arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Linta poziva Tužilaštvo za ratne zločine da u svom radu koristi 250.000 dokumenata o zločinima nad Srbima

Predsjednik Saveza Srba iz regiona Miodrag Linta poziva Tužilaštvo za ratne zločine da da u svom radu konačno počne da koristi 250.000 dokumenata o zločinima nad Srbima. Tužilaštvo za ratne zločine preuzelo je 2009. godine arhivu bivšeg Saveznog komiteta za prikupljanje podataka o povredama međunarodnog humanitarnog prava i zločina protiv čovečnosti na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. do 1999. godine. Odluku o osnivanju navedenog Komiteta donijela je Skupština bivše SFRJ 18.marta 1992. godine. Tokom svog postojanja prikupio je više od 250.000 dokumenata o zločinima nad Srbima. Komitet, koji je jedno vreme predvodio tadašnji patolog sa VMA dr Zoran Stanković, istraživao je ratne zločine nad Srbima u Gospiću, Medačkom xepu, Pakračkoj

Zločini ustaša zakopani zbog bratstva i jedinstva: Istraživanje sudbine 50.000 Sremaca u Drugom svetskom ratu

OZNA zaplenila dokumente o Jasenovcu do kojih je došao moj otac – seća se dr Jovan Babić. Ako se ne zaboravi, istina nikada ne umire. A dr Jovan Babić (80), lekar radiolog i profesor Medicinskog fakulteta u Novom Sadu, nikada nije zaboravio kako su februara 1947. godine, kada je bio sedmogodišnjak, u njegovu porodičnu kuću u Šidu banuli oficiri Ozne. Odveli su njegovog oca Dušana i odneli sav materijal koji je on, kao predsednik posleratne Komisije za ispitivanje zločina ustaša i nacista, do tada prikupio u sremskim selima, ali i u Jasenovcu. Dušanov dokazni materijal o žrtvama i zločincima oznaši su uništili u ime bratstva i jedinstva novoformirane Jugoslavije. Činilo

Svedočenje Borislava Ševa iz Piskavice o pravljenju sapuna u Jasenovcu

“Gledo sam ja kako oni od ljudi prave sapun. O, diko moja, ja sam ti tačno jedanput udarijo u jednu baraku kod centralne brijačnice. Da njesam bijo brico, ne bi ja smijo tamo ni ići. Tamo ta je bila baraka. Tamo đe je sade onaj spomenik. Vamo malo više bila je ta baraka. Baraka je bila sigurno… Ako nije bila 30-40 metara dugačka. Kaznovi su sve jedan do drugog. Kaznovi su u baraci. Kolko je toga! Puna baraka. Na jednu stranu su kaznovi, na drugu su stolovi. Na stolovima meso ljudsko. E, vako, salo se vidi. Ja sam vidijo tačno na stolovima to, to, to meso. Sve masno. Ljudsko meso.

Gordana Dostanić: ZAOSTAVŠTINA LIVANjSKIH SRBA

Da li ste nekada bili u Livnu, gradiću jugozapadne Bosne, koji se preprečio na samom putu od Banja Luke ka Splitu? Piše: Gordana Dostanić Znate li da je to gradić kome njegovi stanovnici dali tri imena: Lijevno, Hlivno i Livno? Ili da je taj troimeni grad kolevka srpske srednjovekovne dinastije Mrnjavčević, kako nam kazuje istoričar Dubrovačke republike,  enediktanac, Mavro Orbin, dok u svom delu Kraljevstvo Slovena predstavlja prošlost Južnih Slovena? Orbin piše da je, Mrnja, od koga su Mrnjavčevići, živeo u Livnu iz koga ga je, sebi u službu, uzeo car Dušan, kada je 1350. godine prolazio tim krajem. Taj „sjajni, bijeli biser, kakvog nema na čitavom dunjaluku“, kako je

Olivera Šekularac: Ko voli istinu, sve voli

Mojim precima je večnost dana. Ubili ste njih, ubili ognjišta, al’ Vaskrs ne biva bez rana. Dočeka me jutros drenov cvet, Na severu zemlje lala Ote se suza prađedovska zauvek. Zna i ona da dren nije samo drvo, da dren nije samo cvet. Kaži suzo, zašto sama padaš, Ko još plače na cvetanje rano? Onaj kom je preklan svet, Ko ne pamti rodnu kuću, Ni iznad nje ptice let. Ne plačem to ja od tuge, Mojim precima je večnost dana. Ubili ste njih, ubili ognjišta, Al’ vaskrs ne biva bez rana. Kada vam ponekad strah dođe, Kome se pomolite Vi, Kojima je (oduvek) pradedovski zanat bio srbosjek. I ne pišem

Jadovno, 12. maj 2006. godine. Šaranova jama, svijeća i ikona Bogorodice. (autor Dušan Bastašić)

Mračna tajna na dnu kraških jama

Da li je ponovna aktuelizacija Dana sećanja na žrtve fojbi u Italiji posledica istorijskog revanšizma i zamene teza, ili želja da se dostojno obeleže nevine žrtve partizana o čijoj sudbini se nije govorilo Italija ustupa Jugoslaviji sa pravom punog suvereniteta teritoriju koja se nalazi između novih granica Jugoslavije, određenih u članovima 3 i 22, italijansko-jugoslovenske granice koja je postojala na dan 1. januara 1938, a takođe i opštinu Zadar i sva ostrva i obližnja ostrvca. Italija ustupa Jugoslaviji sa pravom punog suvereniteta ostrvo Palagružu i ostala ostrvca… – navedeno je između ostalog u ukazu o ratifikaciji mira između Italije i Jugoslavije koji je potpisan februara 1947. godine. Tim ukazom, koji

U Ruskom domu u Beogradu evociraju sećanje na nacističke zločine 

Međunarodni naučni simpozijum «Sećamo se, nema zastarelosti, Nacistički zločini i genocid nad narodima u godinama Drugog svetskog rata» koji je održan 27. februara u Ruskom domu u Beogradu bio je značajan događaj u kontekstu obeležavanja osamdesete godišnjice Velike Pobede nad fašizmom. Međunarodni istraživački centar za Drugi svetski rat iz Maribora i njegova beogradska filijala okupili su na simpozijumu istoričare, istraživače genocida i Holokausta iz Srbije, Rusije, Slovenije i Izraela i tako objedinili zajednički cilj — očuvanje sećanja na zverstva u Drugom svetskom ratu i borbu protiv revizionizma. U centru pažnje bili su nacistički koncentracioni logori koji su postojali na teritoriji bivše Jugoslavije. Na simpozijumu je dobro izučena užasna realnost logora smrti kao što su Jasenovac

Srbi ne zaboravljaju nelegalni referendum, ubistvo Gardovića i spaljenu srpsku zastavu

Nakon izglasavanja referenduma u skupštini bivše SR BiH i preglasavanja srpskih predstavnika, zatim novog preglasavanja 29. februara i 1. marta 1992. godine na nelegalnom referendumu, Srbi su u BiH imali samo dvije opcije – da prihvate majorizaciju i referendum i dočekaju novi genocid, ili da se organizuju i brane. Referendum – 1. mart 1992.Foto: RTRS U subotu, 1. marta, navršavaju se 33 godine od nelegalnog referenduma o unitarizaciji i preglasavanju Srba u BiH, iako je dotadašnja, bivša “socijalistička BiH” od 1945. godine funkcionisala striktno po principu da se ne smije dešavati preglasavanje nijednog naroda. Nakon što je 1990. godine u BiH izabrana skupština sa višestranačkim sastavom, od početka funkcionisanja vidljiva

SUSRET SA PRECIMA

Srce mi udara pod grlom. Tamo dole, tamo su moji posejani i požnjeveni. I ja sam tamo davno posejana.. Piše: Cvijeta Radić Ne čuju se više zvuci dana koji već sasvim izmrvljen tone u topli mir noći. Tišinu retko prereže škljocanje ključa, tek da osujeti povratak nekog odocnelog stanara. I noćas se, po ko zna koji put, ušunjavam i udobno smeštam u zamišljenu mutnu sliku u ramu bez jasnog oblika i dimenzija. Magloviti planinski predeo presečen širokom ravnicom i kuće ušuškane u senke gustih krošnji drveća koje pamti duže od najstarijih ukućana. Ljudi nejasnih crta lica prikazuju se obrisma stasa i odeće po kojoj prepoznajem samo njihov pol… Noćima tako,

„Jer … mi smo ista krv“, pjesnički prvenac Đurđice Dragaš u Trebinju

U Muzeju Hercegovine u Trebinju, u subotu 01. marta 2025. od 18 časova biće predstavljena zbirka poezije „Jer…mi smo ista krv“ Đurđice Dragaš Vukovljak. Riječ je o prvoj pjesničkoj zbirci koju čine stihovi puni sjete i tuge, a koju Đurđica posvećuje svim nevinim žrtvama Pokolja. Đurđica Dragaš Vukovljak je urednica privredno-političke rubrike Prvog programa Radio Beograda. Iako se dugo bavi pisanjem a njeni tekstovi i pjesme su objavljivani na sajtovima udruženja građana „Jadovno 1941.“ i RTS-a, do sada nije objavila knjigu. Zbirka pjesama Jer… mi smo ista krv njen je književni prvenac. O poeziji i književnom izrazu govoriće Gordana Dostanić iz udruženja Ognjena Marija Livanjska iz Beograda, a o inspiraciji za ovu

Bojan Vegara: DAN KOJI JE MIRISAO NA POBJEDU U RATU

Naši su napredovali i gledali smo kroz dvogled kao muslimani bježe onim Igmanskim putem u kolonama. Pričalo se, da nam treba 500 metara da se spojimo sa Đeneralom i da je to kraj rata. Mama samo što je izašla iz stana i otišla na posao, a mi ustali i molili se Bogu. Neko zalupa na vrata i prekidoh molitvu. Buraz osta u sobi da se moli, a ja otvorih vrata. Ispred stoji baba sva zapuhana i rekoh joj: -Odkud ti baba ovako rano? -Ma jutros naišle Munje, svratio Vlado da vidi đeda i odoše na Igman. Reče baba i prođe u hodnik i sjede sva uspuhana. Briše znoj i puše

Đurđica Dragaš: Zbog istine, zbog nezaborava i onih nevinih duša koje traže mir

Slučaj je hteo da mi baš istog prepodneva stignu poruke od dvojice poštovanih prijatelja sa Fejsbuka, dvojice istomišljenika i, na neki naš način, saborca. Predsednik udruženja “Jadovno 1941.” Dušan Bastašić mi je prosledio mejl koji mu je stigao iz Danske. Poslao mu ga je sin Anđelke Dragaš koja je nekim čudom, kao dete u kolevci, preživela ustaški pokolj na padinama Trebevića. Čovek je, pretražujući internet, pronašao tekst objavljen na sajtu udruženja u kojem je opisan i od zaborava otrgnut zločin nad njegovom porodicom (Krstovdan porodice Dragaš). Zamišljam njegovo iznenađenje, radost, tugu, more pomešanih osećanja kad je pročitao ove redove. Mi, potomci čudom preživelih, najbolje znamo šta znači jedno takvo svedočanstvo.

PREŽIVEO SAM JER NISAM JEO OTROVANU HRANU: Svedočenje Bože Vidačkovića iz Gradiške, koji je preživeo mučenje u dečjem logoru Sisak

Samo ovako može se opisati prava istina svega što se dešavalo u logorima NDH, a što sada biskupi iz Zagreba relativizuju i negiraju. O patnjama u fabrici dečje smrti u Sisku za “Novosti” je, 2018, dve godine pred smrt, svedočio logoraš Božo Vidačković iz Gradiške. To je bila njegova rana ceo život. Rođen je 1933. u potkozarskom selu Cimiroti, odakle je sa ocem, maćehom, te četvoro braće i sestara u novembru 1941. godine izbegao žestoku ustašku ofanzivu. U junu 1942. počeo je stravičan pokolj Srba na Kozari. Zarobljeni su i oterani u logor Stara Gradiška. Tu su ih ustaše tukle 15 dana, zatim su ih prebacili u Jasenovac. Na putu

Otjerana u grob

Stoja Trivkanović (1950 – 2019) iz Siska izgubila je sve sudske postupke pokrenute zbog ratnog ubojstva dvojice sinova i muža krajem ljeta 1991. godine. Stoja Trivkanović (1950) umrla je sredinom decembra 2019. godine u Sisku ne dočekavši pravdu zbog ubojstva sinova Zorana (23) i Berislava (18) te njihovog oca Nikole Trivkanovića (48). Trojica Trivkanovića su prisilno, 25. augusta 1991. godine, odvedena u nepoznato iz porodične kuće u sisačkom naselju Zeleni Brijeg. Zloglasnom bijelim kombijem, koji je ljeta i jeseni 1991. često viđan po Sisku, uniformirane su se osobe tog dana oko podneva uvezle u dvorište Trivkanovića. Odvedeni su viđeni na ORA-i, poznatom sisačkom mučilištu, nakon čega im se izgubio trag.

Saopštenje povodom godišnjice likvidacije porodice Radosavljević u Daruvaru

Dana 25. februara 1992. godine u Daruvaru pripadnik Hrvatske vojske, tada dvadesetogodišnji Jožica Mudri, likvidirao je četveročlanu srpsku porodicu Radosavljević: Radeta (36), njegovu suprugu Jovanku (32) i njihove maloljetne sinove Dejana (14) i Nenada(10). Toga dana, oko 19.15 časova, u kuću Radosavljevića navratio je Jožica Mudri u uniformi vojnog policajca i u toku višečasovnog razgovora sa vlasnikom kuće, motivisan činjenicom da su Radosavljevići srpske nacionalnosti, izvadio pištolj iz futrole i iz neposredne blizine u njih ispalio 11 metaka pucajući im u glave. Pošto je Dejan i nakon pucnjave davao znakove života, Mudri mu je kuhinjskim nožem zadao još osam ubodnih rana po grudnom košu i stomaku. Zatim je tijela mrtvih Radosavljevića posložio po podu trpezarije jedno do drugoga,

NAJNOVIJE VIJESTI

ZVIJEZDA I KRST U IVANOVIĆ JARKU

Kad se vukovi ostrve na stado stradaju ovce s kraja. Nikad one uz pastira ili sredine. Piše Željko Kresojević Hije me bilo u Ivanović jarku skoro pa četrdeset godina. Ljeto

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.