arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Bojanić: “PRIJATELjSKO“ RAZARANjE SRBIJE NA VASKRS 1944. godine

Naši istoričari decenijama su tvrdili da Tito i Vrhovni štab nisu imali nikakve veze sa anglo-američkim bombardovanjem. A da je bombardovanje gradova Srbije bilo u nadležnosti Titovog Vrhovnog štaba potvrđuje i pismo koje je svojim saradnicima u Sloveniji, krajem jula 1944. godine, uputio Edvard Kardelj. Evo kako glasi deo njegovog pisma, od reči do reči: „Dogovarajte se s Englezima o saradnji njihove taktičke avijacije u vašim akcijama (mitraljiranje kolona, manja bombardovanja konkretnih ciljeva na frontu itd.). Oni na takav način sarađuju u celoj Jugoslaviji. BOMBARDOVANjA GRADOVA I UOPŠTE VEĆA BOMBARDOVANjA ODOBRAVA SAMO VRHOVNI ŠTAB.” Bombardovanja Beograda aprila 1944. bila su izuzetno razorna, razornija od nemačkih vazdušnih napada na Beograd 6.

Kako su komunisti, u saradnji sa Albancima, 1942. ubili preko 500 Srba u Metohiji

Mesni odbor Komunističke partije Gnjilane napravio je spisak od 500 do 1.000 Srba koji su bili njihovi uglavnom potencijalni neprijatelji. Spisak je predat albanskoj fašističkoj miliciji, sa kojom su komunisti bili u kontaktu. Većina ovih Srba je stradala. Autor: Branislav JOVIĆ; Izvor: Pogledi ; “Srpske novine“, glasilo OSČ “Ravna Gora“, broj 712,Čikago, oktobar 2019. NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. Moj deda po ocu, Blagoje Jović (1911-1990, Koretište kod Gnjilana), bio je žandarm od

Jubilej herojskog djela i stradanja neustrašivog Božidara Žugića: Heroj Aprilskog rata – poručnik koji je odbio da se preda

U tom trenutku je pukovniku Ristiću i mađarskom fašističkom komandantu prišao poručnik Božidar Žugić držeći desnu ruku u džepu. Stao je ispred mađarskog oficira i počeo da viče: “Šta hoćeš kukavico? Hoćeš da nas zarobiš bez borbe?” Herojski čin poručnika jugoslovenske kraljevske vojske Božidara Žugića dugo nije bio poznat široj javnosti i guran je u zaborav. On je 1941. godine odbio da se preda mađarskim vojnicima kod Gložana, i tom prilikom je ubio neprijateljskog i svog komandanta, uz riječi: „Zar se tako brani otadžbina?“ Božidar Žugić je rođen 14. marta 1915. u Novakovićima, selu kod Žabljaka, ispod Durmitora. Osnovnu školu je pohađao u Prijepolju, a odrastao je u Pljevljima gde

U BUHENVALDU UBIJENO I NEKOLIKO HILjADA SRBA

Američke trupe su 11. aprila 1945. godine oslobodile zarobljenike u nacističkom koncentracionom logoru Buhenvald u kome je stradalo oko 56.000 ljudi, među kojima i nekoliko hiljada Srba. Logoraši su uglavnom radili kao prinudni radnici u fabrikama oružja. Među njima je bilo Jevreja, Poljaka, političkih zatvorenika, Srba, kao i drugih osoba sa područja Jugoslavije, te Roma, Sinta… Do 1942. većina političkih logoraša bili su komunisti i anarhisti, dok se kasnije povećao broj pripadnika raznih frakcija pokreta otpora. Tu su bili zatvarani, između ostalih, pisci, ljekari, umjetnici i bivše plemstvo. Između jula 1938. i aprila 1945, kroz logor je prošlo oko 250.000 logoraša. Iako Buhenvald nije bio projektovan kao logor smrti, u

NATO i nacizam

Široj javnosti verovatno nije poznato da su dosta dugo bivši nacisti i nemački ratni zločinci nakon 1945. g. služili u najvišim strukturama NATO pakta. Većina njih su bili visoko odlikovani oficiri Vermahta, koji su nakon rata služili na najvišim položajima prvo u vojsci Zapadne Nemačke, a kasnije su bili unapređeni u komandante i načelnike NATO struktura u Evropi. Piše: Prof. dr Vladislav B. Sotirović Ovaj fenomen je bio čest u zapadnoj Evropi nakon rata ali posebno u Zapadnoj Nemačkoj. Mnogim nacistima i uopšte osobama koje su podržavale i pomagale nacistički režim u Nemačkoj i nacističkim satelitskim tvorevinama u Evropi u sprovođenju holokausta i drugih ratnih zločina, zločina genocida i zločina

Danas sećanje na bombardovanje Beograda 6. aprila 1941. godine

Nizom manifestacija danas će biti obeleženo osam decenija od kako je nacistička Nemačka bombardovala Beograd, 6. aprila 1941, uz velike ljudske žrtve i materijalna razaranja, čime je na području Kraljevine Jugoslavije započeo Drugi svetski rat. Ministarka za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja i predsednica Odbora za negovanje tradicija oslobodilačkih ratova Srbije Darija Kisić Tepavčević predvodiće ceremoniju polaganja venaca i odavanja počasti u Aleji stradalih u šestoaprilskom bombardovanju na Novom groblju u Beogradu. Ministar kulture i informisanja Maja Gojković i upravnik Narodne biblioteke Srbije Vladimir Pištalo položiće u 11.00 časova vence na Kosančićevom vencu, na mestu zgrade nacionalne biblioteke koja je uništena u bombardovanju, a sa njom i neprocenjivo kulturno

Izložba „April ’41” u Galeriji Doma Vojske Srbije „Beograd”

Obeležavajući osamdesetu godišnjicu od početka Drugog svetskog rata u Jugoslaviji, izložbom „April ’41” podsećamo kako je aprila 1941. na surov i nemilosrdan način, napadnuta jedna savremena, suverena evropska država, sa katastrofalnim posledicama po ljudske živote i sve njene tekovine. Nastavljamo započet proces rasvetljavanja dešavanja neposredno pre vojnog puča 27. marta, ratnih dejstava do kapitulacije jugoslovenske vojske 17. aprila i borbu jugoslovenske vojske van otadžbine nakon Aprilskog rata. Biće prikazani raznovrsni predmeti, fotografije, dokumenta koji svedoče o težini sukoba, snazi volje naroda i sudbinama pojedinaca. Javnost će imati priliku da vidi delove aviona na kojima su vođene borbe nad Beogradom i drugim mestima Jugoslavije, lične predmete jugoslovenskih pilota i drugih pripadnika

Vladislav B. Sotirović: Zašto etnohrvatski prostori NDH nisu bombardovani od strane Saveznika?

Prekrajanje istine o stvarnoj situaciji na jugoslovenskom ratištu 1941. g.−1945. g. od strane prokomunistički nastrojenih britanskih informativnih i vojno-političkih krtica u raznim britanskim institucionim strukturama, ali pogotovo na „Radio Londonu“, u drugoj polovini i faktički odlučujućoj fazi rata je možda čak odigralo i presudnu ulogu po sam ishod (građanskog) rata u Jugoslaviji. Piše: Prof. dr Vladislav B. Sotirović Ovo stoga jer su te britanske krtice jednostavno prekrajale istinu sa samog ratišta plasirajući neistine o diverzantskim akcijama i uspesima Brozovih partizana protiv vojne tehnike, ljudstva i logistike Sila Osovine a u stvarnosti se radilo jednostavno o akcijama i uspesima Mihailovićevih četnika, tj. zvanične državne vojske Kraljevine Jugoslavije – Jugoslovenske vojske u

Žarko Vidović: Logoraši su poslednja srpska elita

Kada smo se vratili u Jugoslaviju Tito nije dozvolio da logoraši osnuju svoju zajednicu, nego nas je svrstao u tzv. Savez boraca, jer se više plašio logoraša nego boraca. Tito je znao da su logoraši preživeli smrt, da su otpremljeni u logore kao Srbi i da je njima svaka ideološka podela strana. A ako niko u posleratnoj Jugoslaviji nije postavljao pitanje srpstva, logoraši su morali, jer su jedino oni čuvali živo pamćenje na logore i činjenicu da su tamo bili ne zato što su komunisti ili antifašisti, nego zato što su Srbi. Od tada se rađa osećanje da Evropa neguje neprijateljstvo prema Srbima. Potvrda toga bilo je napretek. Setite se

Vladislav B. Sotirović: Užička komunistička republika 1941.

U tekstu Dragoslava Dimitrijevića „Zašto četnici nisu oslobodili Jasenovac“ (Danas, 5. mart 2021.) autor iznosi nekoliko istorijskih neistina na klasičnoj liniji titoističke istoriografije čak i pogrešno (verovatno namerno) pozivajući se na renomiranu naučnu literaturu van šireg konteksta. Inače, sam dopis je reakcija na moj prethodni članak „Broz u ustaškom logoru bio inkognito“ (Danas, 2. mart 2021.; naslov teksta je redakcijski a ne moj). S obzirom na krajnju nekorektnost i neprofesionalnost uredništva lista Danas (svojevoljno stavljanje novih naslova tekstova a koji suštinski ne odgovaraju samom sadržaju članaka čak su i u direktnoj suprotnosti sa njima, skraćivanje tekstova, izbacivanje određenih termina i naziva, politika komentarisanja, itd.) ovaj odgovor Dragoslavu Dimitrijeviću nije poslat

Kragujevac: Oskrnavljen spomenik streljanim Srbima i Jevrejima

Na tom mestu 20. oktobra 1941. godine nacistička vojska u znak odmazde za svoje ubijene vojnike streljala je 41. Jevreja i 81. Srbina. Grad Kragujevac najoštrije osuđuje skrnavljenje Spomenika streljanim Srbima i Jevrejima u naselju Bagremar i apeluje na nadležne službe da otkriju počinioce i primereno ih kazne. Spomen obeležje išarano je grafitima. To je čin kojim šaljemo lošu poruku javnosti i pred kojim nećemo da ćutimo. Na tom mestu 20. oktobra 1941. godine nacistička vojska u znak odmazde za svoje ubijene vojnike streljala je 41. Jevreja i 81. Srbina. Na tom mestu svake godine 20. oktobra i u januaru, povodom Međunarodnog dana sećanja na žrtve Holokausta, zajedno sa predstavnicima

Darko Adamov: Izbačeni problematični delovi Kletovog udžbenika istorije za 8. razred

Izvršene promene su u duhu otklona od navijačke i pristrasne istorije kojom je bila obeležena prvobitna verzija ovog udžbenika. Udžbenik istorije za 8. razred izdavačke kuće Klet (ovde) doživeo je ključne i suštinske promene u odeljku posvećenom građanskom ratu na prostoru Jugoslavije tokom Drugog svetskog rata. Izvršene promene su u duhu otklona od navijačke i pristrasne istorije kojom je bila obeležena prvobitna verzija ovog udžbenika. Na str. 116. umesto  teksta  u kojem su četnici tokom bitke na Neretvi predstavljeni kao saveznici i saradnici Nemaca i ustaša sa kojima zajedno dejstvuju, sada stoji mnogo uravnoteženije tumačenje. Dakle, sada je jasno rečeno da su nemačke snage preduzele mere za uništenje svih snaga

USTAŠE SLALE SRBE KAO ROBOVE U NORVEŠKU: Istoričar Knut Flovik Toresen o golgoti našeg naroda – više od polovine je stradalo u kampovima

U Norvešku je tokom Drugog svetskog rata bilo poslato više od 4.000 dečaka i muškaraca iz bivše Jugoslavije, većinom Srba, kao ropska radna snaga, a više od polovine je nastradalo u kampovima, izjavio je norveški pisac i istoričar Knut Flovik Toresen. On je u obraćanju na konferenciji “Jasenovac – balkanski Aušvic” govorio o “Norveškoj kao ispostavi genocida nad Srbima koji je počinila takozvana Nezavisna Država Hrvatska (NDH). – Tokom drugog svetskog rata više od 4.000 dečaka i muškaraca bilo je poslato iz bivše Jugoslavije u Norvešku kao ropska radna snaga. Nemačke okupacione snage želele su da prošire puteve, pruge i ostalu infrastrukturu na severu Norveške da bi osigurale linije snabdevanja

SEĆANjE NA ŽRTVE HOLOKAUSTA – 27. januar

Međunarodni dan sećanja na holokaust obeležava se – 27. januara, u znak sećanja na datum kada je 1945. sovjetska (Ruska) Crvena armija oslobodila nacistički koncentracioni logor Aušvic, najzloglasniji logor smrti u porobljenoj Evropi. Odluku da se 27. januara obeležava Međunarodni dan sećanja na holokaust, donela je Generalna skupština Ujedinjenih nacija  1.novembra  2005. godine. Priredio – Đorđe Bojanić Drugi svetski rat odneo je preko šest miliona nedužnih žrtava – pripadnika jevrejskog naroda koji se našao na meti sistematskog istrebljenja od strane nacističke Nemačke i drugih marionetskih država kao što je i Nezavisna Država Hrvatska (NDH). Pored Jevreja i Srbi su u velikoj meri bili žrtve nacističkih zločina. Aušvic, Treblinka, Mathauzen, Dahau,

lenjingrad.jpg

Nepokoreni grad: Proboj Lenjingradske blokade

Tih zimskih dana 1943.godine čitava sovjetska zemlja je bukvalno upijala topovsku kanonadu, čiji su odjeci stizali iz privolških stepa kod Staljingrada. Neprijatelj, koji je mnogo puta do tada stezao „u klešta“ jedinice Crvene armije, odjednom se sam našao u kotlu. I tih dana su njegove strateške računice ponovo bile uništene, jer je na severozapadu zemlje, 18.januara 1943.godine, probijena blokada Lenjingrada. Skoro 500 dana i noći je Lenjingrad čekao taj dan. 8.septembra 1941.godine jedinice Vermahta su, pošto su osvojile Šlisenburg, grad uz izvorište  reke Neve, izašle na Ladoško jezero i blokirale kopneni prilaz Lenjingradu. A već posle nekoliko dana Hitler je izdao direktivu koja je direktno odgovarala na pitanje kakvu je

Aleksandar Veljić

Aleksandar Veljić: U Raciji je ubijeno i ono ljudsko u ljudima

Na 79. godišnjicu genocida nad Srbima i Jevrejima ali i drugim nevinim žrtvama, administratori JuTjub kanala DANGA.INFO razgovarali su sa gospodinom Aleksandrom Veljićem neumornim istraživačem genocida nad stanovništvom u Vojvodini. Pored ostalog, gospodin Veljić je objasnio da su on i njegovi saradnici, zbog epidemiološke situacije ove godine izbegli da se okupe i održe Marš živih od Sokolskog doma do Štranda, gde uvek odaju počast Žrtvama “Racije” 1942. na autentičnom mestu stradanja (stratište) i u vreme kada je prestao pogrom.  Urpkos opštoj situaciji, ove godine je gospodin Veljić sa saradnicima ostvario značajan napredak u očuvanju sećanja na Žrtve. Više o tome možete čuti u ovo video zapisu: Izvor: DANGA info

Ubistva na stotine sveštenika tokom i poslije Drugog svjetskog rata zauvijek nerazjašnjena

Ono što se desilo nedavno u srednjovjekovnom manastiru Glogovac kod Šipova uzbudilo je javnost u Republici Srpskoj. Stari monah Stefan nađen je izboden nožem do smrti. Piše: Dragan Mijović Ovaj slučaj podsjeća na jednu odavno zaboravljenu priču o ubistvu u manastiru Tvrdoš. Tog 27. avgusta 1953. godine, uoči manastirske slave Velike Gospojine, u trpezariji konaka nađen je zaklan iguman Sava (Lisjak). Ovaj stari jeromonah porijeklom iz mjesta Ivankova kod ruskog grada Voronježa, jedva izvukavši živu glavu pred boljševičkim pogromom, zajedno sa hiljadama “bijelih Rusa”, pronašao je utočište u Kraljevini Jugoslaviji. U ta teška poratna vremena manastir je bio u jadnom stanju, bratstvo pobijeno ili rastjerano, crkva oštećena, konaci zarušeni, imovina

Sveti Vladika Nikolaj: O budućoj srećnoj Otadžbini

Odbacite nedostojno ubeđenje, da će vas osloboditi i ojačati jedan čovek. Oslobađajte i jačajte svaki samog sebe, i kad svi budete naposle slobodni i jaki, onda će i otadžbina vaša to biti. Gle, spoljašnja sloboda ne vredi mnogo bez unutrašnje slobode, i spoljašnja moć bez unutrašnje moći. Vi u Srbiji imate spoljašnju slobodu, no šta vam ona pomaže, kad je duša vaša zarobljena u sumnju i očajanje? Odbacite smešnu šalu, da će jedan čovek sazidati buduću srećnu Srbiju. Držite se zbilje, a zbilja je, da vi svi morate u željenu građevinu uložiti po jednu dobru ciglu. Jer svi ste vi zidari vaše narodne budućnosti. Budite veliki u istrajnosti. Gazite trnje

KLALI, UBIJALI, SILOVALI, BACALI POD LED: U ovom mestu je krenulo etničko čišćenje Srba – zločini koje su izvršili su jezivi (FOTO)

Kao što je Jasenovac simbol stradanja i genocida nad Srbima i Jevrejima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, tako je i Čurug, pitomo bačko selo na obali Tise, simbol stradanja i etničkog čišćenja Srba i Jevreja u Južnoj Bačkoj. Piše: J.Simić Uoči obeležavanja Novosadske racije koju su 1941. mađarski fašisti počinili prvenstveno nad Srbima i Jevrejima, u Arhivu Vojvodine u Novom Sadu otvorena je izložba dokumenata „Mučenici čuruški – otrgnuti od zaborava“ čiji su autori: sekretar Eparhije bačke protojerej Vladan Simić, dr Nebojša Kuzmanović, direktor Arhiva i Ljiljana Dožić, arhivski savetnik. Prenosimo uvodno slovo protojereja Vladana Simića: Okupacijom dela Kraljevine Jugoslavije, 11. aprila 1941. godine, i kršenjem Sporazuma o (večnom) prijateljstvu Kraljevine

Tela žrtava na Futoškom putu

Zločini širom Šajkaške

U sadističkim divljanjima, honvedi (vojnici) i žandarmi su u Žablju upotrebljavali čelične sprave – stezače i čupače, kojima su ženama čupali dojke, a muškarcima uvrtali mošnice. U naređenju o sprovođenju racije u Šajkaškoj, koje je izdao njenom zapovedniku, generalu Ferencu Feketehalmi-Cajdneru, načelnik Generalštaba mađarske vojske general Ferenc Sombathelji-Knaus zahtevao je “da se teritorija temeljno pročisti i izvrši najenergičnija odmazda”. To je od 4. do 19. januara 1942, koliko je, do tada neviđen, masovni masakr civilnog stanovništva trajao, glavom platilo 2.345 žitelja te oblasti smeštene između Dunava, Tise i linije Novi Sad – Stari Bečej. U kakvo sadističko divljanje honveda (vojnika), žandarma i dela lokalnog mađarskog stanovništva se racija izrodila u

Leševi pobijenih civila leže nasred Futošle ulice Foto: Wikipedia / RAS Srbija

Izložba arhivskih dokumenata „Mučenici čuruški – otrgnuti od zaborava”

Pozivamo vas da prisustvujete otvaranju tematske izložbe arhivskih dokumenata  „Mučenici čuruški – otrgnuti od zaborava” u četvrtak 21. januara 2021. godine u 12.00 časova u galerijskom prostoru Arhiva Vojvodine (Žarka Vasiljevića 2A, Novi Sad) Autori izložbe: protojerej Vladan Simić, sekretar Eparhije bačke, dr Nebojša Kuzmanović, direktor Arhiva Vojvodine i Ljiljana Dožić, arhivski savetnik Otvaranje izložbe će se prenositi putem društvenih mreža, na Fejsbuk stranici Arhiva Vojvodine. Događaj će biti održan u skladu sa merama i propisima Vlade Republike Srbije i Štaba za vanredne situacije grada Novog Sada. Molimo sve da imaju strpljenja i razumevanja i da se pridržavaju važećih mera u cilju sprečavanja pandemije izazvane Korona virusom. Izvor: Arhiv Vojvodine

Potresno Teslino pismo otkriva koliko se ponosio decom iz Šumarica

I posle gotovo osam decenija od kada su nemački okupatori streljali 2.400 građana u Kragujevcu, otvaraju se nove stranice ove tragedije. Tako je, na čudan način, u istoriji do sada ostala gotovo nepomenuta priča o Nikoli Tesli, koji je samo nekoliko meseci pre nego što je umro imao snage da u Njujorku oštro osudi fašiste, i skrene pažnju Amerikanaca na žrtve u svojoj domovini. Tako se on pod naslovom „Braći u Americi“, u listu „Srpski srbobran“, obratio sledećim rečima: „Naš narod pokazuje toliku moralnu snagu da nam svetla obraz pred svetom. Ono što čine naša braća u Starom Zavičaju dostojno je duha koji prožima našu narodnu pjesmu. Koliku duševnu snagu,

Žrtve pokolja u Šajkaškoj

Krvavi Božić u Čurugu

Masovna ubistva u Čurugu će trajati sve do noći između 9. i 10. januara. U jednom magacinu mitraljeskim rafalima ubijeno je 400 ljudi. Kuće ubijenih pljačkala mađarska rulja, vojnici i žandarmi Prema zvaničnim podacima, u mađarskoj raciji u Šajkaškoj koja je sprovedena po naredbi iz Budimpešte, a pod komandom generala Ferenca Fekethalmija-Cajdnera, u januaru 1942. godine ubijeno je 2.345 nevinih ljudi. Sve to je urađeno pod izgovorom da buntovne Srbe zauvek treba naučiti poslušnosti i pokazati im da je međuratna Jugoslavija bila samo prolazna epizoda o kojoj više ne treba ni da sanjaju. VIŠE od trećine od ukupnog broja žrtava, njih 893, stradalo je u Čurugu. To je, inače, bila

Sećanje na život iza bodljikave žice

Da li zbog toga što se okončao kapitulacijom, ili zato što je trajao svega jedanaest dana, Aprilski rat je, čini se, prilično skrajnut u srpskoj kulturi sećanja. Oružani „blickrig” sila Osovine, kojem se Jugoslovenska kraljevska vojska neuspešno suprotstavila, započeo je 6. aprila 1941. a završen je već 17. aprila, okupacijom Kraljevine Jugoslavije i odvođenjem njenih vojnika u zarobljeništvo. Budući da se ove  godine navršava osam decenija od Aprilskog rata, „Politika” otpočinje serijal s namerom da na osnovu istorijskih svedočanstava podseti na neke od branilaca otadžbine. Započećemo ga pričom o Moši Mevorahu, beogradskom Jevrejinu čijim će crtežima nastalim u nemačkom zarobljeništvu 1941–1945 biti ilustrovani ovi tekstovi. Kako bi prekratio dane zatočeništva

Nemilosrdni mađarski fašisti: Hortijeve jedinice ubijaju nevino stanovništvo

Novosadska Racija 1942.

„Novosadska Racija“ je naziv za pogrom koji su mađarski fašisti Mikloša Hortija izvršili nad Srbima i Jevrejima u Novom Sadu tokom Drugog svetskog rata. Racija je sprovedena u Novom Sadu i okolnim mestima, od 21. do 23. januara 1942. godine. Za tri dana racije u Novom Sadu u vodama Dunava je nestalo preko 2.000 Novosađana. Ukupan broj nestalih tokom pogroma je oko 4.500. Pored Srba i Jevreja, u raciji je ubijen i jedan broj pripadnika drugih etničkih grupa, najvećim delom Roma. PRETHODNICA 25. marta 1941. u Beču je potpisan dogovor između Nemačke i Kraljevine Jugoslavije o prolasku nemačkih vojnih trupa kroz jugoslavensku teritoriju. Britanska obaveštajna služba je odmah pokrenula u

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala