Akademik Matija Bećković nastupio je na Književnom festivalu “Ćirilicom” u Budvi, gdje je pred oko 300 posjetilaca govorio stihove svojih pjesama. Pjesnik Radomir Uljarević rekao je da Bećković zvuči kao antički pjesnik, a da je njegova poezija velika drama reprodukovana u stihovima, koji teško da imaju premca u savremenoj književnosti. “Bećković praktikuje umjetnost govorenja poezije, koju su poznavali narodni pjesnici, koji su svoje epove kazivali zapisivačima, najčešće uz gusle”, dodao je Uljarević. Prema njegovim riječima, Bećković je, kao i Njegoš, sve stranice svoga djela posvetio Crnoj Gori bilo da je o njoj govorio kao Nojevoj barki ili o manastiru. “Sa više ljubavi o Crnoj Gori, teško da je iko pisao,

Akademik Matija Bećković izjavio je Srni da je cijela zemlja Kosovo i Metohija oltar Srpske pravoslavne crkve i da su u najvećoj oružanoj pljački koja je viđena u modernoj istoriji htjeli od Srba da učine izuzetak među narodima. „Ako mi zaboravimo zašto tu državu ne priznajemo, možemo da pitamo neku od ovih država koje ga ne priznaju, pa da uzmemo njihove razloge kao svoje. Ali, ja sam veliki optimista da se to nikada neće desiti i što budu više insistirali, više će se naš narod tome odupirati“, rekao je Bećković. Prema njegovim riječima, kako koji dan prolazi sve više ljudi otvara oči i saznaje šta je to Kosovo, koje je

Mojkovačka bitka je deo Kosovskoga boja koji traje i trajaće do poslednjeg vremena. Kao što se za Kosovsku neće do kraja znati da li smo je dobili ili izgubili, tako se ni za Mojkovačku još ne zna jesmo li poraženi ili pobednici, da li je bila velika ili mala. U toj bici smenjuju se protivnici i odmenjuju imperije, samo srpski narod ostaje onaj jedan te isti i jedini. Ko nije stigao da pogine na Kosovu, čekao je Karađorđevu bunu, ko nije poginuo na Mišaru i Čegru, ginuo je na Ceru i Suvoboru, a ko je ostao živ hitao je ka Mojkovcu. Tu su ginuli poslednji od onih „što se ne šće u

Akademik Matija Bećković rekao je da se cijeli svijet nekako našao u ćorsokaku jer je kultura danas sklonjena da ne smeta. “Cela kultura je sklonjena da ne smeta, i to ne samo kod nas, tako da je politika u jednom trenutku umislila da joj kultura ne treba i da će bez nje biti efikasnija”, rekao je Bećković za “Nezavisne novine”. Bećković ističe da danas ne postoji nijedno ime u kulturi koje nešto znači, a da ne baca kamenje u dozvoljenom pravcu. On naglašava da su novčana ulaganja u kulturu nekada i sada neuporediva jer danas sve govori procenat državnih budžeta koji se odvaja za ovu namjenu. Bećković, koji je rođen

Akademik Matija Bećković izjavio je da je Dejtonski sporazum tapija Republike Srpske koja će uvijek biti u njenim temeljima. Istakao je da je potpisivanjem Dejtonskog sporazuma 21. novembra 1995. godine završeno krvoproliće i da njegovo poricanje jeste dokaz da još ima ljudi koji bi voljeli da se to nije dogodilo i da „nije stavljna tačka na onoliko stradanje“. „Potpisivanje tog sporazuma je gledao čitav svijet. To je bio jedan od najvažnijih događaja na cijeloj zemljinoj kugli, a svakako najvažniji na našoj polulopti. Ne samo što je završen rat i stavljen pečat na krvoproliće, nego su tu bili prisutni lideri koji vode ovaj svijet“, rekao je Bećković. Zato je, kako je