arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Milenko Jahura: NERETVA HLADNA SRPSKA GROBNICA

Iskaz Šakota Sofije, izbjeglice iz Čapljine Komesarijatu za izbeglice u okupiranoj Srbiji i saslušanje Raguž Stojana, hrvatskog ustaškog tabornika iz Domanovića 1952. godine pred organima UDB-e u Mostaru o bacanju tela ubijenih Srba u Neretvu sa mosta u Čapljini. Izvod iz Zapisnika saslušanja ratnog zločinca Raguž Stojana iz Domanovića, o zločinima hrvatskih i muslimanskih ustaša na području Čapljine i Stoca”.Šta nam znate reći o ubistvu petnaestorice Srba u štali Marić Petra, koji su bili i koji su izvršili ubistvo? Ne mogu se sjetiti tačno datuma kada je to bilo, bilo je uglavnom poslije ovih akcija koje sam ja sa svojim ustašama izvodio. Jednog dana ja sam se nalazio u patroli,

Crkva u Ržanom dolu

Sjećamo se jame u Ržanom dolu

Služenjem pomena i polaganjem cvijeća, svake godine oko Vidovdana obilježava se godišnjica masovnog stradanja Srba iz Popovog polja, Bobana i okolnih mjesta.  Uoči Vodovdana 1941. godine ustaše su na prevaru uhvatile 186 Srba, i nakon zvjerskog mučenja bacile ih u jamu Ržani Do kod Ljubinja. Ustaše iz Dubljana, Ravnog i Trnčine predvođene Jurom Borojom te fratrima don Josipom Zovkom i don Andrijom Mojićem uoči Vidovdana 1941. godine na prevaru su povhatale srpske seljake koji su obrađivali zemlju u Popovom polju,  zatvorile ih u školu u Veličanima, a potom poslije stravičnog mučenja bacile u jamu Jagodnjača -Ržani Do kod Ljubinja.  “Zločin su počinile komšije, Hrvati iz okolnih sela, a nažalost niko

SUSRET SA ISTORIJOM – HTELI BI DA OBRIŠU ZLOČINE USTAŠA: Šta se krije iza najnovijih poruka političara zvaničnog Zagreba

Prve decenije ovog stoleća, kojeg je Dobrica Ćosić nazvao “tuđi vek”, temelje se na mobilnoj telefoniji, internetu, kablovskim televizijama, direktnim prenosima, vestima koje nas bombarduju iz minuta u minut. Iz ove “globalne infosfere” kreću milioni, a verovatno i milijarde poruka svaki dan. U obilju informacija, krajnjem korisniku, prosečnom čoveku, ne preostaje ništa drugo do da ih prima u izvornom obliku i “pakuje u svoju podsvest”. Čuvena izjava još čuvenijeg naciste, Jozefa Gebelsa, da “hiljadu puta ponovljena laž postaje istina”, koja je dobila istorijsku potvrdu i pre nego što ju je izrekao, a pogotovo razvojem masovnih komunikacija, danas je dobila drugačije značenje: Hiljadu puta ponovljena poruka postaje “istina”. Valjda poneseni komunikološkim

GABELA KOD ČAPLjINE: Obilježeno 80 godina od stradanja Srba (VIDEO)

U mjestu Gabela kod Čapljine obilježeno je 80 godina od stradanja 140 Srba ovog kraja, koje su ubile ustaše u Drugom svjetskom ratu. Ubijeni su uoči Vidovdana i bačeni u jamu Opuzen kod Metkovića. Na obilježavanju 80 godina od svirepog zločina nad nedužnim življem ovog kraja, okupili su se potomci, rodbina i prijatelji iz svih krajeva. Nakon svete zaupokojene liturgije i pomena žrtvama, poručeno je da je naša dužnost da se sjećamo i obilježavamo stradanje nedužnog naroda. – Prije 80 godina su ljudi bez ikakve krivice bili ubijani na najgore moguće načine, bacani u jame. Danas im služimo službu i sjećamo se njihove žrtve – izjavio je iguman manastira Žitomislić

80 GODINA OD STRADANjA SRBA KOJE SU UBILE USTAŠE IZ FAZLAGIĆA KULE

U zločinu koji su počinile muslimanske ustaše iz susjednog mjesta Fazlagića Kula kod Gacka, u noći između 3. i 4. juna 1941. godine, ubijeno je, mučeno i u Korićku jamu bačeno više od 130 Srba, mještana Korita i okolnih sela. Kosti korićkih stradalnika izvađane su 1953. godine, kada je na osnovu 180 pronađenih lobanja ustanovljeno da je broj žrtava Korićke jame bio znatno veći. Vladika je istakao da je Korićka jama u opštini Bileća srpska rana, ali da srpski narod treba krenuti dalje i sa vjerom i ljubavlju, bez mržnje i ogorčenja, graditi novi život. Prema njegovim riječima, svi treba da postupaju tako da budu jedni drugima lijek, radost i

Tek toliko da se zna!

Bivši pravoslavni Srbi, sa pasijom pokušavaju da iz svoje svesti pobrišu tragove sopstvenog porekla. Piše: Želidrag Nikčević Ne bih ja trenirao duhovitost povodom šahovnice, Tompsona i E viva! na Cetinju. Mislite: cirkus? Nadrealizam? Stupidna, suštinski bezopasna postizborna histerija? Da, ali iza svakog označitelja vreba nas i ono fatalno označeno; svaka simbolika šalje nam manje-više razgovetnu i realnu poruku. Simbol je simptom, i ponajviše onda kad vam se čini da je nemotivisan i budalast. Stvarno, na šta nas to podsjećaju ovom kombinacijom? Evo nekoliko izvoda iz knjige koju upravo lektorišem – sa italijanskim svjedočanstvima o hrvatskim saveznicima. Što bi se reklo – objektivno. Insajderi. „Obaveštajna služba italijanske vojske je slala na

Dragoslav Bokan: Ustaško-hrvatski koljački “BREND”

Ne može ustaško-hrvatski ljudožderski i rasističko-šovinistički genocid nad Srbima da se postavi u ma kakav ideološki kontekst, pa i onaj nacistički i fašistički.  Piše: Dragoslav Bokan Fašizam (kao i nacizam), naime, ima svoju ideologiju, svoja uverenja i strasti, grehe i preteranosti (posebno gledano današnjim merilima), ima hladnu mržnju i sistemski plan uništenja onih koje su odredili za svoje neprijatelje (Jevreje, komuniste, masone, homoseksualce, Rome, Slovene, duševne bolesnike…). Ovaj plan za ”konačno rešenje” je ostvarivan detaljno i nemilosrdno, bez preteranog uživljavanja, kao da njihove žrtve i nisu bili ljudi, već nešto pogrešno, zločinačko i kontaminirano. I za ovakve svoje zločine su izvršioci – ali i njihove porodice, rođaci, prijatelji i sugrađani

Stepinčeve kosti kao mošti podeljene crkvama u Hrvatskoj, Milenko Jahura u „Srpskom sv(ij)etu“

Suza naša nema roditelja, mi ni danas nemamo kome da se obratimo“, objašnjava gost Srpsko sv(ij)eta i apeluje na ljude da se više interesuju, jer je skrnavljenje, nepominjanje, sakrivanje i nemar, nasilno uzimanje zemljišta i mijenjanje naziva dio genocida koji traje. „Ustaše nam 1941. godine nisu dirali grobove, ali 1992. su Srbima u Prebilovcima, onima koji su preživeli Drugi svetski rat, uništavane grobnice i spaljivane kosti. Grobnice moje porodice  su takođe otvarane. Bio sam srećan kada sam video da njihove kosti nisu uništene. Ocu je bio samo poklopac otvoren, kad sam došao 1999. tamo, kosti stričeva su bile razbacane, strinu nisam mogao ni da nađem. Postoje fotografije koje svedoče da

ITALIJANI O GENOCIDU NAD SRBIMA: „Hrvatska je postala ogromna krstionica i džinovska klanica“

Od prvih dana okupacije u aprilu 1941. godine, italijanska vojska  izvještavala je o ratnim zbivanjima i u tim su izvještajima upozoravali  da je cilj novoproglašene Nezavisne Države Hrvatske (NDH) najstrašnija i najdrastičnija likvidacija Srba. Komanda italijanske Druge armije 10. juna 1941. izvještava da je „hrvatski ultranacionalizam koji gubi svako osjećanje mjere uspostavio režim nasilja i terora, čiji se intezitet stalno povećava. Političku borbu inspiriše religiozni osjećaj integrisan u zločinu. Političko – religiozna borba ustaša istinski poprima takva obilježja represije koja se može upoređivati  s najgorim vremenima srednjeg vijeka“. Službeno formiranje ustaške vojnice (vojske) počelo je 10. 5. 1941. kada je Ante Pavelić, poglavnik, naredio da se formira vojna- ustaška snaga

Milenko_Jahura_001.jpg

Pokolj srpske djece i žena u selima kod Stoca u decembru 1943. godine

Selo Bitunja gornja, nalazi se 6 km istočno od Stoca. Selo je teško postradalo 22. decembra 1943, od hrvatskih i muslimanskih ustaša u njemačkim uniformama.  Zločinci su 22. decembra 1943. upali u Bitunju i prikupili svo srpsko stanovništvo, koje su zatekli u selu. Njih 17, isključivo djece i žena zatvorili su u jednu od srpskih kuća i zapucali u njih. Potom su kuću zapalili. Od metaka i vatre stradalo je njih 16, a preživjela je petogodišnja djevojčica Nada Perišić. Istog dana jedna žena od Perišića je izvršila samoubistvo davljenjem u čatrnji da ne bi pala zločincima u ruke. Iz ovog sela, znaju se imena 18 žrtava genocida NDH. Sve su

30 GODINA OD OTVARANjA HERCEGOVAČKIH JAMA (VIDEO)

Početkom jeseni 1990. godine otvorene su dvije jame Ržani do i Pandurica, na području Ljubinja. Jama Kapavica nije ni bila zabetonirana. Iz njih iznete kosti Srba ubijenih u junu 1941. Kosti iz Kapavice sahranjene su u grobnici nedaleko od jame. Žrtve iz Pandurice su sahranjene na groblju pored crkve Presvete Bogorodice u Ljubinju, u posebnu grobnicu, a one iz Jagodnjače Rržani do, položene su u novoizgrađenu spomen kapelu u selu Veličanima, Popovo polje. U to vrijeme bile su toku pripreme za otvaranje Šurmanačke i drugih jama u Donjoj Hercegovini, o čijim počecima govori ovaj film: Od 1974.godine rodbina žrtava je počela da organizovano,na datume stradanja, u kolonama automobila, posećuje jame,

Služen parastos žrtvama ustaškog pokolja u Čavašu

U selu Čavaš u Popovom polju kod Trebinja služen je parastos za 103 stanovnika ovog sela koje su ubile ustaše u masovnom Pokolju 11. avgusta 1941. godine. Ustaše s područja susjednog sela Gornje Hrasno opkolile su Čavaš i za kratko vrijeme pobile 103 mještana srpske nacionalnosti, muškarce, žene, djecu i starce. Najmalađa žrtva imala je 10 dana, a najstarija 96 godina. Cijelo selo je ponovo spaljeno 1992. godine, a nekadašnji spomenik žrtvama zločina srušili su pripadnici hrvatskih snaga. Na tom mjestu, napravljena je spomen kapela. Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, Čavaš, koji je bio u opštini Trebinje, pripao je federalnoj opštini Ravno. Izvor: RTRS Vezane vijesti: Pomen za 101 žrtvu ustaškog

POTOMCI PRIDVORAČKIH ŽRTAVA: Komercijalizacijom grobnih mjesta srpskih mučenika negira se ustaški zločin

Na adresu redakcije Slobodna Hercegovina stiglo je saopštenje koje je u ime Odbora za podizanje spomen obilježja Pridvoračkim mučenicima potpisala Slobodanka Tanović Škoro. U saopštenju se podsjeća da su ustaše počinile brutalan zločin na Pridvoračkoj jami 23. juna 1941.godine. Tom prilikom ubijeno je 13 civila pravoslavnih Srba ( Boško Šakota, Obren Stijačić, Jakov Miljanović, Mihajlo Andrijašević, Božo Pidžula, Milorad Pidžula, Blagoje Đurić, Đorđe Ćurić, Jovo Madžar, Trifko Babić, Stevo Miljković, Lazar Kukurić i Aleksa Sokolović). Odbor podsjeća da je doktor Novica Kraljević organizovao vađenje posmrtnih ostataka iz Pridvoračke jame 6. oktobra 1941. godine. – Stradalnici su jedan pored drugog sahranjeni 6. oktobra 1941. godine u groblju Podglivlje, na lokaciji od

SAVO SKOKO: Jun kad je poljem rađala smrt

Na sabirališta kod Mrkonjića, Drijenjana, Dračeva i Veličana slivale su se dugačke kolone uhapšenika. Najviše ih se prikupilo kod sela Mrkonjića, oko 80. Isušeni deo Popovog polja, koji je toga jutra ličio na uzavreo pčelinjak, odjednom je opusteo; po njemu su lutali uznemireni konji i volovi, a po neuzoranim njivama bile su razbacane ralice, plugovi, jarmovi, teljizi, delovi odeće… Novi talas ustaškog genocida sručio se 23. juna i na Popovo polje. Bio je sunčan i topao junski dan, pa su vredni popovopoljski ratari u ranu zoru krenuli da obrade isušeno zemljište u Popovu polju (kao za pakost voda se te godine sporo povlačila sa popovopoljskih njiva); pozvali su u pomoć

Jahura: Pokolj Srba u NDH je bitno obeležje i najtraumatičniji deo našeg istorijskog pamćenja sa dalekosežnim posledicama

Srpsko nacionalno društvo Prebilovci, kao udruženje potomaka i poštovalaca žrtava hrvatskog genocida nad srpskim narodom sa prostora Donje Hercegovine, bezrezervno podržava inicijativu i  predlog  udruženja „Jadovno 1941.“ da se stradanje srpskog  naroda u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj  nazove rečju „POKOLj“.  Pokolj Srba u NDH je bitno obeležje i najtraumatičniji deo našeg istorijskog pamćenja sa dalekosežnim posledicama. Reč „Pokolj“ je odgovarajuća oznaka iz našeg jezika za takav veliki i neoprostivi zločin pa ovim putem izražavamo našu zahvalnost  udruženju „Jadovno 1941.“ za ovu ideju i predlog. Verujemo da će imenovanje genocida NDH nad našim narodom kao  „POKOLj“ doprineti našoj daljoj zajedničkoj borbi za uspostavljanje kulture sećanja i poštovanja žrtava Pokolja,  umesto sadašnjeg  preovlađujućeg

Slobodanka Tanović

Pridvoračka žrtva Boško Šakota i stravično stradanje jednog porodičnog stabla

O sudbini 13 Srba, koje su u noći između 23. i 24. juna 1941. ustaše mučki ubile na Pridvoračkoj jami kod Trebinja, ćutalo se više od 70 godina. „Moja Hercegovina“ pokrenula je pitanje njihove neobilježene zajedničke grobnice u trebinjskom groblju u Podgljivlju, u kojoj još uvijek leže posmrtni ostaci nekih od njih, a sada vam donosi feljton o pridvoračkim žrtvama, kako njihovo stradanje i životi ne bi nezasluženo pali u zaborav. Tema naše prve priče je Boško Šakota (1896-1941.), porijeklom iz sela Kozice kod Stoca, koji je od 1930. godine radio kao komandir Gradske policije u Trebinju. Njegov otac Jovo(1845-1906.) nije dočekao Drugi svjetski rat, dok majka Stoja (djevojački Glibo,

Godišnjica Vidovdanskog pokolja Srba u Donjoj Hercegovini

U Vidovdanskom Pokolju (koji je za ustaše značio odmazdu za sarajevski Vidovdan 1914. i novo, krvavo, poniženje Srba na ovaj veliki praznik), posle podmuklo izvedenog hapšenja i vezivanja u žicu i lance uvek lakovernih Srba koji su se uzdali u,,komšijsku reč”, na brojnim jamama i drugim stratištima ubijeni su skoro svi odrasli Srbi, muškarci iz sela: Gabela, Dračevo, Dubravica, Kljenak, Kolojanj, Cerovica, Grabovina, Gornje Hrasno, Kruševo, Burmazi, Poprati, Ošanjići, Dabrica, Kozice, Pješivac, Šćepan Krst, Ljubljenica, Prenj, Pjesci, Lokve i Rečice, kao i veliki broj Srba iz Tasovčića, gradova Čapljine, Stoca, Ljubuškogi drugih naselja. Najveći broj je ubijen u Opuzenu u Dalmaciji, u Vidovom polju, kod sela Struge, Mogorjela i „Brijesta“ u

PRIDVORAČKA JAMA – Nemoralno, bezočno i drsko je da se nasljednici zločinačke komunističke ideologije pojavljuju na pomenima srpskim žrtvama

Mjesec jun, u srpskom narodu, obilježava se kao mjesec stradanja srpskog naroda u Drugom svjetskom ratu, posebno u krajevima zapadno od rijeke Drine. Tada se sjećamo nevinih srpskih žrtava koje su na monstruozne načine ubile ustaše (Hrvati i muslimani), često komšije ubijenih Srba, pa čak i njihova rodbina. Ubijeni Srbi bili su obični ljudi, civili. Važno je napomenuti da u tom periodu na prostoru južne Hercegovine nisu postojale organizovane vojne jedinice četnika (JVuO), kao ni partizana. Srbi ubijeni 1941. godine nisu bili pripadnici nijedne vojske Prve partizanske jedinice formiraju se krajem 1941. godine, dok se JVUO formira u ljeto 1942. godine, poslije partizanskih zločina nad Srbima Hercegovine, počinjenih od oktobra

Slobodan Antonić: O brojevima i pokolju – odgovor Mišini

Ako ne možemo dostojno da obeležimo srpska stratišta i grobišta po NDH 2.0, šta nas sprečava da to uradimo u Beogradu? Deo odgovora su naše bezumne mape uma. A deo je, izgleda, i „struka“. Na moj članak Jasenovac u Beogradu reagovao je Veljko Đurić Mišina tekstom Odgovor Slobodanu Antoniću ili kada nešto ne znaš, pitaj one koji znaju. Mišina i ja se, očigledno, razlikujemo u shvatanju javnog zadatka inteligencije. On misli da je glavni zadatak intelektualca da čuva znanje o nekoj temi. Svako ko hoće o toj temi nešto da zna ili kaže u javnosti, treba najpre da se obrati „čuvaru znanja“, a ovaj će mu preneti šta o tome

Godišnjica pokolja u Pivi: Strijeljani, ubijani nožem, bacani sa litica…

Najteže je postradalo selo Dola u kome je pobijeno preko 500 ljudi, od kojih su čak petina bili – Djeca. Najmlađa žrtva bila je novorođenče, rođeno neposredno pred strijeljanje sopstvene majke i, bez imena, nedužno stradalo. Piše: Miloš Ćuić Na današnji dan navršava se 77 godina od zločina koji su u Pivi počinili pripadnici zloglasnih SS divizija, folksdojčerske „Princ Eugen“ i muslimanske „Handžar“, te ustaše iz Gacka. Tačan broj žrtava nikada nije utvrđen, ali procjenjuje se da su tog 7.6.1943, na Trojičindan i dan Trećeg Obretenja glave Svetog Jovana Krstitelja, tokom svega nekoliko sati zlikovci pobili metkom, nožem, bacanjem sa litica i spaljivanjem preko 1200 nedužnih ljudi (oba pola i

Sjećanje na zločin u hercegovačkom selu Korita, početkom juna 1941.

Kod Korićke jame u selu Korita, opština Bileća, u koju su ustaše – muslimani iz Fazlagića Kule pod vođstvom ustaškog povjerenika Hermana Togonala i gatačkog hodže Muharema Glavinića, mučki ubile i bacili u jamu više od 130 Srba mještana ovog i okolnih sela, svake godine početkom juna mjeseca, služi se pomen i obilježava godišnjica od ovog strašnog zločina. Zločin u Koritima dogodio se u noći između 4. i 5. juna 1941. godine, a kosti korićkih stradalnika izvađane su 1953. godine, kada je na osnovu 180 pronađenih lobanja ustanovljeno da je broj žrtava Korićke jame bio znatno veći. Najstarija žrtva te strašne noći bio je osamdesetogodišnji Jevto Svorcan, dok je najmlađi bio

Obilježeno 79 godina od stradanja Srba u Korićkoj jami

Kod Korićke jame u bilećkom selu Korita, u koju su ustaše bacile i mučki ubile više od 130 Srba, mještana ovog i okolnih sela, danas je služen pomen i obilježeno 79 godina od ovog strašnog zločina. Mještani sela Korita su organizovali ovaj održavanje ovog pomena, koji je služio paroh gatački Miodrag Vrtikapa. Zločin u Koritima dogodio se u noći između 3. i 4. juna 1941. godine, a kosti korićkih stradalnika izvađene su 1953. godine, kada je na osnovu 180 pronađenih lobanja ustanovljeno da je broj žrtava Korićke jame bio znatno veći. Najstarija žrtva te strašne noći bio je osmadesetogodišnji Jevto Svorcan, dok je najmlađi bio četrnaestogodišnji dječak Kosta Glušac, koji

Skupština RS odbacila sarajevsko prekrajanje istorije Drugog svetskog rata

Rezolucija o poštovanju žrtava fašističkih režima i pokreta ne odgovara istorijskim činjenicama i kao takva ne može se primjenjivati u Republici Srpskoj. Narodna skupština Republike Srpske očekivano je odbacila „Rezoluciju o poštovanju žrtava fašističkih režima i pokreta“. Za usvajanje Zaključaka glasala su 52 poslanika od 53 prisutna, dok suzdržanih i protiv nije bilo. Evo punog teksta zaključaka: Narodna skupština Srpske odbacuje Rezoluciju o poštovanju žrtava fašističkih režima i pokreta koju je usvojio Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH na 8. sjednici održanoj 15.05, 19.05. i 20.05.2020. godine. Konstatujemo da je Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH usvajanjem Rezolucije pristupio sramnom prekrajanju istorijskih činjenica i pridružio se revizionističkim snagama, kojima je cilj uopštavanje

Služen pomen prvim trebinjskim žrtvama ustaškog terora

U Sabornom hramu u Trebinju, treći put  u organizaciji Udruženje poštovalaca Jugoslovenske vojske u otadžbini iz Trebinja održan je pomen prvim žrtvama ustaškog terora iz Trebinja, stradalim 1. juna 1941. godine. Pomen je služio sveštenik Miroslav Ratković. Toga dana od ustaške ruke mučeno i ubijeno devet srpskih domaćina: Vlado N. Popović, Vaso Babić, Milan Brković, Ilija Kukurić, Šćepo Đurić, Dušan Nogulić, Vlajko Palikuća, Gašo Kovačević i Radovan Lečić, što je bio prvi u nizu zločina počinjenih za vrijeme NDH na području Trebinja. Iz Zagreba u Trebinje 28. maja 1941. godine stigao je Borivoje – Boro Rotkvić sa grupom studenata Zagrebačkog univerzitetai kojoj su bili: Jozo Jurković, Jukić, Tomić, Mladenović, Francetić,

Gradići kod Velike Gorice

DAN KADA JE STVORENA NAJKRVAVIJA DRŽAVA U ISTORIJI BALKANA

Fašistička Nezavisna Država Hrvatska /NDH/, na čelu sa ustaškim poglavnikom Antom Pavelićem, koja je bila ratni saveznik nacističkog vođe Adolfa Hitlera, formirana je na današnji dan 1941. godine. Na radiju je pročitan poziv narodu dotadašnjeg potpredsjednika jugoslovenske vlade Vlatka Mačeka da se pokori njemačkoj vojsci i podrži ustaše, koje su odmah počele teror nad Srbima, Jevrejima i Romima. Do jeseni 1941. u Srbiju je protjerano oko 200.000 Srba. Pravoslavni Srbi su, sa blagoslovom Vatikana i Rimokatoličke crkve u NDH, prisilno prekrštavani, a najdrastičniji oblik terora nad Srbima, Jevrejima i Romima bili su masovni pokolji. Samo u Jasenovcu usmrćeno je više stotina hiljada ljudi. Ta najveća “fabrika” smrti u Drugom svjetskom

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala