arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž
Prof. dr Svetozar Livada

Svetozar Livada: Čitao sam dnevnik Alojzija Stepinca

Alojzije Stepinac je bio jedan od najužasnijih sveštenika u biskupijama pape Pija XII. Ja sam jedan od retkih koji je pročitao Stepinčev dnevnik koji, uzgred, nikada nije štampan, niti će ikada biti objavljen – kaže za „Vesti“ penzionisani univerzitetski profesor iz Hrvatske dr Svetozar Livada . Zašto je Stepinčev dnevnik i danas u rukopisu? Zato što je Stepinac njime sam sebe osudio. I zato nikada taj dnevnik neće biti objavljen jer bi time bio srušen mit o Stepincu kao prelatu koji je stradao zbog svojih hrišćanskih uverenja i žrtvovanja za veru. Navedite neke zanimljive detalje iz tog rukopisa? Čuvena je njegova izjava o Srbima: „Kada bi Srbina i Hrvata skuhali

Sveti Mučenici naši, praštajte nam!

77. godina od strašnog pokolja nad pravoslavnim Srbima u selima Motike, Šargovac, Drakulić, i rudniku Rakovac! Bez i jednog ispaljenog metka ustaše su tog 7. februara 1942. godine počinili Pokolj! Ubili su najmanje 2300 ljudi, a među poklanima i 551 dijete. Taj stravičan čin ljudski mozak ne može da zamisli u svojoj glavi. Nema tog filma strave i užasa, horora, koji bi mogao dočarati to zlodjelo. Piše: Sandra Blagić Ali, postoji u stvarnom životu pokvareni neljudski um kojem je bilo zadovoljstvo klati! Hranio se tim mučenjem , klanjem. Ubijao je sjekirama, noževima, toljagama uz odobrenje katoličke crkve koja se nije protivila Pokolju, i od koje su dobili oproštenje grijeha. U

Nemanja Dević

Ej, ljudi, sve je izmišljeno!

Komunističkih manipulacija i falsifikata ima toliko da se bukvalno svemu što su u vremenu socijalizma pisali mora prilaziti sa skepsom i nevericom… Ne znamo, tako, šta je za nas istraživače bolje: da su činjenice skrili od nas, ili da čitamo ono kako su ih oni tumačili. I to smo znali preispitujući glavne istorijske tokove – ali to je slučaj i sa bukvalno svakim detaljem mikroistorije naših gradova, sela, ulica, sa imenima ”narodnih heroja” koja su i danas utisnuta na naše škole i obrazovne institucije u kojima smo stekli prva znanja, sa fabrikama u kojima su naši roditelji započeli karijere i čijeg se poslovanja sa setom sećaju… Radeći na spiskovima žrtava

Sandra Blagić: Blago onom narodu koga znaju po žrtvama, a ne po zločinima!

Prije 77 godina, tačnije 7. februara 1942. godine dok su mještani sela Šargovac, Motike i Drakulić spavali, ustaše su krenule u odmazdu. Prvo su ušle u rudnik Rakovac i tamo pobile na najmonstruozniji način 65 rudara, koji su se zatekli na poslu. Ubijali su sve redom! Nisu marili za žene dijecu, starce, nemoćnu čeljad. Vođa krvoločnih zvijeri, željne krvi, bio je fratar Miroslav Filipović, poznatiji kao fra Satana. Tragovi vode i do osnovne škole “Đura Jakšić” u Šargovcu. Uz govor fra Satane: ” Ustaše ovo je u ime Boga, pokrštavam ove izrode, a vi slijedite moj put. Ja prvi primam sav grijeh na moju dušu, a vas ću ispovjedim i

Dević za IN4S: Srpstvo je karika koja spaja prošlost i budućnost Crne Gore

Mi kroz čitav 20. vijek nijesmo popisali svoje žrtve, ni za Prvi svjetski rat, ni za Drugi svjetski rat, čak ni za ratove 1990-ih godina – i ne znamo koliko nas je nestalo Nemanja Dević Istoričar Nemanja Dević kazao je da su uzaludni napori aktuelne crnogorske vlasti koja na sve načine pokušava da prekine kariku srpskog lanca koji u Crnoj Gori spaja prošlo i buduće. -Proći će i ova vremena. I sadašnji vlastodršci zvaće se jednom bivšima, i oni će biti nečiji djedovi, kao što su sada unuci. Vjerujem da će svojim unucima oni ostaviti mnogo toga u nasledstvo, ali je pitanje šta će im ostaviti u nasleđe. Istorija srpskog naroda

Nemanja Dević: Bio jednom Doda komandant..

Tragična sudbina mladog potporučnika Dobrosava Radojkovića – Dode bila je jedna od ključnih koja me je još kao dečaka opredelila za sakupljanje zatamnjenih, zabranjenih – i umalo zaboravljenih istorijskih priča. Rođen 21. septembra 1920. u Kusatku, od oca Radosava i majke Mileve, Doda je od malena odskakao od svoje okoline, po bistrini i fizičkoj spremnosti. Pošto je završio osnovnu školu, prešao je u palanačku gimnaziju, tada elitnu prosvetnu ustanovu, u kojoj su seljački sinovi bili retki. Stasit i pravdoljubiv, brzo je postao omiljen u društvu. Gimnaziju je završio sa uspehom i potom upisao Nižu školu vojne akademije u Beogradu. Savremenici ga pamte kada je za vreme raspusta dolazio u selo,

Zatiranje Srba u Hrvatskoj (22): Pakleni plan Zagreba

U obimnom, naučnom radu “Biološki slom i nestajanje Srba u Hrvatskoj – 1880-2011.”, koji analizira 130 poslednjih godina popisa stanovništva u Hrvatskoj, najpriznatiji živi srpski naučnik u Hrvatskoj, profesor Svetozar Livada je konkretnim primerima opravdao veoma sumoran naslov knjige. Svojevrstan je zaključak da su na demografski slom Srba u Hrvatskoj uticali Prvi i Drugi svetski rat, a da je “završni udarac” usledio posle 1991. godine. Progoni, klanja, kolonizacija – Dugoročni trend opadanja broja i udela Srba u Hrvatskoj evidentan je još od kraja Prvog svetskog rata. Od 1941. primetna je kontinuirana politika prema Srbima u Hrvatskoj: Pavelićevi progoni i, kasnija klanja, nastavili su se kolonizacijom i završili se Tuđmanovim progonima.

Prof. dr Svetozar Livada

Zatiranje Srba u Hrvatskoj (18): Vukovar – podeljen grad

Vukovar je od vajkada slovio kao multietnički grad sa stanovništvom prošaranim različitim etničkim grupama gde su Hrvati i Srbi uglavnom činili većinu. Prema rezultatima popisa iz 1880. u Vukovaru je živelo 8.741 stanovnik, od kojih 6.422 Hrvata i 1.634 Srba. Sto godina kasnije, ovaj grad je brojao 33.649 ljudi, među kojima 12.760 Hrvata i 8.177 Srba. Taj popis iz 1981, poslednji je “regularan”, jer onaj održan 1991. mnogi dovode u pitanje zbog naraslog nacionalizma. Prema rezultatima popisa iz te godine od ukupno 44.639 stanovnika, u Vukovaru je živelo 21.065 Hrvata i 14.425 Srba. Narušeni dobri odnosi U istraživanju Svetozara Livade u knjizi “Biološki slom i nestajanje Srba u Hrvatskoj –

Sandra Blagić: Dan kada se Velebit tresao

Velebit, velelepna planina, koja razdvaja Liku od Jadranskog mora. Puna životinjskog i biljnog svijeta, prepuna jama, previše krvi, previše smrti. Smrti koja se desila 1941. godine u kojoj je za samo 132 dana ubijeno 40.000 Srba i Jevreja. Zar postoji životinja koja može ubiti malo dijete ili nemoćnog čovjeka, nemoćnu ženu, majku, baku? Da se iživljava, naslađuje mukama, vadi oči i iz utrobe nerođeno dijete, siluje, nabija na nož, pije krv tog napaćenog covjeka? Postoji! Postoji zvijer, zvijer koja se ne kaje za svoja nedjela. Odlazeći na Jadovno, da se poklonimo nevinim žrtvama i da im zapalimo svijeće, na graničnom prelazu nas dočekuje tortura. Pretresaju nas, provociraju, snimaju, vade nam

Nemanja Dević

Bez bratskih odnosa se ni sablja ne iskova ni pesma ne sačini

Ovakva država i društvo nikako nisu povoljna sredina za razvoj talentovanog i poštenog mladog čoveka. Situacija se dodatno pogoršava ako ste pride i nacionalno opredeljeni. Na konferencijama i koktelima postajete persona non grata, teže se dobijaju stipendije, a još teže ulazi u institucije. Kolege počinju da vas gledaju kao uvrnutog tipa, a od perspektivnog “lidera” u kojeg je cela čaršija gledala i u njega se uzdala postajete gubitnik neizvesne budućnosti koji jedva sastavlja kraj s krajem. Jednostavno – osuđeni ste ili da pravite prelom u svom mozgu i budete sve ono što niste, ili da se i dalje odupirete sistemu odbačeni od svih, usamljeni i pod čestom rafalnom paljbom sopstvenih

Prof. dr Svetozar Livada

Zatiranje Srba u Hrvatskoj (9): Etničko čišćenje Dalmatinske zagore

Nekada poznata kao Banovina ili Banska Hrvatska, Banija je uvek imala uravnotežen nacionalni sastav stanovništva, u kome su dve nacionalne grupe, hrvatska i srpska, sve do 1991. bile gotovo podjednako zastupljene. Iako se pod nazivom Dalmatinska zagora, ovaj region Hrvatske pominje tek posle Drugog svetskog rata, faktički je deo Zagore koji obuhvata gotovo celokupno zaleđe dalmatinske obale, a to je oko 150 kilometara dug pojas uz more omeđen planinskim masivima Kozjaka, Mosora, Omiške Dinare, Biokova i Rilića. Teritorijalno, to su područja opština Knin, Drniš, Benkovac, Obrovac, Sinj, Vrlike, Imotskog i Vrgorca. Istražujući popise stanovništva u periodu od 111 godina, profesor Svetozar Livada ističe da se u tom periodu, odnosno do

svetozar_livada.jpg

Zatiranje Srba u Hrvatskoj (7): Kordun istorijski poligon smrti

Još jedna regija u Hrvatskoj vekovima je imala pretežno srpsko stanovništvo, a prethodno je takođe činila deo Vojne Krajine. Reč je o Kordunu koji Svetozar Livada metaforički zbog činjenice da je stalno bio na udaru, naziva “istorijski poligon smrti”. Još jedna regija u Hrvatskoj vekovima je imala pretežno srpsko stanovništvo, a prethodno je takođe činila deo Vojne Krajine. Reč je o Kordunu koji Svetozar Livada metaforički zbog činjenice da je stalno bio na udaru, naziva “istorijski poligon smrti”. – Sva su ta stradanja u prošlosti najčešće bila svestrana, sistematska i radikalna – ističe Livada i dodaje da je prva karakteristika ove regije, ukoliko se analizuraju podaci od 1880. do 1991. “spor

Akademik Matija Bećković (Foto: mc.rs)

BEĆKOVIĆ: CRNA GORA POSTALA NEZAVISNA SAMO OD SRBA I SRBIJE

Akademik Matija Bećković, kojem su vlasti Crne Gore nedavno zabranile ulazak u tu zemlju, ocijenio je da je Crna Gora postala nezavisna samo od Srba i Srbije, a da je on uzet samo kao simbol. Bećković je rekao da ne zna zašto mu je pridala toliki značaj jedna članica najjačeg vojnog saveza na svijetu i kako može da zazire od bilo kojeg pjesnika, a kamoli od njega. “Jedino ako to nije uslov za otvaranje nekog novog poglavlja za ulazak u EU. S druge strane, čini se da je moja persona uzeta samo kao simbol, a da su persone non grata svi Srbi u današnjoj Crnoj Gori”, izjavio je on za

svetozar_livada.jpg

Zatiranje Srba u Hrvatskoj (6): Opustošena srpska Lika

Opsežna analiza najpoznatijeg srpskog naučnika u Hrvatskoj, profesora Svetozara Livade, pretočena u knjigu “Biološki slom i nestajanje Srba u Hrvatskoj 18    panija – delova Hrvatske u kojima su Srbi uvek predstavljali većinu. Jedna od njih je regija Like u kojoj je sve do 1991. godine srpski živalj bio mnogoljudniji, a danas je sveden na populaciju koja se kreće oko 20 odsto. Lika je tipično planinska regija, sa prosečnom nadmorskom visinom od 700 metara, a nadvisuju je dva velika planinska lanca Velebitski i Plješevički i više kotlina i visoravni. Sa 5.000 kvadratnih kilometara površine, najveća je i ujedno najređe naseljena regija u Hrvatskoj sa oko deset stanovnika po metru kvadratnom.  

Nemanja Dević: Da li smo mi zaista kao nacija preživeli Veliki rat i stvaranje Jugoslavije?

Juče sam u bioskopu odgledao “Kralja Petra I”. Nisam filmski kritičar, a ne volim da govorim o stvarima za koje nisam stručan. Ipak, ovde hoću da sa prijateljima samo u najkraćem obliku podelim utiske, budući da se radi o oceni istorijskih događaja, aktuelnih i vek kasnije. Po mom mišljenju, film je dobar upravo iz onih razloga zbog kojih se mojim prijateljima nacionalistima ne dopada. Piše: Nemanja Dević 1) Slika, ton, muzika, kadar su savršeni. Kao da smo gledali holivudsku ekranizaciju Tolkinovih bajki, a da, opet, efekti nisu bili u prvom planu, niti su zasenili milu i malu srpsku priču. Muzika se, kao da je iz nekog Morikoneovog vesterna, sjajno uklopila

BEĆKOVIĆ: ZABORAVLjENI NAJZNAČAJNIJI SRPSKI VOĐA 20. VIJEKA

Jovan Dučić pisao je o vrhovnom komandantu srpske vojske u Prvom ratu, Kralju Aleksandru Karađorđeviću, koji je otkupio rukopis “Gorskoga vijenca” i iz Beča ga posle 1918. godine donio u svoju biblioteku. Iz te porodične svojine, nečijom samovoljom je odnesen na Cetinje – rekao je Bećković i dodao se ovih godina mnogo slušalo o Prvome ratu. – Vrhovni komandant te vojske imao je samo 21 godinu kad je počeo tom vojskom da komanduje. Prošlo je više od pola vijeka da otadžbina nije uždila svijeću za dušu tog najznačajnijeg srpskoga vladara dvadesetoga vijeka. Prije 74 godine ubijen je on, sin jednog, unuk dva kralja, praunuk vožda Karađorđa, rođen na Cetinju, ostao

Nemanja Dević: Težak li je naš greh, kada ih ne pamtimo i ne spominjemo

Prkoseći novogodišnjoj euforiji, čitam o našim postradalim i progonjenim sveštenicima 1941-1945. i kasnije, u ”građanskom ratu u miru”. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 3. januara  2018. godine. Listam knjige Veljka Đurića Mišine, Save Jovića, Velibora Džomića, naposletku uzimam i jednu spomenicu poginulih pravoslavnih sveštenika iz 1960. ili 60 i neke… i gledam te likove, te oči, biografije koje su postale žitija. Kakvi su sve pastiri postradali… Mnogo ih je, najboljih, mučenički postradalo od komunista, mnogo od Nemaca, Bugara, Mađara, Arnauta… ali najviše od ustaške ruke. Umoreni su najsvirepije, da bi se ta ”granica civilizacija” pomerila dalje na istok, do Drine. To kako

Nemanja Dević: Vazdušni most – Operacija Halijard

Ova operacija smatra se za jednu od najuspešnijih spasilačkih misija iza neprijateljskih linija u istoriji ratova. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 29. novembra  2017. godine. Orkestar ratnog vazduhoplovstva SAD izvodi himnu Bože pravde. Američki ambasador se na prilično dobrom srpskom jeziku obraća srpskim seljacima sa šajkačama, koji ga slušaju netremice, smešeći se. Kada im potom bude dodeljivao plakete, sa nekima od njih izljubiće se po tri puta. Amerikanci i Srbi su se rame uz rame borili za slobodu, reći će jednog trenutka Kajl Skat, pa nastaviti u istom tonu: Ljudi iz ovog regiona su istinski heroji. Osećam se ponizno kad mislim na

Nemanja Dević: Ma koliko od njih bežali, senke prošlosti nas uporno prate

Potpuno neočekivano i nevezano za posao kojim se bavim, večeras sam, u širem društvu, u jednoj kafani sedeo i s poznatim srpskim Glumcem. Boem i šaljivdžija, pričao je ponajviše o svojim glumačkim iskustvima, ali i o putovanjima, druženjima, ženama… Uzgredno, reče i da je nedavno dolazio do Šumadije, da obiđe ostarelog oca i nasleđeno, poveće imanje u selu T. “Uh, T. – pa znam to selo”, gotovo da mi izlete, ma koliko da sam bio svestan da mom večerašnjem satrudniku u piću nije mnogo stalo do istorijskih priča. U trenutku sam se setio da, zapravo, kao što je to često kod mene slučaj, ja ne poznajem niti jednog živog čoveka

Predsednik UG "Jadovno 1941" Dušan J. Bastašić Foto M. Filipović

Dušan J. Bastašić: Kome i čemu služe „rasprave“ o broju žrtava Jasenovca?

Nedavno je na sajtu Muzeja žrtava genocida iz Beograda osvanuo prilog pod naslovom: „Jedan prilog za raspravu o broju stradalnika u Jasenovcu“. Pored nekoliko uvodnih rečenica, postavljen je faksimil uvodnika septembarskog izdanja lista „Prosvjeta“ iz Zagreba pod naslovom „Nije sto hiljada malo“. Ovim se opet, po ko zna koji put za redom, javnost pokušava zaokupiti brojem jasenovačkih žrtava. Bolna tema, broj žrtava u Jasenovcu, aktualizovana je u Hrvatskoj početkom devedesetih dolaskom proustaške vlasti na krilima sponzora iz ustaške emigracije. Od tada do danas, uvećava se broj onih koji umanjuju, banalizuju i osporavaju Pokolj, genocid nad Srbima, počinjen od strane NDH. Posebno u Jasenovcu, paradigmi srpskog stradanja. Sve je više onih

DANE LUKAJIĆ U MONTIRANOM OTIMANjU ŽIVOTA

Ne treba pitati da li je moguće, nego zašto je moguće da 30. juna uhapšeni pukovnik VRS trune od tada u hrvatskom istražnom zatvoru, da bi tek danas bila podignuta optužnica? Ko će zaštiti ovog veterana od estradnog iživljavanja novoustašluka? Na najgrublji mogući način, nakon sati zadržavanja i maltretiranja na graničnom prelazu Izačić/Ličko Petrovo Selo, pripadnici hrvatske policije su uhapsili Daneta Lukajića, izvevši ga iz autobusa koji je vozio hodočasnike na obilježavanje stradanja više od 40.000 nevino ubijenih Srba i Jevreja u sistemu ustaških logora smrti Jadovno – Gospić – Pag, kao jedne od najtrajnijih tekovina Nezavisne Države Hrvatske. Bolju simboliku nismo ni mogli tražiti. Sve je tu jasno. Frontal.SRB

Nikola Milovančev: Opravdano upozorenje SPC

Razuman glas Crkve da se neke odredbe predloga Zakona o zaštiti podataka o ličnosti usklade sa zdravim razumom i sa pravnim stanjem. U „Politici” je u subotu, 3. novembra 2018. objavljen članak novinarke Jelene Popadić pod naslovom „SPC protiv toga da joj država viri u crkvene knjige”. U članku se govori o zahtevu Srpske pravoslavne crkve da se predlog Zakona o zaštiti podataka o ličnosti povuče iz postupka donošenja, a zatim je naveden i stav prof. dr Saše Gajina, člana Radne grupe za donošenje tog zakona u vezi sa zahtevom SPC. Srpska pravoslavna crkva po mom mišljenju opravdano upozorava na zadiranje zakona u oblast podataka verskih zajednica, a odgovor g.

U Beogradu predstavljena knjiga Biološki slom i nestajanje Srba u Hrvatskoj (1880-2011) autora Svetozara Livade

Nova knjiga dr Svetozara Livade Biološki slom i nestajanje Srba u Hrvatskoj (1880–2011), u izdanju Izdavačkih kuća Službeni glasnik iz Beograda i Prometej iz Novog Sada, predstavljena je 8.11.2018. godine u Vukovoj zadužbini u Beogradu. Pored samog autora, o knjizi su govorili i Zoran Kolundžija, dr Đuro Šušnjić i dr Jovica Trkulja. Uvijek je uspijevao da ostane svoj – Želio bih sve da Vas pozdravim, u ime domaćina Vukove zadužbine, Izdavačke kuće Službeni glasnik iz Beograda i Izdavačke kuće Prometej iz Novog Sada. Ovo je veliki trenutak za sve nas koji smo došli da vidimo i čujemo dr Svetozara Livadu, poslije mnogo godina. Imao sam sreću da upoznam Svetozara Livadu kroz prepiske, kroz knjige i preko njegovog i mog

Nikola Milovančev: O pravnicima u istoriografiji i broju mučenika staradalih u Jadovnu

Povodom teksta Veljka Đurića Mišine „Šta je Nikola Žutić hteo da kaže?“. Dr Veljko Đurić Mišina je objavio na sajtu „Vidovdan“ 8. novembra 2018. svoj odgovor dr Nikoli Žutiću pod naslovom „Šta je Nikola Žutić hteo da kaže?“. U tom tekstu spomenuo je i moje ime; „kriv“ sam mom dugogodišnjem prijatelju V. Đuriću samo zato što N. Žutić u svom članku „Antisrpski falsifikati u udžbenicima istorije“ pozitivno piše o mom članku o broju žrtava u Jugoslaviji 1941-1945, objavljenom u „Politici“ 8. oktobra o. g. To je bilo dovoljno da Đurić pređe sa argumenata na lični nivo i zapiše da se „lažno predstavljam kao istoričar“. Kao povod (ne razlog!) je poslužila činjenica

Nemanja Dević: Je l’ Sarajevo gdje je nekad bilo

Sarajevo, 6. novembar 1918. Sunčevi zraci stidljivo su tog jutra padali po masi naroda koji se okupljao čekajući vojsku s istoka koja će joj doneti slobodu. Pobedničkom armijom koja je dolazila na poziv Narodnog vijeća – predstavničkog tela južnoslovenskih naroda Bosne i Hercegovine, komandovao je vojvoda Stepa Stepanović, junak sa Jedrena, Cera i Dobrog Polja. Stari vojvoda očekivao je borbe već na Drini. Strepeći, vojnici su se brzo približavali gradu u kom su posle ubistva prestolonaslednika tuđina na Vidovdan 1914. izbile prve varnice svetskog požara. U srcima okupljenih bila je bura. Doček srpskih oslobodilaca u Sarajevu bio je trijumfalan i potresan – za pamćenje. Gradonačelnik Aristotel Petrović je vojvodi i

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala