arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
Ratko Dmitrović

Ratko Dmitrović: “Sedlo belog konja”

Predanje kaže da je Josip Broz zvao Staljina moleći ga da dopusti ulazak partizana na čelu oslobodilaca u Beograd, oktobra 1944. godine, skupa sa jedinicama Crvene armije Predanje kaže (pisane tragove ove vrste komunisti nisu ostavljali) da je Josip Broz zvao Staljina moleći ga da dopusti ulazak partizana na čelu oslobodilaca u Beograd, oktobra 1944. godine, skupa sa jedinicama Crvene armije. Staljin se, kaže ova priča, složio, rekavši Titu da se javi Vladimiru Ivanoviču Ždanovu, gardijskom general-lajtnantu tenkovskih jedinica Crvene armije, heroju Staljingrada, koji je pre ulaska u Srbiju, oslobodio Bugarsku i Mađarsku od Nemaca, a tih dana svoju armiju već rasporedio na rubnim delovima glavnog grada slomljene Kraljevine Jugoslavije.

Šta je sledeće?

Neko će reći da poređenje nije primereno, adekvatno, ali slike uniformisanih, postrojenih ljudi u Pazaru podsetile su neodoljivom snagom na defile Tuđmanovog Zbora narodne garde, 28. maja 1991. godine Najbolje razumevanje postiže se kroz primere, pa hajde da primenimo tu tehniku. Ovako: zamislite da je centrom Beograda, u formaciji karakterističnoj za vojne jedinice, prodefilovalo stotinak ljudi, u crnim, sivomaslinastim, šarenim uniformama, svejedno je kakvim, samo da su bile identične; da su na glavama imali šajkače, beretke ili šubare, i to je svejedno, samo da su na svim glavama bile identične i da su vitlali zastavama, srpskim ili organizacije Obraz, Naši… mada ni to nije presudno. Dakle, da se to dogodilo

Ratko Dmitrović

Nušić i Džej

To je delovalo neverovatno, tužno, zastrašujuće; svršeni srednjoškolac, student prve godine, čovek u zreloj dobi, devojka na pragu tridesetih… i tako njih dvadesetak ne znaju ko je Nušić. To je delovalo neverovatno, tužno, zastrašujuće; svršeni srednjoškolac, student prve godine, čovek u zreloj dobi, devojka na pragu tridesetih… i tako njih dvadesetak ne znaju ko je Nušić. Anketa pred TV-kamerom sprovedena je na ulicama Smedereva ali ništa bolje, ubeđen sam, ne bi bilo u Kraljevu, Vršcu, Negotinu, Loznici, bogami i Beogradu. U šta se pretvara srpsko društvo? Kakva nam je budućnost s ovakvim stepenom neobrazovanja kod mlade populacije? Kuda to vodi? Znaju li oni koji odlučuju i govore u ime Srba

Ratko Dmitrović

RATKO DMITROVIĆ: Šta se krije iza odluke Ustavnog suda Hrvatske o upotrebi ćirilice u toj zemlji i imaju li Srbi razloga da budu zadovoljni

Bio je to Milanovićev ples na oštrici noža. I preživeo je. Pre nekoliko meseci, predsedmnik Vlade Hrvatske kazao je javno, pred novinarima, na jednom od brifinga, da referenduma o upotrebi ćirilice u Hrvatskoj neće biti sve dok je on premijer. Ne interesuje me broj prikupljenih potpisa, da ih je duplo više, osnovna ljudska prava moraju se poštovati, kazao je Zoran Milanović. Nedugo nakon toga Sabor je inicijativu iz Vukovara, da se u tom gradu zabrani upotreba ćirilice- osnaženu sa preko šesto hiljada potpisa Hrvata, širom države-uputio Ustavnom sudu na ocenu. Ta ocena objavljena je pre neki dan. Ukratko, zahtev „stožeraša“ iz Vukovara nije prošao na Ustavnom sudu, inicijativa je označena

Lep i čudan život Vladimira Beare

Najbolji golman bivše Jugoslavije, jedan od najboljih na svetu, Vladimir Beara, rođen je u srpskoj, pravoslavnoj porodici, u Dalmatinskoj Zagori, nikada se nije izjasnio kao Srbin, iako su ga iz Hajduka oterali kao Srbina, redovno je obilazio pravoslavni manastir Dragović a sahranjen je uz sasluženje tri katolička popa Vekovima je na tom osunčanom, kamenitom, prokletom prostoru Dalmatinske Zagore život gori od robije, tamo se hleb uzima kao lek a vode je uvek manje nego suza. Neko će da kaže, i biće u pravu, da je to iskonska kazna života na kamenu, da je isto u jednoj i drugoj Hercegovini, dole na kršu Crne Gore, u Lici. Ti prostori rađaju ljude

Srpska crkva greši što se fokusira na Stepinca, umesto na 1400 sveštenika katoličke crkve, koji su ubijali Srbe u NDH

Svakako je interesantno ali nije od presudne važnosti da se utvrdi da li je zrenjaninski biskup, Ladislav Nemet, izmislio priču o postignutom dogovoru između vrha Srpske pravoslavne crkve (SPC) i Vatikana, da patrijarh srpski Irinej ode u posetu papi. U Vatikan. Što, inače, nikada do sada bilo nije. Uslove za taj susret, ako je uopšte moguć bez saglasnosti Ruske pravoslavne crkve, iznosili su više puta do sada ljudi iz samog vrha SPC. Historija je u pitanju; misionarska područja, Unija, prevođenje pravoslavaca u katoličanstvo, Drugi svetski rat, Stepinac… U poslednje vreme Stepinac je centralna tema pošto Vatikan namerava da nadbiskupa zagrebačkog „crkve u Hrvata“ za vreme postojanja Nezavisne Države Hrvatske, proglasi svetim. Srpska crkva se oštro protivi ovoj

Predvorje smrti

Muka Zapada zove se Rusija. Zapadni stratezi znaju da su prirodni resursi koje oni kontrolišu pri kraju, ili su zatrovani do linije sa koje nema nazad. Profit je odavno važniji od života Ovo je otišlo predaleko. Gvozdena zavesa, pomerena s Berlinskog zida nekoliko stotina kilometara na istok, spušta se u vode Dnjepra. Evropa je u predvorju hladnog rata, zapadni mediji „pronašli“ su novog Hitlera, u toku je mobilizacija ekonomskih, vojnih i drugih resursa. Sotona stanuje u Moskvi, tvrde isti oni mediji koji su Srbe doskora izjednačavali s fašistima i sve je kao bezbroj puta do sada: zna se ko je dobar a ko loš, ko diktator ko demokrata, ko ugrožava

Hrvatska se opet okreće HDZ-u i ekstremizmu

Obeležavanje 19 godina od akcije „Oluja“ u Kninu, pokazalo je, ovoga puta otvorenije i jasnije nego ikada do sada, da Hrvatska i dalje uzmiče pred ekstremnom desnicom i ustaštvom. Kako se događaji odvijaju, više je nego jasno da će na sledećim izborima HDZ preuzeti vlast na svim nivoima. Čak i predsedničkom   Znali su Ivo Josipović i Zoran Milanović šta ih je prošlog utorka čekalo u Kninu, na obeležavanju Dana domovinske zahvalnosti, proslavi „Oluje“, ali tamo je moralo da se ide. Bili su u mat poziciji: ostanak u Zagrebu tog dana bio bi protumačen kao vrhunac izdaje nacionalne stvari, odlazak u Knin značio je veliko poniženje na javnoj sceni. To se i dogodilo.   SVE

Račvasti jezici

Početkom dvadesetog veka, 1909. godine u Crnoj Gori, tada samostalnoj kneževini, organizovan je popis stanovništva i 94,38 odsto stanovnika izjasnilo se kao Srbi Crnogorska akademija nauka i umjetnosti priprema „Rječnik crnogorskog jezika“. Skandal! Cirkus! Bogami nije; ako priznato od drugih postoji nešto što se zove crnogorski jezik, onda je logično da to ima i rečnik. E, sad, što je takvom sočinjeniju adekvatan jedino naziv „Rječnik srpskog jezika kojim se govori u Crnoj Gori“, nije, izgleda, ničiji problem. Početkom dvadesetog veka, 1909. godine u Crnoj Gori, tada samostalnoj kneževini, organizovan je popis stanovništva i 94,38 odsto stanovnika izjasnilo se kao Srbi. Ostatak su Albanci. Crnogorca nijednog. Srpskim jezikom govorilo je 95 odsto popisanih,

Kisela ponuda

Zbog čega svetske velesile, Amerika i Nemačka pre svih, na ovaj način ponižavaju Srbiju? Zbog čega traže od nje da pljune ruku koja iznad Srbije nikada nije otkočila ručicu na avionu bombarderu? Teritorijalno mala, ekonomski uništena, demografski u munjevitom opadanju, nema nuklearno oružje, nema ni respektabilnu armiju, oklevetana kao nijedna država pre nje, ocrnjena gore od nacističke Nemačke, bojkotovana, bombardovana… Da, reč je o Srbiji. I kome treba stav takve države, kome je važno šta službeni Beograd misli o globalnim svetski trvenjima, o ukrajinskoj krizi, na primer. Zbog čega Kirbi, Devenport, oni momci iz kabineta Merkelove, sekretari i pomoćnici iz Obamine ovalne trpezarije, zavrću ruku Vučiću, teraju ga da se izjasni protiv

Ustaška inicijativa širom Hrvatske

Ne zna se koji put od osamostaljenja, a prvi put od ulaska u Evropsku uniju, Hrvatska je u poziciji da onima oko sebe, valjda je i neko u Evropi zainteresovan, pokaže koliko je to društvo otporno na mržnju, ustaštvo, fašizam. Razume se, u pitanju je odnos prema Srbima, taj večiti lakmus papir za utvrđivanje stepena tolerancije Hrvata. Bilo bi i nepravedno i netačno konstatovati da su Hrvati kao nacija netolerantni, ksenofobični, da pripadnike drugih nacija i religija ne podnose. U Hrvatskoj je to sve kod većinskog naroda prisutno, ali pod uslovom da u toj priči nema Srba. Ako ih ima, sve se menja: nema više tolerancije, brige o manjinama, suživota…

Porfirije

Sveštenim licima Srpske pravoslavne crkve nikada nije bilo lako na prostoru gde se danas pruža država Hrvatska. To je mesto žestokog, ponekad perfidnog, često brutalnog obračuna Katoličke crkve s pravoslavljem POČELO je dobro, ali to u datom prostoru i okolnostima, ništa ne znači. Pred novog mitropolita zagrebačko-ljubljanskog, Porfirija, u Zagrebu su prostrli crveni tepih. Svečani čin ustoličenja naslednika vladike Jovana organizovan je u strogom centru glavnog grada Hrvatske, u Crkvi Preobraženja Gospodnjeg, pravoslavnom hramu sagrađenom u drugoj polovini 19. veka. Ceremoniju ustoličenja vodio je patrijarh SPC, Irinej, a na drugoj strani svojim prisustvom poštovanje je iskazao prvi čovek Katoličke crkve u Hrvatskoj, kardinal Josip Bozanić i predstavnici ostalih verskih zajednica

devic.jpg

Živi život

Bez naricanja, bez mržnje, bez zavisti. Bez da izazivaš sažaljenje, ili posebno – samosažaljenje. Kada se svaka naša društvena aktivnost svede na gunđanje na Fejsbuku i svakodnevnu priču o ”banana državi”, a pritom smo i mladi, to nešto govori i o nama. Nas je zahvatio babski sindrom kukanja. Kao što stara baba kuka što je boli kuk, što joj je niska penzija, što se život skotrljao, što je sama, što su lekovi skupi, što joj smeta promena vremena, i nama su niske stipendije, naši su talenti neprepoznati, država nas ne ceni, a isto tako često nam i samima smeta promena vremena. To je, ipak, za mladog čoveka neprimereno. Kad si

ratko-tribina.jpg

Hoće li Srpska pravoslavna crkva i Moskovska patrijaršija dati blagoslov papi da dođe u Beograd?

Nešto krupno događa se na liniji Beograd – Vatikan. Tajna diplomatija zategnuta je kao najtanja žica na tamburi i sve se poslednjih meseci ubrzava. Ministar inostranih dela države Srbije, Ivica Dačić, primio je prošle nedelje u Beogradu sekretara Svete stolice za odnose s državama, nadbiskupa Dominika Mambertija, i nakon sastanka izjavio da je papin dolazak u Srbiju državni interes ove zemlje.     Predsednik Nikolić, na iznenađenje mnogih, takođe se sastao s Mambertijem i nakon toga otišao korak dalje od Dačića; kazao je da će mu biti drago da kao predsednik Srbije poželi dobrodošlicu papi. Znači, gotova stvar: eto pape među Srbima! Ne. Da bi došao u Srbiju, papa prethodno mora da dobije blagoslov

ratko-tribina.jpg

Metak

Eno dole, na obali Miljacke, baš oni, čiji su preci generacijama poštovali i heroja i njegov metak, danas slave okupatora koga je metak iz 1914. pogodio, onoga koji je umesto turskih okova doneo svoje Taj metak putuje već stotinu godina; ishodište Sarajevo, obala Miljacke, kroz hladnu Drinu, plićake Kolubare, visove Cera, ispod olovnosivih snežnih oblaka albanskih planina, kroz uske prolaze Drača i Valone, iznad plave grobnice, preko Solunskog fronta, dolinom Soče; poput igle s šarenim koncem spaja godine novostvorene države Južnih Slovena, slavljen i optuživan, uzdizan do božanstva, proklinjan, stavljan u istu ravan s mačem Obilića, privođen kao dokaz srpskog varvarstva, izvođen pred sud zbog rušenja imperija, milovan u ruci devojke s

NAJNOVIJE VIJESTI

ZVIJEZDA I KRST U IVANOVIĆ JARKU

Kad se vukovi ostrve na stado stradaju ovce s kraja. Nikad one uz pastira ili sredine. Piše Željko Kresojević Hije me bilo u Ivanović jarku skoro pa četrdeset godina. Ljeto

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.