arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž
Prof. dr Svetozar Livada

Svetozar Livada: Svedočim, ovako je bilo!

Mnogi su me stranci pitali: „Kako je ratovanje počelo?“. Nevoljko sam odgovarao: „Organizirano i veoma agresivno, šovinistički , a neki su svoj integralni nacionalizam dizali na rasizam, da su superiorniji, inteligentniji, prosvećeniji, kulturniji. „Što južnije to tužnije!“ Posebno se licitiralo: ko koga eksploatira, otima devize, pljačka, itd. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 15. oktobra  2016. godine. Neki manuskript srbijanskih akademika pod naslovom „Memorandum“ bio je proglašen uzrokom rata u Hrvatskoj. Zaredaše osnivanja kriznih ratnih stožera na čelu sa ustašoidima povratnicima, udbovcima, komunjarama prebjeglim u HDZ. Međutim, rat je dogovoren, između kovača rata, Miloševića i Tuđmana, ali ne i objavljen. Vodio se za

Pilselov poziv na dijalog: izazovi i odgovori

Nedavni nastup na srpskoj državnoj televiziji hrvatskog političkog teologa i ekumenskog delatnika Draga Pilsela, učenika argentinskog kardinala Bergolja, sadašnjeg rimskog pontifeksa, privukao je pažnju srpske javnosti.  Pažnja je izazvana kako Pilselovom spremnošću na dijalog o spornim pitanjima srpsko-hrvatskih odnosa, tako i izvesnom samouverenošću koja ga je podstakla da govori ne samo u svoje nego, sasvim samozvano, i u ime vrha Srpske pravoslavne crkve. Tim povodom „Pečat“ donosi stavove Časlava D. Koprivice, Nikole Milovančeva, Nikole Živkovića i Zorana Čvorovića o Pilselovim viđenjima. Licitiranje brojem jasenovačkih žrtava ZORAN ČOVOROVIĆ KOSOVO, JASENOVAC, SRBI Hrvatski teolog i nekadašnji „dragovoljac“ Drago Pilsel je jasan: srpska „mitomanija“ s brojem ubijenih Srba u Jasenovcu predstavlja glavnu barijeru

Đurđica Dragaš: Ne opraštam i ne zaboravljam zločine nad srpskim narodom, i to je u redu

Napisala sam i, u prethodnih godinu dana, ovde objavila tri teksta u kojima sam se bavila Drugim svetskim ratom, ali i sukobom koji je početkom devedesetih besneo u bivšoj Jugoslaviji. Pisala sam o sebi, svojoj porodici, narodu kojem pripadam. Kao i uvek kad se “potegnu” takve teme, bilo je reakcija, što privatnih što javnih, na portalu RTS-a i društvenim mrežama. Zahvalna sam svima koji su mi pružili podršku, saosećanje i razumevanje, ali bilo je, naravno, i onih koji su kritikovali, koji stvari ne “vide” mojim očima. Iako je normalno da čoveka to pomalo zaboli, kad bolje razmislim, zahvalna sam i njima. Zašto?! Zato što su me podstakli na razmišljanje o

CETINjE JE MANASTIRSKO, A NE MANASTIR OD GRADA CETINjA: Humoristička predstava u Skupštini Cetinja ili slučaj za psihijatriju?

Danas bi pripadnici nekog drugog naroda, koji 1895. nije još postojao na Cetinju, da prisvoje srpski pravoslavni cetinjski manastir Sv. Petra. Piše: Nikola Milovančev Za 14. septembar 2021. je sazvana sjednica skupština grada Cetinja, na kojoj bi, po navodima medija, trebalo da se raspravlja o „zahtjevu za vraćanje cetinjskog manastira gradu Cetinju“. Ukoliko se ne radi o humorističkoj predstavi, onda bi svakako nekoga zbog toga trebalo poslati na psihijatrijsko posmatranje. Pa nije manastir u vlasništvu grada Cetinja, već je Cetinjsko polje, odnosno zemljište grada na manastirskom zemljištu! Baš zbog toga je spor između grada i manastira bio riješen sklapanjem ugovora u januaru 1936. godine, koji je obavezao grad da svake

Nikola Milovančev: SLUČAJ LISTA DžERUZALEM POST

Besramna manipulacija i tendenciozno skrivanje činjenica Povodom agresivnih i dobro organizovanih pokušaja da se umanji broj žrtava u logoru Jasenovac, ekskluzivno objavljujemo javnosti malo poznate činjenice – izveštaje stručnjaka koji su radili na rasvetljavanju istine o stradalima u ovom zloglasnom logoru, ali i na drugim područjima NDH. Minulih godina svedoci smo intenziviranja besramnih pokušaja da se umanji broj žrtava Drugog svetskog rata u Jugoslaviji, posebno žrtava u logoru Jasenovac, kao najvećem stratištu na području nekadašnje jugoslovenske države. U avgustu ove godine su oglašavanja tim povodom prevršila svaku meru.Nije na nama da se bavimo pitanjem da li uopšte postoji autor, ili ko je inspirator, članka koji je objavljen a zatim povučen

Đurđica Dragaš: Može li himna probuditi usnuli patriotizam ?!

Uprkos koroni i mračnim prognozama o njenom, ko zna kojem talasu, deca su ovog prvog septembra krenula normalno u školu. Nema skraćenih časova, a tzv. onlajn nastava ostaje samo mogućnost u krajnjoj nuždi. Ipak, nešto ove godine nije “normalno”, tačnije, desilo se prvi put… Nastava je u svim školama u Srbiji počela intoniranjem himne Bože pravde. I, kao što sam i očekivala i kao što kod nas obično biva, to je izazvalo burne reakcije. Naravno, opet smo se podelili u dva suprotstavljena tabora! Jedni su oduševljeni i pitaju se zašto to odavno nije praksa, a drugi se, blago rečeno, sprdaju s “naletom patriotizma” i zameraju što se deci “nameću” takve

Dušan Bastašić: Jadovno je preteča Jasenovca

U vreme 80-te godišnjice zatvaranja ozloglašenih logora smrti Jadovno, Gospić i Pag. Potomci žrtava do danas nisu dostojno sahranili svoje najmilije. Tog 21. avgusta 1941. svega oko 2.000 preživelih stiglo u Jasenovac. Povodom obeležavanja godišnjice zatvaranja logora smrti Jadovno, Gospić i Pag, predsednik Udruženja Jadovno-Gospić-Pag Dušan Bastašić kaže da je Jadovno bilo preteča ozloglašenog Jasenovca. On je dodao da potomke žrtava raduje da se konačno počelo ukazivati na dan kad je zatvoren kompleks ovog logora i kad je svega oko 2.000 preživelih stiglo 21. avgusta 1941. preko Jastrebarskog u Jasenovac. Bastašić podseća da su na železničku stanicu Jasenovac stigli u 07.00, gde su ih ličke ustaše predale ustašama iz sastava

Đurđica Dragaš: Dosta je bilo!

Mnogo se ovih dana piše, govori i raspravlja o srpsko-hrvatskim odnosima. Od 1995. uvek je tako u avgustu! Otvore se stare rane, probude strahovi, mržnja, izgovore teške reči, a onda se strasti smire…do sledeće prilike. Ove godine je ipak malo drugačije. Predstavnici Srba u Hrvatskoj prvi put su prisustvovali proslavi godišnjice Oluje u Kninu. Hrvatski predsednik je na pomenu Srbima ubijenim u selu Grubori recitovao pesmu Alekse Šantića “Ostajte ovde”. Da li se nešto zaista menja? Ima li budućnosti za srpsku manjinu u Hrvatskoj? Ove godine, više nego ikad, razmišljam o tome… Pitam se ko je u pravu – oni koji su se, uprkos svemu, vratili u zavičaj ili mi

Đurđica Dragaš: Otet mi je zavičaj, zar se to zaboravlja

Kada čujem reč “oluja”, pred očima mi se ponovo ukazuje svitanje 5. agusta, kada sam se opraštala sa zavičajem. Imala sam 21 godinu i bila student u Beogradu. Tokom raspusta sam se vraćala kući u Korenicu, gde je moja porodica morala da pobegne 1991. iz Gospića. Napad je počeo 4. avgusta rano ujutro. Bilo je i ranije granatiranja, ali ovo je bilo drugačije. Nije prestajalo satima. Na Radio Zagrebu, koji smo jedino mogli da uhvatimo, slušali smo Tuđmanov govor u kome nas poziva “da ostanemo, da ne pružamo otpor, da će doći hrvatska vojska i da oni koji nisu ništa zgrešili nemaju čega da se plaše”. To nas je upravo

Na Ognjenu Mariju, 30. jula 2021, navršilo se 80 godina od ustaškog zločina na Kordunu, na brdu Bliznica u jami Špejarka

Da li će Ratku Ćujiću iz Sombora biti omogućeno da poređenjem svog DNK sa onim dobijenim iz uzoraka kostiju sa dna jame Špejarka provjeri da li i jedna kost pripada njegovom djedu Lazi ili njegovoj braći Radetu ili Milanu? Nedavno je na adresu udruženja Jadovno 1941. u Banjoj Luci, stiglo pismo Ratka Ćujića iz Sombora. Poštovani, Ove godine na Ognjenu Mariju se navršava 80 godina od ustaškog zločina na Kordunu na brdu Bliznica kod mesta Krivaje, opština Rakovica kada je od ustaškog noža stradalo oko 150 Srba muškaraca iz obližnjih srpskih sela među njima i moj deda, očev otac LAZO ĆUJIĆ sa ĆUJIĆ BRDA sa svoja dva mlađa brata Radom

Đurđica Dragaš: Može li se preživeti Divoselo?

Nedavno, 25. juna, navršilo se 30 godina od proglašenja nezavisnosti Slovenije i Hrvatske. Zvanični kraj SFRJ bio je ujedno i početak krvave decenije koja je odnela hiljade života i zauvek promenila sudbine onih koji su je preživeli. Među stotinama hiljada raseljenih i izbeglih našla se i moja porodica.. Nisam slutila, dok sam tog juna ’91 proslavljala 17. rođendan, da će to biti poslednji put da u svom stanu gasim svećice na torti, da mi poklone donose drugarice iz škole i da se radujem, onako iskreno, kako to mogu samo devojke od 17 godina… Trideset godina kasnije, malo zbog “ozbiljnih” 47 leta, a mnogo više zbog svega što se izdešavalo u

Nikola Milovančev: Šibenik u crvenom deliriju – septembar 1943.

Veliki broj žrtava nastradalih od pobjedničke strane (preko 350.000 usmrćenih) je svakako jedan od važnih razloga zašto temeljit popis žrtava Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji nikada nije bio izvršen u 45 godina, od 1945. do 1990. Predgovor priređivača Iz nekoliko komentara čitalaca na jedan članak prof. dr. Vladislava Sotirovića, koji je objavljen na portalu Jadovno 1941, shvatio sam da mladi čitaoci, posebno u Srbiji i Republici Srpskoj, malo znaju o zločinima počinjenim u ime Komunističke partije Jugoslavije i njenog vođe Josipa Broza u periodu od 1941. do 1945. Zato je posebna zadaća moja i svih nas, čiji su očevi i djedovi učestvovali u partizanskom pokretu zbog borbe protiv okupatora a

Prof. dr Svetozar Livada

ZLOČIN I ŠUTNjA

Budući da sam sva ratna bezumlja, masakre, razaranja, tribalne odmazde i dr. detaljnije opisao u svoje četiri knjige,* gdje sam empirijski spoznao, kao ruralni sociolog i istraživač, da na području Vojno-redarstvene akcije „Oluja“ nisam našao srpskog sela gdje netko nije ubijen ili nestao, ti su me zločini toliko sablaznili da sam jedva sačuvao čovjeka u sebi. Jer sveopća sotonizacija Srba dovela je do njihove potpune negacije kao ljudi. Zbog toga sam odlučio da to ilustriram jednim MEGAZLOČINOM, koji je u našoj javnosti potpuno prešućen, rekao bih ignoriran, iako je objavljen u jednom našem uglednom glasilu, nažalost danas ugašenom. Taj zločin nadmašuje sve do sada masovne zločine građanske strane rata u

Dani(j)el Simić: Prekriženi krst

Na Jadovnu svikao na svašta. Ali nijesam da krst koji sam donio, vraćamo nazad sa jame. U savremenom srpskom jeziku prekrižiti, ne znači isto što i prekrstiti. To mi je ove 2021. godine palo teže, nego što prošle nijesmo ni išli. Ne marim za žegu, umor, nepravdu i nipodaštavanje. A ne i zadržimo se dugo. Samo smo u dva navrata boravili duže od 24 časa u Neovisnoj Republici Hrvatskoj. Sigurno ću pisati tek kasnije, kao i obično. Mogu ja i odmah, ali znam da nakon 24.06. koji smo ustanovili kao Dan sjećanja na sistem logora smrti Nezavisne Države Hrvatske Jadovno-Gospić-Pag, preteču Jasenovca, niko sem mrežne strane Jadovno.srb neće pominjati do

Đurđica Dragaš: Usudio se Srbin da na Gazimestanu digne tri prsta!

Mi smo dobri samo kad ćutimo i kad se sklanjamo, kad se izvinjavamo i priznajemo sve što nam “stavljaju na teret”. “Gledaju nam kroz prste” samo kad igramo po njihovim pravilima. Nije Risto Jovanović, Srbin iz Podgorice, kako sam sebe predstavi pred sudom u Prištini, slutio da će se njegov put na Gazimestan završiti u kazamatu “nazovi države” Kosovo. Ali eto… učinio je Risto “neoprostivo”! Sugerisao je policajcima da, na Vidovdan, ne pretresaju monahinju koja je krenula na Gazimestan. Bilo je to dovoljno da na njega, kao na ozloglašenog teroristu, skoče specijalci. Njih deset na jednog Rista!!! Bahato, bezobzirno, nadmeno.. stavili su mu lisice na ruke i počela je još

Dušan Bastašić: Mada je prošlo 80 godina od Pokolja, našim dolaskom nad jame svjedočimo da pamtimo i da nismo zaboravili (VIDEO)

U organizaciji Udruženja “Jadovno 1941.” iz Banje Luke i Beograda, obilježen je Dan sjećanja na Jadovno 1941 – 2021, i 80 godina od Pokolja i likvidacije ne manje od 38.000 Srba u kompleksu hrvatskih logora smrti Gospić – Jadovno – Pag. Uz samu jamu Šaranovu jamu, parastos pravoslavnim Srbima pobijenim od strane hrvatskih ustaša u gospićkoj grupi logora služio je paroh gospićko – smiljanski Dragan Mihajlović u prisustvu osamdesetak potomaka i poštovalaca žrtava Pokolja pristiglih iz Srpske, Srbije i Hrvatske. Nakon parastosa, okupljenima se obratio Dušan Bastašić, predsjednik udruženja Jadovno 1941. iz Banje Luke. Pjesmu „Spavaj mirno Vukašine… tvoje je carstvo nebesko!!“, govorila je autor, Đurđica Dragaš. Priredio: Redakcija UG

Dušan Bastašić: Čemu dobrom je poslužio nerazuman postupak načelnika Karlobaga Borisa Smojvera? (VIDEO)

Od strane radnika Policijske Uprave ličko-senjske, na sam Dan sjećanja na Jadovno 1941, odgovornom licu organizatora okupljanja saopšteno je da je Boris Smojver, nedavno izabrani načelnik Opštine Karlobag, zabranio da se Časni krst postavi uz jamu Badanj jer se ista nalazi na području Parka prirode Velebit i da će policija djelovati sukladno toj naredbi. Zaprijećeno je ozbiljnim sankcijama ukoliko se organizator ogluši na naredbu. U organizaciji Udruženja “Jadovno 1941.” iz Banje Luke i Beograda, obilježen je Dan sjećanja na Jadovno 1941, i 80 godina od stradanja 38.000 Srba u kompleksu ustaških logora smrti Gospić – Jadovno – Pag. Uz samu jamu Badanj, osveštan je Časni krst posvećen pravoslavnim Srbima pobijenim

Komemoracija u Kamničkoj Bistrici Crnogorcima, Bokeljima i Hercegovcima umorenim maja i juna 1945.

U subotu 12. juna 2021. održani su u dolini Kamničke Bistrice, blizu Ljubljane, liturgija i pomen za duše između 3.500 i 6.000 žrtava koji tu leže, u šest masovnih grobnica, već 76 godina. Riječ je o monarhističkim borcima i ljudima pridošlim sa njima u zbjegu iz Crne Gore, Boke i Hercegovine, koji su ubijeni nakon kraja Drugog svjetskog rata. Priredio: Nikola Milovančev Dolina Kamničke Bistrice je jedna od brojnih lokacija na području Slovenije, na kojima se nalaze posmrtni ostaci brojnih pripadnika srpskog naroda, boraca nekomunističkih formacija i članova njihovih porodica, koji su odlukom Josipa Broza usmrćeni bez suda krajem maja i u junu 1945. godine. Bilo je to poslije završenog

Sjećanje u Starom Brodu: Radi li svako svoj posao?

Obilježavanje 79. godišnjice sjećanja na 6.000 žrtava koje su hrvatske i muslimanske ustaše satjerale uz Drinu i pobile i najsvirepije poklale, pada na dan Sv. Vukašina Jasenovačkog i Klepačkog. Piše: Dani(j)el Simić Ovo je samo jedno od stratišta srpskog naroda u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj tokom Drugog svjetskog rata, ali jedno od rijetkih koje ima dostojan spomenik. Spomenik koji svoj izgled mijenja vodostajem brane jezera Perućac. Posebno je bitno što je taj koncept po mjeri srpskog, a ne drugih naroda. Ovaj spomenik je putokaz kako treba obilježiti i sve ostale istorijske toponime koji su objašnjenje zašto su Srbi danas u ideološko-demografskom povlačenju. Čitav memorijalni kompleks, autora Novice Motike je možda prvi

Nikola Milovančev: „Naše jedino spasenje Srbija“ ili Kome je trebala Jugoslavija 1918.

Kada se čita posle 100 godina, ovaj članak iz slovenačke katoličke Straže iz 1919. deluje i jako iskreno, i lucidno. U vezi sa televizijskom serijom „Aleksandar od Jugoslavije“, treba ukazati na stvarno političko stanje na jugoslovenskim prostorima u vreme kraja Prvog svetskog rata, novembra 1918. U želji da, posebno mladi čitaoci, saznaju istinu o tim danima, odlučio sam se da prevedem sa slovenačkog izvode iz članka objavljenog osam meseci posle nastanka Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Reč je o dva nastavka članka „Korošec nas je prodao Srbima“ („Korošec nas je prodal Srbom…“), koja su objavljena u mariborskom katoličkom političkom listu Straža 18. i 22. avgusta 1919. Dakle, ne radi se o

Sandra Blagić: Još uvijek hodim stazama mučenika

Već treći dan pokušavam skupiti misli i emocije, pretočiti ih u slova, riječi i rečenice. Ne ide!Kako opisati emocije dok stojiš nad jamom i gledaš u njeno grotlo? Kako ih pretočiti u riječi? Nema straha. Postoji poštovanje prema nevino postradalim mučenicima, koji su tih ratnih godina, od 1992. do kraja 1993. završili na dnu Kazana. Kazani su jama u opštini Stari grad u Sarajevu, gdje se uske male uličice do same jame prepliću kao zmije otrovnice, a prozori kuća kao oči njihove. Gledaju, sikću i čekaju pogrešan korak. Koračajući, nije me bilo strah, neka tuga i spokoj u isti mah uhvati i ne pušta. To se naši mučenici raduju, jer

Đurđica Dragaš: Zemljaci, vi praštajte i zaboravljajte… ja ne mogu!

Jeste li se uplašili kad ste čuli skandiranje “ubij Srbina” na Vaskrs? – Ma, bojimo se, kako se ne bi bojali, al’ moramo ćutati. Razmišljam danima o ovom odgovoru koji je novinarki RTS-a dala starija žena, očito Srpkinja, u Borovu. Tema priloga, gle ironije, bili su izbori… taj praznik demokratije, kako ga često nazivaju analitičari i političari. Lokalni izbori u Hrvatskoj su u međuvremenu završeni. Rezultat: manje – više isti kao i ranije, ali nije to razlog zbog kojeg ovo pišem. Razlog je ona baka iz Borova i njene uplašene oči. Pitam se da li je uopšte imala hrabrosti da izađe na biralište i zaokruži neku od ponuđenih opcija. Da

Krajolik oko područja logora Jadovno, pogled na Velebit

Đurđica Dragaš: Žuti jaglaci divoseljački

Izrasli, pitomi i tanani, kao nejač divoseljačka, kao jagnjad nevina, kao pogled majčin… Procvetali su jutros žuti jaglaci na Kruškovačama.Procvetali… u zelenoj pustinji Velebita! Izrasli iz zemlje natopljene krvlju. Sićušni, nežni cvetovi… kao dečje ruke, kao paperjasta kosa pod majčinim dlanom.Izašli s rosom, okupani suzama. Žuti jaglaci divoseljački!!! Donele ih bose devojačke noge.Nosile ih majke u nedrima, krili starci među grubim dlanovima. Donela ih deca u očima… žute jaglace sa kućnih pragova.Nosio ih vetar sa zgarišta, spirala kiša s hladnog kamena. Izrasli, pitomi i tanani, kao nejač divoseljačka, kao jagnjad nevina, kao pogled majčin…Nikli iz pepela, iz zemlje koja pamti krik, nož, jauk. Izrasli iz tišine, gaženi zaboravom….Nežni jaglaci divoseljački!

Bastašić: Zlo koje je kulminiralo u Jasenovcu, počelo je u Gospiću, na Velebitu i Pagu i to ne smemo nikad da zaboravimo

U biblioteci “Vlada Aksentijević” u Obrenovcu, 13. maja 2021, otvorena je izložba, a potom održana i tribina o kompleksu logora Gospić – Jadovno – Pag u kojem je, tokom leta 1941. godine, surovo ubijeno više od 40 hiljada Srba i Jevreja. Piše: Đurđica Dragaš Ukoliko se pitate otkud izložba o tom logoru u Obrenovcu, predsednik udruženja Jadovno 1941. Dušan Bastašić ima jednostavan i sasvim jasan odgovor. U kompleks logora Gospić – Jadovno – Pag, čije je formiranje okončano 24. juna 1941, dovođeni su, a potom tu i ubijani, Srbi i Jevreji sa čitave teritorije Nezavisne Države Hrvatske. To bi svaki Srbin u Srpskoj, Srbiji i rasejanju, trebalo da zna. Dakle,

Dani(j)el Simić: Koliko je Srba ubijeno u Jasenovcu?

Srpska i Srbija su ove 2021. godine izabrale 08. maj da zajednički ožale pretke i opomenu potomke na Pokolj. Sistemski zločin genocida počinjen od Nezavisne Države Hrvatske u Drugom svjetskom ratu, sa epicentrom u logoru smrti Jasenovac. Mnogo toga tu ne ide u prilog srpskom narodu i narušava interese kulture njegovog sjećanja. Do stepena da se to ne može samo nazvati nebrigom, već i protivsrpskim djelovanjem. Tu spada nepostojanje dana sjećanja na genocid nad Srbima, nemanje naučno-popularnog imena tog genocida, odsustvo sistematičnog rada na proučavanju tog istorijskog procesa. Posebno nema autonomije istraživačkog rada, zaštićenog od stranih uticaja, protivnih srpskim interesima. Izabraćemo datum kad u Jasenovac ne idu Hrbi i Hrvati?

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala