arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

RUSIJA ZNA KO UVEK PUCA U NjU: Pre 81. godinu počela opeacija Barbarosa, uz naciste vojnici iz Italije, Albanije, NDH…

U OSVIT današnjeg dana, pre 81 godinu, fašistička Nemačka je mučki, bez objave, napala Sovjetski Savez. Oko stotinu pešadijskih i 32 oklopne motorizovane divizije, potpomognute snažnom vazdušnom flotom, otvorile su jedan od najdužih i najkrvavijih frontova u istoriji ratovanja i započele najveću bitku koju je čovečanstvo vodilo od svog postojanja. I, mada je Drugi svetski rat završen potpunom kapitulacijom fašističkih država, koštao je sve narode sveta neizmernih stradanja: gotovo 100 miliona poginulih i invalida. Gotovo sve zemlje koje se, na drugi način – sankcijama danas obračunavaju sa Ruskom Federacijom, vojno su učestvovale u napadu na SSSR, tog 22. juna 1941. Uz Nemce su tada stali i njihovi saveznici Rumuni, Italijani,

Sovjetski vojnici u Berlinu

Dan kad su nacisti napali Rusiju i otvorili vrata konačnom porazu

Na današnji dan 1941. godine Njemačka je u Drugom svjetskom ratu napala tadašnji Sovjetski savez. Duž cijele granične linije između Baltičkog i Crnog mora, sa više od 150 divizija, Njemačka je krenula u napad. Planom nacističkog vođe Adolfa Hitlera nazvanim „Barbarosa“ bilo je predviđeno uništenje sovjetskih armija u graničnim oblastima i brzo zauzimanje evropskog dijela Sovjetskog Saveza. Njemačka armija sa četiri miliona vojnika, 3.300 tenkova i 2.000 aviona, u početku je veoma brzo napredovala, ali je već na samom kraju 1941. bilo jasno da je plan za brzo uništenje sovjetske Rusije doživeo neuspjeh. Konačni poraz u Drugom svjetskom ratu nacisti su doživjeli upravo od ruskih vojnika. Izvor: IN4S Vezane vijesti: 22. JUN:

Liturgija i parastos u Kamničkoj Bistrica (Slovenija) borcima JVuO, i narodu iz zbjega iz Crne Gore, Boke, Hercegovine i Istočne Bosne, postradalim posle kraja rata 1945.

I ove godine smo se sjetili žrtava, koje su pola vijeka nasilno bile brisane iz pamćenja našeg naroda (tek poslije raspada SFRJ, 1994. godine, počelo se prvi put sa obilježavanjem stratišta u Kamničkoj Bistrici). Vječnaja pamjat! I ove godine je u Kamničkoj Bistrici, blizu gradića Kamnika, u okolini Ljubljane, na desetak kilometara od austrijske granice, održana liturgija sa parastosom borcima Jugoslovenske bojske u otadžbini (JVuO) i narodu iz zbjega sa područja Crne Gore, Boke, Hercegovine i Istočne Bosne, postradalim na području Slovenije posle kraja Drugog svjetskog rata, maja i juna 1945. Liturgiju je služio o. Aleksandar Obradović, arhijerejski zamjenik za Sloveniju Mitropolije zagrebačko-ljubljanske. Na žalost, osim uobičajenih listića – letaka,

Posle predavanja o Holokaustu u zaječarskoj Muzičkoj školi ostala tišina

U organizaciji Srpsko-jevrejskog pevačkog društva, Muzičke škole u Zaječaru i Gimnazije Zaječar u Muzičkoj školi „Stevan Mokranjac“ minulog vikenda održan je čas na temu „Da se ne zaboravi, Holokaust, da se nikad ne ponovi“. Ovoj temi učesnici su pristupili iz ugla istoričara, socijalnog psihologa i osobe koja je holokaust preživela. Predavanje i svedočenje pratile su muzičke ilustracije. Na početku predavanja predstavljeno je poreklo Jevreja, njihov jezik, način života, muzika koja je izvršila uticaj na različite muzičke žanrove širom sveta. Dr Sanja Petrović Todosijević, naučna saradnica Instituta za noviju istoriju Srbije, svoje izlaganje je započela predstavljanjem života Jevreja u periodu kada su živeli u miru i lojalnosti u evropskim državama. “Oni

Slobodan Vujković: Koji cilj je imao Sremski front

Uporno su terali u juriše neiskusne mladiće pretvorivši Sremski front u kasapnicu srpske dece. U tekstu Mića Grubora „Neobeležena godišnjica proboja Sremskog Fronta”, („Politika”, 5. maj 2020.) navedeno je da je cilj otvaranja Sremskog fronta bio da se spreči „nekažnjeno povlačenje okupacionih snaga fašističke soldateske i njihovih saradnika, naših izdajnika, Ljotićevaca i četnika Draže Mihailovića, koji su okrvavili svoje ruke o svoj narod – zločinačke koljačke trojke”, kao i da je na Sremskom frontu „poginulo 13.400 boraca JA”. Prema drugim izvorima, cilj otvaranja Sremskog fronta se razlikuje od cilja koji navodi Grubor. Razlikuje se i broj poginulih. U disertaciji dr Zorana Jerotijevića „Državotvornost Ravnogorskog pokreta”, koja je i kao knjiga objavljena

Na Sremskom frontu poginulo više od 120.000 vojnika

„Neobeležena godišnjica proboja Sremskog fronta”, 5. maj. U životu ima nebrojenih godišnjica iz raznih oblasti čovekovog delanja (rat, nauka, sport, politika i dr.). Jedna od njih iz naše bliske ratne prošlosti, jeste 75-godišnjica proboja Sremskog fronta, 12. april 1945. godine. Nažalost, naši, i elektronski i štampani mediji su jednostavno taj događaj preskočili, kao da se nije ni desio. Hvala g. Gruboru što je njegov napis („Politika”, 5. maj 2020.) podsetio na taj značajan datum. Kao sin narodnog heroja, uzimam slobodu da neke neistine u njegovom  tekstu, a u vezi s brojem poginulih na Sremskom frontu, ispravim. Odavno su nam zvaničnici, civilni, vojni i politički servirali da je za šest meseci,

Andrej Rajevski: Draža Mihailović – čovek na kome će se temeljiti buduća Srbija

Svaka buduća Srbija vredna da se zove Srbijom jedino može biti, i biće, utemeljena na sećanju na Dražu Mihailovića i na vekovima poštovane srpske junake čiji podvig je bio otelotvoren u njemu. (The Saker, 19. 10. 2019) Ovo je za mene veoma poseban tekst, zato što su teme koje ću obraditi drage mom srcu i celoj mojoj porodici. Nakon boljševičke Revolucije,  moja porodica i još 1,5 miliona Rusa napustili su svoju voljenu otadžbinu na svršetku građanskog rata. Svi naši takozvani evropski “saveznici” odmah su nas izdali (ima li tu čega novog?). Organizovali su intervenciju i istovremeno podržali rusofobični boljševički režim (da, pomažući obema stranama, kao što Imperija to čini i

Sa spomenika u Blajburgu uklonjene oznake NDH, ostao samo neutralni natpis

Spomenik koji je Blajburški počasni vod podigao na Blajburgu u znak sećanja na vojne formacije NDH je konačno promenjen u skladu sa preporukama federalnih i naredbama lokalnih austrijskih vlasti. Na kamenu je do sada pisalo na hrvatskom “Čast i slava paloj hrvatskoj armiji u maju 1945”, a na nemačkom “U znak sećanja na pale Hrvate u maju 1945”. Sa spomenika u Blajburgu uklonjene oznake NDH, ostao samo neutralni natpis Prevod na nemački je bio lažan i kamufliran, dok je hrvatska varijanta otvoreno odavala počast vojsci jedne fašističke države unutar Hitlerovog bloka, nemačka varijanta je samo konstatovala patnju jednog naroda u ratu. Pored natpisa je stajala hrvatska “šahovnica”, hrvatski grb sa

Vladimir Dimitrijević: Zašto Zelenski podržava naciste?

Ruska novinarka Marija Monomenova nedavno je pisala:“Ruski milijarder Vjačeslav (Mojša) Kantor, težak 4,2 milijarde dolara (prema „Forbsu“), najveći je akcionar kompanije za proizvodnju đubriva „Akron“. Prema ruskom Ministarstvu spoljnih poslova, Kantorovo poslovanje je od vitalnog strateškog značaja za rusku ekonomiju. DA LI JE PUTIN HITLER? Međutim, u Evropi je Kantor poznatiji kao nosilac jedne od najviših funkcija (!) u svetskoj jevrejskoj zajednici, predsednik je Evropskog jevrejskog kongresa (EEK). I između ostalog, filantrop, reditelj, dobrotvor i mnogo drugog. Šef Self centra za proučavanje savremenog evropskog jevrejstva na Univerzitetu u Tel Avivu. Šef fondacije Svetskog foruma o holokaustu. Direktor Muzeja avangardne umetnosti – MAGMA na osnovu njegove privatne kolekcije. Šef Međunarodnog luksemburškog

LIKVIDACIJA NARODNIH NEPRIJATELjA: Žinet Todorović, maturantkinja stručne učiteljske škole u Beogradu

Žinet Todorović (1925-1945) maturant stručne učiteljske škole u Beogradu. Rođena je u Ansiju (Francuska) u porodici zastupnika prodaje automobila i autodelova Štajer i kamiona Berlijet. Uhapšena je pre Prvog maja 1945. u kralja Milana 10. zajedno sa drugim omladincima koji su opoziciono bili orijetisani i rasturali letke. Navodno je kod nje pronadjen letak Draže Mihailovića. Uhapšena je i isleđivana u istražnom zatvoru OZN-e na Obilićevom vencu. Ostali su većinom pušteni ili osuđeni na zatvorske kazne. Njen otac je pozvan tek nakon tri nedelje da mu kažu da je skočila sa trećeg sprata zgrade OZN-e. Prema iskazu pozanice koje je preuzela telo obe noge su joj bile navodno prebijene a porodici

NOVA KNjIGA SRETENA JAKOVLjEVIĆA – „Skrivena istorija o stradanju Srba na prostoru NDH (1941- 1945)

Sreten Jakovljević, novinar, pisac i član Udruženja novinara Srbije (UNS) objavio je knjigu „Skrivena istorija o stradanju Srba na prostoru NDH (1941 – 1945) „Ovom knjigom pokušavamo mnoge skrivene priče da otrgnemo od zaborava“ napisao je Jakovljević u predgovoru i dodao da se u ratu zaboravljaju sudbine i stradanja „malih“ ljudi, a njihove priče čine najverodostojniji mozaik istine o ratnim užasima. Knjiga je rezultat višedecenijskih istraživanja u arhivama, bibliotekama, kao i neposrednih razgovora sa učesnicima Drugog svetskog rata. Autor u delu piše da su komunisti veličali svoju pobedu, skrivali greške i zločine koje su učinili, a jugoslovensku vojsku prikazali kao negativce. „U to ime mnoge zločince i krivce za srpska

Dušan Babac: O herojstvu Aleksandra Berića, nosioca srpske Medalje časti

Na početku Aprilskog rata, komandant rečnog monitora Drava Kraljevske mornarice bio je poručnik bojnog broda prve klase Aleksandar Berić.  Drava je služila u Prvoj minersko-baražnoj grupi u Bezdanu sa zadatkom da pruža artiljerijsku podršku Osječkoj diviziji. Monitor Drava zatekao se 6. aprila na Dunavu kod Bezdana, blizu granice sa Mađarskom. Osmotrivši velike formacije nemačkih aviona koje su preletale granicu sa Mađarskom, poručnik Berić je izdao naređenje da se, prema unapred utvrđenim koordinatama, otvori vatra na najbliži neprijateljski vojni aerdrom kod Mohača koji je bio udaljen oko 7 km. Neprijateljska izviđačka avijacija više puta je bezuspešno pokušala da otkrije položaj sa kojeg je dejstvovao jugoslovenski monitor pri čemu je protivavionskom vatrom

Zločini ustaša zakopani zbog bratstva i jedinstva: Istraživanje sudbine 50.000 Sremaca u Drugom svetskom ratu

Ozna zaplenila dokumente o Jasenovcu do kojih je došao moj otac – seća se dr Jovan Babić. Ako se ne zaboravi, istina nikada ne umire. A dr Jovan Babić (80), lekar radiolog i profesor Medicinskog fakulteta u Novom Sadu, nikada nije zaboravio kako su februara 1947. godine, kada je bio sedmogodišnjak, u njegovu porodičnu kuću u Šidu banuli oficiri Ozne. Odveli su njegovog oca Dušana i odneli sav materijal koji je on, kao predsednik posleratne Komisije za ispitivanje zločina ustaša i nacista, do tada prikupio u sremskim selima, ali i u Jasenovcu. Dušanov dokazni materijal o žrtvama i zločincima oznaši su uništili u ime bratstva i jedinstva novoformirane Jugoslavije. Činilo

Visokim Dečanima dostavljen dokument o progonu Jevreja na Kosovu za vreme Drugog svetskog rata

Manastir Visoki Dečani saopštio je da im je dostavljen vredan dokument o progonu Jevreja na Kosovu i Metohiji tokom Drugog svetskog rata, koji su tada gotovo svi bili srbofoni Jevreji. Dokument su, kako je navedeno na Tviter nalogu Manastira Visoki Dečani, dobili preko ljudi iz Jevrejskog muzeja u Beogradu povodom nedavnog slučaja menjanja istorije Drugog svetskog rata na Kosovu i Metohiji i negiranja progona Jevreja od kosovsko-albanskih kolaboracionista nacista.U izveštaju se ističe da su svim jevrejskim pripadnicima na ruke stavljene crvene trake sa natpisom „Jude“, čim su Nemci došli u Mitrovicu. To je bila, kaže se dalje, olakšavajuća mera za brzo iznalaženje Jevreja u cilju masovne odmazde za slučaj bilo

Odgovor Koraksiću povodom spomenika Draži u Beogradu

Istorijska nauka i njeni plodovi su danas svima dostupni. Zato se ni Vama, a ni Vašim istomišljenicima, više ne može tolerisati bahato neznanje kao opravdanje za česte uvrede Piše: Igor Ivanović Poštovani gospodine Koraksiću, Iako imam poštovanje prema Vašim godinama, osećam obavezu da ovim putem odgovorim na izjavu koju ste dali za dnevni list Danas, povodom predloga lidera „Dveri“ Boška Obradovića da se u Beogradu podigne spomenik Draži Mihailoviću. U nameri da budete malo duhoviti a malo ozbiljni, rekli ste da se slažete sa predlogom samo ako se na Dražinoj bisti stavi u usta kama ili bajonet. Drugim rečima, nazvali ste generala Mihailovića – ni manje ni više – ubicom

Besjedi potpukovnik Petar Baćović, komandant JVuO u istočnoj Bosni (lijevo od krsta)

80 GODINA OD ZLOČINA NA RADAČKOM BRIJEGU: U nedjelju pomen žrtvama komunističkog terora

Udruženje JVUO Trebinje poziva potomke žrtava komunističkog terora i sve ljude dobre volje da prisustvuju pomenu koji će se održati u nedjelju 27.02.2022. godine sa početkom u 12.00 časova ispred spomenika na Radačkom brijegu (Ljubomir). Na taj način biće obilježen tužni jubilej – 80. godina od od komunističkog zločina. Naime, u  februaru 1942. godine partizani predvođeni Savom Kovačevićem, Petrom Drapšinom i Dragicom Pravicom na Ljubomiru su ubili 21 mještanina, a kasnije još šest seljana. Od ukupno 30 pohvatanih ljubomirskih seljaka, 21 je osuđen na smrt, „bez konsultovanja mjesnog političkog i vojnog rukovodstva“. Smrtna presuda je za većinu izvršena 27. februara na Radačkom Brijegu pred velikim skupom vojske i naroda. Tom

Memorijalna akademija povodom 80 godina od stradanja Srba u Bojniku 17. februara 1942.

Beseda dr Dejana Antića izgovorena na Memorijalnoj akademiji. Vek koji je za nama, za srpski narod predstavljao je epohu velikih nacionalnih dela, ali i epohu stradanja. Stradalo se u Velikom ratu, u Drugom svetskom ratu, stradalo se tokom odbrambeno-otadžbinskog rata i u vreme Nato agresije na našu zemlju. I ni jedan region, ni jedan pedalj srpskih zemalja, nije bio pošteđen ratnih razaranja i velikih ljudskih gubitaka. Zato smo se večeras okupili, ovde u Pustoj Reci, pod okriljem Radan planine, ne bi li se sa tugom i bolom prisetili jednog od najvećih postradanja srpskoga roda sa juga Srbije u XX veku. Od davnina je Pusta reka naseljena Srbima. U vreme Kraljevine

Vlado Šegrt strijeljao 19 mladih Nevesinjki

14. februara 1945. godine Vlado Šegrt je strijeljao 19 mladih Nevesinjki. Da se ne zaboravi! Na današnji dan, 14. februara 1945. godine, Deseta hercegovačka udarna brigada NOVJ, pod komandom zloglasnog Vlada Šegrta, strijeljala je 19 mladih djevojaka u Nevesinju. „Bilo je možda previše strijeljanja… Ja to iz sadašnje perspektive razmišljam, ali iz ondašnje možda i nije, no je trebalo još više“, dio je sramne izjave Vlada Šegrta na tzv. Trebinjskom savjetovanju. Zemljoradnik, u ratu komesar Lastvanske partizanske čete, komandant bataljona Luka Vukalović, komandant zloglasnog Prvog hercegovačko – crnogorskog udarnog bataljona. Ovaj bataljon formiran je na Baljcima (Bileća) 28.01.1942. To je bila jedinica posebne namjene, sastavljena od najspremnijih ideološki motivisanih boraca

UBIJALI DECU JER SU BILI SRBI

Ustaše kao deo plana za masovno uništenje srpskog naroda ubijali i slali decu u logore u Norveškoj. Preko 120 dece poslato a 31 dete ubijeno za vreme Drugog svetskog rata u logorima u Norveškoj. ,,Tokom Drugog svetskog rata iz Srbije i nezavisne države Hrvatske stiglo je 4.050 zatvorenika. Ogromna većina njih su bili etnički Srbi. Oko 120 od njih bila su deca mlađa od 18 godina. Od ovih srpskih zatvorenika 2420 je izgubilo život u Norveškoj. Ogromna većina je umrla prve godine u pet logora koje su vodili SS, u nekim od ovih logora smrtnost je bila i do 80%, što je mnogo veća stopa smrtnosti nego, na primer, u

SLOBODE SE DOMOGLO 105 LOGORAŠA: Pre 80 godina u Nišu se dogodio prvi proboj nacističkog logora u Evropi (FOTO)

Pre ravno 80 godina, 12. februara 1942, grupa najhrabrijih logoraša odvažila se da organizuje prvo bekstvo iz jednog nacističkog logora u Evropi. Piše: J. ĆOSIN Bilo je to bekstvo iz koncentracionog logora na Crvenom krstu u Nišu, osnovanog samo pet meseci ranije. Zato je ovaj proboj postao simbol prkosa, sloge, jedinstva, ali i velikog stradanja. Tog dana, gotovo 150 zatočenika iz sobe broj 12 počelo je proboj, a predvodili su ih Branko Bjegović i Dušan Tomović, koji su i uspeli da uspešno pobegnu. Taj proboj logoraša, prvi u Evropi, dao je ovom stratištu posebno mesto na zlokobnoj mapi nacističkih logora, uprkos činjenici da je u njemu za vreme Drugog svetskog

Đurđica Dragaš: Amsterdam u Beogradu

Zašto nas više bole tuđe nego vlastite rane ili kakva je razlika između “Majinog” i “Darinog” naroda. Sinoć je u beogradskom pozorištu “Atelje 212” održana premijera predstave Amsterdam. Danima je najavljivana i isticano je da je reč o “prvom izvođenju tog komada na srpsko-hrvatskom govornom području” kao i prvom “izvođenju teksta renomirane izraelske autorke Maje Arad Jasur na ovim prostorima”. Reklo bi se da Beograd, kao i obično, prednjači!!! Uz ogradu da predstavu nisam još odgledala pa zato ne mogu ni da ulazim u njene detalje, razmišljam ipak, od trenutka kad sam pročitala o čemu se u njoj radi, o tome kako bi bila primljena u beogradskoj i “regionalnoj” javnosti

Varaždin uoči i za vrijeme aprilskog rata 1941. – uspomene Nikole S. Radovića

Nekadašnji oficir vojske Kraljevine Jugoslavije Nikola S. Radović objavio je 1986. u emigraciji svoje kratko sjećanje na događaje u Varaždinu i sjeverozapadnoj Hrvatskoj uoči i za vrijeme aprilskog rata 1941. pod nazivom Sećanje iz Hrvatske – rad „pete kolone”. Priredio: Nikola Milovančev Ove uspomene su dragocjene jer se u njima osvjetljavaju događaji vezani za neke poznate ličnosti (Draža Mihailović, general August Marić, Hinko Henrik Krizman) ali i političko stanje i raspoloženje na tom prostoru u to vrijeme. To svjedočenje objavljeno je u Glasniku Srpskog istorijsko-kulturnog društva „Njegoš” u Americi, sveska 59, juni 1986, str. 60-63.  SEĆANjE IZ HRVATSKE –  rad „pete kolone” Burno predratno stanje počev od 1938. god. našoj

VIDEO: Krvavi kamen hercegovački – Radački Brijeg, Ljubomir

“Krvavi kamen hercegovački” priča o monstruoznom zločinu Save Kovačevića i Dragice Pravice u trebinjskom selu Radački brijeg, Ljubomir, gdje su 27. februara 1942. godine strijeljali 18 staraca i mladića. Prvi dio: Drugi dio: Treći dio: Izvor: HERCEG TV Vezane vijesti: Krvavo kolo Radačkog Brijega | Jadovno 1941. RADAČKI BRIJEG, 27. FEBRUAR 2020. GODINE: Pomen žrtvama komunističkog terora S druge strane istorije (1): Krvavo kolo Radačkog Brijega Prijeki sud Save Kovačevića: Porodicama žrtava zabranjivao da nose crninu Istorija o kojoj se ćutalo: Drugo lice „narodnih heroja“

Skandalozni projekat UN na KiM: Obnavljaju dom vernog saradnika nacista i zločinca

Deva je bio jedan od osnivača velike Albanije i surove SS divizije Skenderbeg, koja je likvidirala Srbe, Jevreje i Rome u Drugom svetskom ratu. Foto Fejsbuk UNDP Aencija Ujedinjenih nacija zadužena za razvoj država i teritorija (UNDP) u Kosovskoj Mitrovici rekonstruiše kuću Džafera Deve (1904-1978), ozloglašenog naciste koga su zbog surovosti zvali i kosmetski Hitler. Deva je bio jedan od osnivača velike Albanije i surove SS divizije Skenderbeg, koja je likvidirala Srbe, Jevreje i Rome u Drugom svetskom ratu. Skandalozna obnova se odvija u okviru projekta Evropske unije koji doprinosi stabilnosti i miru (IcSP). Posle obnove, Devina kuća u južnom delu Kosovske Mitrovice će, kako je najavljeno, postati regionalni centar

OD VOLGE DO MORAVE – Antologija pesama posvećenih Velikom otadžbinskom ratu

Knjiga je u tvrdom povezu, na 130 gr. kunstdruku i sadrži 16 kolornih ilustracija velikih sovjetsko-ruskih slikara, na temu Velikog otadžbinskog rata. Pozivamo Vas da svojom PRENUMERACIJOM pomognete objavljivanje ove knjige. Nakon prošlogodišnjeg objavljivanja srpskog izdanja monografije o dvanaest Memorijala Crvene armije na tlu Jugoslavije, sa imenima više od 11.700 poginulih i nestalih boraca tokom Drugog svetskog rata, koju su Blagoslovili počivši Patrijarh srpski G. Irinej i ruski Kiril, pristupili smo pripremi za objavljivanje prvog srpskog izdanja Antologije pesama posvećenih Velikom otadžbinskom ratu pod nazivom – OD VOLGE DO MORAVE. U knjizi koju je priredila Darija Vinogradova iz Moskve, a prevela Dajana Lazarević, nalazi se oko 100 pesama, 60 sovjetsko-ruskih

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala