Televizijska premijera filma „Dara iz Jasenovca“ je izazvala veliko interesovanje u javnosti, a deo srpske javnosti šokirao se zločinima ustaških koljača nad nedužnim i nemoćnim pretežno srpskim civilnim žrtvama. Tom delu naše javnosti svakako je nepoznato da bi se skoro o svakom srpskom selu na prostoru Nezavisne države Hrvatske mogao snimiti sličan film. Naviknuti na dugogodišnje anatemisanje srpskog naroda kao agresorskog i zločinačkog,  svaki nastup većine analitičara filma počinje sa izvinjavanjem hrvatskoj javnosti u pogledu da film nije srpska propaganda, da nema za cilj širenje mržnje i da su ustaše bile samo manji dio hrvatskog naroda. Da je  situacija obrnuta, takvi stavovi od hrvatske stručne i ostale javnosti se ne bi

Bez srama i duše ubijali su košijsku decu koja su kraj njih rasla. Celu lijepu su prekrili srpskim telima. Bio je to pravi pomor. Bio je to Pokolj! Piše: Cvijeta Radić Kolona žena i dece na prašnjavom putu. Žagor i plač, u očima strah. Guraju ih, viču, psuju… Vidim sebe u kolini. Sebe dete, sebe majku, sebe ženu, sebe uplašenu i nemoćnu. Vidim i sve svoje. Eno babe Joke. Ne može biti, ona je u koloni za Trnovac. Eno Marka. Kako on ovde, kad je oteran na Prolog? Eno Gospave. Zar ona nije oterana na Dinaru? Otkud sada oni ovde i otkud ja u koloni iz Potkozarja? Otkud ja u

Porođajnim mukama koje potrajaše, neki bi rekli čak punih 80 godina, je hrvatski Pokolj nad Srbima dobio svoj umjetnički izraz i ugledao svjetlo dana. Bilo je, istina, i ranijih pokušaja traganja za umjetničkim izrazom i formom koji bi dočarali krv prolivenu u ime revolucije. Ti izrazi i forme nisu jasno govorili čija je krv, a ni revolucija. I svi su bili neuspješni, nezgrapni, ružni i – lažni, jer ispostavilo se da je na ovim našim prostorima krv bila uglavnom srpska, a revolucija tuđinska. Tako je neopisivo stradanje Srba, zapamćeno gotovo isključivo zahvaljujući Crkvi i u Crkvi, na potpuno nevjerovatan način ostalo skrajnuto i obskurno u široj jugoslovenskoj socijalističkoj javnosti, nešto