arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

HAN POGLED – NEOTKRIVENI I NEKAŽNjENI USTAŠKI LOGOR SMRTI!

Prema malom broju dostupnih podataka, može se pretpostaviti da se logor sastojao iz tri dijela: ustaškog vojnog uporišta, sabirnog centra i mjesta na kojem su vršene egzekucije. Izvor: NE ZABORAVIMO – BLOG ; 08. oktobar 2012. NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. FORMIRANjE I LOKACIJA LOGORATokom 1941. godine nova ustaška vlast je u selu Han Pogled, kao važnom strateškom položaju na putu Zvornik-Sarajevo formirala ustaško uporište koje je u nepoznatom periodu ustaške vladavine, između

Komemoracija za civilne žrtve ustaškog zločina u selu Rakovac kod Pala

U ponedjeljak 02.05.2022. godine u 10 časova biće održana komemoracija za civilne žrtve ustaškog zločina u selu Rakovac kod Pala. U jednom danu 11.11.1943. ustaše su na dva mjesta zvjerski ubili preko stotinu Rakovčana. U samome selu živo je spaljeno 59 žitelja, od kojih 40 djece do 14 godina starosti. Komemoraciju organizuju Osnovna škola „Mokro“ i Boračka organizacija opštine Pale, u dogovoru sa organizacijom SUBNOR-a iz Pala. U želji da komemoracijom odamo dužnu počast svim nevinim žrtvama koje su nastradale u oslobodilačkim ratovima srpskog naroda, i sa namjerom da od zaborava otrgnemo svaku žrtvu, organizatori skupa pozivaju potomke nastradalih, građane Pala i medije da svojim učešćem damo doprinos unapređenju kulture

Film „Irodovi sinovi“ – The documentary film “Sons of Herod”

Tekst ove poruke je na srpskom i na engleskom – The text of this message is in Serbian and English Film „Irodovi sinovi“ je dokumentarno-analitička priča o genocidu nad srpskim narodom u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, koji je kroz minule decenije prikrivan, izlagan političkom embargu, zabranama i cenzuri. Nigde u svetu nije zabeležen ni jedan primer postojanja logora smrti za decu osim u NDH. Zato film posebnu pažnju obraća stradanju dece, baveći se uzrocima ovog svirepog zločina, otkrivajući istovremeno njegovu dubinu, ulogu rimokatoličke crkve, ali i onoga ko je decenijama bio čuvar ove strašne tajne i kraških jama. Molimo Vas da prosledite ovu poruku Vašim prijateljima u Srbiji i inostranstvu i

mitrovica.jpg

Stevo Lapčević: NEKOLIKO REDAKA O MITROVČANIMA UBIJENIM U JADOVNU

Ove godine, Sremska Mitrovica i Muzej Srema obeležiće osam decenija od stradanja Srba Srema u leto 1942, stradanja čije je đurđevdansko odvođenje najistaknutijih nacionalnih radnika u Jadovno bilo samo uvertira. Nakon što je 10. aprila 1941. proglašena NDH, a nakon što je tri dana kasnije u Sremkoj Mitrovici formirana nova vlast na čijem čelu će se, uz nekolicinu predratnih zakletih ustaša naći i kompletno rukovodstvo predratnog HSS-a (predvođeni advokatom dr Petrom Gvozdićem), počelo se sa formiranjem ustaške organizacije. Vrlo brzo, grad na Savi dobio je svoj ustaški Tabor i Logor, kao i svoju 16. Ustašku (pripremnu) bojnu. Iz svih javnih službi proteruju se Srbi, zabranjuje se upotreba ćirilice, ukidaju se

Dobojsko naselje Stanovi: Parastos srpskim žrtvama krvavog proljeća

U dobojskom naselju Stanovi danas je obilježeno 77 godina od ustaškog zločina nad 30 srpskih mještana, među kojima je bilo 12 djece, a najmlađa žrtva je imala samo četiri dana. Tim povodom pred spomenik stradalima kod Crkve Rođenja Svetog Jovana Krstitelja u Stanovima danas je služen parastos, kojem je prisustvovao i gradonačelnik Doboja Boris Jerinić. Jerinić je rekao da su Srbi slobodarski narod i da se nikada ne smije zaboraviti njihovo stradanje tokom antifašističke borbe u Drugom svjetskom ratu. Na današnji dan prije 77 godina ustaše iz naselja Prisade i okolnih sela ubile su, a potom zapalile 30 mještana Stanova. O ovom zločinu poznatom kao krvavo proljeće ostao je zapis

U mjestu Vršani kod Bijeljine 16. marta 1944. pripadnici zloglasne Handžar divizije ubili 82 mještana

Pripadnici 13. Handžar divizije, 16. martan 1944. godine na zvjerski način pobili su 82 Srba, mještana Vršana, među kojima je bilo i 16 djece. Handžar divizija je bila produžena ruka hitlerovske soldateske, koja je počinila strašne zločine ne samo u Vršanima, nego i u drugim okolnim naseljima i šire. Ona je bila formirana u najvećem broju od muslimana, koji su na ovim prostorima počinili strašne zločine i ostali nekažnjeni. Mještani Vršana kažu da je 16. marta 1944. pobijeno deset članova porodice Aćimović, koja danas nema nijednog potomka, kao i sveštenik Ljubomir Svitlić, njegove dvije kćerke, supruga i sin u dvorištu crkve, u blizini koje je podignut spomenik svim žrtvama ovog

Dušan Buković: SELO POLAČA U BORBI ZA SLOBODU

Iz publikacije: Jovan Ivekić, Polača u borbi za slobodu, „Srbija – Serbia“, jun 1978, Fruitland, Ont., Canada Ne ulazeći ni u kakve druge komentare, danas smo bili u prilici da posetimo veliku Univerzitetsku biblioteku u kojoj se nalazi preko dva miliona knjiga, stranih i domaćih, gde smo pronašli i ovaj članak Jove Ivekića koji je objavljen u Đujićevoj „Srbiji“, pod naslovom “Polača u borbi za slobodu“, gde između ostalog stoji: „U podnožju kršne i ponosne Dinare ističe se poznato srpsko selo Polača u Dalmaciji. Ono se sastoji od većeg broja manjih zaseoka, grupisanih u Velikoj i Maloj Polači i Podinarju. Polača po broju stanovnika spada u veća naselja u Dalmaciji.

Pomen ubijenim Srbima u selima Potkozarje i Piskavica

U hramu Pokrova Presvete Bogorodice u Potkozarju služena je liturgija i parastos povodom 80 godina od stravičnog pokolja nad više stotina srpskih civila, koje su ustaše počinile u potkozarskim selima Ivanjska (današnje Potkozarje) i Piskavica 1942.godine. Slike užasa od 12. februara 1942.godine još su žive u očima Danke Milaković. Tada kao osmogodišnja djevojčica ni sama ne zna kako je preživjela  ustaški pokolj. „Imala sam tada osam godina. Majka mi je poginula i dijete od sedam mjeseci. Tu mi je i baka poginula i još njih 11. Gazili smo po toj krvi cijeli dan. Ostalo nas je samo troje živih“, priča svoj potresni životni put Danka Milaković.  Glavni zadatak Udruženje građana

7. februara 1942. počinjen je svirepi zločin u selu Štrpci kod Prnjavora

Dana 7. februara 1942. godine, gotovo u isto vrijeme dok se dešavao pokolj Srba u selima Drakulić, Šargovac i Motike, u selu Štrpci kod Prnjavora hrvatske ustaše su na najsvirepiji način izvršili težak zločin uglavnom nad srpskim ženama i djecom.  Žrtve su bile starosti od 3 mjeseca do 70 godina. Žrtve su silovane, klane noževima, ubijane tupim predmetima, masakrirane i samo nekolicina je ubijena vatrenim oružjem. U banjalučkim selima ustaše su ubili uglavnom hladnim oružjem preko 2.300 Srba, većinom staraca, žena i djece, jer su vojno sposobni muškarci uglavnom bili u zarobljeništvu. U ovom pokolju stradalo je 551 srpsko dijete starosti od kolijevke do 14 godina. Na isti datum počinjen

Crno jezero: Grobnica za 2000 Srba

Odlomak iz zapisa Svetozara Ćulibrka iz Buševića. Svetozar je bio prvoborac i nosilac Spomenice 1941. „Malo zatim, uđe jedan ustaša i izdvoji deset ljudi, zatim ih sveza i ponovo vrati. Govorilo se da će u Gospić na rad ili u Njemačku. Naveče je uletio u crkvu jedan ustaša sa isukanim bajonetom. Išao je od čovjeka do čovjeka i svakom stavljao bajonet pod grlo, prijetio i psovao. Tako ih je pripremio za pokolj koji je već bio počeo te noći  u Sokolskom domu. Za njim je došao drugi ustaša i donio kutiju „Ibra“ u kojoj je bilo 500 komada cigareta i svima ih podijelio. Stavljajući cigaretu u usta, Ilija je tiho

Parastos

Obilježeno 80 godina od ustaškog zločina u Drakseniću

U Drakseniću kod Kozarske Dubice juče je obilježeno 80 godina od strašnog stradanja nevinog stanovništva, gdje su na Mali Božić 1942. godine u crkvi ustaše ubile 208 Srba. Od 13. do 15. januara na zvjerski način masakrirano je ukupno 360 Srba – ljudi, žena i djece. Sjećanje na stradale upriličeno je u crkvi Svetog apostola Marka, pored koje se vide ostaci temelja hrama u kojoj je počinjen zločina. Sugrađanin Živko Gubić i danas se jasno sjeća priča i detalja zločina koji je preživjela njegova baka Mara Blagojević, a vidjela je kaže strašna zvjerstva. – Moja baka i Anka Pavković sa kćerkom Radojkom jedina su preživjele taj stravični događaj. Vidjela je

Krvavi januar u Slavoniji i u Drakseniću

Ustaše iz Podravske Slatine i drugih dijelova Slavonije ubile su 13. i 14. januara 1942. godine 200 srpskih muškaraca iz sela Kometnik i susjednog zaseoka Dobrić, nedaleko od Voćina. Ovaj pokolj predstavlja jedan od prvih masovnih zločina ustaša nad cjelokupnim stanovništvom nekog sela u Slavoniji, podsjećaju iz Udruženja “Jadovno 1941.”. Na licu mjesta, u selu Kometnik, ubijeno je oko 28 stanovnika, dok su ostali stanovnici deportovani van sela. Muškarci iz Kometnika i Dobrića, njih 174 iz prvog i 32 iz drugog sela, otjerani su u improvizovani zatvor u Voćinu, dok su žene sa djecom, spominje se brojka od 190, odvedene u Zdence, selo između Podravske Slatine i Našica, gdje su

Spomenik srpskoj deci u selu Noskovačka Dubrava

Godine 1964, na mesnom groblju u selu Noskovačka Dubrava u opštini Čađavica, Virovitičko-podravska županija (na desnoj obali Drave), podignut je ovaj spomenik deci srpskoj deci iz Potkozarja koja su stradala u ustaškom logoru za žene i decu koji se nalazio u štalama vlastelinskog imanja grofa Draškovića. U periodu rada logora, od avgusta do decembra 1942. godine, preminulo je 69 deteta starosti od 4. meseca do 4 godine. Do 1990. godine obavljane su redovne komemoracije uz učešće predstavnika matične Bosanske Dubice, a obnovljene su 5. decembra 2014. godine. Spisak dece stradale u ovom logoru: Vuković Milja, 4 meseca Bošlić Rade, 18 m. Miljević Gina, 3 godine Vujčić Ratko, 10 m. Vujković

BROD: PARASTOS ZA UBIJENE SRBE IZ BARICE DONjE

U brodskoj mjesnoj zajednici Barica Donja ispred spomen-obilježja služen je parastos žrtvama ustaškog terora iz 1941. godine i poginulim borcima i civilnim žrtvama posljednjeg odbrambeno-otadžbinskog rata. Na spomen-obilježju uklesana su imena 124 stanovnika iz Barice ubijena 1941. godine, a na spomen-obilježju iz posljednjeg odbrambeno-otadžbinskog rata imena pet poginulih boraca Vojske Republike Srpske i tri civilne žrtve. U Odbrambeo oradžbinakom ratu iz Barice Donje poginulo je pet boraca i tri civila. “Zato smo danas ovdje da pred sjenama srpskih mučenika opet ponovimo činjenice, da molitvom i paljenjem svijeća osvijetlimo i olakšamo njihov mučenički put ka vaskrsenju. Zato hvala ocu Draganu Zariću za molitvu kroz koju je prožeta i pouka o pobjedi

Palanciste_parastos_i_komemoracija.jpg

(NE)ZABORAVLjENI ZLOČIN NAD CIVILIMA

Srna u pet nastavaka, uz do sada nepoznate detalje, donosi feljton o strašnom ustaškom pokolju u Velikom Palančištu kod Prijedora, u oktobru 1942. godine, kada su u jednoj noći, bez ispaljenog metka, ubijena 342 žitelja sela, među kojima 226 djece. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 08. oktobra 2015. godine. – Muzej Kozare Prijedor za svojih šest decenija postojanja po prvi put je priredio izložbu dominantno posvećenu stradanju civila u Drugom svjetskom ratu nazvavši je “Godina stradanja – 1942”. Viši kustos istorijske zbirke ovog muzeja Vedrana Adamović kaže Srni da se ne može sa sigurnošću tvrditi zašto se tek sada po prvi put

Kako su 1941. godine skončali Srbi iz Dervente : Nad ustaškim zločinima zanijemio i njemački general Glez fon Horstenau

O aktuelnoj temi koja se širi po društvenim mrežama o zločinima ustaška u opštini Derventa pisao je čak i nemački izaslanik u Zagrebu, inače poznati srbomrzac, general Glez fon Horstenau, zgražavajući se i sam nad surovošću ustaškog režima. Naime, u avgustu 1941. g. ustaše su pohapsile sve starije Srbe od sedamnaest godina iz Dervente (do tada Lužani Bosanski), zajedno sa Srbima iz sela Barice, Kostreš i Novi Lužani i odveli ih u logor u Slavonsku Požegu, koji je formiran sporazumom između NDH i Nemačke 4. juna 1941, radi preseljenja izvesnog broja Slovenaca u Srbiju i tzv. ,,odstranjenju “ Srba iz NDH. Taj logor je imao  imao status i kategoriju useljeničko

Sam sa 1700 Srba

Skopaljska dolina, Zanasovići, Zadušnice 2019. godine Tumorno i teško jutro osvanulo je u Skopaljskoj dolini – Zadušnice su danas. Dan kada se  molimo za mrtve i sjećamo se svojih mrtvih. Misao koja mi prolazi kroz glavu – da li  ćemo danas imati s kim da se pomolimo Bogu za pokoj duša svojih umrlih u svetom Hramu? Posmatram pravoslavno groblje u Čipuljiću i Hram koji je poslednji stražar nad  humkama naših umrlih srodnika, gdje se ne čuje ni poj ptice ni ljudska riječ. Samo se  čuju lagani otkucaji crkvenog zvona za pokoj duša svih umrlih i postradalih. Tužno  zvono sa još tužnijeg mjesta koje je nekada vrvilo od života pravoslavnog življa,

Lalovićeva knjiga obračun sa zaboravom i poziv da se u škole uvrsti kultura sjećanja

Knjiga eseja Rada Lalovića „Pamtim da bih postojao“ poziv je nadležnima koji sastavljaju školske udžbenike da poeziju o srpskim stradanjima, sa predloženim načinom analize i obrade, konačno uvrste u nastavu u osnovnim i srednjim školama, istaknuto je na promociji ove knjige u Foči. Autor: Igor Janković Nakon poetske rukoveti “Pred sjenima srpskih mučenika” i zbornika radova “Srpska poezija stradanja i patnje”, ovo je treća u nizu knjiga fočanskog profesora srpskog jezika i prosvjetnog savjetnika za nastavu u kojima se on na sistematičan i metodološki način bavi kulturom sjećanja, ukazujući na problem srpskog zanemarivanja sopstvenog stradanja u 20. vijeku. Knjiga je izašla u izdanju fočanskog Centra za kulturu i informisanje, a

Petar Dragišić: USTAŠE U BUGARSKIM DOKUMENTIMA

U dve bugarske knjige pronašli smo više informacija o stanju u Nezavisnoj državi Hrvatskoj, a deo izvoda iz izabranih dokumenata preveli smo na srpski. Iz Dnevnika bugarskog ratnog premijera Bogdana Filova prenosimo pasus u kojem nalazimo Pavelićevo priznanje o ubistvu 400 hiljada Srba u NDH do proleća 1942. godine i planu da se pobije još toliko preostalih Srba. Druga knjiga predstavlja zbirku dokumenata o vezama Bugarske i NDH koju je 2004. godine objavio bugarski državni arhiv. Iz ove zbirke preveli smo nekoliko strana na kojima nalazimo izjave čelnih ljudi ustaškog režima o teroru nad Srbima, politici NDH prema muslimanskom faktoru, ali i ekstravagantna razmišljanja Ivana Vanče Mihailova, koji se tokom

Ko se borio u Hrvatskoj od 1941. do 1945. godine?

Sa današnje istorijske distance je čudna dugogodišnja naivnost Srba na svoj položaj i stradanje u Hrvatskoj. Rijetko je koji evropski narod toliko stradao od drugog naroda (svojih komšija) a da je to istovremeno nepoznato u pravoj mjeri svjetskoj javnosti, pa čak i potomcima žrtava. Piše: Đorđe Pražić Uvod Srbi u Hrvatskoj su svoj doprinos antifašističkoj borbi i ogromne sopstvene civilne žrtve ugrađivali u „temelje bratstva i jedinstva“, da bi nakon sedamdeset godina sve to bilo zaboravljeno i hrvatskim istorijskim falsifikatima drugačije interpretirano. Srbi antifašisti su postali „fašisti“ a potomci fašista su postali „antifašisti“. Jedan od razloga je i srpska zabluda prema hrvatskim komunistima i partizanima, koji su glavni uzročnici zabluda.

Spomen_ploca_na_crkvi_u_Velikoj_Kladusi.jpg

MASOVNI POKOLj SRBA IZ SLUNjA I VELIKE KLADUŠE

Na današnji dan 1941. godine dovršeno je ubijanje oko 7.000 Srba u ranije iskopanim rovovima na Mehinom stanju i u pravoslavnoj crkvi u Velikoj Kladuši, podsjećaju iz Udruženja “Jadovno 1941”. Ustaše su na stratištu Mehino stanje, na granici Slunjskog i Kladuškog kotara, od 30. jula do 14. avgusta 1941. godine ubili 7.000 Srba, muškaraca, žena i djece, Samo iz sela Komesarca, Savić Sela, Bogovlje, Maljevca, Buhače, Crnog Potoka, Glinice, Gojkovca, Šiljkovače, Krstinje, Široke Rijeke, Jagrovca, Svinjice, Ruševice, Delić Poljane, Pašin Potoka, Žrvnice, Kuplenskog i Selišta ubijeno je 4.000 srpskih seljaka. Mehino stanje je zemljište na granici Slunjskog i Kladuškog kotara gdje je pred rat 1941. godine jugoslovenska vojska iskopala protivtenkovske

Ranko D. Radelić: PRO MEMORIA CONTRA PRO PATRIA

Popis stradalih Nesrba u genocidu 1941.-1945. u naseljima istočne Bilogore 1941.-1945. godine. Izvod iz uvoda knjige objavljene početkom jula 2021. U Beogradu. U Zavičajnom udruženju „Bilogora“ Beograd još 2014. je započeo rad na projektu „Žrtve Bilogore HH vijeka“, koji je imao za cilj da se na jednom mjestu sakupe i kasnije publikuju svi dostupni podaci i istraži ono što je još moguće, poslije skoro čitavog vijeka od događaja, o žrtvama istočne Bilogore, prije svega srpskim, ali i svima ostalim koje su bile žrtve represije, a posebno ustaške strahovlade u NDH 1941.-1945. godine. Naivnima će ovo istraživanje izgledati kao anahrono, ponovno iščitavanje poglavlja jedne apsolvirane i naizgled davno zatvorene knjige. Posao

Darko Ristov Đogo: Ako Tara nije granica za “srpske krivice”

Kalendari i rezolucije. Kišno jutro, a treba poći onim slomivratom između Foče i Plužina. Pa onda u Pivu. Pivski su sveti Mučenici. Služi Mitropolit Joanikije. Čekamo ga, a kiša ne prestaje. Kako dolazi, okreće se: “Oče Darko, ti ćeš besjediti na jevanđelju!” Šta čovjek da kaže kad zanijemi? Šta je ostalo i šta ima da se iskaže na mjestu na kome je smisao svijeta prestao da postoji, onakav bar kakvim ga je civilizacija gradila vijekovima, da bi se u prekidu smislenosti čovjeka koji je postao zvijer rodilo jedino što je veće od čovječanskog smisla – bogočovječanski Svesmisao Žrtve, onaj konačni pogled Jagnjeta u kome je spas. Jaroslav Pelikan će napisati

Prijedor: Predstavljeno dopunjeno izdanje publikacije “Godine stradanja 1941/42.”

U Muzeju Kozare u Prijedoru večeras je promovisano drugo dopunjeno izdanje publikacije “Godine stradanja 1941/42” /NDH i njeni zločini nad srpskim narodom u Prijedoru i okolini 1941/42: Prilog proučavanju zločina genocida nad srpskim narodom u Potkozarju/ autora kustosa istoričara Vedrane Adamović. Adamovićeva je rekla da je prvo izdanje ove publikacije objavljeno 2018. godine, a da je drugo izdanje opširnije za pedesetak stranica i da je u radu na publikaciji koristila još neke dostupne fondove i izvore. – Namjera ove publikacije bila je da se kroz prikaz vlasti NDH i njenih zločina u Prijedoru 1941/42. godine ukaže na dio tog najvećeg srpskog stradanja. Tematski se bavi istim stvarima kao i prvo

Dragan Markovina: Zločin na Lisačkim Rudinama je od početka tretiran kao stvar o kojoj se ne razgovara

U antiratnoj drami “Okupacija u 26 slika” Lordana Zafranovića kultna je scena iz autobusa, u mjestu Lisačke Rudine poviše Stona, u kojoj na okrutan način od strane ustaša bivaju ubijeni građani srpske nacionalnosti. UBOJICE SU BILE NAORUŽANE NOŽEVIMA, MALjEVIMA… Kako piše povjesničar Franko Mirošević u knjizi “Dubrovački kotar u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj”, radilo se tu o “vrhuncu svireposti jer su ustaše uglednim građanima srpske nacionalnosti zabijali čavle u glavu”. Napisao je on i da je ovaj događaj pospješio odluku talijanske vojske o reokupaciji Druge zone, odnosno procjeni da ne žele stanovništvo prepustiti na nemilost domaćih izdajnika. UBIJEN OTAC IZETA HAJDARHODžIĆA U svakom slučaju ubijeni su: željeznički strojovođa Jovo Pravica, posjednik

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala