iz slovenačke katoličke Straže iz 1919. deluje i jako iskreno, i lucidno. U vezi sa televizijskom serijom „Aleksandar od Jugoslavije“, treba ukazati na stvarno političko stanje na jugoslovenskim prostorima u vreme kraja Prvog svetskog rata, novembra 1918. U želji da, posebno mladi čitaoci, saznaju istinu o tim danima, odlučio sam se da prevedem sa slovenačkog izvode iz članka objavljenog osam meseci posle nastanka Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Reč je o dva nastavka članka „Korošec nas je prodao Srbima“ („Korošec nas je prodal Srbom…“), koja su objavljena u mariborskom katoličkom političkom listu Straža 18. i 22. avgusta 1919. Dakle, ne radi se o

Najstrašnija knjiga na svijetu

Čitao sam jednom prilikom o engleskim srednjovjekovnim zakonima, koji po nekim tvrdnjama ni danas nisu ukinuti, a kojima se propisuje način usmrćivanja kod osuđenih na smrt. Od oblika torture je zavisilo koliko će dana proteći do smrti osuđenog. Međutim, bez obzira na varvarski postupak, ovo morbidno štivo se uz malo samokontrole može probaviti. Ono na što sam nailazio u svjedočenjima o ustaškim orgijanjima tek sam djelomično mogao podnijeti. Desilo se da u opsežnijem tekstu pročitam samo pasus-dva, ponekad me kao iz zasjede iznenadi užasan detalj u opisu stradanja nekog mučenika, a postoje i takvi opisi koji se u pristojnom društvu ne mogu ni ispričati. No, sve je to već poznato,

PREKRAJAJU USTAŠKE ZLOČINE EVRIMA IZ EU: Upravnik spomen-područja Jasenovac o odluci da zbog revizije istorije podnese ostavku

NIŠTA više od onog što sam rekao kada sam dao ostavku ne mogu u ovom času da kažem, rekao je Ivo Pejaković za “Novosti” povodom neopozive ostavke na mesto upravnika Javne ustanove Spomen-područje Jasenovac. Jurica Kerbler – Od stalnog dopisnika Novosti ZAGREB Napominje samo da je ostavku dao Ministarstvu kulture koje je nadležno za ovu ustanovu, ali da nije upoznat sa tim kakva je bila reakcija. – Ja sam na otkaznom roku koji traje 30 dana i do tada ću raditi poslove upravnika – objasnio je za naš list. Povod sa ostavku bio je tekst istoričara Vladimira Gajgera, koji je demantovao podatke sa internet stranica Javne ustanove u Jasenovcu da

Đurđica Dragaš: Bilo ih je 12!

Otišli su pamteći jedino otkucaje majčinog srca i toplinu njenog tela. Žurili su da vide svet, da ga čvrsto obgrle ručicama, da ga udahnu, da mu se osmehnu. Želeli su da polete ka suncu i trče šarenim livadama. Sanjali su miris kiše, prvi sneg i dodir mraza na obrazima. Pitali su se koliko je slano more i može li se pregaziti tolika voda. Maštali o igri, nestašnim dečjim uvojcima, o ljubavi i stidljivim pogledima ispod trepavica. Radovali su se majčinom krilu i očevom snažnom dlanu. Potrčali su ka životu verujući da će ga zagrliti, osetiti, oživeti…. Ali… ovaj svet nije bio spreman za njih! Otišli su, ne ugledavši ga, bez

U Andrićevom institutu, upriličeno je predstavljanje Zbornika dokumenata ”Stari Brod, stradanje Srba tokom Drugog svjetskog rata u romanijskom kraju i dijelovima istočne Bosne”

Dokumenta iz Zbornika ”Stari Brod” osvetljavaju događaje iz marta, aprila i maja 1942.g, i svedoče da je veći broj žena, dece i staraca srpskog porekla stradao u svojim selima, po kućama, putevima, šumama, od Pala i Olova do Drine, nego na samoj obali Drine kod Miloševića i Staroga Broda. Piše: Vladimir Bursać U petak 24.maja 2024.g, u Višegradu, u Andrićevom institutu, upriličeno je predstavljanje Zbornika dokumenata ”Stari Brod Stradanje Srba tokom Drugog svjetskog rata u romanijskom kraju i dijelovima istočne Bosne”. Nakon objavljivanja istorijskog romana ”Korana ko rana” (doživeo već tri izdanja i preko 3000 primeraka je poklonjeno i prodato) i dokumentarnog filma ”Garavice” (do sada imao oko 40 projekcija

Nemanja Dević: Neće da može, ukoliko pretendujemo na opstanak kao narod i država

Sve se radom da ispraviti i promeniti, no mora da se zasuču rukavi i radi krvnički, bez foliranja. Žrtve genocida nad srpskim narodom u NDH u Drugom svetskom ratu, jedinim istinskim genocidom na Balkanu u 20. veku, mi nismo popisali. Ne zato što su nam branile Švabe, već zato što mi to nismo želeli. Imali smo preča posla. I danas najgrlatiji sr(e)b(r)oljubi lamentiraju nad kukavnim srpstvom ugašenim, a da nikad nisu seli sa starcima iz svog sela pa da bar pretresu šta im se u rodnom mestu desilo. I 44 godine posle Tita naše vlade i mi sami nismo otvorili dosijea i grobnice i iskopali žrtve komunizma koje često oplakujemo

U Roterdamu održana tribina o stradanju Srba u logoru NDH Zemun

U Zemunu, na jevrejskom delu gradskog groblja nalazi se najveća pojedinačna masovna grobnica Srba, pobijenih u eri Pokolja od strane NDH. Piše: Damir Marinović Srpska pravoslavna parohija Svete Trojice u Roterdamu organizovala je tribinu na temu “Stradanje Srba u logoru NDH Zemun” u nedelju, 19. maja 2024. godine, nakon Svete Liturgije. Predavač je bio dr Dušan Bastašić, osnivač i predsednik udruženja građana “Jadovno 1941.” iz Banjaluke. Dosta zainteresovanih je prisustvalo ovom značajnom događaju i saznali su više o istorijskim dešavanjima i stravičnim stradanjima Srba u logoru NDH Zemun. Dr Bastašić se za organizaciju tribine posebno zahvalio časnim Ocima parohije Svete Trojice u Roterdamu i članu udruženja Jadovno 1941. Nebojši Kapetini

Umanjivanje  ustaških zločina

Svako podsećanje na stradanje Srba u Jasenovcu nastavlja da izaziva burnu reakciju kod Hrvata.    Piše: Saša Nedeljković Hrvatska je uputila protesnu notu Crnoj Gori zbog najave da će predsednik skupštine Andrija Mandić sa političkim predstavnicima Srba  predložiti rezoluciju o Jasenovcu, kao reakciju na rezoluciju u Srebrenici, koja je bila u pripremi. U svojoj noti Hrvatska vlada izražava  „zabrinutost zbog činjenice  da se spomen na žrtve Jasenovca politizuje i zloupotrebljava za unutrašnja politička nadmetanja u Crnoj Gori,  te stavlja u kontekst rasprava o rezoluciji Generalne skupštine UN o komemoraciji genocida u Srebrenici, s kojom nije ni u kakvoj političko-istorijskoj vezi, i to na način koji ne doprinosi iskrenom izražavanju pijeteta prema

Đurđica Dragaš: Eto radosti krvniku Paveliću!

U sred Srbije, na nekoliko kilometara od centra Beograda, žrtve njegovih nepomenutih koljača i dalje nemaju ni ime, ni dostojno obeležje.  “Verujem da je Ante Pavelić zadovoljan, ukoliko, kojim slučajem, može da vidi Beograd i Srbe”. Ne mogu nikako da izbacim iz glave ove reči koje je pre nekoliko dana izgovorio otac Darko Đogo, teolog i profesor Bogoslovskog fakulteta u Foči. Reče to profesor na konferenciji za novinare uoči Molitvenog skupa koji je udruženje “Jadovno 1941.” organizovalo 18. maja 2024. u Zemunu u znak sećanja na Srbe stradale u NDH logoru na Starom sajmištu, (Prihvatni logor Zemun). Njegove reči, nažalost, već na samoj konferenciji potvrdi priznanje jednog od učesnika, sociologa

Dimitrije Ruvarac: „EVO, ŠTA STE NAM KRIVI!“

Ovu vrednu knjigu poklanjamo javnosti zahvaljujući dobroti gospodina Zlatomira Lazića, direktora izdavačke kuće “Gambit” iz Jagodine. AKTUELNOST DELA DIMITRIJA RUVARCA „EVO, ŠTA STE NAM KRIVI!“ Predgovor: Vasilije Đ. KrestićOd šezdesetih godina XIX veka, kada je posle sloma apsolutizma započeo parlamentarni život u Monarhiji Habsburga, odnosi između Hrvata i Srba počeli su se zatezati i remetiti. Osnovni uzrok sukoba bio je taj što su sve hrvatske političke stranke svoju politiku temeljile na hrvatskom državnom i istorijskom pravu i što su na osnovu tog prava želele da stvore veliku i etnički čistu hrvatsku državu. Uzore za takvu nacionalnu politiku imali su u Mađarskoj. Poput Mađara, Hrvati su prihvatili instituciju hrvatskog „političkog“ ili

12 beba, ubistvo sa predumišljajem

U bolnici u Banjaluci 22. maja 1992. godine umrla je prva beba zbog nestašice kiseonika jer SAD i ostale zapadne zemlje, tokom borbi u građanskom ratu u BiH, nisu dozvolile dopremanje humanitarne pomoći vazdušnim putem zapadnom dijelu Republike Srpske. Do 19. juna 1992. godine u Banjaluci je umrlo 12 beba, koje su postale simbol kršenja ljudskih prava i neljudskosti međunarodne zajednice. Na odjeljenju za intenzivnu njegu u banjalučkom porodilištu umrlo je 12 novorođenčadi usljed nedostatka kiseonika potrebnog za adekvatan tretman. Nestašica je bila posljedica blokade srpske teritorije koju su vršile hrvatske i muslimanske vojne snage u rejonu Semberije. Upućeni su mnogi apeli za pomoć putem radija, televizije, “Glasa Srpske” i

HAN POGLED – NEOTKRIVENI I NEKAŽNjENI USTAŠKI LOGOR SMRTI!

Prema malom broju dostupnih podataka, može se pretpostaviti da se logor sastojao iz tri dijela: ustaškog vojnog uporišta, sabirnog centra i mjesta na kojem su vršene egzekucije. Izvor: NE ZABORAVIMO – BLOG ; 08. oktobar 2012. NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. FORMIRANjE I LOKACIJA LOGORATokom 1941. godine nova ustaška vlast je u selu Han Pogled, kao važnom strateškom položaju na putu Zvornik-Sarajevo formirala ustaško uporište koje je u nepoznatom periodu ustaške vladavine, između

NAJNOVIJE VIJESTI

ZVIJEZDA I KRST U IVANOVIĆ JARKU

Kad se vukovi ostrve na stado stradaju ovce s kraja. Nikad one uz pastira ili sredine. Piše Željko Kresojević Hije me bilo u Ivanović jarku skoro pa četrdeset godina. Ljeto

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.