arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Ratni dnevnik slavnog generala: Svedočanstvo junačke borbe naših vojnika

Objavljene beleške o proboju Solunskog fronta – vek kasnije zapisane od strane generala Dušana Dodića (1884-1955) iz Milutovca Ratni dnevnik brigadnog generala Dušana Dodića (1884-1955), poreklom iz Milutovca, kod Trstenika, upravo je objavljen, čitav vek nakon poslednjeg unetog datuma. Zajedničko izdanje Zavičajnog muzeja Jagodine i Narodnog univerziteta Trstenik, donosi fototipiju originalnog dnevnika, koji je prilikom proboja Solunskog fronta vodio slavni oficir, uz mnogobrojne priloge, fotografije i svedočenja o porodičnim uspomenama, unuka generala, prof. dr Veljka Milutinovića. Istoričarka Jelena Vukčević, koja vodi muzejsku zbirku pri trsteničkom univerzitetu, napominje da je general Dodić dnevnik u kontinuitetu vodio od 24. novembra 1918. do 23. juna 1919. godine. – To je istorijski izvor prvog

Nemanja Dević je prekopao mnoge arhive u zemlji i inostranstvu

Živojin Mišić: Deco, ostavljam vam samo čast

Gospodin Slučaj, koji je, zapravo, uvek sve, samo ne slučaj… udesio je da ove srede, 27. marta, čije posledice ni do danas nismo shvatili… u jednom prestoničkom restoranu provedem popodne sa praunukom srpskog vojskovođe koji je preteču te tragedije, kažu mnogi, video dve decenije pre nego što je do nje i došlo. Umoran od posla i pomalo malaksao od nekog virusa koji me je drmao, došao sam nekako napet, izgleda ni ne shvatajući kakva je to krv koja teče u venama mog sagovornika – i šta to uistinu danas znači. Kasnio sam, po zloj svojoj navici, ali nije mi zamerio; krupan i krepak, stisnuo mi je ruku, i dobronamerno me

Veliki rat zapisan u kamenu

Bez spomenika su prvi poginuli vojnik i oficir u Prvom svetskom ratu, pa i zaslužni stranci koji su se borili za Srbiju, kao što je britanski admiral Ernest Trubridž Uz Crkvu Svete Trojice u Kumodražu nalazi se malo groblje na kojem se nalazi jedno važno, a danas zaboravljeno, svedočanstvo o Prvom svetskom ratu. Reč je o prvom spomeniku podignutom palim srpskim vojnicima, i to onima koji su stradali prilikom oslobođenja Beograda posle kratkotrajne austrougarske okupacije krajem 1914. godine. Na ovom memorijalu, podignutom na mestu na kojem se 1914. i 1915. godine nalazila komanda odbrane prestonice Srbije, a koji se danas nalazi među nadgrobnim spomenicima, nema natpisa. Reč je samo o

Vukosavljević: Snimiti film o stradanju Srba u logoru Jindrihovice tokom Prvog svjetskog rata

Ministar kulture i informisanja Srbije Vladan Vukosavljević i delegacija Poslaničkog doma Češke razgovarali su o mogućnosti snimanja dugometražnog dokumentarnog filma o stradanju Srba u logoru Jindrihovice tokom Prvog svjetskog rata. Postoje podaci da je u ovom logoru, koji je bio najveći na teritoriji cijele tadašnje Austrougarske, tokom Velikog rata stradalo 7.100 Srba, saopšteno je iz Ministarstva kulture i informisanja Srbije. Na sastanku Vukosavljevića sa češkim poslanicima, koje je predvodio predsjednik Odbora za nauku, obrazovanje, kulturu, omladinu i sport Vaclav Klaus, jedna od tema bila je njegovanje kulture sjećanja i inicijativa postavljanja spomen-ploča zaslužnim Česima u Srbiji, odnosno Srbima u Češkoj. Na sastanku je najavljena izložba povodom obilježavanja 30 godina od

VUKA POPADIĆ – Žena čije je srce bilo veće od Beograda

Kada su na Beograd u Prvom svetskom ratu pale prve bombe, koje su sejali austrougarski monitori sa Save i Dunava, većina žena i dece spas je potražila u unutrašnjosti Srbije. Oni koji su ostali u Beogradu skrivali su se u podrumima, pa čak i u tašmajdanskim pećinama. Vuka Popadić, poput vučice koja brani svoj čopor, branila je svim svojim bićem svoj Beograd. Ostao je upamćen i jedan stih koji su Beograđani tih dana često ponavljali: „Sad će Švaba dum – dum – dum. Bež’ te žene u podrum!“ svrha ovih stihova bila je da u najstrašnijim trenucima kod preplašenih žena, a naročito kod dece, izmami osmeh i popravi raspoloženje. I

Otkrivena spomen-ploča srpskim vojnicima u Tunisu

Ministar spoljnih poslova Ivica Dačić otkrio je danas u Bizerti u Tunisu spomen-ploču stradalim srpskim vojnicima u Prvom svetskom ratu, koji su se u januaru 1916. godine, posle povlačenja preko Albanije, iskrcali u staroj luci u tom gradu. Šef srpske diplomatije je potom obišao i položio vence na srpsko vojničko groblje. Dačić je rekao da se otkrivanjem spomen ploče odaje pošta i čuva trajna uspomena na hrabru srpsku vojsku i civile koji su se posle velike golgote iskrcali u staroj luci grada Bizerte 9. januara 1916. godine. „Ovim činom želimo da zahvalimo vlastima i građanima grada Bizerte na neizmernoj pomoći našoj vojsci i građanima u tim teškim vremenima kada je

Dević: Lice Srbije, tako različito od Srbije sto godina kasnije

Narodni muzej Valjeva čuva jednu od najboljih slika Srbije i Srba 1914-1918. Na njoj: brat drži u naručju svog rođenog brata, mrtvog brata, poginulog septembra 1916. na Kajmakčalanu. Ne znamo im imena, a kao da ih znamo, jer u njima prepoznajemo i naše čukundedove na koje čuvamo uspomene. Onaj što je mrtav, kao da je još uvek u jurišu, samo zaspao ili doslovno ostao na večitoj straži. A ovaj što je živ… na njegovom licu nema tuge i nema plača. Na njemu vidite jedan grč, koji opisuje ratnika s kojim se nije bilo dobro sresti u okršaju. Kako su se sreli – tako su i prošli, i Bugari i Švabe

POZIVNICA: U Beogradu premijera dokumentarnog filma “Zasijaše grobovi Solunaca”

U dosadašnjem radu Udruženje za negovanje i čuvanje srpske baštine „Kajmakčalan“ i Udruženje „Od stećaka do krajputaša“ su postigli zavidne rezultate na planu negovanja kulture sećanja na pale srpske vojnike u ratovima 1912-1918. Bliskost obrađenih tema rezultirala je time da, u novi poduhvat, uđu sa zajedničkim snagama. Naime, Ministarstvo za rad, boračka i socijalna pitanja je, na prošlogodišnjem konkursu, prepoznalo važnost teme i odobrilo projekat Udruženja „Kajmakčalan“ (koje je sa partnerom Udruženjem „Od stećaka do krajputaša“) pripremilo filmsko ostvarenje pod nazivom „Zasijaše grobovi Solunaca“. Radi se o dokumentovanju tradicionalne aktivnosti članova Udruženja „Kajmakčalan“ na uređenju srpskih vojničkih grobalja u podnožju planine Nidže, koju prate izjave eminentnih istoričara, kao i neposrednih

Potomci o precima: Radojka Ristivojević iz Smedereva

Srpska majka. I baka-nana. Radojka Ristivojević iz sela Kusadak, srez Jasenički, okrug Smederevski. U sutonu života. Sa buketom cveća u rukama. I osmehom na licu. Radojka Ristivojević je u životu, pogledom savremenog čoveka, izgubila sve u Velikom  ratu, tačno sto godina ranije. Pre rata imala je pet sinova. Prvo joj je, na Mačkovom kamenu, terajući Švabe, pao sin Miloš, 23 godine star. Pa Marko, sa 19 godina, u povlačenju preko Albanije, da mu se ni grob ne zna. Pa muž Života, otac dvojice heroja, na Krfu 1916. Otišao bio na nekakav izvor i natočio vode u čuturu, zamotao duvan koji je posle dugo vremena dobio kroz sledovanje, seo na jedan

Bura zbog majica u OŠ „Nikola Tesla”

Šta se tačno dogodilo u osmoletki kada je nekoliko učenika došlo u majicama sa tenkovima, avionima i natpisom „Dogodine u Prizrenu” i sa likom Gavrila Principa utvrdiće inspektori Prosvetna inspekcija posetiće danas Osnovnu školu „Nikola Tesla” u Rakovici. Razlog za dolazak inspektora je incident koji se dogodio prošlog petka, kada su četvorica učenika osmog razreda došli u školu u majicama sa tenkovima, avionima i natpisom „Dogodine u Prizrenu”, dok je jedan od njih nosio majicu sa likom Gavrila Principa. Problem je nastao jer je direktor osmoletke Stanislav Stevuljević, kako se navodi u saopštenju Unije sindikata škola u Beogradu, dečake naterao da skinu te majice uz reči da je Princip „majmun

Kome smeta Gavrilo Princip

Unija sindikata škola u Beogradu saopštila je danas da direktor OŠ „Nikola Tesla” u Rakovici Stanislav Stevuljević naterao učenike te škole da skinu majice sa likom Gavrila Principa i majice sa natpisom „Dogodine u Prizrenu” uz optužbe da time pozivaju na nasilje i nacionalnu provokaciju. U saopštenju se navodi da se događaj desio u petak, 1. marta kada je Stevujević naterao momke da skinu majice uz reči da je Princip „majmun koji je započeo Prvi svetski rat”, prenosi Beta. „Nakon što su skinuli majice, maltretiranje se nastavilo u njegovoj kancelariji tako što im je oduzeo mobilne telefone i insistirao da iz njih izbrišu fotografije sa spornim majicama. Čitav proces ispitivanja

Lenka, hrabra ratnica sa Tare

Lenka Pjević Rabasović, heroina Prvog svetskog rata, priključila se četi kojom je komandovao njen brat Cvijo, dok su sve njene zarobili i mučili. Ranjena je 1918.godine, ali je brzo opet opasala pušku i vojevala do oslobođenja Devojka iz sela Bioska, na obroncima Tare, sanjala je samo jedno – venčanicu. San joj se i ostvario, ali tek pošto se, kako je govorila, prvo venčala sa puškom. Lenka Pjević Rabasović je najpre postala ratnica, pa tek onda supruga i majka. “Moj devojački san o sreći, prekinuli su ratovi. Najpre dva Balkanska, pa onda onaj veliki, svetski. Oni su iz osnova, i u najlepšim godinama, pred udaju, promenili moj život i bacili me

Heroj među anđelima

U grupi prvih srpskih vazduhoplovaca i junaka Prvog svetskog rata izuzetno važno mesto pripada Đorđu Rošu. Pomagao u osnivanju prve domaće avio-kompanije, spasavao Gračanicu, Žiču, Hilandar… Istoriju Srbije tokom 20. veka obeležili su mnogi junaci i herojstva koja ne bismo smeli da zaboravimo. Samo jedan od takvih ljudi je Đorđe Roš, začetnik našeg civilnog i ratnog vazduhoplovstva, branilac Beograda u Prvom svetskom ratu kada je stekao rane koje je začudo preživeo… Roš je čovek koji je sačuvao i zabeležio legendarni govor majora Gavrilovića, da bi u međuratnom periodu učestvovao u osnivanju prve domaće avio-kompanije. Kasnije priskače u pomoć kako bi bila spasena Gračanica, potom Žiča, a posebno požrtvovano učestvuje u

Obeležavanje 102 godine od Topličkog ustanka

U Prokuplju će biti obeležene 102 godine od Topličkog ustanka u Prvom svetskom ratu. Svečano obeležavanje te godišnjice organizuju Vlada Srbije, Odbor za negovanje tradicija oslobodilačkih ratova Srbije u saradnji sa Gradskom upravom Prokuplja. Svečanosti obeležavanja velikog narodnog ustanka u Toplici, jedinog takvog u porobljenoj Evropi tokom Prvog svetskog rata, počinje u 11 sati odavanjem pošte i polaganjem venaca na spomen obeležje Topličanima palim u ratovima 1912. -1918. i žrtvama Topličkog ustanka 1917. godine. Vence na spomen obeležje položiće delegacije Vlade Srbije, Ministarstva odbrane i Vojske Srbije, Ministarstva unutrašnjih poslova, Topličkog upravnog okruga, Grada Prokuplja, Saveza potomaka ratnika 1912 – 1918 godine kao i druga brojna udruženja građana. Pred spomenikom

ISTORIJA SRPSKE PRED PUBLIKOM: Postavka u Istorijskom arhivu Užica

Postavka je osvetlila period na kraju Velikog rata i trijumfalni pohod srpske vojske, koja je od okupatora oslobodila krajeve naseljene pravoslavnim, katoličkim i muslimanskim stanovništvom  Izložba dokumenata “Banjaluka 1918” Istorijskog arhiva Republike Srpske upriličena u Istorijskom arhivu Užica, privukla je veliku pažnju publike: postavka je osvetlila period na kraju Velikog rata i trijumfalni pohod srpske vojske, koja je od okupatora oslobodila krajeve naseljene pravoslavnim, katoličkim i muslimanskim stanovništvom. Publika tako ima priliku da se podseti na to da je Banjaluka, kao i druge bosanske varoši, pet dana i formalno bila deo Srbije. Uz ovaj i slične brojne i dokumentovane podatke, postavka svedoči kako je srpska oslobodilačka vojska sa radošću dočekana

baba-visnja.jpg

ZABORAVLjENA HEROINA: Rat baba Višnje protiv Austrougarske

Među imenima zaboravljenih srpskih heroina sigurno se nalazi i baba Višnja Mosić iz višegradskog sela Gornje Dubovo koja je desetak godina pre Sarajevskog atentata i početka Prvog svetskog rata bila pripadnik organizacije Mlada Bosna. Ova visprena i pismena srpska seljanka, koja je 1906. godine ostala bez muža Pera, ne samo da se brinula o brojnoj familiji nego je preko uvek nemirne granice između Bosne i Hercegovine i Srbije, čija je granična linija prolazila na stotinak metara od njene kuće, prevodila sve one koji su je za pomoć zamolili. Austrougarske vlasti u predvečerje Prvog svetskog rata pojačale su kontrolu granice između sela Dubova u BiH i Zaovina u Srbiji, ali to

Dačić: Miro, pronađi vaše novine iz 1918.

Dačić poručio hrvatskom zvaničniku da se bolje informiše o ulozi Srba u oslobađanju Dalmacije Umesto što me ocenjuje, veliki poznavalac “povijesti” Miro Kovač neka potraži u arhivama naslove iz hrvatske štampe 1918. pa će se uveriti šta je istina. Ovako je za “Novosti” šef srpske diplomatije Ivica Dačić odgovorio na reči predsednika Odbora za spoljnu politiku Sabora da “srpska vojska nije došla u Dalmaciju 1918. da spase Hrvate, već da osigura veliku Srbiju” i da ministar spoljnih poslova Srbije “manipuliše, ne zna istoriju i mora na popravni”. On je reagovao na nedavnu Dačićevu izjavu da je srpska vojska 1918. sprečila da Dalmacija postane italijanska. – Nešto nije u redu. Ako

Goran Šarić: Ipak ste vi idioti!

O izjavi predsjednika evropskog parlamenta da je Dalmacija talijanska i napadu na vaterpoliste u Splitu U novembru 1917. ruske novine “Izvjestija” objavile su senzacionalan članak, sadržaj tajnog Londonskog ugovora koji je 25.04. 1915. potpisan između Antante (Velika Britanija, Rusija i Francuska) i Italije. U zamjenu za napuštanje tabora Centralnih sila (Njemačka, Austro-Ugarska i Turska), Italiji je obećana gotovo cijele istočna obala Jadrana. Srbija je trebala dobiti ostatak dalmatinske obale, Slavoniju i BiH, dok je odluka o tome hoće li Hrvatska pripasti Mađarskoj ili ući u neku smanjenu Austro-Ugarsku ostavljena za kraj rata. Međutim, srpskim vojnicima taj ugovor nije puno značio, oslobodili su cijelu Dalmaciju i došli sve do Rijeke gde

NAJAVA: Izložba „Spašavanje Srbije: američka misija i epidemija tifusa u Srbiji 1915.“

Centar za primenjenu istoriju i Istorijski muzej Srbije Vas sa zadovoljstvom pozivaju na otvaranje gostujuće izložbe autora dr Milovana Pisarija „Spašavanje Srbije: američka misija i epidemija tifusa u Srbiji 1915.“ Izložbu otvaraju: dr Dušica Bojić, direktorka Istorijskog muzeja Srbije dr Milovan Pisari, direktor Centra za primenjenu istoriju predstavnik Ambasade SAD u Srbiji Ponedeljak, 11. februar 2019. godine u 18:00 časova Istorijski muzej Srbije, Trg Nikole Pašića 11 Izvor: Centar za primenjenu istoriju CPI

Položaj ratnih veterana u Srbiji: Za četnike nema penzije

Pre nekoliko dana “Večernje novosti” su “iznenadile” veteransku populaciju tvrdnjom da će predlog novog zakona o pravima boraca odnositi i na veterane, vojne i civilne invalide, kao i članove porodica i onih koji su ratovali protiv NATO. Zapravo, pogodnosti iz predloga novog zakona o pravima boraca, vojnih invalida, civilnih invalida rata i članova njihovih porodica, odnosile bi se, prema ovom tekstu, na učesnike svih ratova – počev od balkanskih, pa zaključno sa NATO bombardovanjem 1999. To znači, tvrdio je ovaj dnevnik, da će zakon važiti i za četnike, ali i pripadnike vojske Kraljevine Jugoslavije od 6. do 17. aprila 1941, te učesnike Ravnogorskog pokreta od 17. aprila 1941. do 15.

Ponižavanja velikih srpskih vojskovođa

Uzleti i stradalaštva slavnih vojvoda Radomira Putnika i Petra Bojovića. Sudbine vojnika čiji su životi povezani sa istorijom Srbije. Putnik saznao od blagajnika da je smenjen. Bojović taljigama prebačen na Novo groblje Krf, decembar 1915. godine po starom kalendaru. Srpska vlada na čelu sa Nikolom Pašićem i prestolonaslednikom Aleksandrom Karađorđevićem je neumoljiva. U nastaloj atmosferi međusobnog optuživanja ko je kriv za tragični ishod ratovanja i Albansku golgotu, da bi se prikrilo nerazumno odbijanje Londonskog ugovora i posvećenost stvaranja zajedničke države troimenog naroda, sva odgovornost je prebačena na vojnu komandu. Naravno, na čelu sa načelnikom štaba Vrhovne komande, vojvodom Radomirom Putnikom. Čovek koji je dvanaest i po godina bio ministar vojske

Spomenik dedi heroju našli posle 100 godina

Miroslava B. Kaćurić, iz San Dijega, stigla na Kajmakčalan da se pokloni pred humkom hrabrog pretka. Čitav vek je porodica Đure Kaćurića verovala da je on položio život u bici na Ceru 1914. SKOPLjE – OD STALNOG DOPISNIKA Đura Kaćurić, kovač Sedmog puka slavne srpske vojske, časno je položio svoj život u krvavim okršajima bitke za Kajmakčalan, pred trijumfalni proboj i pobedonosni kraj Velikog rata. Sahranjen je na malom, davno zaboravljenom vojničkom groblju u nekadašnjem selu Petalino, podno vrletne planine Nidže u Makedoniji. Vek od njegove pogibije, u danu podsećanja na 99-godišnjicu proboja Solunskog fronta, pred pronađenim grobom poklonila mu se unuka Miroslava, koja je tim povodom stigla sa drugog

Majka Sokoa (Foto: J. Gubelić)

Fotografija tuge: Srpska majka je svaki dan spremala ručak za sina sa fronta, ali ga nije dočekala

Ovo je majka Soka iz Prnjavora. Žena sa licem tuge. Majka koja čeka sina. Starica koja se nada. Ona koja se ne predaje. Majka koja umire u nadi. Soka. Hrabra i usamljena. Takva je ukratko i bila. Izboranog lica, otupelih očiju. Umorna od čekanja. Puna nadanja svakoga dana čekala je da se sin Živadin vrati sa Kajmakčalana. Verovala je da će doći i kada se poslednji vojnik vratio sa fronta. Svake noći, klečeći ispred kandila, molila je Boga da joj čuva i vrati hranioca. Čekala je majka sina da se javi. U toj veri je i umrla. Kada je prvi komšija iz Prnjavora došao da joj javi da je sin

dubrovnik-iz-vazduha.jpg

DUBROVNIK PRIJE 100 GODINA: Stradun tugovao za kraljem Petrom oslobodiocem

Nikola Pašić došao je u Dubrovnik  6. decembra 1918. Dr. Pero Čingrija nazvao je Pašiću dobrodošlicu ističući patnje kraljevine Srbije. Pašić se zahvalio Dubrovniku i srbijanskoj vojsci na dočeku. U dubrovačkom listu  „Rad” opisano je kako je Dubrovnik proslavio ujedinjenje. U Dubrovnik su 6. decembra ušli pretstavnici Srbije. Dubrovnik ih je primio u zanosu. U „Radu” se ističe :  „Bio je lijep, vedar dan, kao i vedra radost oslobođenog Dubrovnika. Tisuće naroda, sa barjacima i narodnim i crkvenim. Paradni šeširi i crvene kape. Mlado i staro. Sve je bilo puno. I stabla. A kad se ukazaše prvi automobili, zanos je prešao u delirij. Dolaze državnici naše države. Vodi ih dr.

Jevrosima je jedina preživela masakr u selu kod Smederevske Palanke, a onda otkrila GNUSNU LAŽ NEMAČKOG GENERALA

Prilikom odstupanja naše vojske, 21. oktobra 1915. godine, jedan top se bio zaglavio u blatu u blizini porodične zadruge Jakšića, u Selevcu.  Seljaci iz okolnih kuća pritekli su u pomoć, ali kako su Nemci pripucali, naša vojska se povukla, a seljani se razbežali kućama. Osveta koja je usledila bila je strašna. Nemački vojnici su išli od kuće do kuće i ubijali sve na koje su naišli, a nailazili su samo na decu, žene i starce. U toj suludoj orgiji koju je nemački general Fon Galvic, komandant 11. nemačke armije, opisao u svojim memoarima kao „pravi gerilski rat i dugotrajne ulične borbe i borbe oko kuća u kojima su učestvovale naročito

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala