arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Otjerana u grob

Stoja Trivkanović (1950 – 2019) iz Siska izgubila je sve sudske postupke pokrenute zbog ratnog ubojstva dvojice sinova i muža krajem ljeta 1991. godine. Stoja Trivkanović (1950) umrla je sredinom decembra 2019. godine u Sisku ne dočekavši pravdu zbog ubojstva sinova Zorana (23) i Berislava (18) te njihovog oca Nikole Trivkanovića (48). Trojica Trivkanovića su prisilno, 25. augusta 1991. godine, odvedena u nepoznato iz porodične kuće u sisačkom naselju Zeleni Brijeg. Zloglasnom bijelim kombijem, koji je ljeta i jeseni 1991. često viđan po Sisku, uniformirane su se osobe tog dana oko podneva uvezle u dvorište Trivkanovića. Odvedeni su viđeni na ORA-i, poznatom sisačkom mučilištu, nakon čega im se izgubio trag.

Ustaše odvode Srbe na Baniji 1942.

”Noć krvavih noževa” u Šegestinu

DVOR NA UNI – Pokolj nad stanovništvom sela Šegestin, Oraovica i Draškovac pokraj Dvora na Uni, bez obzira na starost i pol se dogodio u selu Šegestin 29. i 30. januara 1942. godine. Pokolj su izvršili ustaše iz sela Zrin, Divuša, Unčani i Struga Banska, pokraj Dvora i pripadnici ustaške bojne pod komandom pukovnika Narcisa Jaszenskog. Postoje različiti podaci o broju stradalih. Jedni izvori navode 189 žrtava, a drugi izvori ističu 273 stradala stanovnika ovih sela, pri čemu se navodi da je ubijeno 84 stanovnika Šegestina (38 djece, 26 žena i 23 muškarca), dok se za ostatak žrtava navodi da su poticali iz Oraovice i Draškovca. Sva tri sela su

Ustaški simboli na pravoslavnoj crkvi u Petrinji

Na Crkvi Svetog Spiridona Čudotvorca i upravnoj zgradi crkvene pravoslavne opštine u Petrinji danas su osvanuli grafiti sa ustaškim simbolima. U noći između 10. i 11. septembra 2024. godine, hramovi Sv. Spiridona Čudotvorca u centru grada Petrinje i Sv. oca Nikolaja na pravoslavnom groblju u Petrinji, našli su se na meti vandala, koji su ispisivanjem grafita uputili poruke mržnje i netrpeljivosti. Hram Sv. Spiridona, čija je izgradnja započela 2019. godine, sedmi put je meta skrnavljenja, ovoga puta ispisivanjem grafita na zvoniku, dok je hram Sv. oca Nikolaja iz 1798. godine, nakon konstruktivne obnove oskrnavljen ispisivanjem grafita na zapadnoj fasadi. Paroh Saša Umićević rekao je da je ogorčen zbog ovog vandalskog

veritas2.jpg

Godišnjica pogroma Srba u Sisku: Masakr pod maskom JNA

Jedan od najtežih zločina nad Srbima na području opštine Sisak u ratu devedesetih desio se u ranim jutarnjim časovima, 22. avgusta 1991. godine, kada su pripadnici hrvatske policije i Zbora narodne garde, ničim izazvani, u transporterima sa oznakama JNA “protutnjali” kroz srpska sela: Blinjski Kut, Kinjačka, Brđane, Čakale, Blinjska Greda, Bestrma i Trnjani, nasumice pucajući na lokalno stanovništvo. Tom prilikom ubili su 15 civila i više desetina ranili, podseća Dokumentaciono-informacioni centar “Veritas”. Napadače su na kraju zaustavili meštani sela Brđani, koji su se, čuvši pucnjavu kroz druga sela, na brzinu organizovali i postavili zasedu. Posle ovoga događaja, Srbi iz capraških srpskih sela više nisu odlazili na posao u Sisak, već

Živko Korać – Poslednji aktivni vojnik Republike Srpske Krajine

Pisana priča o jednom čoveku koji nije hteo da se povuče sa kolonom izbeglica 1995. u hrvatskoj agresorskoj operaciji ”Oluja”. Uzeo je oružje i odmetnuo se u šume gde je bio strah i trepet za hrvatske bojovnike punih 5 godina. Živko Korać je rođen 29. oktobra 1957. u Velikom Šušnjaru u srcu Banije u porodici velikih vernika, zbog pravoslavne svesti i velikog patriotizma nikad nije bio član komunističke partije, što mu je bila prepreka da dobije posao u velikim firmama. Odmah na početku ratnih sukoba Živko se odaziva pozivu i stupa u odbranu srpskih sela i gradova na Baniji. Takođe je bio jako poštovan zbog svoje blage naravi ali i

Godišnjica pogroma Srba u Sisku: Masakr pod maskom JNA

22. avgusta navršava se godišnjica najsurovijeg u seriji napada na Srbe u Sisku i okolini tokom 1991. godine. U ranim jutarnjim časovima tog dana pripadnici MUP-a i ZNG su u transporterima sa oznakama JNA “protutnjali” kroz više srpskih sela sisačke opštine pucajući na sve što se micalo. Epilog je bilo 15 mrtvih i nekoliko desetina ranjenih meštana sela Blinjski Kut, Kinjačka, Brđane, Čakale, Blinjska Greda, Bestrma i Trnjani. Posle ovih događaja Srbi iz capraških srpskih sela su prestali da odlaze na posao, a zatim su i formirali i opštinu koju su nazvali Caprag sa sedištem u Gradusi. U dokumentaciji Veritasa nalazi se obimna dokumentacija o najkrvavijem zločinu hrvatske policije i

Ustaše odvode Srbe na Baniji 1942.

”Noć krvavih noževa” u Šegestinu

DVOR NA UNI – Pokolj nad stanovništvom sela Šegestin, Oraovica i Draškovac pokraj Dvora na Uni, bez obzira na starost i pol se dogodio u selu Šegestin 29. i 30. januara 1942. godine. Pokolj su izvršili ustaše iz sela Zrin, Divuša, Unčani i Struga Banska, pokraj Dvora i pripadnici ustaške bojne pod komandom pukovnika Narcisa Jaszenskog. Postoje različiti podaci o broju stradalih. Jedni izvori navode 189 žrtava, a drugi izvori ističu 273 stradala stanovnika ovih sela, pri čemu se navodi da je ubijeno 84 stanovnika Šegestina (38 djece, 26 žena i 23 muškarca), dok se za ostatak žrtava navodi da su poticali iz Oraovice i Draškovca. Sva tri sela su

Živko Korać – Poslednji aktivni vojnik Republike Srpske Krajine

Pisana priča o jednom čoveku koji nije hteo da se povuče sa kolonom izbeglica 1995. u hrvatskoj agresorskoj operaciji ”Oluja”. Uzeo je oružije i odmetnuo se u šume gde je bio strah i trepet za hrvatske bojovnike punih 5 godina. Živko Korać je rođen 29. oktobra 1957. u Velikom Šušnjaru u srcu Banije u porodici velikih vernika, zbog pravoslavne svesti i velikog patriotizma nikad nije bio član komunističke partije, što mu je bila prepreka da dobije posao u velikim firmama. Odmah na početku ratnih sukoba Živko se odaziva pozivu i stupa u odbranu srpskih sela i gradova na Baniji. Takođe je bio jako poštovan zbog svoje blage naravi ali i

Parastos

Veritas: Saopštenje povodom godišnjice stradanja capraških Srba 22.08.1991. godine

Jedan od najtežih zločina nad Srbima na području opštine Sisak u ratu devedesetih prošlog vijeka desio se 22. avgusta 1991. U ranim jutarnjim časovima, pripadnici MUP-a i ZNG-a, ničim izazvani, u transporterima sa oznakama JNA “protutnjali“ kroz srpska sela: Blinjski Kut, Kinjačka, Brđane, Čakale, Blinjska Greda, Bestrma i Trnjani, nasumice pucajući na lokalno stanovništvo, kojom prilikom su ubili 15 civila*, prosječne starosti 48 godina, i više desetina ranili. U njihovom krvavom pohodu na srpska sela zaustavili su ih mještani sela Brđani, koji su se, čuvši pucnjavu kroz druga sela, na brzinu organizovali i postavili uspješnu zasjedu. Najmlađa među ubijenima je Željka Boinović (23), po zanimanju tekstilna radnica, koja je upucana

Otjerana u grob

Stoja Trivkanović (1950 – 2019) iz Siska izgubila je sve sudske postupke pokrenute zbog ratnog ubojstva dvojice sinova i muža krajem ljeta 1991. godine. Stoja Trivkanović (1950) umrla je sredinom decembra 2019. godine u Sisku ne dočekavši pravdu zbog ubojstva sinova Zorana (23) i Berislava (18) te njihovog oca Nikole Trivkanovića (48). Trojica Trivkanovića su prisilno, 25. augusta 1991. godine, odvedena u nepoznato iz porodične kuće u sisačkom naselju Zeleni Brijeg. Zloglasnom bijelim kombijem, koji je ljeta i jeseni 1991. često viđan po Sisku, uniformirane su se osobe tog dana oko podneva uvezle u dvorište Trivkanovića. Odvedeni su viđeni na ORA-i, poznatom sisačkom mučilištu, nakon čega im se izgubio trag.

Hrvatski zakon o ratnim civilnim žrtvama

Kao čovek koji već pedesetak godina tumači i u praksi primenjuje razne propise, moram priznati da su se autori ovog zakona zaista potrudili da postave mnoge „zapreke” srpskim stradalnicima i članovima njihovih porodica, posebno onima koji su stradali na području bivše RSK, na putu do priznavanja statusa ratnog stradalnika, bez kojeg se ne može ostvariti nijedno od predviđenih prava. Od kada je Hrvatski sabor u julu ove godine usvojio Zakon o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata, kancelarijama „Veritasa” u Beogradu i Banjaluci svakodnevno se obraćaju Srbi iz Hrvatske i bivše RSK s pitanjem da li se odredbe ovog zakona odnose i na njih. Radi ilustracije navodim nekoliko primera. Dana 25.

PUNIH 30 GODINA OD UBISTVA ČETVOROČLANE EKIPE RTS-a

Navršilo se 30 godina od kada je na putu Petrinja-Glina u Hrvatskoj ubijena četvoročlana ekipa Radio-televizije Srbije /RTS / iz Šapca, za šta do danas tužilaštva ni Hrvatske niti Srbije nisu pokrenula istrage, saopšteno je iz Udruženja novinara Srbije /UNS/. Tada su ubijeni novinar Zoran Amidžić, snimatelj Bora Petrović i asistent snimatelja Dejan Milićević, dok je mobilisani urednik u Radio Šapcu Sretan Ilić preminuo na putu do bolnice. Automobil u kojem se nalazila ekipa RTS-a napadnut je iz zasjede i izrešetan 9. oktobra 1991. godine. Istraživanje UNS-a, pod nazivom “Dosije o ubijenim i nestalim novinarima”, pokazalo je da tužilaštva Srbije i Hrvatske do danas nisu pokrenula istrage ovog zločina. Komandant

Parastos u Kaluđerici pobijenim Srbima capraških sela na Baniji u Hrvatskoj

U nedelju 22. avgusta 2021. godine,sa početkom u 10. časova u crkvi „sv Joakima i Ane“ u Kaluđerici, udruženja „Zavičaj“ i „Koordinacija“ su organizovali, po deseti put, parastos pobijenim Srbima capraških sela na Baniji u Hrvatskoj. Pomen je organizovan  povodom jednog od najtežih zločina nad Srbima na području opštine Sisak u ratu devedesetih koji se desio 23. 08. 1991,  kada su hrvatske jedinice u ranim jutarnjim časovima u transporterima sa oznakama „JNA“ protutnjale kroz sedam capraških srpskih sela i nasumice pucajući na lokalno stanovništvo ubile 20 civila, a više desetina ranili. U svet je otišla vest da su to učinile jedinice JNA. U njihovom krvavom pohodu zaustavili su ih meštani

Da li su i Srbi civilne žrtve domovinskog rata

Civilne žrtve poslednjeg rata u Hrvatskoj, koje nisu nosile nijednu uniformu, pušku ili amblem – roditelji ubijene dece, deca ubijenih roditelja, porodice nestalih i stradalih… konačno bi trebalo da budu jasno prepoznati pred hrvatskim zakonodavstvom i s tim u skladu obeštećeni. Specijalno za „Politiku” Olivera Radović Hrvatski sabor je, naime, sredinom prošlog meseca doneo tzv. Zakon o civilnim žrtvama domovinskog rata. Osnovni cilj je da se ispravi nepravda prema ovim ljudima. Posle više od 25 godina od završetka rata, ovim zakonom, koji se odnosi isključivo na civilne žrtve, trebalo bi da se sveobuhvatno regulišu njihova prava, a iz nadležnog ministarstva su najavili da očekuju još oko 2.500 novih korisnika prava.

Rat u Hrvatskoj se mogao sprečiti, Petar Lađević u „Srpskom svijetu“

Konsolidacija srpske zajednice, kaže Lađević, koja treba da ide u pravcu ideje povratka. I njemu je jasno da je prošlo previše vremena od proterivanja Srba iz Hrvatske, ali inicira ideju da se i o mladima treba razmišljati kao povratnicima. Urednik i voditelj: Gordana Janićijević Šta se dešava na Baniji posle zemljotresa? Da li je ono malo Srba koje je ostalo na Baniji zbrinuto? Kako izgleda život u kontejneru? Kako je iskorišćena pomoć Srbije, Beograda i značajna sredstva mnogobrojnih srpskih kompanija? Kako Lađević komentariše pisanja hrvatske štampe o zloupotrebama u obnovi Petrinje? Odnos Srspkog nacionalnog vijeća i Beograda? Za šta su se zalagali Rašković i Starević? Šta predstavlja srpski nacionalni identitet?

Zašto se predsjedica Srpske slika s fratrom Pupovcem?

Posjeta zemljotresom ugroženim područjima na Baniji, mogla je biti udešena sastancima isključivo sa predstavnicima SPC. Koji je interes zvaničnika Srpske da se sastaju sa Hrbinom Pupovcem? Ako je neko zaboravio, Milorad Pupovac i njegovo Srpsko narodno vijeće, najsnažnija su poluga Neovisne Republike Hrvatske u unijaćenju, latinizaciji i pohrbljenju preostalog srpskog stanovništva. Oni izdržavaju, od novca koji u visini do dva miliona evra godišnje Vlada Hrvatske uplaćuje na ime „srpske nacionalne manjine“, protivsrpske persone kakva je Viktor Ivančić ili Boris Dežulović, u novinama Novosti štampajući dva lista ćirilicom. Da se puno ne vidi i ne uvrijedi sponzore onih koji se predstavljaju u ime nekad konstitutivnog srpskog naroda u SR Hrvatskoj. Na

SKANDALOZNA PROPOVED SISAČKOG BISKUPA: Potres je podmukao, protiv njega se ne možemo boriti kao protiv Srba!

Na proslavi 443. godišnjice odbrane zamka Gvozdansko, sisački biskup Vlado Košić uporedio je zemljotres sa borbom protiv – Srba i Turaka. “Danas više nema Turaka, komunista ili Srba ispred Gvozdanskog i Hrvatske. Ako ih je bilo, krili su se. Ipak, naš opstanak u Banovini i u domovini Hrvatskoj stalna je meta neprijatelja i za to se moramo boriti i danas. Danas je naš najveći neprijatelj zemljotres. Pustoši, crni, uništava kuće i crkve, isteruje nas sa vekovnih ognjišta i preti nam nestankom, kako Hrvati više ne bi živeli u ovim krajevima naše lepe zemlje. Pre toga nas je pogodila pandemija, koja, međutim, nije ratovala samo protiv nas, već protiv celog sveta

Promocija knjige "Krst na križu"

Pusta zemlja Banija..

Srba danas gotovo da i nema na prostoru između Dvora na Uni, Gline, Petrinje i Dubice. Sunja osuđena na tiho umiranje, kao i Kostajnica. Preostale Srbe ubija samoća. Pitomina rađa, grane se savijaju, ali sve propada Napomena: Prilog je prvi put objavljen na portalu Jadovno.srb 27. januar  2016. godine. Krovoi su celi, ponegde i novi, ali ispod njih nema života. Vrata zaključana, na podrumskom ulazu katanac, na gredama paučina. Laste su otišle sa ljudima i ne vraćaju se, jer ljudi se nisu vratili. Laste se gnezde tamo gde se čuje ljudski glas. Isto je sa vodom; oslabili potoci, mnogi izvori usahli, Sunja plića od gležnja. Ako nema ko da je troši, voda

„Krajina kao sudbina“- intervju sa Mićom Jelićem Grnovićem

Gospodine Jeliću Grnoviću, zadovoljstvo mi je što ste pristali na ovaj intervju. Za početak, recite našim čitaocima nešto o svom odrastanju, školovanju, studijama u Zagrebu i kako ste se našli na mjestu ministra kulture RSK? Razgovor vodio: Jovo Radović Rođen sam trećeg marta 1942. godine u banijskom selu Jasenovčani, dakle za vrijeme Drugog svjetskog rata i zločinačke vladavine Nezavisne države Hrvatske pod čijom su vlašću Srbi bili potpuno obespravljeni. Dakle samim činom stvaranja te zločinačke tvorevine počelo je odvođenje viđenijih Srba i Srba solunskih dobrovoljaca na razna stratišta gdje su mučeni,klani i ubijani. Takođe prevođeni su nasilno u katoličanstvo . Mnogi su kao u glinskoj crkvi danima kolektivno klani umjesto

(VIDEO) „Srpski svijet“ – Dr Milan Gulić: Srpski političari u Hrvatskoj uspešni u etno biznisu

Dr Milan Gulić, naučni saradnik Instituta za savremenu istoriju u Beogradu, bio je današnji gost u emisiji Nacionalne TV IN4S. Pogledajte šta je dr Milan Gulić, naučni saradnik Instituta za savremenu istoriju u Beogradu, rekao u emisiji Nacionalne TV IN4S o nezaliječenim ranama i tinjajućem sukobu, zašto Boris Milošević nije imao mandat da prisustvuje proslavi u Kninu; koliko je glasova dobio na izborima, da li je to zato što mu je otac bio u hrvatskoj vojsci; Miloševićevo prisustvo proslavi u Kninu – šamar Srbima stradalim u Oluji; da li je Pupovac okrenuo leđa Beogradu i Srbima koji mu daju mandat; šta je etnobiznis; ko ima nadmen pristup; da li je

Veljko Ostojić: Dok Krajina mirno spava

Negdje nad KrajinomZavijaju sada vuciStari Krajiški hajduciOstavljam ti inat i prkosBol i patnjuRadost i tuguKišu i dugu Zjenico oka mogaOstavih te bez srca svogaIza sedam goraMoja se duša vratiti moraNestali smo preko noćiKolona mučna osta u namaŽalimo te godinamaKad god vjetar tamo piriMoje se srceBez tebe ne miriNađem te u svakom stihuMnogim neprospavanim noćimaI suznim očimaNestao sam preko noćiDa li ću ikad kući poćiSpavaj mi Krajino mojaVole te djeca tvoja… Veljko Ostojić Izvor: Banija onlajn

veritas2.jpg

DANAS 27 GODINA OD POGIBIJE I RANjAVANjA SRBA U VOZU KOD GLINE

Danas se navršilo 27 godina od kada je, naišavši na minu blizu mosta južno od Gline, eksplodirao voz u kojem su se nalazili srpski civili i u kojem su na licu mjesta izgorjele Maca Dančula /70/ i Soka Roknić /43/, a oko 30 civila teško ranjeno, saopšteno je iz Dokumentaciono-informacionog centra “Veritas”. Istog dana je u glinskoj bolnici višestrukim teškim povredama podlegao i Janko Radujković /70/. Pero Gvojić /36/ je u eksploziji ostao bez obje noge, Janko Jakšić /34/ je izgubio jednu nogu, kao i Đuro Jakovljević /44/, dok je oko 25 putnika, uglavnom žena i djece, teže i lakše izranjavano. Među ranjenima je bila i četrnaestogodišnja Zorana Roknić, kćer

Savo Štrbac: (Ne)pravda na evropskom sudu

I do sada je bilo malo procesiranih pripadnika hrvatskih oružanih snaga za ubistva Srba a poslije „presedentskih“ odluka hrvatskog US i ECHR biće ih još manje. Evropski sud za ljudska prava (ECHR) je 16. januara ove godine objavio odluku u predmetu „Kušić  protiv Hrvatske“ kojom je proglasio zahtjev podnosioca nedopuštenim, zbog toga što nisu iscrpeli sva dostupna i efikasna domaća pravna sredstva predviđena članom 35. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (dalje: Konvencija) prije podnošenja zahtjeva tom sudu. Ova odluka je konačna. Nedeljka Kušića (61) i njegovog sina Peru (36), civile srpske nacionalnosti, iz njihove kuće u Sisku odveli su 5. februara 1992. muškarci u maskirnim uniformama. Sutradan

U Zagrebu identifikovani posmrtni ostaci 13 srpskih žrtava

U Zagrebu je obavljena identifikacija posmrtnih ostataka 13 srpskih žrtava stradalih na području Hrvatske u toku oružanog sukoba na prostoru bivše Jugoslavije od 1991. do 1995. godine, saopšteno je iz Komisije za nestala lica Vlade Srbije. Identifikacija je obavljena danas u Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta u Zagrebu, uz prisustvo članova porodica. U saopštenju je navedeno da su u Glini ekshumirani posmrtni ostaci pet osoba, u mjestu Šaš i Ličnoj Jasenici posmrtni ostaci po dvije osobe, a u Malom Kozincu, Tušilovcu, Gornjem Sjenaku i Poljanama po jedne osobe. Posmrtni ostaci svih 13 lica identifikovani su metodom DNK analize, a njihova sahrana biće obavljena u skladu sa izraženim

Amidžić: Hrvati su mi ubili oca, a mene proglasili četnikom. Imao sam samo 15 godina (VIDEO)

“Neke stvari se nikada ne zaborave. Ljudi pokušavaju da šminkom sakriju sve, da se prave da je sve normalno.” Popularni TV voditelj Ognjen Amidžić otvorio je dušu u „Novom jutru“ i Predragu Sarapi ispričao sve o ubistvu oca Zorana, kojeg je izgubio kada je imao samo 15 godina. Voditelj je prvi put progovorio o ovome posle 28 godina i otkrio da je njegov otac zajedno sa kolegama koje su radile na dopisništvu poginuo na radnom zadatku. „Ja sam prvi put pričao o tome posle 28 godina, generalno ne volim da pričam o tome, ali odlučio sam da progovorim zbog svih ljudi koji su činili čitav tim. Evo, prošlo je 28

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala