arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Komemoracija u Kamničkoj Bistrici Crnogorcima, Bokeljima i Hercegovcima umorenim maja i juna 1945.

U subotu 12. juna 2021. održani su u dolini Kamničke Bistrice, blizu Ljubljane, liturgija i pomen za duše između 3.500 i 6.000 žrtava koji tu leže, u šest masovnih grobnica, već 76 godina. Riječ je o monarhističkim borcima i ljudima pridošlim sa njima u zbjegu iz Crne Gore, Boke i Hercegovine, koji su ubijeni nakon kraja Drugog svjetskog rata. Priredio: Nikola Milovančev Dolina Kamničke Bistrice je jedna od brojnih lokacija na području Slovenije, na kojima se nalaze posmrtni ostaci brojnih pripadnika srpskog naroda, boraca nekomunističkih formacija i članova njihovih porodica, koji su odlukom Josipa Broza usmrćeni bez suda krajem maja i u junu 1945. godine. Bilo je to poslije završenog

Nikola Milovančev: „Naše jedino spasenje Srbija“ ili Kome je trebala Jugoslavija 1918.

Kada se čita posle 100 godina, ovaj članak iz slovenačke katoličke Straže iz 1919. deluje i jako iskreno, i lucidno. U vezi sa televizijskom serijom „Aleksandar od Jugoslavije“, treba ukazati na stvarno političko stanje na jugoslovenskim prostorima u vreme kraja Prvog svetskog rata, novembra 1918. U želji da, posebno mladi čitaoci, saznaju istinu o tim danima, odlučio sam se da prevedem sa slovenačkog izvode iz članka objavljenog osam meseci posle nastanka Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Reč je o dva nastavka članka „Korošec nas je prodao Srbima“ („Korošec nas je prodal Srbom…“), koja su objavljena u mariborskom katoličkom političkom listu Straža 18. i 22. avgusta 1919. Dakle, ne radi se o

Nikola Milovančev: Zataškavanje jasenovačkih zločina

Što se tiče Kozare, dobro bi bilo da g. Zlatoje Martinov odgovori po čijoj komandi su partizani 1942. narod iz sela nasilno terali u Kozaru, gde su masovno nalazili smrt. Povodom polemike prof. Vladislava Sotirovića i g. Zlatoja Martinova, želeo bih da ukažem na nekoliko istorijskih podataka, ali i da prvi put obelodanim deo svedočenja sestre dr Vide Brodar, koja je vodila istraživanja na području jasenovačkog logora 1964. godine. Naime, vođenje tadašnje komisije je povereno institutu u Ljubljani zato da bi otpale sumnje u objektivnost njenog rada. Juna 2020. godine je dr Marija Elizabeta Miletić, mlađa sestra V. Brodar, potpisala izjavu u vezi s naučnim radom komisije u Jasenovcu 1964.

Nikola Milovančev: Rat u Hrvatskoj počeo u vreme SFRJ, 1989. godine

U stvarnosti je već krajem 1989. bilo jasno da sledi pokušaj oružane secesije i da će Srbi u Hrvatskoj biti na udaru. Kada je počeo rat i raspad Jugoslavije? Većina ljudi će danas odgovoriti da je to bilo 1991. godine. Ostavimo sada po strani činjenicu da je raspad Jugoslavije pripreman decenijama i da je neuspeo pokušaj secesije Hrvatske planiran i za početak 1972. U stvarnosti je već krajem 1989. bilo jasno da sledi pokušaj oružane secesije i da će Srbi u Hrvatskoj biti na udaru. Dok su se mnogi intelektualci, ali i obični građani, u Beogradu uljuljkivali u očekivanju „demokratskih sloboda“, mnogi Srbi sa druge strane Drine, Save i Dunava

Nikola Milovančev: Memorandum patrijarhu – dosta je progona SPC u Kraljevini (1940)

Ova država se ni u buduće u svojim najtežim istoriskim časovima neće moći osloniti ni na jednu crkvu ili versku zajednicu nego samo i isključivo na SPC, stoji u Memorandumu. U Brozovoj Jugoslaviji, posle 1945, objavljeno je mnogo istorijskih knjiga i članaka u kojima se spominjao tobožnji „privilegovani položaj“ Srpske pravoslavne crkve (SPC) u jugoslovenskoj kraljevini 1918–1941. godine. A kakav je bio stvarni položaj SPC u Jugoslaviji uoči Drugog svetskog rata, možemo jako dobro da vidimo iz jednog dokumenta, Memoranduma SPC u Sloveniji, upućenog patrijarhu Gavrilu Dožiću 10. aprila 1940. Memorandum je objavljen pre jedne decenije, zaslugom g. Bojana Cvelfara, tadašnjeg direktora istorijskog arhiva u Celju (Zgodovinski arhiv Celje) a

Nikola Milovančev: O srpskoj deci u Švajcarskoj 1942.

Povodom članka Veljka Đurića Mišine „Nepoznata epizoda iz Drugog svetskog rata – srpska deca na oporavku u Švajcarskoj“, prenetom i na „Stanju stvari“ . Dr Veljko Đurić Mišina objavio je članak „Nepoznata epizoda iz Drugog svetskog rata – srpska deca na oporavku u Švajcarskoj“, o višemesečnom oporavku preko 500 dece iz Srbije u Švajcarskoj, 1942. godine. Treba spomenuti da je Crveni krst Srbije tada vodio dr Petar Zec (Kuruzari na Baniji, 1881. – Beograd, novembar 1944), kojeg je časno vođenje Crvenog krsta koštalo glave i ubijen je od titovaca, posle njihovog ulaska u Beograd (dr P. Zec nije video razlog zašto bi trebalo da se skloni). Mnogo lepog o radu

Nikola Milovančev: O broju žrtava u Jugoslaviji 1941–1945, njihovo umanjivanje i nipodaštavanje (II)

O broju žrtava u Jugoslaviji 1941–1945, njihovo umanjivanje i nipodaštavanje (2). Piše: Nikola Milovančev U Hrvatskoj je zauvek izbegnut popis naših žrtava, jer je januara 2012. taj popis preuzela Rimokatolička crkva. Slovenci su dokazali da se i sada mogu (barem približno) izbrojati žrtve Drugog svetskog rata. Zašto samo u Srbiji pojedinci uveravaju javnost da je to nemoguće, da su prepreke nepremostive? U periodu od 1998. do 2005. održavani su skupovi „Dijalog povjesničara/istoričara“, koje je organizovala Fondacija Fridrih Nauman. Na tih deset susreta velika pažnja posvećena je žrtvama u ratovima na jugoslovenskim prostorima u XX veku, a najviše izlaganja (pedesetak) odnosilo se na razdoblje Drugog svetskog rata; najaktivniji u obradi ove

Nikola Milovančev: Muk

O broju žrtava u Jugoslaviji 1941–1945, njihovo umanjivanje i nipodaštavanje (1). Piše Nikola Milovančev Nekadašnji vodeći hrvatski statističar je pre tri i po decenije ocenjivao da je broj žrtava u Jasenovcu bio viši od šest stotina procenata do hiljadu i dvesta procenata u odnosu na brojeve koje danas iznose pojedinci u Beogradu i Zagrebu. Neobično velika razlika, zar ne? Revizionisti pokušavaju već više od trideset godina da iznesu procene broja žrtava u logoru Jasenovac i uopšte u Jugoslaviji 1941–1945. koje su manje od stvarnih. Oni kritikuju i drastično smanjuju ocene broja žrtava ustaškog logora u Jasenovcu iznesene odmah posle kraja Drugog svetskog rata, koje su iznosile 500.000 do 700.000 žrtava

TITOISTI I DANAS POTURAJU NEISTINE: Mitropolit Joanikije Lipovac bio je pod prismotrom fašista

Mladi istoričar Boban Batričević objavio je 14. marta 2020. g. na portalu „Antena M“ članak pod naslovom „Slučaj mitropolita Joanikija Lipovca“ Ocene iznesene u ovom tekstu nisu istorijska novost, jer ih titoistička istoriografija ponavlja 75 godina. Piše: Nikola Milovančev, član Pravnog savjeta IN4S Mladi istoričar Boban Batričević objavio je 14. marta 2020. g. na portalu „Antena M“ članak pod naslovom „Slučaj mitropolita Joanikija Lipovca“ Ocene iznesene u ovom tekstu nisu istorijska novost, jer ih titoistička istoriografija ponavlja 75 godina, nastojeći da mitropolita Joanikija prikaže kao saradnika okupatora, posebno pozivajući se na njegovo prisustvo na Petrovdanskom saboru, 12. jula 1941. Ocene titoističkih (nazovi) istoriografa su sledeće: mitropolit Joanikije je istovremeno bio

Ukidanje zakona – najbolji put za normalizaciju verskih prilika u Crnoj Gori

Posle donošenja crnogorskog Zakona o slobodi veroispovijesti, od kraja decembra protekle godine, već skoro dva meseca svedoci smo dosad neviđenog mirnog građanskog otpora nasrtaju na Srpsku pravoslavnu crkvu (SPC) u Crnoj Gori. Skupštinska većina u Crnoj Gori je donela taj zakon, čiji je naziv ciničan kada se ima na umu njegov sadržaj, uprkos upozorenjima da će time izazvati veliko nezadovoljstvo pravoslavnih vernika. Upozorenja ne samo da su se obistinila nego je narodni revolt prevazišao sva očekivanja. Pokazalo se da narod lakše može podneti povredu drugih prava nego povredu njegove vere i svetinja. Svenarodnom okupljanju svakako je pomoglo mudro držanje arhijereja i sveštenstva SPC, koje je pomirljivim i hrišćanskim duhom osujetilo

Nikola Milovančev: Srbi su iskorišćeni i izdani, Britanci za Broza i komuniste (Kanada 1942-1943)

Zar saveznici misle da ništa ne vrede dva miliona srpskih žrtava, da smo dočekali od naših saveznika da se sa nama trguje kao sa običnom robom. Često su stvari preglednije kad se gledaju iz daleka i zato se od tamo bolje sagledavaju. Ovu činjenicu potvrđuju i dva slučaja iz istorije jugoslovenskih iseljenika u Kanadi u vreme Drugog svetskog rata, a koje navodim u ovom članku: radi se o pogledima vezanim za tadašnju situaciju u okupiranoj Jugoslaviji. Britanski pukovnik, maja 1942: samo komuniste šaljemo za Jugoslaviju Pre više od 40 godina, kao student, kupio sam u Zagrebu knjigu pod naslovom „Preko Atlantika u partizane“ (Zagreb, 1965). Autor Božo Prpić mi je

Nikola Milovančev: Naziv Memorijalni centar „Staro sajmište“ uvredljiv za žrtve

Smatram da ni sam naziv „Memorijalni centar Staro Sajmište“ nije najbolji, čak je i uvredljiv za žrtve. Sajmište (Foto: Z. Jovanović) Na sajtu Ministarstva kulture objavljen je u petak 11. oktobra nacrt Zakona o memorijalnom centru „Staro sajmište“ koji, nažalost, nije pripremilo Ministarstvo kulture, već radna grupa Vlade. Navodim „nažalost“ jer verujem, da bi Ministarstvo pripremilo kvalitetniji predlog od Radne grupe. Šta reći o nacrtu Zakona? Pre svega da je to predlog zakona na koji smo dugo čekali i koji je preko potreban da bi se zaštitio devastirani prostor nekadašnjeg logora Zemun i sećanje na žrtve monstruoznih zločina tu počinjenih 1941-1944. Zatim, nerazumljivo je da nisu predviđene organizovane javne rasprave

Nikola Milovančev: Umanjen broj žrtava u Jugoslaviji 1945.

Povodom teksta Procene Državnog statističkog ureda DF Jugoslavije o broju stanovnika 31. marta 1941. i 31. marta 1945. godine, Muzej žrtava genocida, 19. 9. 2018, preneto i na Stanju stvari. Na internetnom portalu Muzeja genocida u Beogradu pojavio se 19. septembra 2018. dokument „Procene Državnog statističkog ureda Demokratske Federativne Jugoslavije o broju stanovnika 31. marta 1941. i 31. marta 1945. godine”. Objava tog dokumenta bez tumačenja nije dobra jer dovodi u zabludu i sakriva gubitak 1.450.000 stanovnika Jugoslavije, od kojih najveći deo predstavljaju stanovnici srpske narodnosti. Anonimni saradnik muzeja koji je objavio ovaj nestručan prikaz je nevažan i usredočiću se na bit: suštinu umanjenja broja žrtava. O čemu se radi? Brošuru

Crkve i manastiri u Crnoj Gori su imovina čitavog srpskog naroda

Predsednik Crne Gore g. Milo Đukanović založio se u svojoj izjavi 12. jula 2019. za formiranje „Pravoslavne crkve Crne Gore“. Iako nije uobičajeno da verske odnose u pravoslavnom svetu uređuje neko ko se ne deklariše kao pravoslavac, izjava g. Đukanovića zaslužuje osvrt zbog funkcije koju on obavlja, kao i zbog nasrtaja na imovinu Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. S obzirom na to da su srpske crkve i manastiri u Crnoj Gori duhovno zaveštanje i imovina čitavog verujućeg srpskog pravoslavnog naroda, smatram se i ja obaveznim da ne ćutim, pa navodim samo neke od brojnih dokaza o tome. Poslednjih godina bilo je mnogo zamena teza i neistina kada se govori

Nikola Milovančev: Ustaški „srbosjek“ u partizanskom pokolju monarhista na Lošinju, septembra 1943.

Mnogo kasnije počelo je u Hrvatskoj da se javno govori da je cilj ustaša i hrvatskih komunista bio jedinstven – nezavisna hrvatska država Nikola Milovančev (Foto: Jadovno 1941) U zvaničnoj jugoslovenskoj i srpskoj istoriografiji je sedamdesetak godina tabu tema bio prelazak pojedinih ustaških zlikovaca u partizanske jedinice i njihovo dalje učešće u zločinima nad Srbima Hrvatske i Bosne i Hercegovine – sada pod imenom Josipa Broza a ne Ante Pavelića. Ovo prećutkivanje je logično a još i danas se sakrivaju mnogi dokumenti vezani za ratnu saradnju vrha Nezavisne države Hrvatske (NDH) i vrhova KP Hrvatske odnosno KP Jugoslavije. Piše: Nikola Milovančev Međutim, za upućene, ratna saradnja ustaškog i partizanskog vrha

Obeležena godišnjica stradanja naroda i sveštenstva iz Crne Gore i Boke 1945. u Kamničkoj Bistrici kod Ljubljane

Verni narod iz Kamnika i Ljubljane i sveštenstvo iz Ljubljane, Postojne i Novog mesta obeležili su u subotu, 8. juna 2019, 74. godišnjicu stradanja naroda i sveštenstva iz Crne Gore i Boke u Kamničkoj Bistrici, blizu gradića Kamnik, u neposrednoj blizini Ljubljane. U grobnicama na tom području leži najmanje 3.500, po nekim ocenama do 6.000 ljudi iz Crne Gore i Boke – boraca Jugoslovenske vojske u otadžbini, žene, dece i staraca, koje su Titovi dželati iz crnogorskih partizanskih jedinica bez suda ubili posle završetka Drugog svetskog rata, maja i juna 1945. Na mestu najveće grobnice u Kamničkoj Bistrici je 2015, posle dugogodišnjeg zalaganja Udruženja „Otkrićemo istinu – Dušan Niklanović“ iz

Milovančev: I sada može da se utvrdi broj žrtava Drugog svetskog rata

U Sloveniji su sredstva za to odobrili i ministarstvo pravde i ministarstvo rada; zašto ne bi moglo da bude isto u Srbiji i Srpskoj Zahvalan sam prof. dr Slavici Garonja Radovanac što je u „Politici” („Koliko je bilo žrtava u Jasenovcu”, 17. april) pokrenula pitanje utvrđivanja broja žrtava u logoru Jasenovac, ali i šire u Jugoslaviji, za razdoblje 1941–1945. Na ovu temu u „Politici” se zatim osvrnuo i istoričar Nenad Lajbenšperger („Teško do tačnog broja jasenovačkih žrtava”). Verujem da se može doći do broja žrtava Drugog svetskog rata, što su poslednjih godina dokazali Slovenci, a to srpska javnost ne zna. Troje istoričara Instituta za noviju istoriju Slovenije latilo se 1997.

Stradalnici Jevreji i Srbi 1941. u Banjoj Luci i rušenje hrama Hrista Spasitelja

Aprila 1941. godine  stvorena je, pod zaštitom nacističke vojne sile, genocidna Nezavisna  država Hrvatska, uspostava koje je značila pogrom nad Srbima, Jevrejima i Romima. Što se sprema bilo je mnogima poznato godinama ranije, ali je političko sljepilo većine srpskih političara učinilo da naš narod u Hrvatskoj, Dalmaciji, Sremu, Bosni i Hercegovini dočeka nespreman ustaško preuzimanja vlasti na tom prostoru. Piše: Nikola Milovančev Sve se moglo predvidjeti, kao i genocid do kojeg je došlo u Nezavisnoj državi Hrvatskoj. Hrvoje Magazinović, Hrvat monarhističke i jugoslovenske orijentacije, opisao je u svojim memoarima („Kroz jedno mučno stoljeće“, Društvo Hilandar, Valjevo 2010. g.) svoj razgovor iz novembra 1940. sa Viktorom Gutićem, koji je pola godine

Milovančev: Da li je potreban termin za imenovanje genocida nad Srbima u NDH?

Zadnjih dana aprila o.g. u javnosti se povela polemika oko termina Pokolj, koji je Udruženje građana Jadovno 1941. prošle godine predložilo kao imenitelj za zločin genocida nad Srbima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Reagovali su Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica iz Banjaluke, a zatim i Katedra za nacionalnu savremenu istoriju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Banjaluci, Katedra za istoriju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu i Javne ustanove „Spomen područje Donja Gradina“. Polemika je skrenula pažnju javnosti a možda je i dobro da je tako, da jednom vidimo gde smo i po ovom pitanju. Pokušaću da budem objektivan jer nisam bio zagovornik prihvaćanja pojma Pokolj kao najboljeg rešenja

​Streljanje omladine u logoru Sajmište 1943. (Foto Vikipedija)

Istina o logoru Zemun 1941-1944.

U »Politici“ od 6. juna 2017. je na st. 23 objavljen intervju sa g. Robertom Sabadošem, pod naslovom „Logor Staro Sajmište  čeka da bude dostojno obeležen“.  Zbog poštovanja prema istorijskoj istini ali i prema čitaocima „Politike“, koja se u mojoj porodici čita više od 90 godina, osećam se dužnim da ispravim neke netačnosti iznesene u delu intervjua u kojem se spominje nacističko-ustaški logor Zemun. Već sam naslov članka je sporan. 1941. g. je postojalo samo jedno Sajmište, zato naziv logora nikako ne može biti „Staro Sajmište“. Logor treba zvati njegovim pravim imenom, „Logor Zemun“. Čitavo vreme,  postojanja, vlasti okupirane Srbije nisu imale nikakva ovlaštenja nad logorom – Srbija je bila

Nikola Milovančev: Zašto N. Bakareca boli istina o Paveliću i ustašama u vezi sa logorom Zemun?

Povodom teksta „Vi verujete i u Nedića”, „Politika”, 4. april 2019, prenetom i na „Stanju stvari“ Umesto da odgovori na moj članak „Ima nas koji verujemo u Kosovski zavet”, g. Nebojša Bakarec je napisao nekoliko neistina i političkih diskvalifikacija, a na pitanja nije odgovorio. G. Bakarec u svom reagovanju ponavlja tvrđenje da Kosovski zavet nije povezan sa religijom. Možda bi bilo dobro da je 17. marta ove godine došao u Zemun, u Hram Rođenja Presvete Bogorodice, na predavanje „Sveti vladika Nikolaj i Kosovski zavet”. Predavač je bio o. Stefan, iguman manastira Velika Remeta. Ne sumnjam da bi prisutni tada sa zanimanjem ispratili i izlaganje g. Bakareca i primereno ga nagradili.

Nikola Milovančev: O progonu dr Vladimira Dimitrijevića

Kad se sve sabere – najlošija situacija je, kao i obično, u Srbiji. Zar da se onda začudimo kad vidimo progone najodanijih srpskih sinova? Sa nevericom pročitah vest o progonu dr Vladimira Dimitrijevića, umnog pravoslavnog mislioca i srpskog rodoljuba. Poverenik za zaštitu ravnopravnosti objavio je protekle 2018. godine mišljenje da je on svojim člankom „U odbranu prirodne porodice“ povredio 12. član Zakona o zabrani diskriminacije. Setih se odmah sličnog mišljenja poverenice za zaštitu ravnopravnosti u povodu izjave mitropolita Amfilohija o paradi homoseksualaca u Beogradu 2010. godine. Nisam do tada ni zamišljao da poverenica za zaštitu ravnopravnosti Srbije može da bude tako nestručna i pravno nepismena da izdaje mišljenje u vezi

Nikola Milovančev: Ima nas koji verujemo u Kosovski zavet

G. Nebojša Bakarec, funkcioner SNS-a, objavio je u „Politici“ članak „Pogubne posledice zamrznutog konflikta“. Pojedini navodi u članku ne odgovaraju činjeničnom stanju a vređaju me i kao pravoslavnog vernika (reči o „…utopijama o Kosovskom zavetu…“), pa ću se na njih osvrnuti. (Reagovanje povodom teksta „Pogubne posledice zamrznutog konflikta”, „Politika”, 16. mart.) Autor članka se zalaže za postizanje „kompromisa“ o statusu Kosova, koji bi u suštini značio promenu ustavnog rešenja o Kosovu (preambule Ustava Srbije). Za sva događanja od 2003. do danas (zločin u Goraždevcu 2003., pogrom nad Srbima 2004., proglašenje nezavisnosti Kosova 2008…) g. Bakarec krivi stanje „zamrznutog konflikta“ odnosno nepristajanje na priznanje protivpravne secesije Kosova. Ovo je velika evolucija

Incident u Vrbniku 2019. – posledica zahteva za priključenja ostrva Krk Srbiji 1943.

Krajem februara 2019. došlo je do incidenta u gradiću Vrbnik (rodno mesto kardinala Bozanića) na ostrvu Krk: grupa hrvatskih policajaca sukobila se sa meštanima, preteći da će „Srbima zapaliti grad“. Možda je samo ponekom u Srbiji jasno o čemu se radi, jer na Krku danas praktički nema deklarisanih Srba. Malo je nas koji znamo pozadinu, predistorijat. Ja sam se prvi put suočio sa tim jednog letnjeg dana 1974. u crikveničkoj luci, kada je u jednoj polemici kapetan turističkog brodića Vinko Crnčić ljutito uzviknuo „A ča je trebalo onih 40 mladića pobit?“. Kasnije ga nasamo zamolih da mi kaže o čemu je reč. Objasnio mi je da su partizani u vreme

Nikola Milovančev: Upućivanje 132 zemunska Jevreja u logor Jasenovac – Stara Gradiška juna 1942.

Dva sačuvana dokumenta vezana za genocid nad Jevrejima u Sremu (kojem je tada pripadao i Zemun) nalaze se u Državnom arhivu Hrvatske u Zagrebu, u fondu 252 – Ravnateljstvo ustaškog redarstva NDH – Židovski odsjek. O postojanju jednog od ta dva dokumenta – o izveštaju Župske redarstvene oblasti NDH o Vukovaru od 19. maja 1942. o upućivanju u logor Zemun zadnjih 13 Jevreja iz kotara »Hrvatski« (Sremski) Karlovci obavestio sam javnost člankom »Falsifikati o logoru Jasenovac i istina o genocidu nad Jevrejima Srema 1942.godine«, objavljenim u »Politici« 11. februara 2019. Piše: Nikola Milovančev Taj dokument čuva se u istom fondu (252 Ravnateljstvo ustaškog redarstva NDH – Židovski odsjek), pod brojem

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala