arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Đuro Tankosić: Veliko srpsko stradanje u Velikoj župi Krbava i Psat

Država koja je likvidirala nekoliko stotina hiljada Srba, Jevreja i Roma i nešto Hrvata i muslimana, pokazala je da je država bezakonja, ali veoma efikasna. Pitanje je da li je treba zvati takozvanom.1 Velika župa Krbava i Psat bila je jedna od 22 velike župe u NDH Ploču je prije nekoliko godina obnovio SABNOR Cazin (Savez boraca narodno-oslobodilačkog rata), po sastavu bošnjački. To što su je obnovili lijep je gest. Ipak, prećutali su da su u pitanju Srpkinje (u sva četiri sela tada su živjeli Srbi, a jedno od njih je Bukovica, gdje sam rođen) i da ih je ubila Nezavisna Država Hrvatska (za koju je komunistička vlast koristila naziv „takozvana

Slobodan Antonić: O brojevima i pokolju – odgovor Mišini

Ako ne možemo dostojno da obeležimo srpska stratišta i grobišta po NDH 2.0, šta nas sprečava da to uradimo u Beogradu? Deo odgovora su naše bezumne mape uma. A deo je, izgleda, i „struka“. Na moj članak Jasenovac u Beogradu reagovao je Veljko Đurić Mišina tekstom Odgovor Slobodanu Antoniću ili kada nešto ne znaš, pitaj one koji znaju. Mišina i ja se, očigledno, razlikujemo u shvatanju javnog zadatka inteligencije. On misli da je glavni zadatak intelektualca da čuva znanje o nekoj temi. Svako ko hoće o toj temi nešto da zna ili kaže u javnosti, treba najpre da se obrati „čuvaru znanja“, a ovaj će mu preneti šta o tome

Vladimir Bursać: Šta za mene znači pojam Pokolj?

Zalaganje Udruženja ”Jadovno 1941.” da svoje aktivnosti na očuvanju i razvoju kulture pamćenja stradalih predaka i sunarodnika za vreme Drugog svetskog rata na teritoriji nezavisne Države Hrvatske, podigne na nivo naučne zajednice, zaslužuje veliku pažnju. Nažalost, svedoci smo koliko je tako nešto mukotrpno i naporno, i na koliko nerazumevanja, otpora ili jednostavnog zaobilaženja i prećutkivanja, od strane zvanične naučne zajednice, nailaze entuzijasti i vredni nacionalni radnici. Kao da samo po sebi već nije dovoljno horsko poricanje druge strane da zločina nije bilo, jer se zločini sistematski umanjuju, obezličavaju, stavljaju pod sumnju. Moramo priznati, da to vrlo uspešno, čine sve institucije, zvaničnici, naučnici, verski prvaci i javnost država koje su nasledile

Vladimir Dimitrijević: Švajcarski svedok stradanja Srba u NDH

Naš znameniti učitelj istorijskih istina, Lazo M. Kostić, nastojao je da do svojih čitalaca donese što više svedočenja o stradanju Srba od neprijatelja u Drugom svetskom ratu. Tako je u svom delu „Dodatak knjizi Hrvatska zverstva u Drugom svetskom ratu prema izjavama njihovih saveznika“ (Izdanje pisca, Melburn, 1975, 76-82) naveo i svedočenje Žaka Isara, Švajcarca sa francuskog govornog područja, koji je pre rata bio novinski dopisnik iz Kraljevine Jugoslavije, i koji se, kad je rat počeo, zatekao na jugoslovenskoj teritoriji. Uspeo da je da se vrati u domovinu, i tamo je objavio knjigu „Viđeno u Jugoslaviji“, iz koje Kostić daje izvode. Koliko nam je poznato, knjiga nije prevedena na srpski

Stradanje Srba dobilo ime: Pokolj je srpski Holokaust

Ono što nema ime ne postoji, reči su kojima su se vodili u Udruženju “Jadovno 1941.” koji su, “kad već neće niko drugi”, javnosti predstavili termin koji bi u svetu za srpske žrtve značilo što i Holokaust (Šoa) za jevrejske. “Svoje ime i prezime imaju žrtve, imaju ga i zločinci, a ime imaju i maljevi, noževi, srpovi… kojima su Srbi ubijani u tzv. Nezavisnoj državi Hrvatskoj, samo taj stravični događaj nema ime, i mi smo odlučili da to promenimo. Zvaće se Pokolj (sa velikim P), i trebalo bi da ga tako ubuduće nazivaju svi koji ga koriste, od novinara do istoričara koji se tim pitanjem bave”, rekao je na konferenciji

garavice-stratiste.jpg

Zaboravljen ustaški zločin nad 12.000 Srba na Garavicama

Odbor za zaštitu prava Srba u FBiH saopštio je da se ovih dana navršava 78 godina od početka likvidacije oko 12.000 Srba na Garavicama, nedaleko od Bihaća. U periodu od 23. jula do sredine avgusta 1941. godine na Garavicama, koje se u engleskoj literaturi definiše kao mjesto uništenja, ubijeno je 12 000 Srba. Garavice nisu bile logor, gdje su Srbi smještani i zatvarani, pa na nakon toga likvidirani, već je to lokacija za nestajanje, uklanjanje suvišnih. Prije likvidacije pojedine grupe dovedenih Srba bi provele maksimalno dva dana u bihaćkoj kuli – navodi se u saopštenju Odbora. Navedeno je i da u magistarskom radu Saime Lojić iz 2018. godine, koji je

Prijebojska jama kod Korenice, mjesto stravičnog zločina nad Srbima

Jama Golubnjača kod Prijeboja, kotar Korenica. Nazivaju je još i Prijebojska jama ili Volaševa jama. Ustaše su 26. jula 1941. godine doveli u žandarmerijsku stanicu u Bunić oko 80 Srba pohvatanih po okolnim selima i zaseocima. Tu su ih držali dva dana bez hrane, ali ih nisu maltretirali. Govorili su im da idu dva mjeseca na “rad” i da im neće dirati porodice. Vjerujući u to zarobljeni Srbi nisu ni pokušavali pobjeći. Iz Bunića su krenuli pješice za Korenicu 28. jula 1941. godine, uz pratnju desetak ustaša. Smješteni su u veliki magacin u Korenici koji je tom prilikom pretvoren u zatvor. Tu su zatekli koreničke Srbe koji su prethodno bili

Na današnji dan počeo genocid

Andrija Artuković je 13. maja 1941. godine dao zeleno svjetlo za genocid nad Srbima, Jevrejima i Romima… Samo u prvih sedam mjeseci ustaške vlasti prekršteno je oko 100.000 pravoslavnih, otvoren konclogor Jasenovac i počele deportacije Srba Ministar unutrašnjih poslova Nezavisne Države Hrvatske /NDH/ Andrija Artuković je 13. maja 1941. godine propisao “Provedbenu naredbu o ustrojstvu i poslovanju ravnateljstva za javni red”, čime je van zakona stavljeno oko dva miliona Srba i desetine hiljada Jevreja i Roma. Ta naredba iskorištena je kao pravni osnov za genocid koji je uslijedio, a na osnovu nje Srbi su proganjani, ubijani, prekrštavani i protjerivani. Otvoren je koncentracioni logor Jasenovac, ljudi su ubijani bez suđenja i

Petrovac: Obilježeno 77 godina od proboja ustaške opsade

U mjestu Biljeg juče je, u organizaciji Srpskog narodnog vijeća i Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske obilježeno 77 godina od proboja ustaške opsade iz koje je spašeno na destine hiljada Srba i partizana. Svečanost je počela na Petrovcu polaganjem vijenaca poginulim žrtvama kod spomenika Vojinu Bakiću i ustanku naroda Banije i Korduna, devastiranog i neobnovljenog, koji, kako je ironično rekao predsjednik SNV-a Milorad Pupovac, “pokazuje dosadašnji evropski karakter Hrvatske, koja se u EU parlamentu bavi `nutelama`, a ne evropskim vrijednostima”. Pupovac je predložio da se Bakićev spomenik pretvori u muzej, s konceptom prikazivanja svega značajnog u istoriji Korduna, nezavisno od toga da li je riječ o istoriji hrvatskog, srpskog

Novi Sad – Projekcija filma „Irodovi sinovi“

U Gradskoj biblioteci, ulica Dunavska 1, Novi Sad, u sredu 15. maja 2019. godine, u 19 časova, biće održana projekcija filma „Irodovi sinovi“ u produkciji Fondacije „Prijatelj Božiji“. O filmu će govoriti autor scenarija, publicista Hadži Bratislav Nikolić. Pozdravna reč: Batrić Ćalović, zamenik predsednika Udruženja „Obilić 1912-1918 “ Novi Sad. Organizatori proekcije filma su Udruženje ratnih dobrovoljaca 1912-1918 njihovih potomaka i poštovalaca „Obilić 1912-1918“ Novi Sad i Gradska biblioteka u Novom Sadu. Voditelj programa će biti Vesna Živković, urednik kulturnog programa Gradske biblioteke u Novom Sadu. Film „Irodovi sinovi“ je dokumentarno-analitička priča o genocidu nad srpskim narodom u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, koji je kroz minule decenije prikrivan, izlagan političkom embargu, zabranama i cenzuri. Nigde

Genocid u NDH – Pokolj

Istoričari usvojili novi termin za ustaško zatiranje Srba Sistematski državni zločin koji je nad pravoslavnim Srbima tokom Drugog svetskog rata počinila Nezavisna Država Hrvatska nazvan je – Pokolj. Ovom terminološkom odrednicom srpski narod pridružio se jevrejskom, koji je svoj genocid nazvao Holokaustom, odnosno romskom, koji svoje stradanje naziva Porajmos. Da zatiranje Srba u NDH dobije svoj termin i preciznu definiciju izborilo se Udruženje “Jadovno 1941”, koje je u izbor naziva i njegovu upotrebu uključilo i istoričare i istraživače. Novi termin u ponedeljak je promovisan u Beogradu, uz ocenu da su Srbi poslednji narod – žrtva genocida koji nije izabrao terminološki naziv za svoju golgotu. – Genocid nije najprikladniji izraz za

Mučeništvo dvojice sveštenika u Bihaćkoj kuli 1941.

Po svjedočenju Mirka Turića, koji je bio zatvoren u Bihaćkoj kuli, jednom od mučilišta Srba sa područja Bihaća, donosimo priču o dva sveštenika Srpske pravoslavne crkve koji su, prkosili ustašama. „… U jednoj grupi od oko 700 seljaka bio je i jedan pop, u mantiji, tridesetogodišnjak, visok, zgodan, crne, velike odnjegovane brade. No i bez svešteničkih obilježja, on bi se svojom naočitošću izdvajao u svakoj sredini. Primjetivši ga, neki ustaški starješina je naredio da pop dođe gore k njemu, na doksatić, tik uz naš prozor do vrata, i da čita Očenaš, gledajući sa svom onom masom vezanih seljaka, u stavu mirno, u sunce koje je, tek prešavši zenit, najvećma žeglo

Pokolj: Zločin genocida počinjen nad pravoslavnim Srbima tokom Drugog svetskog rata od strane Nezavisne Države Hrvatske

Institucije srpskog naroda, naučna i stručna javnost kao i srpsko društvo u celini, do sada se nisu terminološki odredili prema zločinu genocida koji je počinjen nad pravoslavnim Srbima od strane Nezavisne Države Hrvatske. Dok je genocid nad Jevrejima imenovan i planetarno poznat kao Holokaust (ili Šoa) a genocid nad Romima već decenijama poznat kao Porajmos, genocid nad srpskim narodom do danas nije imao prepoznatljivu i ekskluzivnu terminološku odrednicu. Motivisani i vođeni navedenim činjenicama a želeći istaknuti važnost ovog pitanja, Skupština udruženja Jadovno 1941. iz Banjaluke odlučila je da zločin genocida počinjen nad pravoslavnim Srbima tokom Drugog svetskog rata od strane Nezavisne Države Hrvatske imenuje kao: Pokolj S tim u vezi,

Titovi sledbenici obnavljaju spomenike žrtvama ustaša

Udruženje „Ja, Josip Broz Tito” iz Cazina obnovilo spomenike u Selištu i Mihaljevcu posvećene žrtvama ustaških zločina iz vremena NDH, isto spremaju i u Mutniku. Banjaluka – Jedno lokalno udruženje iz Cazina, gradića u Federaciji BiH, koje baštini vrednosti antifašističke borbe, posvetilo se obnovi spomenika srpskim civilima koje su u Drugom svetskom ratu ubile ustaške snage u vreme takozvane Nezavisne države Hrvatske. Nakon što su članovi cazinskog udruženja „Ja, Josip Broz Tito” minule godine u zaseoku Mihaljevac obnovili spomenik koji podseća na stradanje oko 800 Srba s područja Cazina i Velike Kladuše, koje su ubile ustaške snage, isto su uradili i sa porušenim spomenikom u mestu Selište. A sada se, najavili

Zarobljeni partizani u Bosanskom Petrovcu

Fotografija zarobljenih partizana u Bosanskom Petrovcu

Operacija „Belo“. Šestorica partizana, u civilu i bez ikakvih vojničkih obeležja, poziraju sa svojim u znak poraza na zemlju bačenim puškama, Nemcima za uspomenu. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 27. septembra 2017. godine. Zarobili su ih pripadnici SS-divizije „Princ Eugen“ u okolini Bosanskog Petrovca, pred kraj prve faze nemačke operacije. Fotografiju je snimio, u štabu divizije u Petrovcu, jedan od štabnih fotografa (Bajnhauer), koji je zarobljenike opisao kratko: „Dovedeni zarobljeni banditi.“ Istu šestoricu je, međutim, fotografisao i jedan od propagandnih fotoreportera priključenih diviziji (Kajncel), neposredno po njihovom zarobljavanju, koji ih je u svom tekstu predstavio u potpuno drugačijem svetlu – kao sirote

O ovome niko ne priča i ne piše, samo zato što su Srbi u pitanju

Teritorija BiH prepuna je srpskih stratišta iz Drugog svetskog rata za koja, sve do unazad dve decenije, gotovo niko nije ni znao, izuzev retkih preživelih i rodbine nesrećnika koji su tamo skončali od ustaške ruke! Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 17. novembra 2017. godine. Prijatelji, rodbina i potomci poklanih Srba tek nakon pada komunizma počeli slobodno da posjećuju mesta na kojima su stradali njihovi najbliži, istoričar Zoran Pejašinović ipak ističe da je pogrešno u komunističkoj represiji tražiti isključivog krivca za nedostojno obeležavanje lokacija na kojima je izvršen genocid nad srpskim narodom. Krivica za takav odnos u najvećoj meri leži u nama samima. Nažalost,

crkva_drvar.jpg

Bosanska krajina u Drugom svetskom ratu

Bosanska Krajina je oblast koja se prostire od Une na zapadu do Vrbasa na istoku, i od Save na severu do Livanjskog i Duvanjskog polja u Hercegovini na jugu. Napomena: Prilog je prvi put objavljen na portalu Jadovno.srb 25. marta  2016. godine. Danas dve eparhije Srpske pravoslavne crkve pokrivaju ovu teritoriju, a to su Eparhija banjalučka i Eparhija bihaćko-petrovačka. Po popisu iz 1931. godine, 13 srezova ove oblasti imalo je apsolutnu srpsku većinu (glamočki, petrovači, krupski, ključki, mrkonjićki, sanski, bosansko-novski, bosansko-dubički, bosansko-gradiški, prijedorski, banjalučki, kotor-varoški i prnjavorski), a samo je jedan srez imao muslimansku većinu. To je bio bihaćki. Uoči Drugog svetskog rata, ovde je živelo blizu 400.000 pravoslavnih duša.

Kalendar genocida: 29. jul 1941. Zločini na Baniji, Kordunu, Lici, Bosanskoj Krajini

Dugačka Luka, kod Topuskog, kotar Vrginmost. Ustaše su u periodu 28. jul – 03. avgust 1941. godine u Dugačkoj Luci ubile preko 256 Srba iz Starog Sela, Katinovca i Crnog Potoka.. Izvor: Dušan Baić, Kotar Vrginmost u narodnooslobodilačkoj borbi 1941-1945, Općinski odbor saveza boraca NOR-a Vrginmost, Beograd 1980, str. 814-844(Spisak žrtava Starog Sela). Đuro Zatezalo „Radio sam svoj seljački i kovački posao“ – svjedočanstva genocida. SKPD Prosvjeta, Zagreb 2005., str. 343. Petar Zinaić, Genocid na Kordunu i okolici, “Stručna knjiga”, Beograd 1996., str. 366-367(Spisak žrtava). Ličko Petrovo Selo. Drugu grupu Srba iz opštine Ličko Petrovo Selo pohapsile su ustaše 29. jula 1941. godine pod istim izgovorom “da idu na rad

Promocija knjige Miroslava Maksimovića “Bol” u sredu 26. aprila u Begradu

„Četrnaest soneta koji čine knjigu M. Maksimovića su najpre postavljeni na podlogu koju oblikuje putopisno-dokumentarni tekst “Miostrah: tragom predaka” a potom pretvoreni u potresno umetničko svedočanstvo o jednom važnom trenutku iz porodične i nacionalne istorije. Tako je i postalo moguće da sonet ne bude poprište pesnikovog artizma već rezultat nastojanja da se poeziji vrati moć da svedoči o onome što je duboko tragično.“ R. Mikić Dragi prijatelji, razgovori teku. Dođite, budite s nama. Sreda, 26. April u 19.00 mala sala SKC  MIROSLAV MAKSIMOVIĆ: BOL Učestvuju: Aleksandar Jovanović, Radivoje Mikić, Nemanja Karović i autor Urednik i moderator: Vesna Kapor — Vesna Kapor urednik govorne redakcije Forum Studentski kulturni centar Kralja Milana

(Foto: M. Đorđević)

Soneti vraćaju u život pretke

Možda je došlo vreme da Srbi, kao društvo – bez negativnih osećanja, stvaralački, ozbiljno i sa samopoštovanjem, kao neki drugi narodi, u sličnoj situaciji – uspostave temeljniji odnos sa genocidom koji su pretrpeli, kao elementom svog identitetskog pamćenja Knjiga „Bol” Miroslava Maksimovića (1946), koju je objavila „Čigoja štampa”, plod je porodične drame iz Drugog svetskog rata. Za nju je pesnik znao od detinjstva, ali u porodici o njoj nije razgovarano – i zbog majčine traume, i zbog „bratstva i jedinstva”. A onda, sve se raspalo, i država građena na lažnim temeljima. Autor je smogao snage da, nedavno, ode i pronađe jamu Bezdanicu, u koju je u avgustu 1941. bačena čitava

Misija OSCE BiH kod Episkopa Atanasija u Bosanskom Petrovcu

Šesnaestoga marta 2016. godine, Njegovo Preosveštenstvo Episkop bihaćko-petrovački Atanasije primio je u sedištu Eparhije u Bosanskom Petrovcu u radnu posjetu delegaciju OSCE u BiH. Delegaciju su sačinjavali Gospodin Aleksandar Čeplugin, Zamjenik šefa Misije OSCE-a u BiH, G. Roska Vrgova, Izvršna službenica zamjeniku šefa Misije OSCE-a u BiH, G. Jennifer Langlais, Službenica za pitanja ljudskih prava iz kancelarije OSCE Drvar, G. Indira Hajdarević, Službenica za pitanja obrazovanja iz kancelarije OSCE Drvar, G. Radmila Trifković, Službenica za odnose sa medijima iz kancelarije OSCE-a Banja Luka i Miloš Bajić, Asistent kacelarije OSCE Drvar. Sastanak je iniciran od strane Gospodina Čeplugina, Zamjenika šefa Misije OSCE-a u BiH. Prva tema razgovora bila je upoznavanje Episkopa

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala