arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Rori Jeomans: Ustaški zločini pokušaj su uklanjanja sličnosti sa Srbima

Za ubijanja i mrcvarenja moraš imati ličnu i emotivnu povezanost, a brojne ustaše bile su mrzilački nastrojeni prema Srbima i prije rata, za razliku od odnosa prema Jevrejima i Romima nad kojima je također počinjen genocid, ali koji su tek u nekim slučajevima ubijani ritualno, rekao je Rori Jeomans (Rory Yeomans). Piše: Nenad Jovanović Srbi su bili žrtve genocida počinjenog u NDH i to negacionisti ne mogu poreći, stav je britanskog istoričara Rorija Jeomansa koji je izložio na predavanju “Žrtva i teror: Prema mimetičkoj teoriji ustaškog ubijanja” (Sacrifice and Terror: Towards a Mimetic Theory of Ustasha Killing), koje je u organizaciji SNV-a i časopisa Tragovi, povodom 80-godišnjice ustaških zločina u

Mastilović: Lažni istorijski mit sarajevskih pamfletista istoriografije

Istoričar Draga Mastilović izjavio je da je BiH kao državni projekat utemeljena na nekoliko krupnih istorijskih laži, među kojima je i uspostavljanje istorijskih paralela između Drugog svjetskog rata i građanskog rata u BiH 1992-1995. godine. -BiH kao državni projekat utemeljena je na nekoliko krupnih istorijskih laži, od kojih su glavne smišljene i plasirane još u vrijeme austrougarske uprave, a na koje su se kasnije dodavale i dograđivale druge laži, da bi danas sve one zajedno bile dovedene do apsurda- rekao je Mastilović Srni. Jedna od tih krupnih istorijskih laži, veoma popularnih u današnje vrijeme u jednom dijelu BiH, ukazao je on, jeste i uspostavljanje istorijskih paralela između Drugog svjetskog rata

U planu snimanje filma o srpskim zarobljenicima u Norveškoj

Za Srpsku istoriju govori norveški režiser Kjetil Palmquist. Planiramo snimanje filma takođe i u Srbiji. Cilj nam je da pronađemo preživele zarobljenike kao i njihove potomke. Kamerom bismo zabeležili njihova svedočenja, koja bismo kasnije pretočili u dokumentarni film. Smatram da ova tema ne sme biti zaboravljena već želimo da filmom prikažemo budućim generacijama, kolika je žrtva svih nevino stradalih u drugom svetskom ratu. Za sajt Srpska istorija govori poznati Norveški režiser Kjetil Palmquist, namera mu je da snimi film o Srpskim zarobljenicima u Norveškoj. Intervju vodi Branko Dimeski U produkciji vaše filmske produkcijske kuće PQS media publika je mogla pogledati preko četrdeset sjajnih dokumentarnih filmova. Režirali ste film „Noć Bombi“ koji

FELjTON – NASILjE NA ULICAMA SARAJEVA: Bande SDA pljačkale su po centru, sve radnje bile su srušene i prazne

Specijalna policijska jedinica pod Draganom Vikićem provalila je u hotel “Holidej in” i uhapsila članove SDS-a koje su pronašli na licu mjesta. Priredili: Dragan Vujičić i Ivan Miladinović Oni su odvedeni u Policijsku stanicu u Lugavinovoj ulici, pretučeni i ispitivani. Prema njihovim izjavama, niko od njih nije imao snajperske puške niti je pucao na demonstrante. Kod njih nije nađeno oružje. Kako nije bilo inkriminirajućih dokaza protiv njih, pušteni su nakon dva dana. Svi zaposleni u hotelu, za koje je CSB sumnjao da su povezani sa SDS-om, takođe su uhapšeni. Međunarodni novinari su nasilno “evakuisani”, dok je “Holidej in” opljačkan. Sarajevska policija, kao i druge državne institucije, praktično su etnički očišćeni

12 beba, ubistvo sa predumišljajem

U bolnici u Banjaluci 22. maja 1992. godine umrla je prva beba zbog nestašice kiseonika jer SAD i ostale zapadne zemlje, tokom borbi u građanskom ratu u BiH, nisu dozvolile dopremanje humanitarne pomoći vazdušnim putem zapadnom dijelu Republike Srpske. Do 19. juna 1992. godine u Banjaluci je umrlo 12 beba, koje su postale simbol kršenja ljudskih prava i neljudskosti međunarodne zajednice. Na odjeljenju za intenzivnu njegu u banjalučkom porodilištu umrlo je 12 novorođenčadi usljed nedostatka kiseonika potrebnog za adekvatan tretman. Nestašica je bila posljedica blokade srpske teritorije koju su vršile hrvatske i muslimanske vojne snage u rejonu Semberije. Upućeni su mnogi apeli za pomoć putem radija, televizije, “Glasa Srpske” i

Pomen i parastos za 520 Veljunčana

Željko Kresojević: Sa Svetim Vukašinom u Veljunu na Kordunu

Đuđevdan je, crn Đurđevdan na Veljunu. Danas je pomen i parastos za 520 Veljunčana i ostalih iz okolnih sela, koji stradaše u Pokolju prvih dana “onoga” rata. Odlazim sa Mićom, Dušanom i Nikolom. Skuplja se svijet oko spomen-kosturnice na Veljunu gdje su njihove kosti prenešene sa mjesta masovnog pokolja u Hrvatskom Blagaju na današnji dan. Ikonu Svetog Vukašina prvi put je na Veljun donio Dušan. Do sad je sa njim bila dva puta na Kordunu, u Sadilovcu. Ljudi zagledavaju ikonu, mnogima je nepoznata. Ima ih i koji znaju, objašnjavaju drugima. Sveti Vukašin je Hercegovac iz sela Klepci. Završio je u logoru Jasenovac uz poznate riječi koje je uputio svojim dželatima:

FELjTON – SRPSKI LOGORAŠI KAO ŽIVI ŠTIT: Skladište žita pretvoreno je u mučilište za Srbe

Prema dokazima do kojih je došao Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, nad srpskim logorašima u logoru počinjeni su stravični zločini: “Muslimanski zatvorski čuvar Landžo duže vrijeme je tukao pritvorenika starog između 60 i 70 godina i na čelo mu prikovao značku Srpske demokratske stranke. Autori: Dragan Vujičić i Ivan Miladinović Pritvorenik je umro ubrzo nakon toga od posljedica povreda. Prisilio je jednog pritvorenika da otvori usta kako bi mu na jezik stavio par zagrijanih klješta, a onda ih zatvorio prouzrokujući opekotine u ustima, na usnama i jeziku. Zatim je pomoću klješta zapalio uho zatvorenika. Stavio je gas-masku na lice drugog pritvorenika i stegnuo je da blokira snabdijevanje vazduhom. Zatim

Đurđica Dragaš: Dok je naših duša, živjeće naše pusto selo

Tu smo mi…čuvamo naše pusto selo. Nemojte plakati… dobro smo mi.. Braco, osjećaš li pod dlanom topli dah našeg šarova? Kako smo se samo smijali kad je pokušavao da uhvati svoj rep. Držimo se za ruke ti i ja… tako je majka rekla! Spavamo u našoj kući koje nema, beremo trešnje sa suvog drveta. Hladimo vrela čela presahlom vodom sa našeg bunara. Tu smo mi…čuvamo naše pusto selo. Miriše trava kao nekad, al’ nema kosaca… Na našem ognjištu spavaju zmije.. Iz naših grobova rastu breze… nježne, tihe… besmrtne… Milujemo ih dječjim dlanovima, a one nam pjevaju…. o vama u kojima teče naša krv… Radujemo se, smijemo očima u koje je

Predavanje dr. Rorya Yeomansa “Sacrifice and Terror: Towards a Mimetic Theory of Ustasha Killing”

Prijavite se za predavanje dr. Rorya Yeomansa Časopis Tragovi poziva u subotu, 22. maja s početkom u 11 sati na 30-minutno predavanje dr. Rorya Yeomansa na temu: “Sacrifice and Terror: Towards a Mimetic Theory of Ustasha Killing”. Predavanje se organizuje preko platforme Zoom u povodu 80-godišnjice ustaških zločina u Glini. Svi zainteresovani trebaju se javiti na mail tragovi.redakcija@gmail.com , te će dobiti link na predavanje. Dr. Yeomans, istaknuti je istraživač ustaštva, autor knjige: “Visions of Annihilation: the Ustasha Regime and the Cultural Politics of Fascism, 1941-1945” (Univ. of Pitsburgh Press, 2013), i urednik knjige: “The utopia of terror: life and death in wartime Croatia” (Univ. o Rocherster Press, 2015). Doktorirao

Sandra Blagić: Još uvijek hodim stazama mučenika

Već treći dan pokušavam skupiti misli i emocije, pretočiti ih u slova, riječi i rečenice. Ne ide!Kako opisati emocije dok stojiš nad jamom i gledaš u njeno grotlo? Kako ih pretočiti u riječi? Nema straha. Postoji poštovanje prema nevino postradalim mučenicima, koji su tih ratnih godina, od 1992. do kraja 1993. završili na dnu Kazana. Kazani su jama u opštini Stari grad u Sarajevu, gdje se uske male uličice do same jame prepliću kao zmije otrovnice, a prozori kuća kao oči njihove. Gledaju, sikću i čekaju pogrešan korak. Koračajući, nije me bilo strah, neka tuga i spokoj u isti mah uhvati i ne pušta. To se naši mučenici raduju, jer

Nenad Milkić: Oprostite… Nemam reči… Sve mi je na Kazanima ostalo

Obećao sam da ću napisati koju reč o hodočašću na Kazane. Obećao, a obećanje, sada znam, ne mogu ispuniti. Napisao je Medenica za sve nas. U ime svih nas osam. Listam fotografije, a duša me podseća na svaki korak koji sam prošao, na svaku granu za koju sam se uhvatio, na kamen koji sam poljubio, na braću i sestre sa kojima sam na hodočašće krenuo… na duše koje su nas dozivale, na jauke koje sam čuo, na žive slike kolona mučenika koji se penju uz planinu putem bez povratka. Čudan je osećaj kada znaš da si jedan od retkih Srba koji se sa ovog puta smrti vratio. Godinama nije bilo

Nije bilo života Srbima u Sarajevu tih ratnih godina – nije im bilo ni smrti…

Reportaža Mihaila Medenice o ubijenim sarajevskim Srbima na Kazanima. Piše: Mihailo Medenica Prokleta uzbrdica, nigde staze, nikad kraja…Kamenjari, zmijarnici…prokleta uzbrdica, do u samo nebo vodi, čini se…Nigde mučenim sarajevskim Srbima i nije bilo puta do u nebo tih ratnih godina… Prokleta uzbrdica, nigde korak da se uhvati zemlje, ne mogu više, ne mogu dalje, strah me je…sebe ponajviše da će me uzbrdica prokazati vrtačama i kamenjarima, no ne hodam zbog sebe, niko od nas ne korača svojim stopama već ga grabe poslednji koraci mučenog Srblja… Mučenih sarajevskih Srba kojima su ova prokleta uzbrdica, kamenjari, vododerine, ova upekla zvezda što šiba ko korbač, kundak zveri…bili poslednje… Nije bilo života Srbima u

Vladislav B. Sotirović: Ko su bili okupatori a ko izdajnici?

U „Politikinoj“ rubrici „Među nama“ pojavio se 26. aprila 2021. g. još jedan u nizu titoističkih pamfleta o Josipu Brozu Titu i Drugom svetskom ratu u Jugoslaviji („Najnoviji rat protiv Tita“) autora izvesnog Nikole Narandžića (Zemun) u kome se po standardnim udbaškim metodama i rečniku blati i moja profesionalna malenkost. Piše: Prof. dr Vladislav B. Sotirović, Vilnjus, Litvanija Nije teško pogoditi da se najverovatnije iza ovakvih brozombističkih falsifikata kriju drugovi iz tzv. „Saveza antifašista (sic!) Srbije“ (predsednik Aleksandar Kraus, glasnogovornik Zlatoje Martinov) a u kojima iskazuju elementarno nepoznavanje i istorije i istoriografije o temama o kojima pokušavaju da i dalje ispiraju mozgove javnosti. Ovom prilikom bih drugovima „antifašistima“ skrenu pažnju

Pomen žrtvama logora NDH u Zemunu, sve žrtve zaslužuju nezaborav

Kod spomenika nad masovnom grobnicom na groblju u Zemunu, održan je komemorativni skup i parastos žrtvama Prihvatnog logora Zemun, čiji su prvi zatočenici stigli iz logora Jasenovac početkom maja 1942. godine. Među njima je najviše bilo Srba sa Kozare, iz Dubice i drugih potkozarskih sela. Prihvatni logor Zemun, koji je bio na području tadašnje Nezavisne Države Hrvatske, bio je osmišljen kao usputna stanica za radno sposobne zatočenike iz Jasenovca koje je trebalo poslati na rad u Nemačku. U njemu nije bilo ustaša do 1944. godine, ali je bio pod upravom Nemaca, podseća predsednik udruženja “Jadovno 1941” Dušan Bastašić. Poslušajte prilog novinarke RTS-a Tijane Sibinović, emitovan 08. maja 2021. na radiju

Savo Štrbac: Borovoselski majski uranci

Oko mauzoleja Vukašina Šoškočanina gotovo četiri godine vode se rasprave a poslednju je poveo Zoran Milanović. Opština Borovo na svojim fejsbuk stranicama 2. maja ove godine objavila je dva snimka na kojima se vidi grupa mladića kako u praskozorje u pratnji policijskih kola prolaze ulicama Borova sela i skandiraju „Oj Hrvatska mati, Srbe ćemo klati” i „Ubij Srbina”. Sve se to dešavalo u nedelju na pravoslavni Vaskrs, koji slavi skoro 90 odsto stanovnika toga mesta, i na 30. godišnjicu pogibije hrvatskih „redarstvenika” u tom mestu, a događaj mnogi uzimaju kao početak hrvatsko-srpskog sukoba devedesetih. Snimci su vrlo brzo postali viralni, a zatim su usledili i komentari, uključujući i one sa

Tek toliko da se zna!

Bivši pravoslavni Srbi, sa pasijom pokušavaju da iz svoje svesti pobrišu tragove sopstvenog porekla. Piše: Želidrag Nikčević Ne bih ja trenirao duhovitost povodom šahovnice, Tompsona i E viva! na Cetinju. Mislite: cirkus? Nadrealizam? Stupidna, suštinski bezopasna postizborna histerija? Da, ali iza svakog označitelja vreba nas i ono fatalno označeno; svaka simbolika šalje nam manje-više razgovetnu i realnu poruku. Simbol je simptom, i ponajviše onda kad vam se čini da je nemotivisan i budalast. Stvarno, na šta nas to podsjećaju ovom kombinacijom? Evo nekoliko izvoda iz knjige koju upravo lektorišem – sa italijanskim svjedočanstvima o hrvatskim saveznicima. Što bi se reklo – objektivno. Insajderi. „Obaveštajna služba italijanske vojske je slala na

Aleksandar Mirković: Pasija po Jeleni

Povodom zbirke pesama Jelene Kovačević „Stradanje“, UG Jadovno 1941, Banja Luka, 2021. „Povedi me Majko, putem tvoga Sina“ završni je stih pesme koja otvara zbirku „Stradanje“ Jelene Kovačević, i koji pokazuje da je prolog uvek na Nebu, a „gle, Nebo je u tebi“, i da su Srbi, pre više od osam vekova, izabrali za svoj Put – Hristov put, koga se do danas drže! Taj izbor ih je ujedinio u DUHOVNU ZAJEDNICU koja se zove SRPSKI NAROD. Jezik, kultura, običaji… i sve što je stvorio narod kroz svoje velikane, izraz je našeg (srpskog) doživljaja i osećanja Boga. LIRSKI HEROJ pesničke zbirke „Stradanje“ je – SRPSKI NAROD u doba Genocida nad

Ivan Petrović: O zloglasnoj jami „Kotor“

U mjestu Dubrave iznad Nikšića pronađena je zloglasna jama „Kotor“ u kojoj leži preko 300 žrtava komunističkog terora. Nikšić je dobio novog gradonačelnika, i po mišljenju mnogih, Nikšić je poslije više decenija dobio prvog čovjeka grada dostojnog te funkcije. A neće mu biti lako! Ni ovi izbori u mom Nikšiću, kao ni svi prethodni izbori u Crnoj Gori nisu mogli proći bez starih, izlizanih fraza o odbrani države, okupaciji, antifašizmu, četnicima, partizanima, bjelašima i zelenašima. Zelenaši se zaklinjaše u Krsta dok se slikavaše kraj spomenika Ljuba Čupića, antifašisti i dalje kliču Sekuli Drljeviću, UBNOR dizaže spomenik komitama, potomci Hercegovaca još kliču „nikad više 1918“ a mi koji bar malo poznajemo

Đurđica Dragaš: Zemljaci, vi praštajte i zaboravljajte… ja ne mogu!

Jeste li se uplašili kad ste čuli skandiranje “ubij Srbina” na Vaskrs? – Ma, bojimo se, kako se ne bi bojali, al’ moramo ćutati. Razmišljam danima o ovom odgovoru koji je novinarki RTS-a dala starija žena, očito Srpkinja, u Borovu. Tema priloga, gle ironije, bili su izbori… taj praznik demokratije, kako ga često nazivaju analitičari i političari. Lokalni izbori u Hrvatskoj su u međuvremenu završeni. Rezultat: manje – više isti kao i ranije, ali nije to razlog zbog kojeg ovo pišem. Razlog je ona baka iz Borova i njene uplašene oči. Pitam se da li je uopšte imala hrabrosti da izađe na biralište i zaokruži neku od ponuđenih opcija. Da

BITKA ILI MASAKR NA SUTJESCI: Gubici Nemaca jedan odsto, četnika 17 vojnika, partizana 12.000 boraca!

15. maja 1943. počela je operacija Švarc. Da li je baš sve bilo kao na filmu? Izvor: Pogledi ; Autor: Miloslav Samardžić ; 16. mart 2013. “Vi imate pravo da znate sve“ – poručuje nam RTS, dok nam u stvari uporno nameće obavezu da ne znamo ništa. Zato nam se nekritički – bez objašnjenja da je to sve laž i prevara – reprizira i film “Bitka na Sutjesci“, iako je do sada mogao biti snimljen niz filmova sa istinitim događajima. NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju

Sveštenik Stevan Stefanović: Jasenovac, genocid nad Srbima 1941 – 1945. (prvi deo)

Kako se našem narodu desilo tako stravično stradanje i tako jezivi zločini nad Srbima kao što se to dogodilo u Jasenovcu? Koliko unazad moramo da se vratimo u istoriju da bismo razumeli šta se desilo, da se na teritoriji gde su Srbi drugi narod po veličini stvori najužasnija državna tvorevina ikad, fašistička NDH? Da li koren ovog stravičnog stradanja Srba treba tražiti u samoj činjenici stvaranja zajedničke države sa Hrvatima 1918.? I ko je uopšte zaslužan za stvaranje Jugoslavije? Da krenemo redom. Danas su ove teme veoma aktuelne. Videli smo da je u NATO protektoratu, državi koju su nazvali Severna Makedonija, imenom koje su čak i njeni građani odbili na

cirilica-logo.png

Vladika Ćulibrk – nedostojan za vladiku

Predstojatelj trona Srpske Pravoslavne Crkve, Njegova Svetost Patrijarh Srpski g. Porfirije, najavio je posetu Manastiru Jasenovac, Eparhije Pakračko-Slavonske, 28.02. ove godine. Naše Udruženje je, nepredvidivim putevima Gospodnjim, došlo do pozivnice na taj časni događaj, koju je jednom zvaničniku Republike Srpske uputio, lično se potpisavši, Episkop Slavonski g. Jovan (Ćulibrk). Pozivnica nas je prenerazila. Napisana je latiničnim pismom, i na njoj se nalazi pečat Srpskog Pravoslavnog Episkopa Slavonskog, odnosno Eparhije Pakračko-Slavonske Srpske Pravoslavne Crkve na latinici! U neverici, obratili smo se pismom Njegovoj Svetosti, sa molbom za objašnjenje, savet i utehu. Pismo je poslato Njegovoj Svetosti, i fizički predato u Patrijaršiji Srpske Pravoslavne Crkve 11. marta. Na naše pismo dosad nismo

NEĆE MOĆI, Politički Holokaust

Kada pišem o otrežnjujućim upozorenjima ne mislim samo na glupost (podmetačinu?) da u program svečane akademije povodom 9. maja budu uvršćene četiri pesme koje su za vreme Drugog svetskog rata pevali pripadnici ljotićevskog Srpskog dobrovoljačkog korpusa, o čemu sam opširnije pisao u tekstu za novi “Pečat”. Piše: Filip Rodić To samo po sebi i nije toliki skandal koliki je imenovanje jedne od osoba odgovornih za taj propust, istoričara Dejana Ristića, na čelo Muzeja žrtava genocida, koje je usledilo svega nekoliko dana nakon ovog fijaska. Da se razumemo, ovog čoveka za tu funkciju ne diskvalifikuju samo površnost i nedostatak osećaja za umesno tokom rada u komisiji koja je birala scenario, nego

Krajolik oko područja logora Jadovno, pogled na Velebit

Đurđica Dragaš: Žuti jaglaci divoseljački

Izrasli, pitomi i tanani, kao nejač divoseljačka, kao jagnjad nevina, kao pogled majčin… Procvetali su jutros žuti jaglaci na Kruškovačama.Procvetali… u zelenoj pustinji Velebita! Izrasli iz zemlje natopljene krvlju. Sićušni, nežni cvetovi… kao dečje ruke, kao paperjasta kosa pod majčinim dlanom.Izašli s rosom, okupani suzama. Žuti jaglaci divoseljački!!! Donele ih bose devojačke noge.Nosile ih majke u nedrima, krili starci među grubim dlanovima. Donela ih deca u očima… žute jaglace sa kućnih pragova.Nosio ih vetar sa zgarišta, spirala kiša s hladnog kamena. Izrasli, pitomi i tanani, kao nejač divoseljačka, kao jagnjad nevina, kao pogled majčin…Nikli iz pepela, iz zemlje koja pamti krik, nož, jauk. Izrasli iz tišine, gaženi zaboravom….Nežni jaglaci divoseljački!

Bastašić: Zlo koje je kulminiralo u Jasenovcu, počelo je u Gospiću, na Velebitu i Pagu i to ne smemo nikad da zaboravimo

U biblioteci “Vlada Aksentijević” u Obrenovcu, 13. maja 2021, otvorena je izložba, a potom održana i tribina o kompleksu logora Gospić – Jadovno – Pag u kojem je, tokom leta 1941. godine, surovo ubijeno više od 40 hiljada Srba i Jevreja. Piše: Đurđica Dragaš Ukoliko se pitate otkud izložba o tom logoru u Obrenovcu, predsednik udruženja Jadovno 1941. Dušan Bastašić ima jednostavan i sasvim jasan odgovor. U kompleks logora Gospić – Jadovno – Pag, čije je formiranje okončano 24. juna 1941, dovođeni su, a potom tu i ubijani, Srbi i Jevreji sa čitave teritorije Nezavisne Države Hrvatske. To bi svaki Srbin u Srpskoj, Srbiji i rasejanju, trebalo da zna. Dakle,

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala