arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Projekcija filma „Spomenko na vječnoj straži“ u Opštini Zvezdara

Udruženje Koordinacija organizuje projekciju filma pod nazivom „Spomenko na vječnoj straži“, koja će biti održana u petak, 6.10.2023. godine sa početkom u 18 časova, u Gradskoj opštini Zvezdara, Bulevar kralja Aleksandra 77. Događaj je podržan od strane Gradske opštine Zvezdara, a gosti na projekciji filma su Mile Savić, režiser filma i Zoran Blagojević, komandant 4.lake ozrenske brigade i Radovan Jović Brigadir Oružanih Snaga Bosne i Hercegovine inače ratni komandant Spomenka Gostića i . U filmu će biti prikazan život Spomenka Gostića koji je najmlađi odlikovani borac vojske Republike Srpske u otadžbinskom ratu koji je poginuo 20. marta. 1993. godine u 14 godini života. Spomenko je rođen 15. avgusta 1978. godine

NEĆE MOĆI: Nismo mi Indijanci

Kakve veze imaju američki Indijanci, nemački Jevreji i kosovski Srbi? A u čemu je razlika između partizana i terorista Godine 1935, baš negde u ovo vreme, 15. septembra, nacistička Nemačka usvojila je dva radikalno diskriminatorska zakona – Zakon o državljanstvu nemačkog rajha i Zakon o zaštiti nemačke krvi i časti koji su postavili temelje za progon jevrejskog stanovništva i Holokaust. Za ove zakone ste sigurno čuli pod njihovim kolokvijalnim imenom – Nirnberški zakoni, ali verovatno vam nije na kraj pameti gde su nemački pravnici predvođeni ministrom pravde Francom Girtnerom i državnim sekretarom u tom ministarstvu, a kasnije predsednikom Hitlerovog Narodnog suda Rolandom Frajslerom našli uzor. Prema Džejmsu Vitmanu, profesoru na

U ime časti – govor majora Milana Tepića

Milan Tepić je bio major i poslednji odlikovani heroj Jugoslovenske narodne armije (JNA). Rođen je u Komlencu, selu pokraj Kozarske Dubice u Republici Srpskoj, 1957. godine. Na početku ratnih sukoba u Hrvatskoj, 29. septembra 1991. godine, major Milan Tepić se našao opkoljen sa svojim vojnicima u skladištu oružja, u selu Bedenik nadomak Bjelovara. Uz njega su bili mahom mladići na odsluženju vojnog roka. Ratna dejstva hrvatskih paravojnih formacija, „Zbora narodne garde” (Zenge), primorala su ih da se povuku u vojno skladište. Posle neuspelih pregovora, na majoru Tepiću je ostalo da donese odluku od koje su zavisili životi mladića i sudbina jednog od najvećih skladišta naoružanja JNA na teritoriji Hrvatske. Odluka koju

Đurđica Dragaš: Znate li ko je Stojadin Mirković?

Imao je Cole izbor. Mogao je, kao i ostali vojnici sa kojima je bio u vojnom skladištu Barutana kraj Bjelovara, da posluša naređenje majora Milana Tepića i povuče se u zaklon. Prvi put se oglušio o naredbu. Decembar 1990. godine. Kraj skromne kuće u selu Gornje Leskovice na Povlenu mešaju se muzika, pesma, ponos i suze. Porodica Mirković, njihovi rođaci i komšije prate u vojsku svog Stojadina. Coletu (kako od milja zovu ovog veselog mladića) se ispunila želja. Biće tenkista i posle ovog slavlja kreće put Banjaluke, do Centra za obuku vozača vojnih vozila. Dok veselo i prilično pijano društvo slavi Coletov test zrelosti, majka Anica krije suze. Brinula bi

Bojan Vegara: Nikada nećemo zaboraviti ko smo, odakle smo i ko su nam komšije

Svi, koji nisu imali ili nisu htjeli da slušaju babu i đeda, završili su devedesetih kao Sveti Petar Zimonjić, te 1941 godine. Stradali su u logorima, jami Kazani i na ko zna koliko još stratišta. Na kraju rata kažu, da je falilo 8 000 duša srpskih u Sarajevu pod komšijskom kontrolom. Mi koji smo imali i slušali babu i đeda, te znali za sudbinu mitropolita Petra, digli smo se na oružje i sve što smo imali dali smo da stvorimo ovo malo Srpske. Nismo se odrekli Gospoda, Krsne Slave i pisma, a dušmani su nas zapamtili za sva vremena, u onom ratu protiv čitavog svijeta. Mi smo prvi zvjer ranili

Nema pravde za srpske žrtve iz Podravanja

U Crkvi Svete Velikomučenice Marine u Podravanju kod Srebrenice danas je služen parastos za 60 mještana ovog sela poginulih u posljednjem ratu, od kojih su 32 civila i vojnika ubijena na današnji dan 1992. godine. Služenjem parastosa i prisluživanjem svijeća za pokoj duša poginulih, nekoliko desetina mještana, saboraca, predstavnika opštine i članova porodica stradalih, obilježili su danas 30 godina od pogibije trideset dvoje mještana ovog sela, među kojima je osam Perendića, po sedmoro Marinkovića i Šaraca, te po četvoro Nikolića i Jovanovića. Delegacije opštine, Boračke i Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Srebrenice položile su cvijeće kod spomen-ploče poginulima, koja je postavljena na zid hrama. Potpredsjednik Skupštine

Dušan Marić: Vrisak male Mirjane

Ovako su mudžahedini silovali i ubili devetogodišnju srpsku devojčicu. Mogu ti pričati koliko hoćeš, lakše mi je kad pričam, kao da čemer iz sebe izbacujem, ali ti svoju patnju, svoj užas od života koji živim, ne mogu opisti. To se, brate moj rođeni, ne opisuje. To nesrećnik kojem je od Boga suđeno da bude nesrećan doživi i odnese sa sobom u grob. Ovako svoju ispovest počinje Rada Dragićević iz Donje Bioče kod Ilijaša, koja je 28. decembra 1992. godine gledala kako joj mudžahedini siluju a zatim ubijaju devetogodišnju ćerkicu Mirjanu. – Ne znam da li mi je teže kad mislim na te trenutke i kao da i sad slušam vrisak

GODINA 1995: SRBI SAMI SEBI KAČE BIJELE TRAKE

O, ne. Nećemo zaboraviti svjesne lažove i perverzne prevarante, koji svake godine šire vjersku i nacionalnu mržnju hepeningom Dan bijelih traka u Prijedoru! Na ovoj fotografiji isječenoj iz videa lošijeg kvaliteta, vide se borci Vojske Republike Srpske, kako pokazuju crnu traku sa šahovnicom, koja je skinuta sa više od 50 poginulih agresorskih vojnika iz Hrvatske. Oni su ostavili kosti na srpskoj zemlji, pri pokušaju da nasilno pređu rijeku Savu i spoje se sa jedinicama 5. Korpusa muslimanske vojske iz Bihaća (tzv. Armija BiH). Nakon višegodišnjih sankcija, bombardovanja i artiljerijske podrške snaga NATO, te potpunog etničkog čišćenja Srba iz Republike Srpske Krajine, apetiti Franje Tuđmana i okruženja su se pokazali nezasitim. Cilj

Bojan Vegara: Dok sam živ boriću se protiv svakog ko umanjuje i zatire naše Svete Mučenike

Sud BiH juče je odbio da goni zločince nad civilima u selu Jošanica kod Foče. To za njih nije bio zločin i za njih tu nisu ubijeni srpski civili već zlotvori. Nije im bitno što je tu od 56 žrtva najmlađa imala samo 2,5 godine, a najstarija 88 godina. Njima je to svejedno i sve što im je bitno je da se umanji srpsko stradanje. Nije taj događaj posebnu pažnju izazvao i rijetki su mediji koji o tome pišu. Od zvaničnika slabo je ko glasa pustio i znam samo da je Branimir Kojić rekao da Srbi treba poslije ovoga da napuste Sud BiH i tu ga potpuno podržavam. Ako napišete

Navršile se 32 godine od zločina hrvatskih snaga na Koranskom mostu

Navršile su se 32 godine od zločina hrvatskih snaga nad rezervistima JNA na Koranskom mostu u Hrvatskoj, a za njega je osuđen samo jedan počinilac od kojeg su pravili i žrtvu i heroja, saopšteno je iz Dokumentaciono-informacionog centra Veritas. Tog 21. septembra 1991. godine pripadnici MUP-a Hrvatske i „zengi“, ispred mosta na rijeci Korani u Karlovcu, zaustavili su dva vojna kamiona JNA. U kamionima su se iz kasarne „Mekušje“ u kasarnu „Logorište“ prevozili pripadnici aktivnog i rezervnog sastava JNA, koji su odložili oružje nakon pregovora i obećanja hrvatske strane da će biti pušteni. Odmah po predaji jedna grupa zarobljenika, uglavnom aktivnih pripadnika JNA, odvezena je u prostorije policije, a druga

amifibija.jpg

Marko Janković: Odbrana zapadno krajiških opština septembra 1995. godine

Nakon egzodusa srpskog stanovništva iz Republike Srpske Krajine, hrvatsko bošnjačka koalicija potpomognuta NATO avijacijom mjeseca septembra otpočela je opsežnu kampanju osvajanja teritorija Republike Srpske. Američki izaslanik za Balkan Ričard Holbruk u svojim memoarima „Završiti rat“ piše da je nagovarao Tuđmana i Izetbegovića da još energičnije krenu u obračun sa Srbima. Nakon uspješno provedene operacije „Maestral“ u Zapadnoj Bosni, hrvatski vojni i državni vrh odlučio je da izvrši forsiranje rijeka Une i Save i tako razvuče Vojsku Republike Srpske što je više moguće. Zeleno svjetlo za izvođenje operacije „Una 95“ dao je sam predsjednik Franjo Tuđman. Operacija „Una 95“ je u hrvatskim dokumentima šifrovana i kao operacija „Drina 95“, po čemu

Hrvatski napadi na JNA 1991. godine

Pre trideset i jednu godinu, u septembru 1991. godine, hrvatske paravojne snage i naoružani civili napali su kasarne i ostale objekte Jugoslovenske narodne armije stacionirane u Hrvatskoj. Najžešći napad je usledio nakon što su iz jedinica JNA otpušteni vojnici najobučenije septembarske generacije vojnika i mornara na odsluženju vojnog roka. Hrvatska vlast je već 27. 12 .1990. godine napravila plan napada na objekte JNA, pod nazivom „Zarobiti vojarne”. Operacionalizacija tog plana predviđala je oružane napade na kasarne sa već spremnih 60.000 naoružanih i obučenih ljudi uz propagandno dokazivanje svetu da je Hrvatska napadnuta, kako bi Hrvati dobili moralno i političko opravdanje i podršku za oružanu secesiju. U planu je procenjeno da

Đurđica Dragaš: Ne pitajte koliko nas ima

Naša je krv na klasju što zri u kasno leto, na kućnim pragovima gde nas nađoše zveri.Naš pepeo samuje na zgarištima. Pitate koliko nas ima…Ima nas više nego vas!!! Sa nama spavaju nerođena deca i presahle majčine grudi. Iza nas ostaše pusta sela, izgubljena stada i neuzorane njive.Iz naših kostiju raste trava po kojoj gazite.Iz naših očiju pobeže nebo pod kojim hodate. Naša je krv na klasju što zri u kasno leto, na kućnim pragovima gde nas nađoše zveri.Naš pepeo samuje na zgarištima. U svakom smo drvetu, listu, cvetu, vetru što vam miluje lice.U svakoj smo kapi mirisne kiše, u pahulji što se ledi na prozoru. Naša duša je u

Đurđica Dragaš: TRAG

Kad god vidim ovakav trag na nebu i čujem daleki zvuk aviona, setim se leta provedenih kod babe i dede na selu. Baba me je često vodila sa sobom kad bi išla da obiđe krave u polju i “prepne” ih tj. premesti kočiće za koje su bile vezane kako bi dobile još koje parče netaknute trave. Išle smo kilometar – dva u jednom pravcu, po najjačem suncu, u sred dana (jer baš tad to i mora da se uradi), ali nije mi bilo teško. Trčkarala sam uz njen odlučni i žurni korak, držeći je za ruku i nadajući se da ćemo u povratku svratiti na kafu kod njene “druge”, Milke

Đurđica Dragaš: Divoselo – selo kojeg nema

Još jedna tužna godišnjica. Pre tačno 30 godina, u praskozorje, počeo je napad na tri podvelebitska srpska sela u okolini Gospića. Divoselo, Čitluk i Počitelj našli su se tog jutra pod teškom artiljerijskom vatrom. Divoselo – selo kojeg nema Gorelo je nebo, a eho eksplozija širio velebitskim vrletima. Kako je dan odmicao, eksplozije su bile sve ređe, ali je tragedija tek počinjala. Dok su iz tzv. Medačkog džepa (kako su kasnije prozvana ova tri sela) stizale poluinformacije, a strah širio kao poplava, zlokobni dim i odsjaj vatre koji su predveče počeli da dopiru iz tog pravca, značili su samo jedno. Gorele su kuće! Uništavano je ono što je preostalo iza

Navršeno 30 godina od nekažnjenog masakra nad Srbima kod Drniša

Juče se navršilo 30 godina od još nekažnjenog zločina nad srpskim civilima u Mirlović Polju kod Drniša, koje je 6. septembra 1993. godine ubila i masakrirala diverzantsko-teroristička grupa iz sastava Hrvatske vojske, saopšteno je iz Informaciono-dokumentacionog centra „Veritas“. U ovom zločinu masakrirani su pet žena i dva muškarca, od kojih je troje bilo starije od 80 godina, a napad je, prema informacijama „Veritasa“, izvela Deveta bojna „Rafael vitez Boban“, HOS-ova jedinica koja je nazvana po ustaškom pukovniku i generalu iz Drugog svjetskog rata. Ova jedinica bila je u sastavu 114. brigade Hrvatske vojske, kojom je komandovao Marko Skejo iz sela Ružić kod Drniša. – To je isti onaj lik koji

Veritas: Nerazjašnjena sudbina 1.517 srpskih žrtava

Iz Dokumentaciono informacionog centra “Veritas” saopštili su da se, prema njihovim podacima, među 7.713 do sada verifikovanih žrtava Srba sa područja Hrvatske i bivše Rapublike Srpske Krajine iz rata devedesetih, nalazi 1.517 osoba čije sudbine još nisu rasvijetljene. Među njima je 1.083 civila /71 odsto/, od čega su 424 /28 odsto/ žene, saopšteno je iz ovog centra povodom Međunarodnog dana nestalih – 30. avgusta. Iz “Veritasa” je ukazano da je najviše nestalih, njih 750, u posljednjoj ratnoj godini, dok je među nestalim, za kojim se još traga 607 onih koji su poginuli na samom početku rata. – Više od trećine sa tog spiska ne nalazi se u Knjizi nestalih za

Godišnjica pogroma Srba u Sisku: Masakr pod maskom JNA

22. avgusta navršava se godišnjica najsurovijeg u seriji napada na Srbe u Sisku i okolini tokom 1991. godine. U ranim jutarnjim časovima tog dana pripadnici MUP-a i ZNG su u transporterima sa oznakama JNA “protutnjali” kroz više srpskih sela sisačke opštine pucajući na sve što se micalo. Epilog je bilo 15 mrtvih i nekoliko desetina ranjenih meštana sela Blinjski Kut, Kinjačka, Brđane, Čakale, Blinjska Greda, Bestrma i Trnjani. Posle ovih događaja Srbi iz capraških srpskih sela su prestali da odlaze na posao, a zatim su i formirali i opštinu koju su nazvali Caprag sa sedištem u Gradusi. U dokumentaciji Veritasa nalazi se obimna dokumentacija o najkrvavijem zločinu hrvatske policije i

Đurđica Dragaš: Delija se ne predaje lako!

Traktor! Džaba mu se smeju, džaba mu se rugaju… u njemu je više snage, ponosa, ljubavi i života nego što će oni ikada moći i da zamisle. Porodičnim konsenzusom dođosmo do zaključka da je kraj našeg “olujnog” puta bio 11 i 12. avgusta 1995. Nisu datumi tad bili mnogo važni, vreme se merilo pređenim kilometrima i umorom, al’ nekako se saglasismo da su ova dva označila kraj. Posle 8 dana kiše, sunca, prašine i čemera, stigli smo u Vojvodinu, u ono što od tad zovem rezervnim zavičajem! Nismo imali ništa, ali imali smo sve jer smo bili zajedno. Dobro je da, opijeni srećom što se konačno možemo okupati i spavati

Veritas: Saopštenje povodom godišnjice stradanja Srba u agresiji hrvatske vojske na RSK u avgustu 1995. godine („Operacija Oluja“)

Četvrtog avgusta 1995. godine oružane snage Republike Hrvatske, uz odobrenje SAD-a i podršku NATO-a, u sadejstvu sa snagama Hrvatskog vijeća odbrane (HVO) i Armije BiH (A BiH), izvršile su agresiju na Srpsku autonomnu oblast Krajina (s. Dalmaciju, Liku, Kordun i Baniju),  u sastavu tadašnje Republike Srpska Krajina (RSK). Agresija je izvršena uprkos činjenicama da je ta oblast bila pod zaštitom UN-a, pod nazivom sektori “Jug” i “Sjever”, i da su predstavnici RSK dan prije u Ženevi i Beogradu prihvatili prijedlog međunarodne zajednice o mirnom rješenju sukoba. Protiv krajiških Srba (oko 230.000 žitelja sa oko 30.000 vojnika) angažovano je oko 200.000 vojnika, od kojih je direktno u operaciji učestvovalo 138.500 pripadnika

SVEMOĆNI

VIS (Vokalno izbjeglički sastav) MLADIĆI – (Official Music Video) Žene, starci, djeca – pokretne mete,ko prebita zmija vijuga kolona,vidiš li Svemoćni sa svojega trona,vidiš li zemlju crvenu od srama,čuješ li Unu što huči pred nama?Od suze majčine i zapaljene svijećeda li su ti svetiji bomba, kama, pištolj i krvavo raspeće? Pošalji ILIJU nek udari gromom,pozovi SVE SVETE, ne štedi daha,pošalji GEORGIJA da oštri koplje,jer sve je veća i jača aždaha.Pošalji PETKU da zagrli mi Željkušto materi se uz skute privila,sakrij je u zoru u Goru Petrovu,reci mi Svemoćni, šta je skrivila ….. ko je kriv, ko je kriv? JOVANE KRSTITELjU, ruku promoli,poteci mirom iz sivih oblaka,obriši suzu mome Nikoli,nije načinio

Đurđica Dragaš: Kiša suza u Oluji, kad nemaš ništa, a imaš sve

Kiša… Prvo letnji pljusak, a onda teška, dosadna reka. Kapi koje prodiru do kože. Uvek sam volela kišu. Sećam se kako sam, kao tinejdžerka, s velikim kišobranom šetala praznim ulicama mog grada. Mora da su komšije, smerni stanovnici male varošice, bili ubeđeni da sam pomalo “sišla s uma”, ali ja sam samo uživala, udišući miris kapi koje su se mešale s asfaltom, lišćem i travom. Sećam se straha, ali i uzbuđenog iščekivanja kad, posle duge letnje suše, “bele kule” (kako je moja baba zvala gradonosne oblake) najave oluju. Lica priljubljenog za prozor gledala sam, potpuno opčinjena, kako priroda ruši, lomi, uništava, ali i daje novi život. Radovala sam se znajući

Program obeležavanja 28. godišnjice od stradanja srpskog naroda u “Oluji“

Povodom 28. godišnjice, najvećeg progona i stradanja Srba u Hrvatskoj, u operaciji hrvatske vojske tzv. “Oluja“, Udruženje porodica nestalih i poginulih „Suza“ organizuje konferenciju za novinare u petak, 4. avgusta, u 11 časova, u Pres centru Udruženja novinara Srbije (Kneza Mihaila 6/III). Tema konferencije: Nemamo pravo na zaborav – 28 godina od „Oluje“ Planirani učesnici: • Veljko Odalović, predsednik Komisije za nestala lica• Nataša Stanisavljević, komesar za izbeglice i migracije Republike Srbije• Dr. Milan Gulić, istoričar• Dragana Đukić, predsednica Udruženja porodica „Suza“• članovi porodica nestalih/poginulih lica u ,,Oluji” Parastos poginulima služiće se na Dan sjećanja u subotu 5. avgusta u 11 časova, u Crkvi Svetog Marka u Beogradu. Pozivamo Vas, da nam

Blagojevići sa Drine u vrtlogu istorije: Od 14 Slobodanovih predaka samo se dvojici zna grob

U Bratuncu, jula 1992. ušli moj rođak Janko Jeremić i ja da identifikujemo neka tela. Samo mi znamo kako nam je bilo kad smo videli prvog rođaka samo telo, nema glave. Stavljam ga u crnu kesu i zatvaram, i još petoricu takvih… I kako čoveku živo srce da ne prepukne. Foto: Z. Šaponjić Pre koji dan, na Petrovdan, bila je puna 31 godine kako Slobodan Blagojević iz sela Osredak kraj Srebrenice ništa ne zna o svom ocu Dušanu. Neki koji su preživeli krvavi Petrovdan 1992. na Zalazju kasnije su Slobodanu ispričali da su videli Dušana kako u centru sela u jeku borbe pretrčava iz jedne kuće u drugu. Šta je

Sjećanje na Srbe ubijene u Srebrenici i Bratuncu: 31 godina od zločina bez kazne (VIDEO)

Parastosom i polaganjem vijenaca na Spomen-ploči na Zalazju kod Srebrenice, ali i na drugim stratištima, obilježena je godišnjica stradanja Srba ovog kraja koje su ubili pripadnici tzv. Armije BiH. Zalazje – pomen; Foto: SRNA Samo na Petrovdan 1992. godine muslimanske oružane formacije iz Srebrenice ubile su 69 mještana sela Sase, Zalazje i Biljača. Napad na Zalazje bio je mučki, muslimani su ubili sve što su stigli, mještane su hvatali i vodili u srebreničke zatvore – svjedoče preživjeli Srebreničani. Staki Cvjetinović muž je zarobljen u Zalazju, odveden u Srebrenicu i ubijen. Pita – zar to nije ratni zločin. Posmrtni ostaci su mu pronađeni tek nakon 20 godina. – Znam da je

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala