arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

DUŠKO MUŽDEKA: U VLAOVIĆA NEMA TKO DA ORE

Knjiga evocira stradanje Srba 1941. godine. Autor kroz potresnu priču, potkrepljenu autentičnim događajima i ličnostima, govori o masakru nad srpskim stanovništvom u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj koji je prerastao u najveći zločin genocida. Duško Muždeka, srpski humanista, književnik, pravnik, rođen je 1920. godine u Glini, Banija, a umro u Beogradu 2008. godine. Pravni fakultet upisao je u Zagrebu. Međutim, 1941. godine, ustaše su ga zajedno sa porodicom i drugim Srbima deportovale u logor Caprag u Hrvatskoj. Po izlasku iz logora, preselio se u Beograd i 1944. godine učestvovao u borbama na Sremskom frontu. Pravni fakultet završio je u Beogradu. U periodu Informbiroa proveo je dve godine kao zatočenik na Golom otoku. Poslednju

SEĆANjE NA MASAKR U KRIVOJ RECI: Palili ljude, digli crkvu u vazduh, najmlađa žrtva beba Vera

Sredina oktobra 1942. godine najužasniji je period u sećanju meštana Krive Reke i Kopaonika, a prvi popis žrtava koji je uradio sudija Radovan Marković iste godine svedoči o razmerama tragedije: folksdojčeri su tada pobili više od 300 meštana potkopaoničkih sela u masakru u kome su pekli ljude, palili čitave porodice u kolibama, streljali na livadi, amputirali im ruke i noge. Ostalo je upamćeno da su 70 civila ugurali u prethodno miniranu Crkvu Svetog Petra i Pavla i digli je u vazduh. SS divizija „Princ Eugen”, u čijim redovima je bilo oko 1.500 vojnika, podunavskih Nemaca, pod komandom pukovnika bivše vojske Kraljevine Franje Kodra i sa Bugarskim 36. pešadijskim pukom od

Hitlerova odmazda prema četnicima i partizanima: Kraljevački pokolj je nepravedno u sijenci kragujevačkog

U zajedničkoj akciji četnika i partizana ubijeno je 14, a ranjeno 10 njemačkih vojnika a Njemci su u znak odmazde izvršili strijeljanja . Adolf Hitler izdaje naređenje vojnom zapovjedniku Jugoistoka Vilhelmu Listu “da se najoštrijim mjerama za duže vrijeme uspostavi poredak”. 14. oktobra 1941. godine, njemačke okupacione snage su u Kraljevu uzele prve taoce i u narednim danima su strijeljali 2.190 žena, djece i staraca U zajedničkoj akciji četnika i partizana ubijeno je 14, a ranjeno 10 njemačkih vojnika a Njemci su u znak odmazde izvršili strijeljanja . Adolf Hitler izdaje naređenje vojnom zapovjedniku Jugoistoka Vilhelmu Listu “da se najoštrijim mjerama za duže vrijeme uspostavi poredak”. Načelnik Vrhovne komande Njemačkih

U MASAKRU UBIJENO VIŠE OD 300 MEŠTANA KOPAONIKA: SS divizija pekla je decu, sakatila žene, zapalila crkvu sa vernicima (FOTO)

Više od 300 meštana Krive Reke kod Brusa ubijeno je u masakru, koji je istorija upamtila pod kodnim imenom operacija “Kopaonik”. Autor: S. BABOVIĆ – NOVOSTI Tog oktobra 1942.godine u podkopaoničkim selima goreli su ljudi. Kada je krenulo užasno  ubijanje, pripadnici SS divizije “Princ Eugen”, sa oko 1.500 podunavskih Nemaca,oko 1.000 pripadnika bugarskog 36. pešadijskog puka i 300 belogardejaca pekli su, palili, sakatili i streljali meštane podkopaoničkih sela. Najviše je stradala Kriva Reka. Najmlađa žrtva bila je beba Vera (Trifunović). Poživela je tek mesec dana. Najstariji ubijeni bio je Jablan Mišković od 80 godina. -Sačuvalo me je telo mrtve majke, sisao sam dva dana i dve noći – posvedočio je

Stanko Opačić Ćanica: Dijete vađeno iz majčine utrobe ne može biti ničiji pristalica, pa ni NOP-a, ali je i ono bilo zaklano od ustaša (1989)

Danas se sluša nadbiskup Franjo Kuharić koji kaže da je u Jasenovcu pobijeno 40.000 ljudi, i to većinom Hrvata. Sve je išlo u pravcu da se zločini genocida prikriju Stanko Opačić Ćanica organizator je ustanka na Kordunu, komandant bataljona, član Predsedništva ZAVNOH-a, član Predsedništva AVNOJ-a, Glavnog štaba Hrvatske. Otvorio je Prvo zasedanje AVNOJ-a, prvi progovorio o ustaškim zločinima na Kordunu, Baniji i Lici. Bio je ministar u vladi Hrvatske i član CK Jugoslavije. Godine 1950. optužen je i uhapšen zajedno sa Radom Žigićem i Duškom Brkićem kao IB-ovac. Pod istragom i kaznom na Golom Otoku proveo je ukupno tri godine i dva meseca. Stanko Opačić Ćanica živi na Kordunu u

Pozadina ubistva kralja Aleksandra Karađorđevića: Obaveštajac Vladeta Milićević je krunski svedok koji je znao sve o ustašama, i ne samo o njima

Obaveštajac Vladeta Milićević je u više navrata, kontinuirano od leta 1934. pa sve do dana atentata u Marseju 9. oktobra, izveštavao Beograd o planovima za ubistvo kralja Aleksandra Karađorđevića. „U svetskim policijskim analima ne postoji nijedan atentat o kome se unapred više znalo, a da je, kasnije, uspeo!“, reći će Milićević. Njegovo svedočenje o pozadini atentata čini ga jednim krunskih svedoka tajne istorije 20. veka. Piše: Dragan Bisenić Gotovo sve što znamo o delovanju ustaškog pokreta između dva rata kao i o njihovoj ulozi u ubistvu kralja Aleksandra Karađorđevića koje se dogodilo 9. oktobra 1934. dugujemo dr Vladeti Milićeviću, vodećoj ličnosti međuratne jugoslovenske obaveštajne službe. Poslednjih godina, njegovo ime počelo je

kukunjevac.jpg

POKOLj U KUKUNjEVCU 11. OKTOBRA 1942. GODINE

Na ovaj dan 1942. godine hrvatske ustaše ubile su 243 mještana slavonskog sela Kukunjevac. Nakon upada u selo u noći 10/11. oktobra 1942. godine hrvatske ustaše pohvatale su Srbe iz sela, dovele ih u portu seoske crkve posvećene Svetoj Petki, a potom odveli do obližnjeg Dikleničkog potoka gde su ih na najmonstruoznije načine likvidirali. Jedan od preživjelih pokolja u Kukunjevcu i neposredni svjedok ovog svirepog zločina hrvatskih ustaša, Stevan Konjević, u jednom od svojih prisjećanja o zločinu je rekao slijedeće: ,,Bili smo djeca, nikome ništa loše nismo učinili niti vjerovali da neko može uzeti kamu, malj, oružje i krenuti da nas ubija. To se dogodilo, a samo mali, neznatan broj

BANjALUKA, 12. OKTOBAR 2024. GODINE: Književno veče “Prebilovci u srpskoj književnosti“

U sklopu programa biće predstavljen zbornik radova o Prebilovcima “I ispod sive druge boje žive“. U organizaciji Udruženja Hercegovaca  i udruženja Besjeda u Banjaluci, u vijećnici Banskog dvora, u subotu 12. oktobra 2024. godine sa početkom od 18 časova biće održano književno veče “Prebilovci u srpskoj književnosti“. U sklopu programa biće predstavljen zbornik radova o Prebilovcima “I ispod sive druge boje žive“. Besjede:• dr Sena Mihailović Milošević, Institut za srpsku kulturu Priština/Leposavić recezent Zbornika;• Ranko Pavlović, književnik iz Banja Luke;• Aco Dragićević, priređivač Zbornika;• Pavle Ekmečić predsjednik UO Udruženja Ognjište iz Prebilovaca saizdavač Zbornika. Izvor: SLOBODNA HERCEGOVINA

Đurđica Dragaš: BEZIMENA

Bura će ti lička uspavanka biti, more će ti rane vidati Kamen mi na grudima leži. U tuđem grobu, ja i duša moja. Rastasmo se i sastasmo, kao noć i novi dan, kao oblak i sunce, kao večiti krug života. Ne bole me rane moje, izlomljeni prsti kojima sam kamen grebala, živa zakopana. Ti me boliš, radosti moja. Boli me što te rodih da samo zlo upoznaš. Oprosti što te na grudi ne privih, što te se ne nagledah. Praštaj što ti majka ime ne dade, što će te večno radošću zvati. Spavaj sada, neljubljeno moje. U grobu hladnom gnezdo sam ti svila. Bura će ti lička uspavanka biti, more

Sama smrt, čin umiranja – to mi nije bilo jasno, o tome nisam imao nikakve predodžbe

Navršilo se osam godina od upokojenja Milana Bastašića, mog oca, nekadašnjeg jedanaestogodišnjeg dječaka, jasenovačkog logoraša. ENGLISH VERSION Tim povodom, prenosim dio njegovog svjedočenja, objavljenog 2010. godine u knjizi “Bilogora i Grubišno Polje 1941-1991.” čiji je autor. Sa nepunih dvanaest godina, kao dječak svrstan među muškarce, marvenim vagonom iz rodnog Grubišnog Polja, prevezen je u Jasenovac. Spletom okolnosti koje nikako ne mogu biti slučajne, nakon dva mjeseca, obolio od tifusa vratio se kući. Preživio. Jedini preživjeli dječak jasenovački logoraš sa Bilogore. Idem u smrt, toga sam svjestan, ali taj put u smrt nema završnog „čina”. A, u stvari, on, taj „čin” – to je smrt. Ujutro ustajemo, hladno, sve je vlažno,

Đurđica Dragaš: Povratak kući

Pitaju me gde sam bila do sad… Saginjem glavu… Sama sam…. Slušam ptice… Pitaju me gde sam bila do sad… Ćutim… Pružam ruke ka nebu, čini mi se da dodirujem ivice oblaka.. Osećam njihovu paperjastu mrežu pod prstima. Smeše mi se, nestalni, nežni, daleki.. Pitaju me gde sam bila do sad… Saginjem glavu… Koračam kroz divlje trave, kupine mi se penju uz noge… Milujem njihovo trnje… Nebolno je, kao da samo želi da mu budem blizu, da oseti ljudsku kožu, toplotu, ritam mog srca .. Pita me gde sam bila do sad… Plačem.… Čujem čekrk sa bunara… Trčim…željna, srećna, opijena.. Čeka me kanta puna vode… Ne razmišljam, ne pitam…pijem, gasim

Oslobođeni Jasenovac

Išao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjeti. Bili su posljednji dani aprila, lijepi dani, nebo vedro, sunce grije. Godina je 1945. A rijeka… to je rijeka Una niz koju idemo. Autor: Ćamil Sijarić Ono nekoliko gradića i naselja niz ovu rijeku oslobođeno je od ustaša i Nijemaca: Bosanski Novi, Dvor na Uni, Kostajnica i Dubica. Sa lijeve strane puta niz koji idemo brda su, a tamo iza brda topovi su – čuju se nekako kao ispod zemlje. Znamo da je put pred nama miniran, ali nikako ne možeš znati na kojem su mjestu postavljene mine, pa ideš onako na svoju sreću… Ispred podne – a

Milan Bastašić (1931 – 2016.)

Bio je jedan od osnivača udruženja građana Jadovno 1941. Navršilo se osam godina od upokojenja. Rođen je u Grubišnom Polju 30. januara 1931. godine u porodici Luke i Evice (r. Đukić), kao treće dijete. Otac mu je bio solunski dobrovoljac. Tadašnju četvorogodišnju osnovnu školu je završio u Grubišnom Polju.Krajem aprila 1941. godine hrvatske ustaše mu hapse oca i osamnaestogodišnjeg brata Stevu i potom ih ubijaju u Jadovnu na Velebitu. Poslije masovnog masakra srpskog naroda na Bilogori i u Grubišnom Polju koncem septembra i početkom oktobra 1942, Milana su sa muškarcima ustaše otjerale u Jasenovac, a majku i sestru Jovanku u Sisak. Igrom slučaja se spašavaju iz logora. Krajem rata, po

Nataša Drakulić: Prazna sela i grobovi bez imena

Ime sela Divosela u Lici, kraj Gospića, nastalo je etimološki spajanjem reči divno i selo. Kažu da je baš takvo i bilo; bogato i veliko, na lepom položaju, mada to ne znam jer nikad u njemu nisam bila iako mi kilometražom nije bilo daleko od rodne kuće. Bila sam nedavno tek nadomak, u manastiru Medak, koji više od tri veka odoleva velebitskim vetrovima, ali danas je, nažalost, usamljen. U prošlosti, do Drugog svetskog rata, selo Divoselo je bilo još bogatije i naseljenije sa pravoslavnom crkvom sagrađenom polovinom 18. veka, posvećenoj Rođenju Presvete Bogorodice ili Maloj Gospojini. Imalo je i veliku školu, a broj stanovnika se po popisima stanovništva iz druge

Mirko Rapaić: Razgovor u vozu 1989. godine

Danima sam krstario od sela do sela moje kršne Like. Na tom putu nađoh se, septembra mjeseca 1989. godine, u vozu, na ličkoj pruzi Gospić-Gračac. Na željezničkoj stanici u Gospiću ispratio me je moj dobri ratni drug Petar Štulić, u čijoj sam kući boravio i uživao gostoprimstvo nekoliko dana, sakupljajući podatke o ustaškim zločinima u Gospiću i okolini. Koliko god da je naš susret, poslije mnogo godina, bio radostan, toliko je i rastanak bio tužan. Kao da se nikad više nećemo vidjeti. Možda i nećemo? Petar je uskoro sa familijom morao da bježi iz gospićkog pakla. Jedva su živu glavu izvukli, a kuću su im Hrvati spalili do temelja, kao i sve ostale srpske kuće. Njegovog rođenog brata Branka

NAJNOVIJE VIJESTI

ZVIJEZDA I KRST U IVANOVIĆ JARKU

Kad se vukovi ostrve na stado stradaju ovce s kraja. Nikad one uz pastira ili sredine. Piše Željko Kresojević Hije me bilo u Ivanović jarku skoro pa četrdeset godina. Ljeto

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.