arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž
Nikola Tesla

Nikola Tesla piše..

”Dok spremam knjigu Teslinog prevoda Zmajevih pesama, sa vama delim neke od nikada prevedenih reči čoveka koji je menjao svet svojim izumima, ali i ostavio zlatan trag koji iz srca narodne tradicije vodi do večne istine. Na tom mestu Pupin i Tesla ne samo da su na istom putu, već njime koračaju jedan pored drugog: Nikola Tesla piše: ”Na Kosovu polju pao je Miloš Obilić, najplemenitiji od svih srpskih heroja, nakon što je ubio sultana Murata II posred njegove velike vojske. Da se ne zna da je ovo istorijska činjenica, moglo bi se pomisliti da se radi o mitu, stvorenom pod uticajem Grka i Rimljana. Jer u Milošu vidimo i

Ko je spasao Savski most oktobra 1944. godine?

U povodu inicijative za imenovanje Savskog mosta nužno je upozoriti na istorijsku istinu: da je most prilikom povlačenja nemačke vojske 1944. spasen zahvaljujući Zemuncima Nikoli Baći Milovančevu i Krsti Krstiću, a da je inicijator akcije spasavanja mosta bio Nikola Milovančev. Punu istinu o tome je svojevremeno napisao publicista Milorad Gončin i objavio ju u svom feljtonu „Na Sremskom frontu“ u „Ekspres politici“ 1972. godine. M. Gončin je zapisao o tom događaju: „Generali Stefan i Felber nisu znali da su patrioti i ilegalci, nezavisno jedni od drugih, preduzeli mere da osujete miniranje mosta. Na zemunskoj strani to je učinjeno mesec i više dana pre oslobođenja Beograda, kada su ilegalci Krsta Krstić

Nikola Milovančev: Za Sajmište kriv Pavelić, a ne Nedić

Sa nevericom sam čuo izjavu ministra Aleksandra Vulina, koji je u vezi aktivnosti na uređenju spomen-područja logora Sajmište upleo i rehabilitaciju Milana Nedića U zemlji Srbiji ne mogu izgleda da se mirno i dostojanstveno završe ni pripreme za ono prema čemu bi trebalo imati pijetet i što se decenijama, u vreme vlasti Josipa Broza i njegovih političkih sledbenika, izbegavalo: obeležavanje nacističko-ustaškog logora Sajmište, u kojem su desetine hiljada nevinih našle smrt od zlikovačkih neljudi. Sa nevericom sam, prilikom posete gospodina Zurofa Beogradu, čuo izjavu ministra Aleksandra Vulina, koji je u vezi aktivnosti na uređenju spomen-područja logora Sajmište upleo i rehabilitaciju Milana Nedića. Teško naime mogu da verujem da ministar ne

Ratko Dmitrović

Srpsko zlatno tele

Imamo potencijal, pamet, čak smo i vredni, doduše kad nemamo drugog izbora, ali nam fali ono glavno… Vara se svako ko misli da Merkelova, ili njeni partneri u Londonu i Parizu, imaju ružičaste, ostvarive planove za budućnost Evrope. Nemaju. Nikada Evropa nije bila oskudnija u velikim idejama, u idejama uopšte, kao što je sada i godinama unazad. Izlazak Engleske iz EU, najava drugih zemalja da će uraditi isto, prodor radikalne desnice, posledica je bezidejnosti onih koji u rukama drže ključeve budućnosti Evrope. Sila destrukcije razara Stari kontinent, Balkan posebno, evo već dugi niz godina. Teoretičari i sociolozi politike ćute, ili mlate praznu slamu. Nigde jedne interesantne, nove ideje, od političara,

Ratko Dmitrović

Orleanke naših dana

Radi li se ovde o novcu, unosnoj prodaji obraza, ili nečem mnogo ozbiljnijem Moje oslobađanje je pobeda Albanaca, kazao je Ramuš Haradinaj kada su ga pre dva dana pustili iz francuskog pritvora. Ne, Ramuš, vi Albanci ste u ovoj dugoj priči sredstvo, tvoje oslobađanje je samo još jedan poraz Evrope. One koja, plašimo se, tu pred našim očima zauvek nestaje. Evrope stvorene na francuskim revolucionarnim idejama slobode, jednakosti, bratstva; Evrope koja se divila veličanstvenoj ulozi male, hrabre Srbije u Velikom ratu; Evrope čiji su najveći umovi pevali u slavu te Srbije; Evrope koja je u odsudnim trenucima znala da izabere put časti i sopstvenog spasa. I uvek je na tom

Ratko Dmitrović

Došli smo do pečata

Nemojmo da se lažemo i zatvaramo oči, ovo bez rata ne može da prođe E, pa evo nas ispred scene sa koje je konačno do plafona podignuta zavesa. I poslednje svetlo je upaljeno, nema više ni senki, sve je savršeno jasno. Drama sa više činova, napisana u Prizrenu 1878. godine, uoči Berlinskog kongresa, ulazi u krešendo poslednjeg čina; ostalo je samo da na kraju neko izađe (najverovatnije Edi Rama) i službeno proglasi veliku Albaniju. Praktično, ona postoji. Nemojmo da se lažemo i zatvaramo oči. To je tako, ko slavio ko žalio. Da li će se zvati sjedinjene albanske države, da se i na taj način dodvore Vašingtonu, ili kako već,

Profesore Mišina u kakvu to raskolničku kaljužu gurate srpsku javnost?

Direktor Muzeja žrtava genocida nas onako “ex cathedra”, u maniru izlagača na naučnom skupu, po ko zna koji put za redom, pokušava zaokupiti brojem jasenovačkih žrtava Piše: Dušan J. Bastašić Onaj dio nevladinog sektora koji okuplja potomke i poštovaoce žrtava Genocida, na srpskom jeziku Pogroma, Satiranja, Istrebljenja ili Pokolja počinjenog od strane Nezavisne Države Hrvatske, iz mnogo razloga pažljivo prati svaku javno iznesenu riječ direktora Muzeja žrtava genocida iz Beograda. Od toga, koja osoba stoji iza te funkcije, mnogo je važnije da ona predstavlja ne samo najvišu, državnu instituciju Srbije ali i vaskolikog srpskog naroda, u čijoj je kompetenciji (između ostalog) izučavanje, publikovanje i obrazovanje Srba o Pogromu, Satiranju, Istrebljenju

Dr Dušan J. Bastašić fotografija: Frontal.SRB/DHS

Dušan Bastašić: Ne postoji holokaust nad Srbima

Obrazovanje o holokaustu se najavljuje kao sastavni dio programa u osnovnim i srednjim školama Srpske. Iako nema ništa protiv toga, naš sagovornik smatra da je neprirodno da srpska djeca uče o stradanju drugih, ali ne i svog naroda. Piše i pita: Dani(j)el Simić Dušana Bastašića znam otkako sam saznao šta je Jadovno. Sedam godina kasnije, garantujem da 99% učenika u osnovnim i srednjim školama nema ni najblažeg pojma šta ovaj termin znači. A i ovaj jedan procenat sam nategnuto ostavio, da se neko pametno i osviješteno đače ne uvrijedi čitajući. Nada umire posljednja. Jedina promjena u javnoj sferi od tada, jeste što smo postigli da se u mejnstrim medijima, ali

Matija Bećković u Domu kulture Gračanica

Kosovo pre Kosova

Istorija je dovodila u sumnju čak i mesto gde se bitka dogodila, a poezija je Kosovo uočila još pre Kosova. Poetska pronicanja su dosegnula da će to ubavo polje postati ne samo ubojno, nego i usudno i presudno. Pesnik je ovo polje odavno izabrao da smesti svoju pesmu. Pretkosovske pesme počinju otmicom žena i Banović Strahinja baš na Kosovu pokazuje svoju moralnu retkost. I Marko Kraljević ide pravo na Kosovo kod bijele Samodreže crkve da presudi na kome je carstvo. Majka Jevrosima izgovoriće pre Lazarevog opredeljenja, reskije i srpskije svedenu biblijsku reč: Bolje ti je izgubiti glavu Nego svoju ogr’ješiti dušu! Eto, kolika je vrednost duše, i kako je reskira

Nemanja Dević

Vekovnik: Naši mali izbori

Pre nekih mesečak dana bio sam na jednom gastarbajterskom punoletstvu. Dečko rođen u Nemačkoj, njegovi su odavde, pa su posebno proslavili rođendan tamo, a posebno ovde. Tamo je verovatno bilo po švapskim adetima, ali ovde je bila sodoma i gomora. Ustvari, tipično srpsko punoletstvo, uz more alkohola, pevaljku, trubače. Gosti i gošće kao na nekom porno kastingu – devojke polugole, nakvarcovane, istetovirane, momci isto tako išarani, nabildovani, da im prsnu one košulje i majice usteluše. Naravno, mnoštvo gastosa punih love, pa su na muziku samo leteli evrići. Još kad su se takvi opili… I sve je bilo u tom fazonu, dok jednog trenutka, u ponoć, nije ušla slavljenička torta sa

VIDEO – Matija Bećković: Zaboravljene srpske žrtve

U nedelju, 26. marta 2017. u sali bioskopa „Jugoslavija“ u Vrbasu održano je predavanje akademika Matije Bećkovića koji je pred prepunom dvoranom besedio na temu „Zaboravljene srpske žrtve“. Tribinu je organizovala Srpska pravoslavna crkvena opština Vrbas. Više od istog autora: Matija Bećković na portalu Jadovno 1941.

Akademik Matija Bećković

Bećković: Politička izmišljotina o različitim jezicima

Akademik Matija Bećković istakao je, komentarišući Deklaraciju o zajedničkom jeziku, da bi važno dostignuće bilo to ako srpsku lingvistiku ne bi progonili da odustane od istine da je to jedan jezik i prikloni se političkoj izmišljotini o različitim jezicima. „Da je to jedan jezik, lingvistika se nikada nije ni dvoumila. Bilo bi dobro ako bi se predomislili političari koji su izmislili da su to različiti jezici“, rekao je Bećković za „Politiku“. On je napomenuo da su u slavu laži o različitim jezicima osnovane mnoge katedre i da je po svijetu viđao sudske tumače na čijim vizitkartama je pisalo da prevode sa srpskog, hrvatskog, bošnjačkog, crnogorskog. „Pričali su mi da im

O evet-efendiji

Ivo Andrić kaže da je u svoje vreme na turskom dvoru postojalo naročito zvanje: evet-efendija. Njegova dužnost bila je da klima glavom na sve što sultan kaže… Andrić, na žalost, nije zapisao ništa više o ovom zanimanju. Ni kod drugih nismo našli ništa o evet-efendiji. O svemu ostalom možemo samo nagađati. Recimo: kako je izgledao opis radnog mesta evet-efendije? Koliko je bilo izvršilaca? Koje su uslove morali da ispune? Iz šturog podatka da je dužnost evet-efendije bila isključivo da klima glavom na sve što sultan kaže, mogao bi se steći utisak da je to bio jednostavan posao, da ga je mogao obavljati svako. To može pomisliti samo laik i onaj

Akademik Matija Bećković

Poezija – lična karta srpskog naroda

Književnik Matija Bećković rekao je Srni da su Srbi pjesnički narod i da se u poeziji može naći duša i lična karta srpskog naroda. “Ne znam ništa značajnije od poezije u životu srpskog naroda. Mi smo pesnički narod. Poezija je ono što smo izneli iz vekova ropstva i što nas je grejalo u ropstvu i čime smo se pridružili velikim narodima”, rekao je Bećković, povodom Svjetskog dana poezije, 21. marta. On je naveo da su Srbi “svoje dušmane pobili u svojim pjesmama, a nisu u stvarnosti”. “Tako, kada nas i ne vole – ne vole nas zbog pesama, a ne zbog stvarnih činova. Pesme su večne, a sve drugo prolazno”,

Petar Božović i Matija Bećković odgovorili Milogorcima i crnogorskom glumcu

Crnogorska serija „Božićni ustanak“, u kojoj su Srbi predstavljeni kao okupatori Crne Gore i koja je puna istorijskih falsifikata, snimljena je s namerom da se unese mržnja između dva naroda, ocenjuju sagovornici. Akademik Matija Bećković je iznenađen ovakvim projektom javnog servisa Crne Gore. Neshvatljiva izjava – Sve što su okupatori hteli silom, Montenegrini ispunjavaju milom. Otkad su podigli čergu na vrhu Lovćena, ceo svet zna ko su i šta su Crnogorci, sem oni sami – navodi Bećković. Na velike propuste u snimanju, poput zastave koja nije korišćena u to vreme, Bećković odgovara: – Oni su gazili svoju zastavu misleći da je tuđa, a istakli neku koja nije ničija. Najviše se

Manastir Gomirje

O Srbima i pravoslavnoj hrišćanskoj veri na prostorima današnje Republike Hrvatske do XX veka

Još u ranohrišćansko vreme, u IV veku, na području rimske provincije Dalmacije postojala su brojna srpska naselja. Na žalost, od XIX veka, političke prilike nisu omogućavale detaljnija arheološka istraživanja najstarijeg perioda boravka Srba na tim prostorima. Autor: Nikola Milovančev Tek u vreme kratkotrajne Republike Srpske Krajine, tokom 1993. i 1994. god. , arheolozima predvođenim prof. dr. Đorđem Jankovićem bilo je omogućeno da barem delomično istraže više lokaliteta na području Kninske Krajine i Like (Srbski klanac, Kupinovo, Donji Lapac), kao i susednog područja Drvara i Grahova; već 1995. skršena je RSK i od tada dalja istraživanja nisu bila obavljana. Rezultati arheoloških radova objavljeni su 1998. u knjizi Đorđa Jankovića „Srpske gromile“

Akademik Matija Bećković

Matija Bećković: O trijumfu najgorih đaka

Nedavno smo bili na proslavi stogodišnjice naše škole. Pored profesora, na svečanosti su se okupili i najgori đaci iz svih generacija! A koga drugog da zovu: najgori đaci su jedino i uspeli u životu. Možete zamisliti kakav je to bio trijumf: najgori učenici u frakovima, a najgore učenice u svečanim toaletama pod najskupocenijim nakitom – plešu sa svojim profesorima koji su, siroti, još uvek u onim istim pohabanim i još u ono doba kad su sašivena, demodiranim odelima. Najboljih učenika nigde nema. Ko zna gde su zaglavili, ili su u Nemačkoj, ili ovde, ali bez posla, ili još uče, ili su na nervnim klinikama, ili su se nesrećno oženili nekom

Nemanja Dević: Bićemo svjedoci čina u kome će Republika Srpska ostvariti pravo na nezavisnost!

Istoričar Nemanja Dević je kao jedan od osnivača NVO Srpski akademski krug uspio da autorski prepoznatljivim i veoma upečatljivim tekstovima široj javnosti približi temu istorije srpskog naroda u Drugom svjetskom ratu. U razgovoru za Srpsko kolo Dević kaže da je sudbina Republike Srpske složeno pitanje koje od srpskih elita zahtijeva ono što im je u novijoj istoriji često nedostajalo: strpljenja i mudrosti. – Republika Srpska odraz je viševjekovne borbe za slobodu srpskog naroda zapadno od Drine. Nju je u Odbrambeno-otadžbinskom ratu devedesetih godina stvorio isti onaj narod koji je, poslije genocida u NDH, postao doslovno živ klan-nedoklan. Smatram da će srpski narod u budućnosti, a mi ćemo biti svjedoci tog

Prof. dr Svetozar Livada

Svetozar Livada: Dogovor ekumenista da Stepinac bude svetac svih hrišćana

Stepinčev dnevnik kipti od mržnje Alojzije Stepinac je bio jedan od najužasnijih sveštenika u biskupijama pape Pija XII. Ja sam jedan od retkih koji je pročitao Stepinčev dnevnik koji, uzgred, nikada nije štampan, niti će ikada biti objavljen – kaže za „Vesti“ penzionisani univerzitetski profesor iz Hrvatske dr Svetozar Livada . Zašto je Stepinčev dnevnik i danas u rukopisu? – Zato što je Stepinac njime sam sebe osudio. I zato nikada taj dnevnik neće biti objavljen jer bi time bio srušen mit o Stepincu kao prelatu koji je stradao zbog svojih hrišćanskih uverenja i žrtvovanja za veru. Navedite neke zanimljive detalje iz tog rukopisa? – Čuvena je njegova izjava o

Bećković: Najgore je što Cerić i Kurtćehajić govore ono što misle

Akademik Matija Bećković ocijenio je da se predstavnicima Svjetskog Bošnjačkog kongresa Mustafi Ceriću i Suadu Kurtćehajiću, koji su izjednačili Republiku Srpsku sa NDH i “Islamskom državom” i zatražili ukidanje njenog imena, ne može prigovoriti da ne govore ono što misle i naglasio da je to “od svega najgore”. Bećković je rekao Srni da se “samo može zamisliti šta oni misle”, a posebno Cerić koji je izjavio da bi Bošnjaci u BiH trebalo da podignu tužbu protiv izučavanja i čitanja “Gorskog vijenca” u Crnoj Gori ili bilo gdje jer je u njemu našao korijene genocida nad Bošnjacima. “Možete misliti šta misle o nama kada tako misle o Njegošu i Andriću”, naveo

Nemanja Dević: Zašto „Knjiga o Draži“

Za istoričara koji se bavi proučavanjem događaja u periodu 1941–1945, “Knjiga o Draži” će predstavljati nezaobilazno štivo i značajno vrelo saznanja. Knjiga o Draži, nastala s povodom 1956. godine, predstavljala je jedinstven „projekat“ koji je okupio političke i vojne saradnike poslednjeg srpskog đenerala, razjedinjene i rasute od Kanade do Australije. Dvotomna knjiga, koja je okupila 40-ak autora, i kroz njihove istorijske eseje objedinila opise događaja iz Drugog svetskog rata na čitavom srpskom prostoru, imala je za krajnji cilj da, kada u Beogradu to nije bilo moguće, pred svetsku javnost iznese istinu o oklevetanom Ravnogorskom pokretu, poraženom u građanskom ratu u Jugoslaviji. Pisci „ravnogorske istorije“ su podsećali i na uspehe i

Bećković Za kralja sam jer je predsednik Srbije, predsednik Srbije, a kralj Srbije kralj svih Srba

Posle tolikih žrtava stvorena je Republika Srpska i ona je sada toliki problem. Prigovara im se zašto slave svoj rođendan i slavu, što je zapamćeno samo u najneslavnijim i neslobodnijim vremenima, kaže za Sputnjik akademik Matija Bećković, koji govori i o tome kako su Srbi izdali svoje žrtve i svog kralja. U kom društvenom uređenju živimo? Nekada ste živeli u nadi da će Milošević biti naš poslednji predsednik, da li je u Vama ostalo nade da će Srbi ikada više videti krunisanje svog kralja, da li bi to nešto promenilo? — Da je Titu palo na pamet da se proglasi za kralja, svi naši republikanci bi preko noći postali monarhisti.

Matija Bećković: Okupacija

Kad ste nas već okupirali Kakav je problem Da budete malo ljubazniji Što mora svaku okupaciju Da prati isti buđav izraz lica I neskrivenog gađenja Ako se sve na svetu promenilo Zašto bi jedino okupacija I u trećem mileniju Izgledala kao u prva dva Kao da niste ništa naučili Ni od jedne prethodne okupacije Zašto bi uz okupaciju na kraju istorije Trijumfa ljudskih prava i demokratije Bila obavezna nabusitost i arogancija Zar već sebi ne možete priuštiti Da malo predahnete i u sve unesete Nešto malo lakoće I koliko toliko stila i šarma Što mora povodac da se vidi I modrice po vratu Kao da su ešarpe skupe Ne može

Starješina Vaznesenjske crkve u Beogradu otac Arsenije,recenzent Radovan Kalabić i akademik Matija Bećković na promociji knjige velikog srpskog pravoslavnog mislioca u emigraciji Marka S. Markovića.

Bećković: Grozote koje slušamo o nama, oni su prvo čuli od nas

Akademik Matija Bećković ocijenio je da su Srbi kroz istoriju doveli sebe u situaciju da danas od drugih slušaju “grozote o sebi”, koje su sami sebi bespotrebno pripisivali. “Sve grozote koje slušamo o nama, oni su prvo čuli od nas. Niko nam nije govorio to što smo mi govorili o sebi. Da smo sluge okupatora, izdajnici, to nije rekao niko ko je sa strane znao i gledao šta se ovde događalo”, rekao je Bećković na sinoćnjoj promociji knjige velikog srpskog pravoslavnog mislioca u emigraciji Marka S. Markovića. Bećković je u parohijskom domu Vaznesenjske crkve u Beogradu ocijenio da su laži, samouništavanje i samomržnja iskrivile svijest mnogih naraštaja kod Srba i

Ratko Dmitrović

Zaboravljena lekcija Dimitrija Ruvarca

Pre više od jednog veka, u vreme kada se antisrpstvo sa druge strane Dunava zahuktavalo, pripremajući Jasenovce, Jadovna i „Oluje“, jedan vredni i umni čovek, paroh zemunski, napisao je knjigu koja, mada je tome bila namenjena, Srbima nije otvorila nijedno oko, a aktuelna je i vredna danas kao i te 1895. godine Pre nekoliko godina jedna srpskoj javnosti poznata spodoba – hajde da joj ne spominjem ime – zagovornik teorije da prošlost nije važna, promotor bezuslovnog zajedništva jugoslovenskih naroda – izjavila je da su Srbi i Hrvati, istina, imali „neke nesporazume“ u prošlosti, posebno u Drugom svetskom ratu, ali bože moj ratovali su i drugi, duže nego Srbi i Hrvati,

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala